REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-4663/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DGI, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanina Demokratske Republike Kongo, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenik Frano Štura, odvjetnik u Zagrebu, Lovinčićeva 1a, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/22-06/5064, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 26. rujna 2024. i za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/22-06/5064, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 26. rujna 2024. pod točkom I. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a pod točkom II. tužitelju je naloženo da je u roku od petnaest dana od dana izvršnosti ovog rješenja dužan napustiti Europski gospodarski prostor, jer će u protivnom biti prisilno udaljen s tog područja.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke te ističe da je pri procjeni vjerodostojnosti iskaza trebalo uzeti u obzir jezične prepreke, kulturne razlike, dob, obrazovanost, protek vremena od zbivanja i konkretnih događaja o kojima tražitelji međunarodne zaštite iskazuju, kao i mnoge druge sociološke faktore, a konkretno se misli na korištenje izraza poput neki umjesto netko, te razlike u izgovoru u Demokratskoj Republici Kongo u odnosu na standardni francuski, te tuženik nije koristio niti jednu standardiziranu metodu pri određivanju vjerodostojnosti regije podrijetla.

3. Smatra da tuženik proturječi izreci kada u obrazloženju potvrđuje da je iz izvješća međunarodnih organizacija o stanju u zemlji podrijetla razvidno da su pripadnici Banyamulenge kojima pripada supruga tužitelja bili izloženi osobitom nasilju u nedavnoj povijesti, ali i u novije vrijeme od 2017., a što ukazuje na površan pristup tuženika.

4. Prema nedavnim izvješćima međunarodnih organizacija južni Kivu je područje s jednim od najvećih stopa nasilja u Demokratskoj Republici Kongo i sva su izvješća dosljedna u zaključku da su D suočeni s povećanim rizikom zbog svoje etničke pripadnosti i da su lokalne vlasti sklone ne reagirati na to nasilje.

5. Ističe da tuženik ne razlikuje regiju Uvira od mjesta Uvira navodeći kako je mjesto Uvira džep sigurnosti, a zanemarujući činjenicu da je tužitelj živio 62 km daleko od mjesta Uvira, te se tužitelj suočava s jasnom i ozbiljnom prijetnjom kao suprug žene koja pripada manjinskoj etničkoj skupiti Tutsijskog porijekla, koji su se doselili u istočni Kongo u još u 18. stoljeću, a koje zbog etničke i jezične povezanosti s E iz [adresa] i Burundija lokalno stanovništvo percipira kao strance, zbog čega su meta dugotrajne diskriminacije i represije.

6. Iz izvještaja Visokog povjerenika UN-a Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda iz lipnja 2024. o stanju u Demokratskoj Republici Kongo proizlazi da sigurnosna situacija i stanje ljudskih prava u područjima naseljenima D zajednicom u provinciji južni Kivu ostaju nesigurni i obilježeni stalnim nasiljem i kršenjima ljudskih prava, a stalni sukobi u kojima sudjeluju različite oružane skupine su doveli do značajne nestabilnosti i nesigurnosti za lokalno stanovništvo, te humanitarna kriza u južnom Kivu postaje sve ozbiljnija, jer raseljene zajednice nemaju pristup osnovnim uslugama poput zdravstvene zaštite, hrane i skloništa.

7. U posebnom izvještaju o militarnim skupinama i napadima u istočnom Kongu od 21. lipnja 2023. navodi se da vojne akcije milicija poput Đ uzrokuju ozbiljne posljedice za sigurnost civilnog stanovništva koje je izloženo napadima, prisilnoj mobilizaciji i razaranju njihovih zajednica.

8. U izvješću Human Rights Watscha navodi se da je civilno stanovništvo izloženo brutalnom nasilju koje uključuje široko rasprostranjene napade, seksualno nasilje nad ženama i djecom te prisilna premještanja.

9. Iz navedenih izvješća jasno proizlazi kako su nasilje, proizvoljna uhićenja, mučenja i ubojstva civila uobičajena pojava u istočnom dijelu zemlje, naročito u pokrajinama sjeverni i južni Kivu u kojoj je tužitelj živio, pa je tužiteljev osnovan strah od progona u slučaju povratka u zemlju podrijetla zasnovan na činjenici da je u braku sa pripadnicom plemena D, a zbog čega je veći dio izložen progonu.

