Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-12200/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, predsjednice vijeća, te Tomislava Tomašića i Jasne Momirović, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe VITOMARE d.o.o. i okrivljenih odgovornih osoba JR i PR, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20 i 47/20.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe VITOMARE d.o.o. i okrivljenih odgovornih osoba JR i PR, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 20. srpnja 2022., poslovni broj: 51. Pp-7233/2022, u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Žalba okrivljene pravne osobe VITOMARE d.o.o. i okrivljenih odgovornih osoba JR i PR, odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura - svaki , koji su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 20. srpnja 2022., poslovni broj: 51. Pp-7233/2022, proglašeni su krivima okrivljena pravna osoba VITOMARE d.o.o. i odgovorne osobe JR i PR, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, te uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, pravnoj osobi izrečena je novčana kazna u iznosu od 2.100,00 kuna, a svakoj odgovornoj osobi u iznosu od po 500,00 kuna.

2. Okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka i to svaki u iznosu od po 200,00 kuna.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su podnijeli žalbu, navodeći u bitnome da je izrečena kazna i nakon sudskog umanjenja prestroga i nerazmjerna učinjenom prekršaju, a posebice okolnostima u kojima je prekršaj nastao te traže da se zamijeni opomenom ili barem značajno blažom kaznom. U periodu predaje izvještaja vladala su ograničenja u radu i kretanju, a i vrijeme je evidentiranih šteta od potresa. Primali su duži period i pomoć za očuvanje radnih mjesta, ali to nije moglo nadoknaditi izgubljeni posao i troškove koje su imali u tom periodu. Dodaju u žalbi da će njihov knjigovođa bespogovorno regresirati bilo koji iznos kazne koji bude pravomoćan. Zdravstveno stanje knjigovođe već nekoliko godina predstavlja ozbiljan problem u poštivanju rokova predaje izvještaja, ali su svjesni da on nema alternative u drugom izvoru prihoda, niti je to u njegovim godinama lako napraviti. Nikakvom kaznom, osim prekršajne evidencije ne mogu biti oštećeni, jer će ih u potpunosti, temeljem ugovora o računovodstvenim uslugama regresirati za bilo kakvu materijalnu kaznu njihov knjigovođa, tako prigovaraju za kaznu koja je zapravo u biti izrečena njemu. Apsurdno je da on, iako će bez pogovorno platiti eventualnu kaznu ne može biti stranka u postupku, niti iznijeti svoju obranu. Osim plaćanja kazne ĆR je supotpisnik GFI kao osoba koja je izradila izvještaj i ovlaštenik je u sustavu Fine za predaju GFI elektronskim putem. Time je sustavno utvrđena njegova povezanost s predajom godišnjeg izvješća, a nema mogućnosti obrane za opravdani propust.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Razmatrajući žalbu okrivljenih i ispitujući presudu, Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, na temelju pisane obrane i materijalne dokumentacije spisa, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljena pravna osoba kao poduzetnik i odgovorna osoba poduzetnika, nisu dostavili Financijskoj agenciji do 30. lipnja 2021. za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje - bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke, za prethodnu kalendarsku 2020. Upravo je iz Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. izdanog od strane Fine 16. ožujka 2022. vidljivo da do izdavanja izvatka obveznik nije dostavio financijski izvještaj za statističke i druge potrebe za 2020. godinu, kojim Financijska agencija dokazuje da okrivljenici nisu ispunili svoju zakonsku obvezu.

8 Člankom 32. stavom 1. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20 i 47/20.) propisano je da poduzetnici pravne i fizičke osobe iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona dužni su za statističke i druge potrebe Financijskoj agenciji do 30. travnja tekuće godine dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu. Članak 34.a stavak 1. citiranog Zakona propisao je: „»Posebne okolnosti« podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu“, a obzirom na posebne okolnosti člankom 8. Pravilnika o rokovima predaje financijskih izvještaja i računovodstvene dokumentacije u posebnim okolnostima („Narodne novine“, broj 43/20.), propisan je rok do 30. lipnja tekuće godine za dostavu bilanci, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu. Dakle, predviđeno je produljenje roka za dostavu navedenih financijskih izvještaja do 30. lipnja 2021. Sukladno tome, okrivljenici su bili dužni dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka te dodatne podatke za 2020. godinu najkasnije do 30. lipnja 2021., što nisu učinili. Pritom valja istaknuti da su predaja godišnjih financijskih izvještaja za potrebe javne objave (članak 30. Zakona o računovodstvu) i predaja financijskih izvještaja za statističke i druge potrebe (članak 32. istog Zakona) dva zasebna i samostalna prekršaja. Riječ je o različitim vrstama izvještaja, koji se dostavljaju za različite svrhe i u različitim rokovima. Stoga dostava jedne vrste izvještaja ne može zamijeniti drugu, niti se takva zamjena može smatrati ispunjenjem zakonske obveze. Takvo tumačenje proizlazi iz jasno izražene volje zakonodavca, koji je precizno propisao obvezu predaje određene dokumentacije za svaku pojedinu svrhu, predviđajući pri tome i zasebne prekršajne odredbe za njihovo neispunjavanje.

9. Dakle, pobijanom presudom okrivljena pravna osoba VITOMARE d.o.o., poduzetnik i odgovorne osobe poduzetnika, JR i PR, proglašeni su krivima što nisu dostavili Fini do 30. lipnja 2021. godine u bilo koju poslovnicu Fine na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje (bilancu, račun dobiti i gubitaka i dodatne podatke) za prethodnu kalendarsku 2020. godinu, čime su počinili prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, te su im izrečene novčane kazne.

