REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Omišu

Trg kralja Tomislava 5, 21310 Omiš

Broj: Pp-14399/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Omišu, po sucu Tonču Rakeli, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Ćubić i zapisničarke Matee Jonjić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZR, zbog prekršaja iz članka 5. stavak 1. podstavak 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (Narodne novine broj 61/11. i 66/19.) a kažnjivo po članku 10. stavak 3. istoga Zakona, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga pod KLASA: UP/I-336-02/24-02/232, URBROJ: 443-02-03-02-24-2 od 1. listopada 2024. godine, izvan ročišta 8. travnja 2025. godine

r i j e š i o j e i p r e s u d i o

I.

u povodu prigovora okrivljenika, pobijani prekršajni nalog Državnog inspektorata, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga pod KLASA: UP/I-336-02/24-02/232, URBROJ: 443-02-03-02-24-2 od 1. listopada 2024. stavlja se izvan snage te se uzima kao optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja.

II.

Na temelju članka 161. stavka 6. i članka 182. točke 1. Prekršajnoga zakona (Narodne novine, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.)

Okrivljenik: ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1984. sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske,

o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e

da bi 22. rujna 2024. godine obavljao ugostiteljsku djelatnost organizacije priredbi na prostoru na otvorenom u Šestanovcu, Družića bb, te naplaćivao ulaznice fizičkim osobama za ulaz/nazočnost na opisanu priredbu, na način da je navedenog dana prodao ispred ulaza u prostor 622 ulaznice po cijeni od 15,00 eur/kom te na opisani način obavljanjem djelatnosti organizacije priredbi te naplatom 622 ulaznice po cijeni od 15,00 eur/kom ostvario prihod od 9330,00 eura,

dakle, obavljao djelatnost organizacije priredbi, a da za navedenu djelatnost nije registriran na bilo koji način niti je obavljanje djelatnosti prijavio poreznim tijelima,

čime bi počinio prekršaj iz članka 5. stavak 1. podstavak 3. a kažnjivo po članku 10. stavak 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti.

Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim obaveznim prekršajnim nalogom okrivljenik je proglašen krivim za prekršaj činjenično opisan u izreci ove presude, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.327,23 eura i izrečena mu je mjera oduzimanja protupravne imovinske koristi u iznosu od 9.330,00 eura. Protiv tog obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno izjavio prigovor, pa je predmet dostavljen ovom Sudu na daljnji postupak, u skladu s člankom 243. stavkom 1. Prekršajnoga zakona.

1. U prigovoru, okrivljenik u bitnom navodi da pobija prekršajni nalog iz svih zakonom predviđenih razloga, posebice zbog izbora vrste i mjere kazne. Ističu da nema govora da bi stupanj ugrožavanja ili povrede društvene discipline i društvenih vrijednosti bio znatan te da nema potrebe da okrivljeni budu kažnjeni, te da se ovakvim učestalim postupanjem tužitelja provodi rigorozna fiskalna politika nad malim poreznim obveznicima poput okrivljenog trgovačkog društva kojima se izricanjem rigoroznih kazni posredno onemogućava redovito obavljanje gospodarske djelatnosti.

1. U nedostatku posebne procesne odredbe za slučaj kada Sud u povodu prigovora protiv obaveznog prekršajnog naloga donosi presudu zbog nekog od razloga iz članka 196. točke 1. – 4. Prekršajnoga zakona, u smislu članka 244. stavka 1. Prekršajnoga zakona, Sud je najprije stavio izvan snage pobijani prekršajni nalog i uzeo ga kao optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja, odgovarajućom primjenom članka 238. stavka 9. Prekršajnoga zakona, koji se inače odnosi na prekršajni nalog.

2. Ispitujući potom optužni prijedlog u smislu članka 161. Prekršajnoga zakona, sud je našao da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, onako kako je opisano u optužnom aktu, po propisu nije prekršaj, odnosno pobijanim prekršajnim nalogom je povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer djelo, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, kao i u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj.

4. Materijalnom odredbom članka 5. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti propisano je:

(1) U smislu ovoga Zakona obavljanjem neregistrirane djelatnosti smatraju se sljedeće aktivnosti:

– kad pravna osoba obavlja djelatnost koja nije upisana u sudski registar ili drugi odgovarajući registar,

– kad pravna osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti,

– kad fizička osoba obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima,

– kad fizička osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti,

– kad pravna ili fizička osoba obavlja djelatnost unatoč zabrani obavljanja djelatnosti.

(2) U smislu stavka 1. ovoga članka ne smatra se obavljanjem neregistrirane djelatnosti obavljanje drugih djelatnosti koje služe obavljanju djelatnosti koja je upisana u sudski ili drugi odgovarajući registar nadležnog tijela, ako se one obavljaju u manjem opsegu ili se uobičajeno obavljaju uz upisanu djelatnost.

(3) U smislu stavka 1. ovoga članka ne smatra se obavljanjem neregistrirane djelatnosti povremeno obavljanje djelatnosti za koje je posebnim zakonom isključena obveza registracije djelatnosti kod nadležnog tijela i prijava poreznim tijelima.

(4) U smislu stavka 1. ovoga članka ne smatraju se obavljanjem neregistrirane djelatnosti sljedeće aktivnosti: rad za vlastite potrebe te obiteljska pomoć, prijateljska pomoć i susjedska pomoć ukoliko se rad obavlja bez plaćanja ili druge materijalne koristi te ako se rad ne obavlja redovito.

(5) U smislu stavka 1. ovoga članka ne smatra se obavljanjem neregistrirane djelatnosti i obavljanje nužnog rada za sprječavanje nesreće ili otklanjanje posljedica prirodnih ili drugih nesreća te volontiranje sukladno posebnom propisu.

4.1. Odredbom članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti propisano je da će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna za prekršaj iz članka 5. stavka 1. podstavka 3. i 4. ovoga Zakona kaznit će se fizička osoba koja obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela, obavljanje djelatnosti nije prijavila poreznim tijelima ili nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti.

5. Prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona optužni prijedlog sadrži, između ostalog, činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, pa stoga, nije dostatan opis iz izreke pobijane presude u kojem nije navedeno koju djelatnost organizacije priredbi je okrivljenik u konkretnom slučaju obavljao, niti je u činjeničnom opisu djela navedeno da se radi o djelatnosti za koju okrivljenik kao fizička osoba nije registriran i obavljanje djelatnosti nije prijavio poreznim tijelima, što je navedeno samo u okviru zakonskog opisa djela, a bez kojih odlučnih činjenica se u konkretnom slučaju ne može raditi o inkriminiranom prekršaju.

6. Nadalje, materijalnom odredbom članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti propisano je da se u smislu stavka 1. ovoga članka ne smatra obavljanjem neregistrirane djelatnosti obavljanje drugih djelatnosti koje služe obavljanju djelatnosti koja je upisana u sudski ili drugi odgovarajući registar nadležnog tijela, ako se one obavljaju u manjem opsegu ili se uobičajeno obavljaju uz upisanu djelatnost, kao ni povremeno obavljanje djelatnosti za koje je posebnim zakonom isključena obveza registracije djelatnosti kod nadležnog tijela i prijava poreznim tijelima, a kako iz prigovora na prekršajni nalog proizlazi da predmetnu priredbu nije organizirao okrivljenik kao fizička osoba, već da je organizator iste bila neimenovana pravna osoba povezana sa okrivljenikom, u činjeničnom opisu neprijeporno nisu navedene odlučne činjenice koje sačinjavaju biće prekršaja za koji se okrivljenik tereti, te je na opisani način ostvarena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, koji je proglašen krivim za djelo koje niti po optuženju niti po činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci osporavane presude nije prekršaj.

7. S obzirom da je protiv prekršajnog naloga podnesen samo prigovor u korist okrivljenika, poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, tužitelj, a ni Sud, više ne može promijeniti činjenični opis optužbe dodavanjem konstitutivnih elemenata prekršaja.

8. Imajući u vidu sve naprijed izneseno, ovaj je Sud, u povodu prigovora okrivljenika, po službenoj dužnosti, na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenika zbog prekršaja za koji se optužuje, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe jer djelo iz činjeničnog opisa pobijane presude po propisu nije prekršaj.

9. Uslijed ove odluke, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

10. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Omišu, 8. travnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Matea Jonjić, v.r.

AR, v.r.

Viša sudska savjetnica

Snježana Ćubić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana primitka iste Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi pismeno u 2 (dva) istovjetna primjerka putem ovog Općinskog prekršajnog suda.

Dostaviti: okrivljeniku, branitelju okrivljenika, ovlaštenom tužitelju, u spis.