REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice: NR, zbog prekršaja iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/32251 URBROJ: 511-19-36-24-1, od 25.11.2024.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda 8. travnja 2025., temeljem čl.94., čl.182.st.1.t.3. i čl.222. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18),

p r e s u d i o j e

Okrivljena NR rođena N, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći F i Ć rođene O, rođena **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, NKV, pismena, po zanimanju njegovateljica, nezaposlena, prima socijalnu naknadu u iznosu od 150,00 EURA, slabog imovnog stanja, neudana, majka jednog punoljetnog djeteta, prekršajno neosuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi dana 09. studenog 2024.g. u 08:30 sati u mjestu Vukomerić kbr.22-B, narušila javni red i mir tako što je neoprezno i bez nadzora držala svoga psa imena „ Š“, pasmine „Cane Corso“, koji je napao drugog psa imena „ G“ pasmine „Belgijski ovčar“ u vlasništvu NRGF na način da je istrčao iz dvorišta te ga ugrizao za obraz, a nakon čega ga je isti odveo veterinaru,

pa da bi time počinila prekršaj iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.2. do 5. i t.7. istog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, podnio je dana 02.12.2024.g. ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovane okrivljenice, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Okrivljenica u svojoj obrani iskazuje da nije kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Iznosi da dana 9. studenog 2024. ona nije bila u mjestu Vukomerić nego u Zagrebu, na svojoj adresi. U Zagrebu je bila od 8. studenog 2024. do 12. studenog 2024. sa psom. U dokaz ove okolnosti može se ispitati njezina kći FR, na njezinoj adresi u Zagrebu. U Vukomerić dolazi povremeno u posjete svom partneru. Predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku. To je sve što ima za iskazati. Na poseban upit suca odgovara kako ona poznaje FRGF, a poznavala je i njegove roditelje koji su bili vlasnici psa pasmine belgijski ovčar i s njima nikada nije imala problema. Sa istim nema nikakvih neriješenih problema ili nesporazuma.

3.

Sudac je u dokaznom postupku ispitao svjedoka ĆRGF, dojavitelja predmetnog događaja, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 9. studenog 2024. oko 08,30 sati šetao svog psa po imenu G, pasmine belgijski ovčar kroz mjesto Vukomerić, a držao ga je na lajni. U selu, u blizini šume, kod jednog dvorišta koje nema ogradu, pas susjede FR kojeg dobro poznaje je odjednom istrčao na cestu, zaletio se prema njegovom psu i ugrizao ga za obraz, nakon toga je još jednom pokušao napasti njegovog psa ali se nakon tog pokušaja udaljio opet u dvorište iz smjera iz kojeg je došao, a u kojem se, prema njegovim saznanjima, nalazila jedna kuja koja se tjerala. Zbog toga je kasnije istog dana psa odveo veterinaru. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenice ističe kako ne zna da li je okrivljena bila u Vukomeriću predmetne zgode ali njezin pas je bio i napao je njegovog psa, kako je opisao. Na poseban upit suca odgovara kako je potpuno siguran da se radi o psu susjede jer dobro poznaje njezinog psa i nikako nije mogao zamijeniti njezinog psa za nekog drugog. Odgovara kako predmetne zgode nije bilo niti jednog susjeda niti prolaznika koji bi svjedočio ovom događaju.

4.

U nastavku dokaznog postupka izveden je dokaz suočavanjem okrivljenice NR i svjedoka ĆRGF.

Tom prilikom okrivljenica je iskazala: Ja sam od 08.11. do 11.11. bila u Zagrebu jer su mi unuke imale rođendan i pas je bio sa mnom.

Svjedok je iskazao: 09.11. je vaš pas izletio iz Slađaninog dvorišta i ugrizao mog psa kako sam to već opisao.

5.

Tijekom dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj 4017/24 od 12. studenog 2024. u 11,45 sati, preslika računa Equi-vet d.o.o. od 9. studenog 2024., obavijest počinitelju prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj], preslika knjižice životinja na ime psa Š i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Marijane Reicher od 31. siječnja 2025.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrane okrivljenice, a temeljem izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaj opisan u čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u izreci presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio obranu okrivljenice kojom poriče počinjenje prekršaja za koji se tereti i osporava svoju prekršajnu odgovornost, pa je zaključio da je njezina obrana jasna, životno moguća, pa i uvjerljiva, da je okrivljenica činjenice iznosila okolnosno, razumljivo i razložno, te da je tijekom dokaznog postupka ustrajno tvrdila da se nije ponašala na način kako joj se stavlja na teret i da nije počinila prekršaj za koji je optužena.

Sudac je osobito cijenio obranu okrivljenice u dijelu gdje iznosi kako predmetne zgode nije bila u mjestu Vukomerić nego u Zagrebu na njenoj adresi i to sa psom.

Sudac je obranu okrivljenice prihvatio s oprezom i sumnjom jer je zaključio kako postoji stvarna vjerojatnost i razumljiva mogućnost da je okrivljenica svoju obranu iznijela u pokušaju ostvarenja vlastite koristi, s namjerom da kod Suda stvori uvjerenje kako predmetne zgode nije postupila suprotno zakonskim odredbama niti počinila terećeni prekršaj, a s ciljem da bi opravdala svoj mogući nezakoniti postupak, te se zaštitila od prekršajne odgovornosti, oslobodila od krivnje i izbjegla kažnjavanje za prekršaj koji joj se stavlja na teret Optužnim prijedlogom.

3.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka ĆRGF te je mišljenja da je njegov iskaz jasan i razumljiv, vrlo životan, pa i uvjerljiv, ali je njegov iskaz ipak uzeo s oprezom odnosno sumnjom, jer smatra da je svjedok obzirom da je prijavio inkriminirani događaj, snažno osobno zainteresiran za ishod ovog prekršajnog postupka.

Sudac je zaključio kako postoji stvarna mogućnost i vjerojatnost da je imenovani svjedok, zbog utjecaja negativnih emocija prema predmetnom događaju, svoj iskaz iznio pristrano, protiv okrivljenice, pa da je isticao i potvrđivao okolnosti koje okrivljenici idu na štetu, a prešućivao moguće okolnosti koje joj idu u korist, s namjerom kako bi okrivljenicu, vlasnicu psa, opisao kao neopreznu u postupanju sa psom, a time i kao počiniteljicu terećenog prekršaja, a sebe odnosno svog psa kao žrtvu, te da bi opravdao i potvrdio svoju prijavu Policiji.

Sudac je osobito cijenio iskaz ovog svjedoka u dijelu gdje iznosi kako ne zna da li je okrivljena bila u Vukomeriću predmetne zgode ali njezin pas je bio i napao je njegovog psa, ali i u dijelu gdje iznosi kako nije bilo niti jednog susjeda niti prolaznika koji bi svjedočio ovom događaju.

Navedene okolnosti, odnosno neodređenosti i nejasnoće u iskazu svjedoka, kod suca su dodatno ojačale sumnju u stvarno postojanje krivnje i prekršajne odgovornosti okrivljenice za terećeni prekršaj, odnosno produbile su skepsu da bi okrivljenica počinila prekršaj upravo u vrijeme i na način kako je optužena.

4.

Nakon izvođenja dokaza suočavanjem okrivljenice i ispitanog svjedoka, sudac je utvrdio kako je okrivljenica u cijelosti ostala kod svoje već iznesene obrane, dok je svjedok također u potpunosti ostao kod svojeg već iznesenog iskaza, a oboje su iznijeli nekoliko manje bitnih novih činjenica i okolnosti, a pritom su oboje iskazivali u podjednakoj mjeri kratko, jasno i razumljivo.

Sudac je primijetio da je okrivljenica prilikom suočenja gledala izravno u lice svjedoka, a pri tom je djelovala i iskazivala sigurno i mirno, dok je svjedok tijekom suočenja također gledao ustrajno i čvrsto u oči okrivljenice, a pri tom je iskaz iznosio smireno, jednostavno i sigurno.

Temeljem ovog izvedenog dokaza sudac nije utvrdio nikakve nove činjenice ili okolnosti, koje bi utjecale na suca na način kako bi mogao s uvjerenjem zaključiti da bi okrivljenica predmetne zgode svojim postupkom odnosno propustom neoprezno i bez nadzora držala svog psa te da bi isti napao i ugrizao drugog psa, pa da bi time počinila prekršaj koji joj se Optužnim prijedlogom stavlja na teret, odnosno da bi postupala na način opisan u izreci presude.

5.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 31.01.2025.g., za osobu: NR, utvrdio da okrivljenica do tada nije bila prekršajno osuđivana.

6.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

7.

Sudac nije izveo dokaz kojeg je predložila okrivljenica, to jest ispitivanje svoje kćerke FR, jer je zaključio da bi ova svjedokinja zbog bliske obiteljske i emocionalne povezanosti sa okrivljenicom i osobne zainteresiranosti za ishod ovog postupka, sasvim izvjesno i sigurno u svom iskazivanju potvrdila obranu okrivljenice, svoje majke, odnosno kako svjedokinja ne bi mogla iskazivati objektivno, nepristrano ni vjerodostojno.

8.

Sudac nije izvodio niti druge eventualno postojeće i moguće dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenice, osim o njezinom oslobađanju od optužbe za prekršaj koji joj se stavlja na teret.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

9.

Nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenice, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenica počinila prekršaj za koji se optužuje, na način opisan u izreci presude, a kako joj se to stavlja na teret u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu.

10.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.30. propisuje, uz ostalo, da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 1000,00 eura tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane.

11.

Povodom iznesene obrane okrivljenice, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac je nesporno utvrdio da je okrivljenica vlasnica psa imena „ Š“, pasmine „Cane Corso“.

Sudac nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi okrivljenica predmetne zgode neoprezno i bez nadzora držala životinju, imenovanog psa, a koji bi istrčao iz dvorišta te ugrizao za obraz psa oštećenika, dojavitelja događaja, to jest svjedoka ĆRGF, niti je mogao sa sigurnošću utvrditi da li su okrivljenica i njezin pas predmetne zgode uistinu bili na mjestu događaja, odnosno sudac nije mogao s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenica, kao vlasnica psa, predmetne zgode počinila prekršaj upravo na način kako se tereti i kako je to opisano u izreci presude.

Slijedom navedenog, sudac nije nesporno dokazao da bi se okrivljenica ponašala na nezakoniti i nedopušteni način, odnosno nije mogao dokazati da je okrivljenica propustila svoju propisanu obvezu, pa tako nije mogao utvrditi niti da li je okrivljenica ostvarila biće prekršaja koji joj je stavljen na teret.

12.

Prvenstveno, sudac je uvjeren da je okrivljenica svakako snažno zainteresirana za ishod ovog postupka, pa je mišljenja kako postoji osnovana vjerojatnost da je svoju obranu iznijela subjektivno u cilju vlastite koristi, zbog čega je sudac posumnjao u istinitost i vjerodostojnost njezine obrane.

Zatim, sudac je zamijetio da je okrivljenica u svojoj obrani čvrsto, ustrajno, pa i uvjerljivo poricala da bi počinila terećeni prekršaj, iznoseći razložne i životno moguće okolnosti u dokaz svoje nedužnosti.

Potom, sudac je zaključio da je ispitani svjedok ĆRGF, kao dojavitelj predmetnog događaja te poznanik i susjed okrivljenice, zbog svojih osobnih razloga, izrazito emotivno i pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka.

Konačno, sudac je zaključio kako nije moguće nepobitno utvrditi da li su okrivljenica, odnosno njezin pas, u inkriminirano vrijeme, zaista bili na mjestu prijavljenog događaja.

13.

Sudac je utvrdio da su obrana okrivljenice i iskaz ispitanog svjedoka ĆRGF, prijavitelja događaja i oštećenika, suprotstavljeni, nepomirljivi i kontradiktorni.

Sudac smatra kako je razborito i životno opravdano povjerovati da je okrivljenica svog psa držala bez nadzora i neoprezno, ali navedenu odlučnu i presudnu okolnost nije mogao nepobitno dokazati izvedenim i svrhovitim postojećim dokazima.

Obzirom na potpunu proturječnosti između obrane okrivljenice i iskaza imenovanog svjedoka koji je prijavio inkriminirani događaj, a budući je sudac zaključio da su i okrivljenica i prijavitelj pristrano zainteresirani za ishod ovog postupka, sudac se učvrstio u mišljenju kako postoji stvarna vjerojatnost da su okrivljenica svoju obranu, a svjedok svoj iskaz, iznosili neobjektivno i tendenciozno, na način da je okrivljenica izlagala razloge u svoju korist, a imenovani svjedok argumente i komentare na štetu okrivljenice, zbog čega je sudac posumnjao u istinitost i uvjerljivost kako obrane okrivljenice tako i iskaza ispitanog svjedoka ĆRGF.

14.

Slijedom svega navedenog, sudac nije našao dovoljno dokazanim da je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršajno djelo za koje se optužuje, na način opisan u izreci presude, odnosno da bi neoprezno i bez nadzora držala svog psa, a radi čega bi isti istrčao iz dvorišta i napao drugog psa te ga ugrizao za obraz, pa da bi tako počinila terećeno prekršajno djelo.

Sudac je temeljem izvedenih dokaza razborito posumnjao u istinitost i uvjerljivost obrane okrivljenice, ali je zaključio kako ipak postoji opravdana i stvarna vjerojatnost da je predmetne zgode okrivljenica, kao vlasnik psa, životinju držala pod nadzorom i oprezno, odnosno da sa svojim psom nije bila na mjestu inkriminiranog događaja, pa da stoga nije počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret upravo na način činjenično opisan u optužnom prijedlogu.

Obzirom na obranu okrivljenice, odnosno njezino odlučno, ustrajno, pa i uvjerljivo poricanje počinjenja prekršaja, a budući osim ispitanog pristranog svjedoka – dojavitelja događaja, nije bilo drugih nepristranih i objektivnih svjedoka čijim bi iskazima sudac mogao pokloniti vjeru, niti je bilo neposrednih očevidaca događaja, odnosno nije bilo drugih vjerodostojnih dokaza izvođenjem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje ne/krivnje okrivljenice, kod suca su se pojavile sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem svih postojećih, svrhovitih i dostupnih dokaza.

15.

Stoga je sudac, cijeneći objektivnu mogućost i stvarnu vjerojatnost postojanja okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenice, a uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, te se pritom vodeći načelom da u slučaju sumnje treba donijeti odluku u korist okrivljenika, u konačnici odlučio da okrivljenicu NR treba osloboditi od optužbe za terećeno prekršajno djelo opisano u izreci presude, a u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

16.

Temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Velika Gorica, 8. travnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana po primitku ovjerovljenog prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].