Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4292/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Sanje Gospočić, predsjednice vijeća, te Tomislava Tomašića i Jasne Momirović, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe DALMATINSKE HLADNJAČE d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ĐE, koje brani Martina Tončić-Bota, odvjetnica iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe DALMATINSKE HLADNJAČE d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ĐE, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 28. veljače 2023., poslovni broj: Pp-5714/2022, u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Žalba okrivljene pravne osobe DALMATINSKE HLADNJAČE d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ĐE, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba DALMATINSKE HLADNJAČE d.o.o. i odgovorna osoba IE obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura - svaki okrivljenik, koji su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba DALMATINSKE HLADNJAČE d.o.o. i odgovorna osoba ĐE proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu i na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi izrečena je novčana kazna u iznosu od 700,00 eura / 5.274,15 kuna, a okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 400,00 eura / 3.013,80 kuna.
2. Okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 40,00 eura / 301,38 kuna.
3. Protiv navedene presude okrivljenici su putem braniteljice podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji. U žalbi u bitnome navode kako su da su tijekom postupka isticali kako nisu počinili prekršaj koji im se pobijanom presudom stavlja na tereta, te da su pravovremeno predali Financijskoj agenciji svu potrebnu dokumentaciju sukladno važećim zakonskim propisima. Iz Potvrde o primitku dokumentaciju za 2020., a u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid, razvidno je da su okrivljeni izvršili zakonsku obvezu predaje predmetne dokumentacije Financijskoj agenciji, a što je evidentirano u Registru godišnjih financijskih izvještaja na dan 26. ožujka 2021., pri čemu ukazuju da je predana dokumentacija potpuna i da isti nikada nisu zaprimili od FINA-e obavijest o dostavi bilo kakve dodatne dokumentacije, a čime su u potpunosti i pravovremeno izvršili navedenu zakonsku obvezu. U odnosu na navod okrivljenika kako od FINA-e nisu dobili obavijest o dostavi bilo kakve druge dokumentacije, prvostupanjski sud ističe kako nepoznavanje pravnih propisa nikoga ne opravdava, a II-okrivljeni je kao odgovorna osoba poduzetnika mogao i trebao znati za sve obveze koje se tiču vođenja firme pa tako i obvezu poslati propisane podatke FINA-i. Žalitelji ističu kako je ovakav navod prvostupanjskog suda proturječan samoj potvrdi o primitku dokumentacije za 2020., a u koju potvrdu je prvostupanjski sud izvršio uvid, u kojoj jasno stoji da ako se naknadnom kontrolom utvrdi da je dokumentacija dostavljena u Registar nepotpuna Registar o tome obavještava podnositelja radi dostave potpune dokumentacije, a u ovom konkretnom slučaju Registar to nije učinio. Žalitelji također ističu da im je predmetnom presudom izrečena pretjerano visoka kazna. Obzirom da u postupanju okrivljenih nije postojala namjera počinjenja bilo kakvog prekršaja te da svojim radnjama nisu prouzročili štetu, žalitelji smatraju da je odmjerena kazna previsoka i u nesrazmjeru s počinjenim prekršajem, pogotovo ako se uzme u obzir članak 24.a) Prekršajnog zakona. Žalitelji smatraju da u konkretnom slučaj ne postoji potreba za kažnjavanjem, zbog nepostojanje
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da na štetu okrivljene pravne i odgovorne osobe nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Suprotno tvrdnji žalitelja, na temelju rezultata prekršajnog postupka, pravilnom ocjenom pisane obrane te predmetu priložene materijalne dokumentacije, nedvojbeno je utvrđeno da su se u postupanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji im je stavljen na teret. Pobijana presuda sadrži jasne, razumne i logične razloge o krivnji počinitelja te zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu dostatni i prihvatljivu te je nedvojbeno da okrivljenici pravna osoba kao poduzetnik i odgovorna osoba poduzetnika, nisu dostavili Financijskoj agenciji do 30. lipnja 2021. za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje - bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke, za prethodnu kalendarsku 2020. Upravo je iz izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. izdanog od strane Fine 8. travnja 2022. i u čiju vjerodostojnoj nije bilo razloga sumnjati, vidljivo da obveznik nije dostavio ili nije dostavio potpun i točan godišnji financijski izvještaj za statističke i druge potrebe za 2020., te da je 26. ožujka 2021. dostavio potpunu i točnu dokumentaciju za javnu objavu.
