Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-286/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Vesni Kuzmičić, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice Katarine Bižaca,u ovršnoj stvari ovrhovoditelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika ĆA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-36513/2024-4 od 4. listopada 2024., dana 8. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-36513/2024-4 od 4. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski građanski sud u Zagrebu oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu (točka I. izreke), te je određeno da će se po pravomoćnosti ovoga rješenja predmet ustupiti Općinskom sudu Novom Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu (točka II. izreke)

2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu ovrhovoditelja te ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na daljnji postupak, a podredno traži povrat uplaćenih sredstava od strane „nenadležnog“ javnog bilježnika.

3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud se pobijanim rješenjem oglasio mjesno nenadležnim primjenom odredbe članka 38. u vezi članka 39. a stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22.; dalje: OZ) te je na temelju članka 21. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP) odlučio da će se predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Novom Zagrebu, nakon što je na temelju uvida u jedinstveni registar osoba RH MUP-a utvrdio da ovršenik ima prebivalište na adresi [adresa], a koja se adresa nalazi na području nadležnosti Općinskog suda u Novom Zagrebu.

5. Ovrhovoditelj u žalbi ne osporava utvrđenje suda da se adresa prebivališta ovršenika nalazi na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Novom Zagrebu, nego ističe da prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu nije mogao odabrati nadležni sud već ga je sustav elektroničke ovrhe sam odredio na temelju odredbe članka 39.a stavak 2. i 4. OZ-a.

6. Prema odredbi članka 39.a stavak 2. OZ-a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnosi se općinskom sudu na čijem području ovršenik ima prebivalište ili sjedište putem informacijskog sustava, na propisanom obrascu, elektroničkim putem u strojno čitljivom obliku.

7. Odredbom čl. 38. OZ-a propisano je kako je mjesna nadležnost određena Ovršnim zakonom isključiva. Odredbom čl. 171. st. 1. OZ-a određeno je da je za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na novčanoj tražbini i za provedbu te ovrhe mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište ovršenika, a ako ovršenik nema prebivalište u [adresa] nadležan je sud na čijem se području nalazi ovršenikovo boravište.

8. Odredbom čl. 20. st. 2. ZPP propisano je da se sud može proglasiti, po službenoj dužnosti, mjesno nenadležnim, samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.

9. Kako nije sporno da se adresa prebivališta ovršenika nalazi na području Općinskog suda u Novom Zagrebu, a ne Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da nije mjesno nadležan za postupanje u ovom ovršnom predmetu, pravilnom primjenom odredbi članka 20. stavak 2. ZPP-a, članka 171. stavak 1. OZ i članka 38. OZ, obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o isključivoj mjesnoj nadležnosti.

10. Žalbene tvrdnje ovrhovoditelja o tome da su mu postupanjem suda nastali „dupli“ troškovi, čiju naplatu neće moći tražiti od ovršenika, nisu pravno relevantni za pravilnost pobijanog rješenja, dok eventualni informatički nedostatci aplikativnog sustava e-Ovrha ne znače i da je rješenje nezakonito. To iz razloga što je mjesna nadležnost sudova u ovršnom postupku regulirana zakonom, pa na istu nikako ne mogu utjecati eventualne pogreške u informacijskom sustavu putem kojeg se podnosi prijedlog za ovrhu.

11. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a odbiti kao neosnovanu žalbu ovrhovoditelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Splitu, 8. travnja 2025.

SUTKINJA

Vesna Kuzmičić