10. Ukoliko sud nađe da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj ukazuje se da su ispunjeni uvjeti za priznavanje supsidijarne zaštite obzirom na proizvoljno opće nasilje prema pripadnicima Banyamulenge od strane paravojne organizacije bliske vlasti.

11. Tužitelj ističe da je tuženik prilikom ocjene vjerodostojnosti tužiteljevog iskaza bio dužan primijeniti blagodat sumnje i zaključiti kako su izjave tužitelja sukladne dostupnim općim i specifičnim informacijama te da je bitno procijeniti da li tužitelju počinitelju proganjanja pripisuju karakteristike pripadnika plemena D iako on to nije.

12. Predlaže sudu da sasluša tužitelja.

13. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i odobri tužitelju zahtjev za međunarodnu zaštitu i prizna mu azil, a podredno supsidijarnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, te naknadi troškove ovog upravnog spora.

14. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tijekom postupka tuženik tražio pojašnjenje na stranici 9 zapisnika, te se ne može tvrditi da se francuske riječi netko i neki isto izgovaraju kao što to tvrdi tužitelj, te se pri utvrđivanju vjerodostojnosti uzeo u obzir cjelokupni iskaz i uvjerljivost, a posebno činjenica da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu se dogodile okolnosti koje opisuje.

15. Tužitelj je u svom zahtjevu naveo da je pripadnik plemena Bafuliro i da radi svoje plemenske pripadnosti nije imao problema u zemlji podrijetla, a njegova izjava da je njegova žena pripadnik plemena D nije potkrijepljena nikakvim dokazima, a njegov iskaz vezan za saznanje za navodni dolazak policije u njegovu kuću kako bi odveli njegovu ženu različito je opisan na zahtjevu i na zapisniku, a što je pobliže opisano i u rješenju, a od značaja je i činjenica da se prilikom registracije tužitelj predstavio kao DG i državljanin Republike Burundi, a za to je pojašnjenje dao da se navodno dogovorio s jednom A da se predstave kao muž i žena, a 8. listopada 2022. pred Postajom granične policije Donji Lapac naveo je da je zemlju podrijetla napustio radi ekonomske egzistencije.

16. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

17. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

18. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenika tužitelja, opunomoćenice tuženika i prevoditelja za francuski jezik, a čime je strankama pružena mogućnost da se očituju o spornim činjeničnim i pravnim pitanjima sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).

19. Na raspravi tužitelj je saslušan i odgovarao je na posebna pitanja svog opunomoćenika i opunomoćenice tuženika.

20. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

21. Prema podacima spisa predmeta, osporavano rješenje od 26. rujna 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj doneseno je, pozivom na članak 20., članak 21. stavak 1. i 2., članak 37. stavak 1. i 2., članak 38. stavak 1. točka 3., te članak 53. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23), te članak 183. stavak 1. točku 3. i članak 184. stavak 1. i 3. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22 i 151/22).

22. U obrazloženju rješenja se navodi da je iskaz tužitelja o njegovom identitetu i državljanstvu prihvaćen jer je priložio presliku svoje biračke iskaznice izdane od nadležnih tijela Demokratske Republike Kongo s njegovom fotografijom i upisanim osobnim podacima te je dao točne odgovore na postavljena pitanja o zemlji podrijetla.

23. Tužiteljev iskaz da je zemlju podrijetla napustio jer se nije htio pridružiti Mai- Mai paravojnoj organizaciji nije ocijenjen uvjerljivim zbog brojnih kontradiktornosti, jer je na zahtjevu izjavio da je 2016. u njegovu kuću došao jedan čovjek i tražio da se priključi paravojnoj organizaciji Mai-Mai, a na saslušanju je izjavio da je skupina ljudi iz njegovog susjedstva koji su bili u toj paravojnoj skupini došla u njegovu kuću i tražila da im se priključi, iako je tužitelj odgovorio da razumije prevoditelja i nije imao primjedbe na zapisnik te ga je vlastoručno potpisao.

24. Tužitelj je na zahtjevu spomenuo da je bio pritvoren u 2022. na nekoliko dana od 26. do 30. travnja, dok je na saslušanju na 8. stranici zapisnika naveo da je bio pritvoren na tjedan dana, ali u 2017., a u 2022. samo jedan dan, a na upit o ovim kontradiktornostima nije dao objašnjenje, pa je tuženik zaključio da nije logično da bi se paravojna skupina okomila samo na njega od 2016. do 2022., a supruga koja je pripadnica plemena D nije imala problema iako je živjela u istoj kući kao i tužitelj.

25. Kontradiktoran je iskaz tužitelja da su njegovu suprugu zadržali u policijskoj postaji 2022. za koju informaciju je saznao telefonski od brata, a u zapisniku da je to saznao od susjeda koji je tom činu svjedočio, a što je tužitelj obrazložio navodeći da ga je inače o svemu informirao brat, a ovaj put je to učinio susjed.

26. Tužitelj je na zahtjevu spomenuo da se je radi svojih problema obratio općinskom načelniku 2017., dok je na saslušanju naveo da mu se jedini put obratio 2022., pa nije uvjerljivo da je mogao toliko pogriješiti u datumu jer je 2022. godina bila godina kada je napustio zemlju podrijetla.

27. Tuženik navodi da je od značaja i činjenica da se tužitelj prilikom izražavanja namjere koristio lažnim identitetom što dodatno dovodi u pitanje njegovu stvarnu potrebu za međunarodnom zaštitom, pogotovo što je tužitelj napustio Republiku Hrvatsku s ciljem odlaska u Njemačku, iz koje je vraćen sukladno dublinskom postupku, te je u Postaji granične policije Donji Lapac izražavajući namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu na zapisnik izjavio da je napustio zemlju podrijetla zbog ekonomskih razloga.

28. Tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj nije bio izložen proganjanju, a prilikom razmatranja povratka u zemlju podrijetla analizirana je pokrajina u kojoj je tužitelj živio s posebnim osvrtom na Uviru u odnosu na koji teritorij je međunarodna organizacija za migracije analizirala indeks stabilnosti kao relativnu stabilnost i najoptimalniji indeks stabilnosti, ocjenjujući sredstva za život i pristup osnovnim uslugama, sigurnost i socijalnu koheziju, pa je zaključeno da tužitelj ne bi bio u sigurnosnom riziku ukoliko bi se vratio u Uviru, te je odlučeno kao u točci 1. izreke.

29. Kako tužitelju s danom izvršnosti ovog rješenja prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj temeljem članka 183. stavka 1. točke 3., a u svezi s člankom 184. stavcima 1. i 3. Zakona o strancima odlučeno je kao u točci 2. izreke, te se vodilo računa o tome da rok određen za napuštanje Europskog gospodarskog prostora bude primjeren, a obzirom da se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja, koja posjeduje osobne isprave, te se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. stavka 2. Zakona o strancima.

30. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

31. Odredbom članka 21. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

32. Odredbom članka 37. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima.

Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka iz stavka 1. ovoga članka prednost dati dragovoljnom odlasku, osim ako je zahtjev odbijen kao očito neosnovan sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona ili je naknadni zahtjev odbačen kao nedopušten sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona.

33. Odredbom članka 53. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da tražitelj ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu.

34. Odredbom članka 183. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

35. Odredbom članka 184. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

36. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

37. Naime, tuženik je pravilno zaključio, da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja, jer tužitelj u upravnom postupku nije dao dosljedno i uvjerljivo obrazloženje da je imao probleme povezane s jednom ili više osnova za eventualno priznanje prava na međunarodnu ili supsidijarnu zaštitu, te je iskaz tužitelja dan na raspravi također dan na općeniti način bez iznošenja detalja na temelju kojih bi sud mogao zaključiti da su se događaji koje tužitelj opisuje zaista njemu osobno desili.

38. Prema mišljenju suda, tuženik je obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite ili supsidijarne zaštite, te naveo činjenice na temelju kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla, ne bi došlo do stvarnog rizika da će tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite biti izložen ozbiljnoj nepravdi, a koje razloge kao pravilne i utemeljene na činjenicama spisa, prihvaća i ovaj sud.

39. Kako je danom izvršnosti rješenja o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelju prestao zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 184. stavka 1. i 2. Zakona o strancima, tužitelju je određen primjeren rok za napuštanje Republike Hrvatske, uz valjano obrazloženje, koje kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud.

40. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

41. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Frano Štura, putem e-kom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis