REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj Gž-95/2025-2.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju punomoćnici Damir Metelko i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 6. prosinca 2024., poslovni broj P-733/2023-27, 8. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I .Žalba punomoćnika tužitelja Hrvoja Škalića, odvjetnika iz Zagreba djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 6. prosinca 2024. poslovni broj P-733/2023-27 preinačava tako da sada glasi:
„Nalaže se Republici Hrvatskoj da na teret državnog proračuna punomoćniku tužitelja ZD iz [adresa], naknadi trošak postupka u iznosu od 641,44 eura (šesto četrdeset jedan euro i četrdeset četiri centa), umjesto iznosa od 25,80 eura, u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj da punomoćniku tužitelja DD naknadi trošak žalbe u iznosu od 61,88 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Nalaže se Republici Hrvatskoj da na teret Državnog proračuna, punomoćniku tužitelja DD iz [adresa], na ime naknade troškova javnog prijevoza isplati iznos od 25,80 €, u roku od 15 dana."
2. Protiv dijela prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev za troškove pravodobnu žalbu podnio je punomoćnik tužitelja i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi navodi da je člankom 11. stavkom 4. Zakona o sudovima propisano kako će se u slučaju delegacije odvjetniku naknaditi troškovi javnog prijevoza kao i troškovi izbivanja iz pisarnice ukoliko putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje dulje od tri sata. Ističe kako je uz troškovnik dostavio i dokument naziva specifikacija putnog troška, gdje je točno naveo, uz dostavljene karte vlaka, koliko je bilo potrebno vremena za odlazak na rasprave i s rasprava nazad u Zagreb. Prvostupanjski je sud međutim samo priznao trošak javnog prijevoza u iznosu od 25,80 eura (tri autobusne karte) dok nije priznao pravo na naknadu troškova izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja. Punomoćnik u žalbi navodi kako je točna tvrdnja prvostupanjskog suda da putovanje iz Zagreba do Zaboka i natrag ne traje tri sata (busom i vlakom je oko 50 minuta, autom također oko sat vremena), no javni prijevoz nije namješten po minutama određenih rasprava. U žalbi također navodi da zakon ne daje pravo za izbivanje samo za vrijeme trajanja putovanja, već zakon navodi da će se u slučaju delegacije odvjetniku naknaditi troškovi javnog prijevoza, kao i troškovi izbivanja iz pisarnice ukoliko putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje dulje od tri sata. U konkretnom slučaju je, kako se navodi u žalbi, odvjetnik točno specificirao koliko je izbivao iz pisarnice zbog predmetnih rasprava, koje su rezultat delegacije na koju ni tužitelj ni tuženik nisu mogli utjecati, zbog čega predlaže da se njegova žalba uvaži i preinači pobijano rješenje na način da mu se priznaju troškovi delegacije u cijelosti u iznosu od 750,00 eura za izbivanje iz pisarnice, 187,50 eura za trošak PDV-a, te 16,44 eura za trošak karata. Traži i trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet ovog postupka su troškovi delegacije sudskog spisa na temelju rješenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-223/2023-6 od 25. rujna 2023.
7. Prema odredbi članka 11. stavka 4. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22; dalje ZS) u slučaju delegacije sudskog spisa, punomoćnicima stranaka pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja određenih Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od 3 sata. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi punomoćnicima stranaka uvijek pripada naknada javnog prijevoza, bez obzira kojim su prijevoznim sredstvom došli na ročište, pa i u slučaju da je odvjetnik postavio zahtjev za naknadu troškova putovanja osobnim automobilom i nije priložio kartu javnog prijevoza.
8. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem osnovanim smatrao trošak punomoćnika u iznosu od 25,80 eura, koji iznos predstavlja cijenu tri autobusne karte na relaciji Zagreb-Zabok-Zagreb (8,60 eura je cijena jedne autobusne karte), dok je zahtjev za naknadu troškova izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja smatrao neosnovanim, navodeći da putovanje od Zagreba do Zaboka i nazad ne traje duže od tri sata.
9. Pravilno se u žalbi navodi da je činjenično stanje u pogledu troškova prijevoza i izbivanja iz pisarnice pogrešno utvrđeno.
10. Naime, punomoćnik je u specifikaciji putnog troška i prilozima koje je dostavio uz specifikaciju (strana 238. do 240.) naveo da je za pristup na ročišta održana 22. svibnja 2024., 19. rujna 2024. i 20. studenog 2024. koristio vlak, a ne autobus, te je ujedno i zatražio trošak povratne karte na relaciji Zagreb-Zabok-Zagreb u visini od 5,48 eura za svako putovanje, odnosno iznos od 16,44 eura na ime troška prijevoza. Uz specifikaciju putnog troška priložene su E-karte (povratne) na ime punomoćnika Hrvoja Škalića za datume 19. rujna 2024. i 20. studenog 2024. Neosnovano je stoga prvostupanjski sud u situaciji kada su u spis priložene putne karte za vlak, priznao punomoćniku tužitelja trošak prijevoza u visini cijene autobusne karte, a na što se pravilno ukazuje u žalbi.
11. Stoga, a kako iz specifikacije putnog troška proizlazi da je punomoćnik za dolazak na zakazane rasprave i povratak sa istih koristio vlak, prvostupanjski mu je sud trebao priznati trošak prijevoza u visini tri povratne karte za vlak u ukupnom iznosu od 16,44 eura, na što se pravilno ukazuje u žalbi.
12. Kako je dakle punomoćnik koristio vlak za pristupe na zakazane rasprave i to za raspravu 19. rujna 2024. koja je bila zakazana za 10,00 i za raspravu održanu 20. studenog 2024. u 10,30 vlak sa polaskom za Zabok u 6,54 h i dolaskom u 7,42 h (jer kasniji dolazi tek u 12,21 h), te vlak sa povratkom u Zagreb u 10,49 sati i dolaskom u 11,33 h, nesporno je da je punomoćnik izbivao iz svoje pisarnice najmanje 5 sati, pa mu je prvostupanjski sud trebao priznati trošak izbivanja iz pisarnice, jer je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 dalje: Tarifa) propisano, u dijelu zajedničkih odredbi i dijelu gdje je propisana naknada troškova, među ostalim: da za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl. odvjetniku pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat, ali najviše do 7 sati dnevno (Tbr. 39 Tarife) i da odvjetniku za obavljanje poslova izvan sjedišta odvjetničke pisarnice, pripada na ime putnih troškova naknada za prijevoz, te stvarni troškovi koje odvjetnik ima prilikom izbivanja iz odvjetničke pisarnice (Tbr. 49. Tarife).
13. Što se tiče zatraženog troška za izbivanje iz pisarnice za raspravu koja je održana 22. svibnja 2024., valja navesti da uz zahtjev za naknadom troška, punomoćnik nije priložio putnu kartu, pa je stoga ovaj drugostupanjski sud istome priznao samo trošak javnog prijevoza vlakom, na što isti ima pravo sukladno članku 11. stavku 4. ZS-a, ali ne i trošak izbivanja iz pisarnice, jer isti nije dokazao da se za dolazak na raspravu uistinu i koristio sredstvima javnog prijevoza i da je shodno tome izbivao iz pisarnice dulje od tri sata.
14. S obzirom na navedeno, ovaj drugostupanjski sud osnovanim smatra zahtjev punomoćnika tužitelja za troškom prijevoza u visini od 16,44 eura, te trošak izbivanja iz pisarnice u trajanju od po 5 sati na dan 19. rujna 2024. i na dan 20. studenog 2024. u iznosu od 625,00 eura, sve sukladno Tbr. 39., 46., 49. i 54. Tarife, tako da ukupni trošak punomoćnika tužitelja iznosi 641,44 eura.
15. Zbog navedenog je žalba punomoćnika tužitelja djelomično prihvaćena kao osnovana, a djelomično odbijena, te je prvostupanjsko rješenje preinačeno, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a.
16. Punomoćniku tužitelja koji je djelomično uspio sa žalbom pripada i pravo na naknadu troška žalbe prema vrijednosti predmeta spora za žalbu i sukladno uspjehu u sporu sa žalbom (66%) u iznosu od 61,88 eura. (Tbr. 10. točka 4. i Tbr. 46. Tarife). Odluka o trošku temelji se na članku 166. stavku 2. ZPP-a.
Slavonski Brod, 8. travnja 2025.
Sutkinja
Draženka Ilak
