Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-59/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UT, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K- 503/2019-111 od 2. studenog 2023., u sjednici održanoj 8. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog UT kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski kazneni sud u Zagrebu pobijanom presudom optuženog UT proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 te ga je na temelju te odredbe osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 145. stavka 2. točki 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je dužan na ime troškova kaznenog postupka platiti iznos paušala od 120,00 Eur-a/904,14 kuna, djelomično trošak provedenog telekomunikacijskog vještačenja po sudskom vještaku Miroslavu Bači od 31. svibnja 2022. u visini od 436,65 Eur-a/3.290,00 kuna koje je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe, dok se na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. ZKP/08 optuženik oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 koji se odnose na trošak telekomunikacijskog vještačenja po sudskim vještacima Krunoslavu Hrnjaku i Miroslavu Bači.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi UT po branitelju Tomislavu Barišiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Baršić&Barišić sa sjedištem u [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda i to na način da ga se „oslobodi krivnje“ ili da se presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno u žalbi je zatraženo da se branitelja obavijesti o sjednici vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu kojeg je nakon obavljenog razmatranja vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.
5. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni optuženi UT, njegov branitelj, odvjetnik Tomislav Barišić niti Županijska državna odvjetnica u Splitu pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti u suglasju s člankom 475. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24– dalje u tekstu: ZKP/08-24).
6. Žalba optuženog UT nije osnovana.
7. Optuženik u uvodu žalbe navodi kako presudu pobija zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i to onih iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, članka 468. stavka 2. ZKP/08 i članka 468. stavka 3. istog zakona. Međutim žalbeni razlozi kojima te bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik obrazlaže sadržajno se odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u okviru koje će ih ovaj sud i ocijeniti.
8. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu optuženik u žalbi iznosi vlastitu analizu provedenih dokaza i donosi zaključke, koji mu idu u prilog, a koji su u potpunoj suprotnosti s analizom i zaključcima prvostupanjskog suda, a sve u cilju izbjegavanja krivnje. Optuženik tako nekritički analizira iskaz žrtve CT, pri čemu u potkrijepi svojeg zaključka kako nije dokazano da je počinio kazneno djelo iz članka 140. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 te da je iskaz žrtve nevjerodostojan, u žalbi apostrofira samo pojedine dijelove žrtvinog iskaza, a koji izvan konteksta iskaza u cjelini dobivaju sasvim drugi smisao. Posebnu pozornost optuženik u žalbi pridaje nalazima i mišljenjima vještaka za telekomunikacije Krunoslava Hrnjaka i Miroslava Bače iz kojih u žalbi opet navodi samo one dijelove koji idu u prilog njegovoj obrani.
8.1. Međutim suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja utvrđenja u presudi je iznio jasne, logički obrazložene i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8.2. Optuženik u žalbi analizira zaključke sudskih vještaka Krunoslava Hrnjaka i Miroslava Bače te ih dovodi u vezu s pojedinim izjavama žrtve koje je dala tijekom iznošenja iskaza na raspravi, pri čemu zanemaruje kako je s puno više kritičnosti trebao pristupiti ocjeni pouzdanosti tih nalaza i mišljenja. Naime, vještak za telekomunikacije Krunoslav Hrnjak pojasnio je kako je autentičnost prezentiranih poruka upitna i da je izuzimanje poruka „izvršeno u vlastitom angažmanu, u kojem slučaju postoji velika mogućnost manipulacije u vidu selektivnog prikaza SMS-ova, koje proizlazi iz mogućnosti brisanja SMS-ova“ pa oni nisu bili predmet njegovog vještačenja s obzirom na protek vremena od slanja poruka (godinu dana) i bez mogućnosti usporedbe sadržaja SMS-ova s drugim mobilnim uređajem koji je sudjelovao u konverzaciji te bez ispisa telekomunikacijskog operatera. Tako je vještak naglasio kako ne postoji telekomunikacijski ispis cjelokupne komunikacije između žrtve i optuženika niti je tu komunikaciju moguće potvrditi vještačenjem samog mobilnog uređaja.
