Poslovni broj: Pr-62/2024-7

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FSR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnicima, odvjetnicima u OD Sevšek & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tužene FS, vl. obrta za ugostiteljstvo [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici u Varaždinu, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2025., u prisutnosti tužiteljice, njezinog punomoćnika i punomoćnice tuženika, 8. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužiteljice FSR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene FS, vl. obrta za ugostiteljstvo [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, podnesena ovome sudu dana 3. listopada 2024., kao nepravovremena.

II. Nalaže se tužiteljici MSR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tuženoj FS, vl. obrta za ugostiteljstvo [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade troškova ovog postupka iznos od 625,00 EUR (šesto dvadeset pet EUR) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove odluke, 8. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 22. srpnja 2024. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženice radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad. U tužbi navodi bila je u radnom odnosu kod tuženika [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na radnom mjestu dostavljač, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13.3.2024., s ugovorenim probnim radom u trajanju od 3 (tri) mjeseca, do 10.6.2024. kao dana prestanka radnog odnosa. Tužiteljica je zaprimila Odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu 3.6.2024. S obzirom da je tužiteljica, zaprimivši Odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 27.5.2024. godine, saznala za povredu svojih prava, ista je u zakonskom roku, dana 18.06.2024. godine, podnijela zahtjev za ostvarenje svojih prava sukladno čl.133.st.1. Zakona o radu. Zahtjev za zaštitu prava radnika tuženik je uredno zaprimio dana 21.6.2024. te na isti nije odgovorio. Slijedom navedenog, tužiteljica ovim putem u zakonskom roku zahtijeva zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, a sve sukladno čl.133.st.2. Zakona o radu. Tužiteljica smatra kako je Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 27.5.2024. posve neutemeljena. Obrazloženje pobijane odluke u kojem se navodi da radnica nije zadovoljila na probnom radu uz, evidentno generične, navode, je neutemeljeno te ne odgovara stvarnom stanju stvari. Naime, radnica je zaprimila predmetnu odluku nakon što je sudjelovala u prometnoj nesreći za vrijeme obavljanja posla za poslodavca, kao dostavljač. Bitno je istaknuti i da je radnica u predmetnoj nesreći, koju nije skrivila, zadobila i ozljede, koje predstavljaju ozljede na radu, a što poslodavac nije kao navedeno prijavio, čime je postupljeno protivno pozitivnim zakonskim propisima. Dakle, pobijana odluka je neutemeljena, a uslijedila je nakon što je radnica zadobila ozljede na radu u prometnoj nesreći, dok je poslodavac ignorirao činjenicu da se radi o ozljedama na radu. Uz navedeno, radnica je svoj posao obavljala savjesno i u skladu s pravilima struke, što je suprotno pogrešnim činjeničnim utvrđenjima u pobijanoj odluci. Za napomenuti je da radnici i dalje nije završeno liječenje te da ista i dalje odlazi na fizikalne terapije po preporuci nadležnog liječnika. Iz navedenog proizlazi da je poslodavac, posve neopravdano, donio pobijanu Odluku za vrijeme dok se radnica nalazila na bolovanju te da je ista zapravo iskonstruirana kako bi se radnici otkazao ugovor o radu upravo zbog činjenice jer je ista sudjelovala u prometnoj nesreći te je posljedično tome otvorila bolovanje. Poslodavac grubo zanemaruje činjenicu da se ozljeda zadobivena prilikom sudjelovanja u prometnoj nesreći trebala i morala kvalificirati kao ozljeda na radu. Ozljeda na radu je, sukladno čl.66.st.2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju „bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju. Štoviše, ne samo da se ozljeda nije kvalificirala i tretirala kao ozljeda na radu, već je radnici otkazan ugovor o radu. Nadalje, u odluci se navodi da se radniku daje pravo na prigovor protiv odluke, dok sukladno Zakonu o radu radnica ima pravo podnijeti zahtjev za zaštitu prava radnika, a ne prigovor. Dakle, predmetna odluka ima nedostatke u formi i u sadržaju, uslijed čega je nezakonita. S obzirom na sve navedeno, a osobito s obzirom na činjenicu da je pobijana odluka poslodavca posve neopravdana, tužitelja predlaže da naslovni Sud, nakon provedenog postupka usvoji postavljeni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje odluke o otkazu nedopuštenom i vraćanje tužiteljice na rad.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Prije svega ističe procesno pravne nedostatke, uslijed kojih je sama tužba nedopuštena, pa ju treba odbaciti budući da je podnesena zbog toga što je tužba podnijeta nakon proteka zakonskog roka. Odredbom čl. 133. Zakon o radu je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. tog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, a zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Netočni su navodi iz tužbe da bi tužiteljica Odluku o otkazu zaprimila 3. lipnja 2024., a navedenu činjenicu tužiteljica nije niti dokazala. Naime, Odluka o otkazu ugovora o radu uručena je tužiteljici dana 27. svibnja 2024. te je datum uručenja naveden na samoj odluci o otkazu iznad potpisa tužiteljice kojim je tužiteljica istog dana potvrdila primitak navedene odluke, a tužena je istog tog dana, nakon što je tužiteljici uručena Odluka, obavijestila knjigovodstvo da je tužena potpisala Odluku o otkazu ugovora, tako da je tužena trebala u zakonskom roku od 15 dana odnosno najkasnije do 11.6.2024. podnijeti zahtjev za zaštitu prava poslodavcu, a što ista nije učinila, budući da je zahtjev podnesen nakon proteka roka 18.6.2024., i tužba tužiteljice je nepravovremena. Budući da je zahtjev podnesen izvan zakonskog roka (u zahtjevu tužiteljica nije ni navela da bi odluku od 27.5.2024. zaprimila nekog drugog datuma) poslodavac o istom nije ni odlučivao. Dakle, prema odredbi čl. 133. st. 3. Zakona o radu, tužiteljica ovom tužbom ne može zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Činjenicu da je tužiteljica odluku o otkazu zaprimila 27.5.2024. dodatno potvrđuje i sms poruka tužiteljice koja je 23.5.2024. obavijestila tuženu da će u ponedjeljak doći raditi te je tužena sukladno tome, budući da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, pripremila Odluku o otkazu koja je u ponedjeljak 27.5.2024. osobno uručena tužiteljici koja je to potvrdila potpisom uz već u odluci naznačeni datum i mjesto primitka. Opreza radi, ukoliko sud ne odbaci tužbu, tužena se očituje na tužbu. Tužiteljica je 11.3.2024. sklopila ugovor na neodređeno vrijeme sa poslodavcem, ovdje tuženikom uz dogovoreni probni rad u trajanju od 3 mjeseca. Predmetnim ugovorom bilo je određeno da radnica s radom započinje 12.3.2024. te je kod HZMO tužiteljica i prijavljena s 12.3.2024., no s radom je započela 13.3.2024., koji datum je i naveden u odluci o otkazu, a tužena osporava i da bi radni odnos tužiteljice trajao do 10.6.2024. Odluka o Otkazu ugovora o radu osobno je uručena tužiteljici 27.5.2024., kako je već ranije navedeno. Točno je da je zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 18.6.2024. tužena zaprimila 21.6.2024., ali kako je navedeno, isti je podnesen izvan zakonskog roka te se na isti tužena stoga nije očitovala. Odredbom čl. 53. Zakona o radu propisano je nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada. U konkretnom slučaju, tužiteljici je otkazan ugovor na radu za vrijeme trajanja probnog rada zbog toga što ista nije zadovoljila na probnom radu te su ispunjeni zakonski uvjeti za otkaz ugovora o radu. Točno je da je tužiteljica bila na bolovanju nakon prometne nezgode, no tužiteljica je bolovanje zatvorila 25.5.2024. te joj je predmetna Odluka o otkazu, suprotno navodima tužbe, nije dana za vrijeme dok se nalazila na bolovanju, već nakon što se ista vratila na rad 27.5.2027., pa je stoga ista u cijelosti zakonita. Sama tužiteljica je obavijestila tuženu o prestanku bolovanja i o svom vraćanju na rad te dostavila doznaku (izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad) da je bolovanje zatvoreno. Nadalje, netočni su navodi tužbe da bi tužiteljica svoj posao obavljala savjesno i u skladu s pravilima struke. Naime, tužiteljica je bila zaposlena na mjestu dostavljača te je u sklopu navedenog radnog mjesta ista morala zaprimati narudžbe hrane, iste unositi u sustav na računalu, izdavati račune te dostavljati narudžbe. Međutim, kao što je navedeno i u obrazloženju predmete Odluke o otkazu, tužiteljica na probnom radu nije zadovoljila i nije ispunila očekivanja poslodavca te nije udovoljila zahtjevima radnog mjesta. Tužena je već nakon nekoliko dana uvidjela da tužiteljica ne može ispuniti zahtjeve radnog mjesta, te joj je i ranije namjeravala otkazati ugovor o radu. Tužiteljica se za vrijeme obavljanja rada kod tužene nije pridržavala radnih uputa (primjerice, iako je radila s dostavom hrane ista nije uvijek imala svezanu kosu, na što ju je tužena upozoravala, pa bi tužiteljica po upozorenju svezala kosu, ali već slijedeći dan bi ponovno učinila isto),a što je ukazivalo da nema stručne i radne sposobnosti, kao ni što nije pokazala interes da pravilno i sa što manje grešaka radi na računalu, nije pravilno i točno unosila narudžbe, pogrešno je unašala način plaćanja (kupci su zatražili plaćanje ''karticom'', a tužiteljica je u sustav unijela ''gotovina'' i sl.), pa je bilo potrebno raditi storno računa, a što je tužiteljica olako shvaćala i greške ponavljala (premda time može izložiti i poslodavca mogućnoj prekršajnog odgovornosti i s). Zbog navedenog nije ni ostvarivala dobru suradnju sa radnim kolegama. Točno je da je tužena propustila prijaviti ozljedu na radu, te da nije ni uočila da je isto njena obveza, ali u skladu s odredbama čl. 128. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju prijava radi ozlijede na radu, ukoliko nije podnesena od strane poslodavca, istu je obvezan podnijeti izabrani doktor opće/obiteljske medicine prema zahtjevu ozlijeđene ili oboljele osigurane osobe. Iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad jasno proizlazi da tužiteljica navedene ozlijede nije prijavila kao ozljedu na radu već kao ''A0-BOLEST''. Također se ističe da tužiteljica nije nikad zatražila od tužene da podnese navedenu prijavu ozljede na radu, a tužena nije dosad imala takvu situaciju i sigurno bi to učinila da ju je tužiteljica tražila ili da je znala da bi ista bila obvezna to učiniti. Slijedom svega navedenog, tužba tužiteljice osim što je podnesena izvan zakonskog roka (pa je kao takvu treba odbaciti), je u cijelosti i neosnovana budući da je Odluka o otkazu ugovora o radu dana za vrijeme probnog rada zbog već spomenutih razloga nezadovoljavanja na probnom radu a ne zbog sudjelovanja u prometnoj nesreći ili liječenja, te ista nije dana za vrijeme bolovanja zbog ozljede na radu. Slijedom svega navedenog, tužena predlaže da sud odbaci tužbu, a podredno odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan te obveže tužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka zajedno za zakonskim zateznim kamatama.

5. Predmet ovog spora je utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke otkaza ugovora o radu tužiteljice zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Tužiteljica tvrdi da otkaz nije dopušten, jer je ugovor o radu otkazan u vrijeme kad je bila na bolovanju zbog ozljede na radi i zbog toga što nisu točni navodi tužiteljice da nije zadovoljila probnom radu. Tuženica tvrdi da je otkaz ugovora o radu dopušten te da tužiteljica nema pravo na sudsku zaštitu, jer nije pravovremeno unutar propisanog roka od 15 dana nakon što joj je uručena odluka o otkazu podnijela zahtjev za zaštitu prava, zbog čega niti tužba nije pravovremeno podnesena.

6. Sud je prvo odlučivao o tome da li postoje procesno pravne pretpostavke za vođenje ovog spora.

7. Prema čl. 282. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost ili da je tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti ili da se bez toga ne može zahtijevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava bez kojeg se u ovom slučaju ne može zahtijevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom propisan je Zakonom o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 -u daljnjem tekstu ZR). Prema odredbi iz čl. 133. st. 1. ZR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Prema odredbi iz čl. 133. st. 2. ZR ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Također iz odredbe čl. 133. st. 3. ZR proizlazi da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno nije podnio zahtjev poslodavcu iz st. 1. toga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugim novčanim potraživanjima iz radnog odnosa.

8. S obzirom na to da je među parničnim strankama u ovom sporu prije svega sporno to da li su ostvarene procesno pravne pretpostavke za podnošenje tužbe, sud je na tu okolnost proveo predložene dokaze.

9. U provedenom dokaznom postupku pročitana je dokumentacija u spisu predmeta: medicinska dokumentacija tužiteljice na str. 5-10 spisa, Odluka o otkazu ugovora o radu na str. 11-12 spisa, Potvrda Policijske uprave Varaždinske od 24. travnja 2024. na str. 14-15 spisa, Zahtjev za zaštitu prava od 18. lipnja 2024. na str. 16-17 spisa, SMS poruke na str. 26 i 28 spisa, Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad na str. 27 te Prijava o prestanku osiguranja, saslušan je svjedok MS te su saslušane i stranke u svrhu dokazivanja.

10. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno sud je sukladno odredbi iz čl. 8 Zakona o parničnom postupku utvrdio da nisu ostvarene procesno pravne pretpostavke za podnošenje tužbe.

11. Iz stanja spisa je razvidno da je Odluka o otkazu ugovora o radu donesena 27. svibnja 2024., da je tužiteljica nakon toga poslodavcu, ovdje tuženici podnijela zahtjev za zaštitu prava 18. lipnja 2024, koji je poslodavac primio 21. lipnja 2024., da se o tome nije očitovao te da je tužba u ovom predmetu podnesena 22. srpnja 2024., što među strankama i nije sporno

12. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:

- čitanjem Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 27. svibnja 2024. da je tuženica kao vlasnica ugostiteljskog obrta [obrt] tužiteljici otkazala ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu te da je ta Odluka potpisana od strane tužiteljice i tuženice.

- čitanjem Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 18. lipnja 2024. i potvrde Hrvatske pošte da je tužiteljica protiv Odluke o otkazu ugovora o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava, da ga je predala na poštu 18. lipnja 2024. te da je isti uručen tuženici 21. lipnja 2024.

- čitanjem dokumentacije tužiteljice priložene uz tužbu na stranicama 5 do 9 i stranicama 14 do 15 spisa da se tužiteljica liječila od povrede zadobivene u prometnoj nesreći koja se dogodila 28. ožujka 2024. upravljajući vozilom u vlasništvu obrta tuženice,

- čitanjem e-mail poruka na stranici 26 i 28 spisa da je tužiteljica 23. svibnja 2024. obavijestila tuženicu da će u ponedjeljak doći raditi, na što joj je tuženica odgovorila da dođe u ponedjeljak popodne i donese doznaku da je bolovanje zatvoreno, da je tuženica kontaktirala sa svojim knjigovodstvom u vezi s predmetnim otkazom te da ga je obavijestila da je tužiteljica 27. svibnja 2024. potpisala otkaz ugovora o radu , da neće odraditi otkazni rok te da ju se može odjaviti,

13. O relevantnim okolnostima primitka odluke o otkazu te potpisivanja izjave o odricanju podnošenja zahtjeva za zaštitu prava radnika provedeni su i predloženi personalni dokazi.

- svjedok MS u svom iskazu navodi da je kao zaposlenik obrta u vlasništvu tuženice bio prisutan kada je tužiteljici 27. svibnja 2024. uručena odluka o otkazu, da je ta Odluka bila sastavljena u 3 primjerka, jedan primjerak je uručen tužiteljici, drugi je zadržan za potrebe obrta a treći je predan u knjigovodstveni ured, da je tužiteljica radila na poslovima dostavljača u okviru kojih je zaprimala narudžbe, unosila ih u sustav, vršila dostavu i naplaćivala izvršene usluge, da je bilo dosta grešaka u njezinom radu, da taj posao zahtjeva brzinu i točnost, a tužiteljica nije udovoljavala tim zahtjevima i imala je dosta grešaka u radu, pa zbog tih grešaka je bilo mnogo storniranih računa, zbog čega je obrt dobivao upozorenja od Porezne uprave, da je tužiteljica imala i problema s dostavom, odnosno pronalaženjem lokacija, zbog čega su kupci dostave dugo čekali i zbog toga podnosili reklamacije, da je Odluka o otkazu tužiteljici uručena u caffe baru La Bamba koji ne posluje u sastavu obrta tuženice, ali se nalazi neposredno do tih prostorija, na istoj adresi i to prije početka njezine smjene, da ju je tužiteljica pročitala prije nego je potpisala primitak iste, a kad je pročitala dio koji se odnosi na otkazni rok od 7 dana, rekla je da otkazni rok neće odraditi, da se on nije žalio na rad tužiteljice te da protiv tužiteljice nije vođen disciplinski postupak prije otkaza.

- tužiteljica u svom iskazu navodi da je u obrtu tuženice obavljala poslove dostavljača, a i sve druge poslove koji su se odrađivali u kuhinji, da je tijekom trajanja radnog odnosa imala prometnu nesreću obavljajući poslove dostavljača, koju nije skrivila u kojoj je zadobila povrede zbog kojih se liječila i bila na bolovanju mjesec dana, bolovanje je zatvoreno 25. svibnja 2024. na njezin zahtjev, da joj je bilo rečeno da dođe na posao 27. svibnja 2024. u popodnevnu smjenu koja započinje u 15:00 sati, da joj je tuženica kad je došla u 14:50 sati uručila odluku o otkazu ugovora o radu u kojoj je pisalo da nije zadovoljila na probnom radu, što nije točno, nije točno da nije bila dovoljno brza, a bilo je nekakvih problema s unosom podataka u računalo jer je te poslove tek počela obavljati i trebalo joj je neko vrijeme da ih savlada, da je bila u šoku kad je primila odluku o otkazu koju je potpisala kad ju je primila, a nekoliko dana nakon toga je poštom dobila još neku dokumentaciju koja se odnosila na otkaz, da joj je koliko se sjeća 27. svibnja 2024. odluka o otkazu bila dana na potpis, ali misli da joj nije bila i uručena, da ju od šoka nije niti pročitala pa nije bila upoznata s njezinim sadržajem, da joj je tada bilo rečeno da otkazni rok ne treba odraditi, a nije točno da je ona rekla da ga neće odraditi, da joj nitko joj nije objasnio pravne posljedice tog otkaza, da je 27. svibnja 2024. saznala da je dobila otkaz, a pri tom joj je bilo rečeno da su već našli nekog drugog da obavlja poslove koje je ona obavljala.

- tuženica u svom iskazu navodi da je tužiteljica radila u njezinom obrtu na radnom mjestu dostavljača, a bio je dogovoren probni rad od 3 mjeseca, da je od samog početka bilo problema s njom i njezinim radom, i to kako kod zaprimanja narudžbi tako i kod dostave, pa i kod unosa podataka u računalo, nije se snalazila u tim poslovima, pa je stalno netko morao biti uz nju da joj pomaže, a često se događalo da je pogrešno unosila podatke u vezi s plaćanjem, zbog čega su se više puta morali stornirati računi na što su bili upozoravani od strane Porezne uprave, da se često događalo da tužiteljica nije vezala kosu što je morala činiti budući da je radila s hranom, iako su ju na to upozoravali, a kada bi ju vezala u punđu tada bi od drugih kolega tražila zamjenu auta zbog toga što joj je punđa previsoka što ju je smetala ako je auto niži, da se nije snalazila niti u dostavi hrane odnosno u pronalaženju lokacija na koje je hrana trebala biti dostavljena, pa su se naručitelji žalili da im je prekasno dostavljena naručena hrana, da je prigovarala tužiteljici zbog svega toga, a na njezin rad su se žalili i drugi radnici, da joj je tužiteljica nakon što je zatvorila bolovanje poslala poruku da se vraća na rad 27. svibnja 2024., na što joj je odgovorila da dođe u popodnevnu smjenu, da je došla nešto ranije i našli su se s njom u kafiću La Bamba, u kojem uobičajeno pijemo kavu, da joj je tada rekla da nažalost nije zadovoljila na radu, da joj zbog toga mora dati otkaz, a nakon toga joj je predala odluku o otkazu ugovora o radu u kojoj je pisalo i to da je otkazni rok 7 dana, koja je bila sastavljena u tri primjerka, da je tužiteljica kraće vrijeme gledala u tu odluku o otkazu koju joj uručila, ne zna da li ju je pročitala ili ne, a onda je rekla da neće odraditi otkazni rok od 7 dana, da joj rekla da ako neće odraditi otkazni rok da ga ne treba odraditi, da je tužiteljica nakon toga potpisala odluku o otkazu i otišla sa svojim primjerkom te odluke koji sam joj ja uručila, drugi primjerak je zadržan za potrebe obrta, a treći predan u knjigovodstvo radi odjave tužiteljice iz obveznog osiguranja, da tužiteljici nakon toga nisu slali nikakvu dokumentaciju te da se s njom ponovo čula tek 13. lipnja 2024., i to u vezi s isplatom plaće.

17. Iz iskaza svjedoka MS i tuženice proizlazi da je Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici uručena 27. svibnja 2024. te da ju je tužiteljica nakon toga i potpisala, a iz iskaza tuženice proizlazi i to da nakon toga tužiteljici tu odluku niti bilo kakvu drugu dokumentaciju nisu poslali poštom. Nakon pomne analize iskaza svjedoka i stranaka, sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka MS i tuženice, a nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da joj odluka o otkazu nije bila uručena 27. svibnja 2024, već samo predana na potpis te da je nakon nekoliko dana poštom dobila od tuženice neku dokumentaciju povezanu s odlukom o otkazu. Svjedok i tuženica su o svim odlučnim činjenicama iskazivali sigurno, suglasno i uvjerljivo, za razliku od tužiteljice koja svojim iskazom potvrđuje da joj je Odluka o otkazu predana na potpis 27. svibnja te da ju je tada i potpisala, a potom neuvjerljivo osporava da joj je toga dana i uručena navodeći da je nakon toga od tuženice dobila neku dokumentaciju putem pošte, pri čemu ne navodi o kakvoj je dokumentaciji riječ te da joj je s tom dokumentacijom dostavljena i odluka o otkazu.

pa kako je sud u tom dijelu iskaz tužiteljice ocijenio nevjerodostojnim, na temelju ostalih provedenih dokaza sud zaključuje da je Odluka o otkazu tužiteljici uručena 27. svibnja 2025.

19. Procesna pretpostavka za ostvarivanje sudske zaštite u ovom sporu je kao što je već rečeno prethodno zatražena zaštita prava radnika kod poslodavca (podnošenje zahtjeva za zaštitu prava). Prema čl. 133. st. 1., 2. i 3. Zakona o radu radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, a ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, a zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

21. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je Odluka o otkazu ugovora o radu koju tužiteljica osporava u ovom postupku, tužiteljici uručena 27. svibnja 2024., pa je tužiteljica zahtjev za zaštitu prava protiv te odluke trebala podnijeti najkasnije do 11. lipnja 2024., a podnijela ga je tek 18. lipnja 2024. Stoga i tužba podnesena 22. srpnja 2024. kojom se ta odluka osporava, nije pravovremeno podnesena u propisanom roku, a što je prema prethodno citiranim odredbama Zakona o parničnom postupku pretpostavka za ostvarivanje sudske zaštite u radnom sporu, slijedom čega je tužiteljica izgubila pravo odluku o otkazu njezinog ugovora o radu osporavati pred sudom. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP, a sud je tuženici koja je u ovom postupku uspjela u cijelosti priznao i dosudio trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 eur prema tbr. 7 toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje u tekstu OT), uvećanu za PDV od 25% na temelju čl. 46. OT, što ukupno iznosi 625,00 EUR. Navedeni trošak sud smatra opravdanim za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155 ZPP-a, a isti je i usklađen s važećom OT. Na sve dosuđene troškove je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, o čemu sud odlučuje na zahtjev stranke, koji je u ovom slučaju podnesen.

U Varaždinu 8. travnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

Dostaviti

1. Tužiteljici po punomoćnicima, odvjetnicima u OD Sevšek & Partneri d.o.o., Varaždin,

2. Tuženiku po punomoćnici Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici u Varaždinu,