8 Vezano uz žalbene navode da je iz Potvrde o primitku dokumentaciju za 2020. razvidno da su okrivljeni izvršili zakonsku obvezu predaje predmetne dokumentacije Financijskoj agenciji, a što je evidentirano u Registru godišnjih financijskih izvještaja na dan 26. ožujka 2021., ističe se kako članak 32. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20. 47/20. i 114/22.) propisuje: „Poduzetnici i pravne i fizičke osobe iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona dužni za statističke i druge potrebe Financijskoj agenciji do 30. travnja tekuće godine dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu (stavak 1.)“; „Poduzetnici koji su obveznici javne objave sukladno članku 30. stavku 1. ovoga Zakona kojima je poslovna godina jednaka kalendarskoj godini, ako su ispunili obvezu predaje propisanu člankom 30. ovoga Zakona, mogu istodobno dostavom dodatnih podataka ispuniti i obvezu predaje propisanu stavkom 1. ovoga članka (stavak 2.)“, te da „Oblik i sadržaj dodatnih podataka iz stavaka 1. i 2. ovoga članka pravilnikom detaljnije propisuje ministar financija na prijedlog Državnog zavoda za statistiku kao središnjeg tijela službene statistike u koordinaciji s ostalim nositeljima službene statistike (stavak 3.)“. Na temelju odredbe članka 32. stavka 3. Zakona o računovodstvu donesen je Pravilnik o obliku i sadržaju dodatnih podataka za statističke i druge potrebe (Narodne novine, broj: 2/17) koji u članku 1. propisuje: „ „Ovim Pravilnikom propisuje se oblik i sadržaj dodatnih podataka za statističke i druge potrebe za poduzetnike iz članka 4. stavka 2. Zakona o računovodstvu (u daljnjem tekstu: Zakon) uključujući i poduzetnike iz članka 19. stavka 6. Zakona te pravne i fizičke osobe iz članka 4. stavka 3. Zakona (stavak 1.); „Poduzetnici i osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su sastavljati dodatne podatke za statističke i druge potrebe prema obliku i sadržaju određenim u prilozima I. i II. ovoga Pravilnika, a u skladu s odredbama Zakona i ovoga Pravilnika“.
9. Kako iz stanja spisa - Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. izdanog od strane Fine 8. travnja 2022. proizlazi da je obveznik 26. ožujka 2021. dostavio potpunu i točnu dokumentaciju za javnu objavu i to: bilancu za poduzetnike, račun dobiti i gubitka za poduzetnike, bilješke uz financijske izvještaje, odluku o raspodjeli dobiti ili pokrića gubitaka i odluku o utvrđivanju godišnjeg financijskog izvještaja, no nije dostavio i sve dodatne podatke prema Prilogu I Pravilnika o obliku i sadržaju dodatnih podataka za statističke i druge potrebe za poduzetnike koje su isti bili dužni dostaviti Fini do 30. lipnja 2021. za proteklu kalendarsku godinu, to neosnovano okrivljenici ističu kako su pravovremeno predali Financijskoj agenciji svu potrebnu dokumentaciju sukladno važećim zakonskim propisima, jer upravo i iz dostavljene potvrde o primitku dokumentacije za 2020, koju je okrivljenicima izdala Financijska agencija, proizlazi identično.
10. Prvostupanjski sud pravilno je, u skladu s ovlaštenjem da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, procijenilo obranu okrivljenika te priloženu dokumentaciju, i na temelju ukupno provedenih dokaza utvrdio da su ispunjena sva bitna obilježja prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret. Na temelju analize materijalnih dokaza, prvostupanjski su je obrazložio svoj zaključak valjanim pravnim razlozima koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Navodi iz žalbe ne upućuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona koje bi mogle dovesti u sumnju zakonitost i pravilnost donesene presude, zbog čega daljnje izvođenje dokaza nije potrebno.
11. Žalbeni navod okrivljene pravne i odgovorne osobe da je obzirom na sve okolnosti riječ o beznačajnom prekršaju, nisu osnovani. Sukladno članku 24.a Prekršajnog zakona nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Stajalište ovog Suda je da prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu predstavlja prekršaj kojim se povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima, a vezano uz navedene objektivne komponente beznačajnosti djela.
12. Iz navedene odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa i to beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnosti djela objektivne je naravi i za njeno postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Kod druge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste i mjere kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona): stupanj krivnje počinitelja, pobude iz kojih je počinio radnju, njegovo ranije ponašanje (prvenstveno neosuđivanost), njegovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja (koje uključuje i stav prema počinjenom djelu, dakle i njegovo priznanje, izraženo kajanje, posebno eventualnu naknadu pričinjene štete i slično) te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Iz dikcije ove odredbe proizlazi da obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene da bi se radilo o beznačajnosti nekog djela. Kako se u konkretnom slučaju radi o tome da okrivljenici nisu uopće dostavili propisane financijske izvještaje za statističke i druge potrebe, stoga ovaj Sud smatra da nisu ostvareni subjektivni elementi neophodni za zaključak da se u ovom slučaju radi o beznačajnom prekršaju. Nadalje, iz stava počinitelja konkretnog prekršaja ne proizlazi priznanje niti izraženo kajanja, već upravo suprotno pokušaj izbjegavanja prekršajne odgovornosti.
13. Kako zakonom nije propisano da se predmetni prekršaj može počiniti samo oblikom krivnje koji se zove namjera, već je za postojanje prekršajne odgovornosti dovoljan oblik krivnje koji se zove nehaj, bez značaja su navodi žalbe istaknuti u tom smjeru da u postupanju okrivljenih nije postojala namjera počinjenja bilo kakvog prekršaja.
14. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne okrivljenicima pravilne i zakonite i da su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna. U međuvremenu, 1. siječnja 2023., stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj 114/22), kojim su za isti prekršaj propisane novčane kazne u rasponu od 1.320,00 do 13.270,00 eura za poduzetnika, pravnu osobu, odnosno od 660,00 do 2.650,00 eura za odgovornu osobu poduzetnika, što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro odgovara iznosima od 9.945,54 do 99.982,82 kuna za poduzetnika, pravnu osobu te 4.972,77 do 19.966,43 kuna za odgovornu osobu poduzetnika.
15. Sukladno odredbama članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.
16. Prema tome, budući da je Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, br. 114/22.), propisan blaži minimum i maksimum novčanih kazni to je prvostupanjski sud pravilno prema okrivljenicima primijenio novi Zakon jer je blaži za počinitelje.
17. Ispitujući odluku o izrečenim novčanim kaznama, u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud primijenio institut ublažavanja kazne i okrivljenicima izrekao novčane kazne u naznačenim iznosima, a koje su ispod propisanog minimuma novčane kazne propisane za predmetni prekršaj, cijeneći im kao olakotne okolnosti što uslijed počinjenog prekršaja nisu nastupile štetne posljedice, te što su dostavili dokumentaciju radi javne objave, dok im je kao otegotno uzeo u obzir pravomoćno kažnjavani zbog istovrsnih prekršaja, a kako je to navedeno pod točkom 2.3. prvostupanjske presude. Dakle, unatoč prekršajnoj osuđivanosti, prvostupanjski sud je okrivljenicima kazne izrekao ispod posebnih zakonom propisanih minimalnih iznosa. Imajući u vidu da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnosti za preinaku odluke o kazni jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
18 Nadalje, ovaj Sud ističe da u odnosu na pravomoćne odluke citirane u obrazloženju pobijane presude, u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, od pravomoćnosti istih nije proteklo tri godine pa na dan kada je ista objavljena (28. veljače 2022.) nije u smislu članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila rehabilitacija te je prvostupanjski sud pravilno koristio podatke iz prekršajne evidencije budući su tada okrivljenici smatrani osuđivanim osobama i pravilno su upotrebljavani ti podaci, ali koji nisu išli na njihovu štetu budući je prvostupanjski sud unatoč prekršajnoj osuđivanosti, primjenom instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljenicima novčane kazne ublažio znatno ispod zakonom propisanih minimuma. Stoga, iako je u vrijeme donošenja ove drugostupanjske presude, u odnosu na sve odluke o prekršaju citirane u obrazloženu pobijane presude, nastupila rehabilitacija, ovaj Sud uvjeta za daljnje ublažavanje novčanih kazni nije našao, držeći da će se izrečenim, već ublaženim novčanim kaznama, ostvariti svrha kažnjavanja i na okrivljenike djelovati na način da ubuduće ne čine ovakav ili slične prekršaje, odnosno da će se izrečenim novčanim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle, svrha specijalne i generalne prevencije.
19. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku koji je prvostupanjskom presudom određen za plaćanje kazni (trideset dana), plate dvije trećine izrečene im novčane kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, novčane kazne smatrat će se u cjelini plaćenima.
20. Također treba istaknuti, u odnosu na žalbene navode kojima okrivljenici traže da se novčane kazne zamijene opomenom, da za primjenu takve prekršajnopravne sankcije nisu ispunjeni zakonski uvjeti propisani člankom 43. stavkom 1. Prekršajnog zakona. Naime, mjera upozorenja – opomena može se izreći isključivo počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura. U konkretnom slučaju, riječ je o prekršaju za koji je za poduzetnika, pravnu osobu propisana novčana kazna do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu poduzetnika do 2.650,00 eura, što isključuje mogućnost primjene navedene sankcije.
21. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
22. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 8. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.