8.3. Iz nalaza i mišljenja vještaka za telekomunikacije Miroslava Bače proizlazi kako iz podataka koji su u spisu nije bilo moguće analizirati i mobilne telefone radi njihove tehničke neispravnosti pa se tako ni taj vještak nije mogao očitovati o izvornosti poruka, kao niti o izvornosti komunikacije, ali ipak iz analize podataka dostavljenih od teleoperatera proizlazi kako je ostvarena komunikacija između žrtve i optuženika u vidu 182 razmijenjena SMS-a i 2 MMS-a.
8.4. Prilikom ocjene pouzdanosti dostavljenih SMS-ova, kao i ispisa vremena kontakata između mobitela žrtve i mobitela optuženika, žalitelj gubi iz vida kako je žrtva u jednom trenutku tijekom inkriminiranog vremena blokirala pozive i poruke s mobitela optuženika.
8.5. Stoga je odlučne činjenice prvostupanjski sud sasvim osnovano utemeljio na iskazu žrtve CT, koja je vrlo detaljno i u bitnim odlučnim okolnostima iskazivala istovjetno kako prilikom ispitivanja pred državnim odvjetnikom, tako i na raspravi. Osim toga zbog proteka vremena od inkriminiranog događaja do žrtvinog ispitivanja na raspravi logično je da u odnosu na pojedine okolnosti žrtva nije s dovoljnim stupnjem sigurnosti iskazivala, ali kada se uzme u obzir da je iskazivala iskreno i okolnostima koje idu optuženiku u prilog, kao što je nastavak komunikacije između žrtve i optuženika i nakon prekida njihove intimne veze od lipnja do Božića 2017., u kojem razdoblju je ponekad znala odgovoriti na optuženikove poruke, logično je da je i u odnosu na ostale okolnosti kojima tereti optuženika, iskreno iskazivala. Žrtvin iskaz u bitnom je potkrijepljen iskazima svjedokinje PT, koja je kazala kako je običavala viđati optuženika kako se šulja oko kuće gdje je stanovala žrtva i da je vidjela kako optuženik prati žrtvu kao i svjedokinje BT, kojoj se žrtva povjerila zbog nametljivog ponašanja optuženika pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako se optuženik nametljivo ponašao prema žrtvi CT šaljući joj veliki broj SMS-ova, prateći je, prisluškujući žrtvine razgovore ispred ulaznih vrata njezinog stana i na druge načine, čime je ostvario zakonska obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.
9. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje utemeljeno je prvostupanjski sud primijenio kazneni zakon kada je optuženika zbog tog kaznenog djela proglasio krivim kao ubrojivog počinitelja, svjesnog protupravnosti svojeg postupanja, koji je u inkriminiranom razdoblju postupao s izravnom namjerom i bez postojanja ijednog ispričavajućeg razloga, zbog čega ne stoji ni žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.
10. Optuženik ne pobija presudu zbog odluke o kazni, ali je pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, no, prema članku 478. ZKP/08-24, njegova žalba u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni.
10.1. Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu zaključuje se kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio opće pravilo o izboru kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ali je i pravilno vrednovao i sve ostale okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, prijašnji život počinitelja, njegove osobne prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog djela. Tako je pravilno prvostupanjski sud ocijenio pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno, a koje ne odudaraju od uobičajenog ponašanja počinitelja kod ovakvih kaznenih djela, a radi se o povrijeđenosti i revoltu zbog prethodnih događaja i prekida veze, kao i to što je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom. U odnosu na okolnosti koje se tiču osobe počinitelja, prvostupanjski sud je na odgovarajući način cijenio kao olakotnu optuženikovu dosadašnju neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije našao. S obzirom na navedeno sasvim ispravno je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, nakon čega mu je izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine. Upravo zbog značaja olakotne okolnosti optuženika, koja ukazuje da je počinjeno kazneno djelo samo eksces u optuženikovom ponašanju i da nije sklon činjenju kaznenih djela, stav je i ovog suda kako se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može ostvariti i izricanjem uvjetne osude odnosno da će se njome izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.
11. Budući da navodima optuženikove žalbe s uspjehom nisu osporeni zaključci prvostupanjskog suda, a nije utvrđena ni jedna povreda zakona na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08-24, to je žalbu optuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu po članku 482. ZKP/08-24.
Split, 8. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj