REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Stalna služba u Pakracu
Pakrac, Trg Pape Ivana Pavla II br. 1
Posl. br. P-442/2024-17.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu Matiji Stokiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saja Oulovski i Nevena Oulovski iz Pakraca, protiv tuženika ĐH, [adresa], sada nepoznate adrese, zastupanog po privremenim zastupnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama i radi trpljenja zemljišnoknjižne provedbe, nakon javne glavne rasprave zaključene 4. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja CH, odvjetničke vježbenice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saja Oulovski i Nevena Oulovski, te privremenog zastupnika tuženika nepoznatih adresa odvjetnika Perice Medakovića, na ročištu 8. travnja 2025. uz javno objavljivanje
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]:
- čkbr. [katastarska čestica] voćnjak
sa 115 čhv,
- čkbr. [katastarska čestica] kuća broj 59 i dvorište u potkućnici gornjoj sa 213 čhv,
- čkbr [katastarska čestica] oranica
sa 1 j 778 čhv,
što je tuženik BH, [adresa], dužan priznati i tužitelju dozvoliti zemljišnoknjižnu provedbu ove presude sve u roku od 15 dana.
II. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj FH podnio je tužbu protiv tuženika ĐH iz [adresa], sada nepoznatog boravišta, u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]: kčbr. [katastarska čestica],
i protiv PH iz [adresa], **.**.2030., OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]: kčbr. [katastarska čestica], radi utvrđenja prava vlasništva i trpljenja zemljišnoknjižne provedbe. U tužbi navodi u bitnome da su tuženici u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina, a da je tužitelj njihov faktični vlasnik i posjednik, da ih je stekao nasljeđivanjem od oca IH i od tada ih nesmetano i neprekidno uživa i za njih plaća obveze, da ih je otac tužitelja stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s tuženikom ĐH, da ove nekretnine čine cjelinu s ostalim nekretninama tužitelja, te da posjed tužitelja, računajući i posjed njegovih prednika, traje preko 60 godina. Predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi njegovo pravo vlasništva, što bi tuženici bili dužni priznati i tužitelju dozvoliti zemljišnoknjižnu provedbu presude.
1.2. Rješenjem posl. br. P-442/2024-2 od 21. svibnja 2024. vraćena je tužba radi dopune navođenjem kada i na temelju kojeg rješenja je tužitelj naslijedio oca IH i kada je IH sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženikom ĐH, te podnošenjem tog rješenja i ugovora kao dokaza. Povodom tog rješenja tužitelj je u podnesku od 7. lipnja 2025. naveo da se iza pok IH ostavinski postupak vodio pod br. O-31/1986 ali se o ostavini nije raspravljalo jer pokojni nije ostavio nekretnine već ih je za života darovao sinu radi NH. Također je kao dokaz navedenog dostavio darovni ugovor od 24. veljače 1975. i rješenje Općinskog suda u Pakracu posl.br. O-31/86-2 od 27. siječnja 1986.
2. Djelomičnom presudom zbog ogluhe posl. br. P-442/2024-6 od 23. kolovoza 2024. (pravomoćnom 12. rujna 2024.) utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]: kčbr. [katastarska čestica], što je tuženica PH iz [adresa] dužna priznati i trpjeti zemljišnoknjižnu provedbu presude.
3. Daljnji postupak vođen je isključivo u odnosu na tuženika ZH i na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]: kčbr. [katastarska čestica].
4. Rješenjem posl. br. P-442/2024-8 od 20. rujna 2024. tuženiku ĐH, je, kao osobi nepoznatog prebivališta i boravišta te bez punomoćnika, postavljen privremeni zastupnik u osobi odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, o čemu je objavljen i oglas u „Narodnim novinama“ Republike Hrvatske.
5. U odgovoru na tužbu danom u podnesku od 2. prosinca 2024. privremeni zastupnik tuženika ZH se opreza radi usprotivio tužbi jer joj ne prileži valjana dokumentacija o stjecanju vlasništva i posjeda od strane pravnih prednika tužitelja i jer tužitelj nije dokazao neprekidni slijed stjecanja vlasništva s tuženika, niti poštenje posjeda.
6.1. Izvedeni dokazi:
- isprave: izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijepisi posjedovnog lista br. 74 i 450 sve k. o. [katastarska općina], povijest promjena na katastarskim česticama Odjela za katastar nekretnina Pakrac od 15. veljače 2024. i 19. veljače 2024., izvodi iz katastarskog plana,
darovni ugovor sklopljen 24. veljače 1975. između ŽH i tužitelja LH, rješenje Općinskog suda u Pakracu posl. br. O-31/86-2. od 27. siječnja 1986. iza pok. ŽH,
- svjedoci: RH i JH.
6.2. Dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja je povučen zbog njegovog lošeg zdravstvenog stanja i nemogućnosti da doputuje na ročište. Dokazni prijedlog za provedbu identifikacije nekretnina s vještakom mjerničke struke odbijen je jer identitet predmetnih nekretnina utvrđen usporedbom iskaza svjedoka sa stanjem na izvodu iz katastarskog plana i na internetskom Geoportal pregledniku.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Budući da se privremeni zastupnik tuženika općenito usprotivio tužbi, priznajući isključivo činjenicu stanja upisa u zemljišnoj knjizi, sve ostale odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari uzete su kao sporne i podvrgnute su dokazivanju.
9. Sadržaj izvedenih dokaza:
9.1. Isprave:
Iz isprava navedenih pod 6.1. proizlazi da:
- je u zemljišnoj knjizi tuženik BH upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina (prema povijesnim podacima zemljišne knjige taj upis datira iz 1913.),
- je u katastru kao posjednik upisan tužitelj od 1989., a prije njega IH od 1960. godine,
- je između EH kao darovatelja i tužitelja FH, njegovog sina, kao obdarenika, 24. veljače 1975. sklopljen darovni ugovor predmet kojega su među ostalim i nekretnine: kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- iza pok EH, umrlog **.**.1985., nije raspravljana ostavina jer nije ostavio nepokretnu imovinu.
9.2. Svjedoci:
9.2.1. Svjedok RH iskazao je:
"Poznajem tužitelja a poznavao sam i njegovog pok. oca ŽH. ŽH je umro još prije Domovinskog rata, a mislim da je njegova supruga i Radina majka umrla još prije ŽH. Inače obitelj EH imala je kuću u [adresa], odnosno još uvijek imaju kuću koja je obnovljena nakon rata međutim, u njoj nitko ne živi. Uz kuću imaju potkućnicu a također i zemlju još na dva mjesta u k. o. [katastarska općina] i to u dijelu prema Batinjanima i također u blizini glavne ceste u selu i uz sokak koji vodi prema sjeveru odnosno selu Omanovac. Marinova zemlja nalazi se uz taj sokak desno odnosno istočno od njega i proteže se sve do prosjeke dalekovoda. Na Geoportal pregledniku na računalu prepoznajem tu zemlju (op. suca: svjedok pokazuje čkbr. [katastarska čestica]). Ta zemlja je do Domovinskog rata bila obrađivana kao oranica a jedan njezin ćošak je bio šljivik. Sva ta zemlja je sada zarasla i u naravi je šikara. U dijelu u kojemu je bio voćnjak odnosno šljivik još uvijek se mogu prepoznati stara izvaljena stabla.
FH nisam vidio nakon Domovinskog rata ali viđao sam njegovu suprugu GH i sina za kojem mislim da se također zove ŽH, dakle oni su dolazili u [adresa]. LH je imao samo jednog brata. On je davno smrtno stradao prilikom jedne tučnjave. U to vrijeme on je bio mladić. Nije bio ni oženjen. LH nije imao sestara. Smatram da je ŽH ostavio svoju imovinu sinu FH jer su do rata odnosno do Milanove smrti zajedno živjeli u istoj kući u [adresa]. Što se tiče ove zemlje mogu još reći da su ŽH i LH imali traktor i obrađivali su svoju zemlju, a ja sam samo vršio usluge kombajniranja tako da mi je dobro poznato gdje su njihove zemlje. Ne znam da bi ikada imali problema vezano za zemlju ili međe. Što se tiče ĐH ja nikada nisam čuo za tog čovjeka. Pitao sam stare ljude iz sela koji mi također ništa nisu mogli reći o njemu. Sa druge strane ceste odnosno južno do rata je imala kuću obitelj ĐH. To je bila kuća VH. Nakon rata je obnovljena ali nije useljena. F nisu imali zemlju u ovom predjelu uz sokak prema Omanovcu."
9.2.2. Svjedok JH iskazao je:
"Sjećam se IH koji je umro prije Domovinskog rata a sjećam se i njegove supruge Đ koja je umrla još nešto prije ŽH. Imali su dva sina FH i C, a C je tragično preminuo nakon tučnjave u svojoj ranoj mladosti odnosno sa dvadesetak godina. Druge djece nisu imali. Obitelj IH i danas ima kuću u [adresa] s tim da je obnovljena nakon rata. Uz kuću imaju i zemlju u potkućnici. Osim toga imaju zemlju u predjelu koje se nalazi sjeverno od ceste u selu i desno odnosno istočno od puta koji vodi prema selu Omanovac. U tom predjelu obitelj IH imala je oranicu a u jednom dijelu i šljivik. Nakon rata ta je zemlja zarasla i sada je to šikara. Ta se zemlja protezala do dalekovoda. Prepoznajem ju na Geoportal pregledniku. LH je živio s ocem do rata u istoj kući. Smatram da je ŽH ostavio svoju imovinu sinu FH jer nije imao kome drugome. Sin C nije imao vlastitu obitelj odnosno djecu, a nije se ni ženio. Prije Domovinskog rata moja obitelj je bila u dobrim odnosima s obitelji Marin i međusobno smo si pomagali pri radovima na poljoprivredi, a sjećam se da sam kao mladić pomagao prilikom oranja upravo na ovoj zemlji obitelji IH. Nikada nije bilo sporova o međama ili slično, a u to vrijeme općenito nije bilo takvih problema, zemlja se obrađivala i znalo se što je čije. Što se tiče ĐH mogu reći da za njega nisam čuo međutim do rata su u selu bile dvije ili tri obitelji ĐH. Pamtim obitelj VH i SH, a oni su imali kuće s južne strane ceste u selu. Također su u tom južnom dijelu imali svoje zemlje i nisu imali zemlju u ovom predjelu koji sam opisao uz sokak prema Omanovcu gdje se nalazi zemlja obitelji IH. Mogu reći da sam nakon Domovinskog rata viđao sina tužitelja koji se po djedu zove ŽH, a viđao sam i tužiteljevu suprugu GH kad bi dolazili u [adresa]. Kuća obitelji GH je obnovljena, međutim, u njoj nitko ne živi."
10. Ocjena dokaza:
10.1. Autentičnost pročitanih isprava nije bila sporna.
10.2. Iskaze svjedoka sud prihvaća jer su bili uvjerljivi, logični i podudarni u pogledu bitnih činjenica međusobno i sa sadržajem pročitanih isprava. Ostavili su dojam da govore u okvirima svojih saznanja, bez pretjerivanja ili iskrivljavanja činjenica, te ništa nije pobuđivalo sumnju u istinitost njihovih iskaza.
11. Utvrđene činjenice i primjena materijalnog prava:
- predmetne nekretnine u naravi su poljoprivredno zemljište (oranica i šljivik) u naselju Gornja Obrijež na lokaciji uz glavnu cestu (sjeverno) i uz put (istočno) koji se od glavne ceste odvaja u smjeru sjevera - prema susjednom naselju Omanovac, s tim da su do Domovinskog rata bile su obrađivane, a sada su zapuštene i zarasle u šikaru,
- u vremenu od više desetljeća prije Domovinskog rata (pa sve do svoje smrti 1985.) posjedovao ih je mirno i bez smetanja tužiteljev otac IH zajedno s tužiteljem, a tužitelju (svom jedinom djetetu) ih je darovao 1975. zajedno sa svim svojim nekretninama,
- posjed tužitelja, uračunavajući trajanje posjeda njihovog pravnog prednika – pok. oca EH, traje ukupno više od 60 godina,
- sukladno odredbama čl.19. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 164/08, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) o načelu trajnosti posjeda, privremeni prekid faktične vlasti na predmetnim nekretninama zbog ratnih zbivanja 1990. -ih godina nema značaj prestanka posjeda,
- utužene čestice nisu bile u navedenom razdoblju u posjedu tuženika ĐH, upisanog u zemljišnoj knjizi u svojstvu vlasnika još od 1913., a kako u Jedinstvenom registru osoba MUP-a RH tuženik nije evidentiran, može se pretpostaviti da se radi o osobi umrloj prije dužeg vremena,
- prema odredbama čl.18. st.5. i čl.11. st.2. ZV predmnijeva se da je posjed tužitelja i njegovog pravnog prednika bio samostalan i pošten, a rezultati dokazivanja u ovom parničnom postupku nisu upućivali suprotno tim zakonskim predmnjevama,
- posjed tužitelja ima kvalitetu (samostalnost i poštenje) i trajanje (duže od zakonskog minimuma od 20 godina) dostatne za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću temeljem odredaba čl.159. i 160. ZV.
12. Zbog iznesenih razloga ocijenjeno je da tužitelj osnovano zahtijeva utvrđenje da je vlasnik predmetnih nekretnina uz obvezivanje tuženika da to prizna i trpi zemljišnoknjižnu provedbu, pa je presuđeno je kao u točki I. izreke.
13. Tužitelj unatoč uspjehu u parnici nije zahtijevao naknadu parničnih troškova (na što je imao pravo sukladno odredbi čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku; Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), pa je presuđeno kao u točki II. izreke.
U Pakracu, 8. travnja 2025.
Sudac:
Matija Stokić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.
DNA:
1. Porezna uprava Pakrac
- po pravomoćnosti