Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6623/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Sanje Gospočić, predsjednice vijeća, te Tomislava Tomašića i Jasne Momirović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CS, zbog prekršaja iz članka 193. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), i dr., rješavajući o žalbi okrivljenog CS, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje KLASA: 413-01/22-26/1025, URBROJ: 513-02-7002/16-22-6 od 20. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe okrivljenog CS, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju te se izriče:
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni NS, (ostali osobni podaci kao u prvostupanjskom rješenju o prekršaju)
oslobađa se optužbe
da 9. travnja 2022. godine u prostoru poreznog obveznika u caffe baru San Marco, Osijek, Zrinjevac 5, ne bi promet iskazao točno i uredno preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, te je za iskazane isporuke usluga utvrđen manjak gotovine u iznosu od 28,30 kn,
pa da bi time počinio prekršaj iz članka 193. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona.
II Uslijed odluke pod točkom I, žalba okrivljenog CS je bespredmetna glede ovog prekršaja.
III U povodu žalbe okrivljenog CS, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela opisanog u točki I 2), na način da se prekršaj činjenično opisan u toj točki pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.,).
IV Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog CS, te se prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
V Uslijed odluke iz točke I, III i IV ove presude, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. u vezi stavka 2. Općeg poreznog zakona, okrivljenom CS izriče novčana kazna u iznosu od 915,79 (devetstopetnaesteurai sedamdesetdevetcenti) eura, koju je dužan platiti u roku 8 (osam) dana od dana primitka ove presude, a ukoliko u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
VI Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni IS dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 20,00 (dvedeset) eura, u roku od 8 (osam) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljeni IS proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 8.400,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 193. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisano u točki I 1) izreke i prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisano u točki I 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju.
2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.
3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu zbog odluke o kazni od 8.400,00 kuna Prvi nedostatak od 28,30 kn je napravio konobar US ne plativši svoje dvije kave i dvije mineralne koje je konzumirao za vrijeme rada, a u nedostatku sitnih novaca da to isto podmiri. Vezano za ne izdavanje računa od 36,00 kn za tri bijele kave, iste je otkucao, ali nije zbog olujnog nevremena koje je bilo u tom trenu, te je izjurio na terasu da zašiti inventar i imovinu na terasi. Žalitelj napominje da nije imao neispravnosti u prethodnim inspekcijskim nadzorima te da uredno plaća sve svoje obveze.
4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je bespredmetna glede djela pod točkom I 1), a neosnovana glede djela pod točkama I 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju.
6. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud (dalje u tekstu: Sud), utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo činjenično opisano u točki I 1) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, na način kako je opisano, po propisu nije prekršaj.
7. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak proglasilo je krivim okrivljenika u točki I 1) zbog prekršaja iz članka 193. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona (iako je prekršaj trebalo pravno označiti kao prekršaj iz članka 193. stavka 1. točke 2. u vezi stavka 2. Općeg poreznog zakona,) počinjenog na način što nije dana 9. travnja 2022. godine u prostoru poreznog obveznika u caffe baru San Marco, Osijek, Zrinjevac 5, promet iskazao točno i uredno preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, te je za iskazane isporuke usluga utvrđen manjak gotovine u iznosu od 28,30 kn.
8. Člankom 193. stavkom 2. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona propisano je sankcioniranje fizičke osobe obrtnika i fizičke osobe koja obavlja drugu samostalnu djelatnost za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, dakle, ako netočno vodi evidencije ili je za iskazane isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja utvrđen manjak gotovine (članak 62. stavci 4. i 5.).
9 Međutim, kako točka I 1) izreke osporavanog rješenja o prekršaju sadrži tek zakonski opis djela sadržan u citiranoj odredbi, pri čemu je glede prekršaja opisanog u izreci konkretizirano samo vrijeme počinjenja prekršaja (koje treba napomenuti nije bitno obilježje istog) te pravnu kvalifikaciju tog prekršaja, kojim ovaj Sud, treba naglasiti nije vezan, činjenični opis tog prekršaja, kojim je međutim, vezan, ne sadrži sva bitna zakonska obilježja inkriminiranog prekršaja. Ovo stoga, što je u činjeničnom opisu predmetnog prekršaja izostalo detaljiziranje same radnje počinjenja prekršaja, dakle, nije vidljiv iznos gotovine zatečene u blagajni, polog, stanje evidentiranog prometa preko naplatnog uređaja te posljedično tome, eventualno mogući manjak gotovog novca u blagajni. Treba napomenuti da je u Zapisniku o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa kod poreznog obveznika koji je obveznik fiskalizacije, KLASA: 471-01/22-20/811, URBROJ: 513-02-7036/15-22-2 od 9. travnja 2022. navedeno što je po ovlaštenim carinskim službenicima uočeno nadzorom glede ovog prekršaja (stanje gotovine 381,70 kuna, polog 0, evidentirani promet 410,00 kn, razlika odnosno manjak 28,30 kn), ali takav činjenični opis nije bio u optuženju, već se paušalno navodi da je utvrđen manjak gotovine u iznosu od 28,30 kuna, bez konkretizacije radnje prekršaja.
10. Ocjena je ovog Suda kako je osporavanim rješenjem o prekršaju okrivljenik proglašen krivima za djelo koje na način opisan u točki I 1) nije prekršaj pa je time prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedio materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Stoga je ovaj Sud, u povodu žalbe okrivljenika, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu odluku, te u skladu s odredbom članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio optužbe glede, kako je to navedeno u točki I izreke ove drugostupanjske presude, uslijed čega je njegova žalba bespredmetna u ovom dijelu.
12. Odlučujući dalje u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio je da rješenjem glede prekršaja činjenično opisanog u točki I 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
13. Međutim, budući da je djelo činjenično opisano u toj točki nepotpuno i pogrešno pravno označeno, obzirom da se ne navodi stavak 2. članka 192. Općeg poreznog zakona, kojim stavkom je propisana novčana kazna za fizičku osobu obrtnika i fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, već se navodi samo stavak 1. kojim je za inkriminirani prekršaj propisana veća novčana kazna za počinitelja pravnu osobu, od one koja je propisana za fizičku osobu obrtnika ili osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost (povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, članak 196. točka 4. Prekršajnog zakona), to je ovaj drugostupanjski sud, u povodu žalbe okrivljenika, po službenoj dužnosti radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, otklonio navedeni propust u ovom dijelu i predmetni prekršaj pravilno pravno označio na način naveden u točki III izreke ove drugostupanjske presude.
14. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, treba istaknuti da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju provedenog prekršajnog postupka tijekom kojeg je ispitan okrivljenik te izvršen uvid i pročitana materijalna dokumentacija spisa, cijeneći provedene dokaze po slobodnom uvjerenju, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, izveo pravilne zaključke i počinitelja utvrdio odgovornim za počinjenje djela prekršaja na način opisan u točki I 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, te u obrazloženju svoje odluke dalo dostatne razloge o krivnji okrivljenika, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona niti žalitelj argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje pa se daljnje provođenje dokaza ukazuje nepotrebnim.
15. Razmatrajući prvostupanjsku odluku u povodu žalbe glede odluke o kazni odmjerenoj okrivljeniku za djelo pod točkom I 2) izreke, ovaj Sud je utvrdio da je novčana kazna odmjerena primjenom odredbe o ublažavanju novčane kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, te smatra da je ista primjerene težini djela koje je počinio i stupnju njegove odgovornosti, a nije našao razloge za preinaku novčane kazne na blažu od utvrđene, tim više što se u žalbi ne navode i ne dokumentiraju nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje novčane kazne daljnjim ublažavanjem.
16. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku od osam dana, računajući od primitka ove presude plati dvije trećine izrečene mu novčane kazne, kako je navedeno pod točkom V izreke ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
17. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22.), koji na temelju članka 192. stavka 2. propisuje blažu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 1.320,00 do 39.810,00 eura za fizičku osobu obrtnika i fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost), a što prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450, iznosi 9.945,54 kuna do 299.948,45 kuna, kao posljedicu uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku, dok je Opći porezni zakon (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 10.000,00 do 300.000,00 kuna). Prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.
18. Međutim, ovaj Sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o izmjeni Općeg poreznog zakona kao blažeg propisa, budući da je po ocjeni ovog Suda prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, okrivljeniku pravilno odmjerilo novčanu kaznu i ublažilo istu ispod minimalne novčane kazne propisane zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjena prekršaja (Opći porezni zakon - Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), a koja je i ispod okvira minimalne novčane kazne propisane novim, izmijenjenim zakonom (Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona, „Narodne novine“ broj: 114/22.). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22.). u izmijenjenoj odredbi članka 8., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika u konkretnom slučaju pravilno odmjerene novčane kazne.
19. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki VI izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, s obzirom na složenost i trajanje postupka.
20. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 8. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