10. Kao što je vidljivo iz spisa predmeta tužitelj je izdao prekršajni nalog protiv pravne osobe VITOMARE d.o.o. i odgovornih osoba JR i PR, te se predmetna obveza dostave propisanih financijskih izvještaja (bilance, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke) odnosi na poduzetnika, pravnu osobu i odgovorne osobe poduzetnika, a ne na knjigovođu okrivljenih, koji ne može biti prekršajno odgovaran niti je njemu izrečena novčana kazne.

11. Okrivljenici u žalbi, između ostalog, navode da je ĆR, njihov knjigovđa, supotpisnik GFI kao osoba koja je izradila izvještaj i ovlaštenik je u sustavu Fine za predaju GFI elektronskim putem pa da je time sustavno utvrđena njegova povezanost s predajom godišnjeg izvješća, a nema mogućnosti obrane za opravdani propust. Time pokušavaju u žalbi prebaciti odgovornost za predaju financijskih izvještaja na knjigovođu. Međutim, takav argument nije osnovan. Naime, sukladno članku 42. stavku 1. točki 35. i stavku 2. Zakon o računovodstvu, pravna osoba, poduzetnik i odgovorna osoba poduzetnika snose prekršajnu odgovornost ako Financijskoj agenciji izvještaji nisu dostavljeni u propisanom roku – bez obzira tko je fizički trebao to učiniti (npr. knjigovođa). Okrivljenici su bili dužni osigurati pravodobnu dostavu financijskih izvještaja Fini, čak i ako su obavljanje tog dijela posla povjerili trećoj osobi – knjigovođi, a budući je nesporno da izvještaji nisu predani u zakonskom roku, odgovornost za taj propust ostaje na okrivljenicima. Stoga izneseni žalbeni navodi okrivljenike ne mogu osloboditi prekršajne odgovornosti jer odgovornost za ispunjenje obveze nisu mogli temeljem ugovora o računovodstvenim uslugama prenijeti na knjigovođu.

12. Za odluku o krivnji prvostupanjski sud je dao valjane razloge u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, dok navodi žalbe ne upućuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona koje bi mogle dovesti u sumnju zakonitost i pravilnost donesenog rješenja, zbog čega daljnje izvođenje dokaza nije potrebno.

13. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne okrivljenicima pravilne i zakonite i da su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Za prekršaj propisan člankom 42. stavkom 1. točkom 35. i stavkom 2. Zakona o računovodstvu, u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna. U međuvremenu, 1. siječnja 2023., stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj 114/22), kojim su za isti prekršaj propisane novčane kazne u rasponu od 1.320,00 do 13.270,00 eura za poduzetnika, pravnu osobu, odnosno od 660,00 do 2.650,00 eura za odgovornu osobu poduzetnika, što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro odgovara iznosima od 9.945,54 do 99.982,82 kuna za poduzetnika, pravnu osobu te 4.972,77 do 19.966,43 kuna za odgovornu osobu poduzetnika.

14. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da je izmijenjeni zakon neznatno blaži isključivo zbog konverzije valute, ovaj Sud zaključuje da su izrečene novčane kazne u iznosu od 2.100,00 kuna za pravnu osobu te u iznosu od 500,00 kuna za svaku odgovornu osobu, pravilno odmjerene, te uz uvažavanje olakotnih okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud, ublažene ispod zakonom propisanih minimalnih iznosa. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje da bi jednake kazne bile izrečene i primjenom kasnije važećeg zakona, zbog čega nije bilo potrebe za primjenom članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.

15. Ovaj Sud drži da će se i s ovako izrečenim ublaženim novčanim kaznama u cijelosti ostvariti i posebna i opća svrha kažnjavanja. Naime, očekuje se da će izrečene kazne djelovati odvraćajuće na same okrivljenike, sprječavajući njihovo buduće protupravno ponašanje (posebna prevencija), kao i na širu društvenu zajednicu, šaljući jasnu poruku o neprihvatljivosti takvog ponašanja (opća prevencija).

16. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku koji je prvostupanjskom presudom određen za plaćanje kazne (trideset dana), plate dvije trećine izrečene im novčane kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, novčane kazne smatrat će se u cjelini plaćenima.

17. Također treba istaknuti, u odnosu na žalbene navode kojima okrivljenici traže da se novčana kazna zamijeni opomenom, da za primjenu takve prekršajnopravne sankcije nisu ispunjeni zakonski uvjeti propisani člankom 43. stavkom 1. Prekršajnog zakona. Naime, mjera upozorenja – opomena može se izreći isključivo počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura. U konkretnom slučaju, riječ je o prekršaju za koji je za poduzetnika, pravnu osobu propisana novčana kazna do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu poduzetnika do 2.650,00 eura, što isključuje mogućnost primjene navedene sankcije.

18. Odlučujući o žalbi u dijelu koji se odnosi na troškove prekršajnog postupka, ovaj Sud ocjenjuje da su okrivljenici pravilno i zakonito obvezani na njihovu naknadu. Paušalni troškovi postupka određeni su u iznosu koji se približava minimalnom, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13). Pri tome treba istaknuti da okrivljenici u žalbi nisu konkretno obrazložili niti potkrijepili bilo kakvom dokumentacijom svoje navode u vezi s troškovima, zbog čega nisu pružili valjane razloge koji bi doveli do drukčijeg odlučivanja u tom dijelu. Slijedom navedenog, Sud je potvrdio pobijanu presudu i u dijelu koji se odnosi na trošak prekršajnog postupka.

19. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

20. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.