Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6445/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Sanje Gospočić, predsjednice vijeća, te Tomislava Tomašića i Jasne Momirović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĐN, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) i članka 34.a stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.), kojeg brani Dražen Srb, odvjetnik iz Osijeka, rješavajući o žalbi okrivljenog ĐN, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaj, KLASA: 413-01/22-26/164, URBROJ: 513-02-7002/10-22-6 od 23. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

U povodu žalbe okrivljenog ĐN, po službenoj dužnosti, ukida se odluka o oduzimanju imovinske koristi pod točkom II pobijanog rješenja o prekršaju.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljenog ĐN, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni ĐN (ostali osobni podaci kao u prvostupanjskom rješenju o prekršaju)

oslobađa se optužbe

da dana 23. listopada 2021. godine, u poslovnom prostoru oznake „PMJ3“ u Gundincima, Matije Gupca 17, u kojem obavlja ugostiteljsku djelatnost pripreme i usluživanja pića i napitaka putem, putem naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, ne bi pravodobno, točno, potpuno i uredno iskazao isporuku usluga u poslovnom prostoru, naplaćenih gotovim novcem, a ukupno u iznosu od 4.583,00 kuna, koliko je iznosio višak gotovog novca u blagajni, a što je utvrđeno poreznim nadzorom provedenim dana 23. listopada 2021. godine, čime je postupajući na opisani način ostvario imovinsku korist u iznosu od 4.583,00 kuna,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona.

II Uslijed odluke pod točkom I, žalba okrivljenog ĐN je bespredmetna glede ovog prekršaja.

III U povodu žalbe okrivljenog ĐN, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela opisanog u točki I 2), na način da se prekršaj činjenično opisan u toj točki pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 34.a stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.).

IV Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ĐN, te se prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

V Uslijed odluke iz točke I, III i IV ove presude, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za prekršaj iz članka 34.a stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, okrivljenom ĐN izriče novčana kazna u iznosu od 557,44 (petstopedesetsedam eura i četrdesetčetiri centa) eura, koju je dužan platiti u roku 8 (osam) dana od dana primitka ove presude, a ukoliko u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

VI Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni ĐN dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 8 (osam) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljeni ĐN proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 22.300,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisano u točki I 1) izreke i prekršaja iz članka 34.a stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom činjenično opisano u točki I 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Nadalje, istim rješenjem o prekršaju, na temelju članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz primjenu članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona, fizičkoj osobi vlasniku obrta ĐN oduzima se imovinska korist ostvarena počinjenjem prekršaja u iznosu od 4.583,00 kn, koju je dužan uplatiti na račun MF CURH PCU Osijek.

3. Okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

4. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba postupka i povrede prava, te u bitnome ističe da Vijeće u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako nije moglo navode iz obrane uzeti kao temelj za oslobođenje od prekršajne odgovornosti jer je okrivljenik prekršaj pod toč. 2. priznao, a da u odnosu na prvo djelo prekršaja, Vijeće navode obrane smatra usmjerenim prekršajne odgovornosti, pretpostavlja se da je trebalo stajati izbjegavanju prekršajne odgovornosti. Žalitelj dalje ističe da je Vijeće odbilo sve dokazne prijedloge okrivljenika, navode okrivljenika uopće nije cijenilo, već paušalno navodi kako je sve to usmjereno na odugovlačenje postupka, zanemarujući odredbe čl. 88. Prekršajnog zakona. Također, žalitelj smatra da dokazi u pobijanoj odluci nisu ocijenjeni jer su samo prepisani navodi svjedoka i okrivljenika iz PN i pisane obrane te nije dana ocjena dokaza zbog kojih je okrivljenik osuđen.

5. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je bespredmetna glede djela pod točkom I 1), a neosnovana glede djela pod točkama I 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju.

7. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud (dalje u tekstu: Sud), utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo činjenično opisano u točki I 1) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, na način kako je opisano, po propisu nije prekršaj.

8. Ovaj Sud je po službenoj dužnosti utvrdio, da nije bilo osnove za oduzimanje imovinske koristi koju je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na temelju članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz primjenu odredbe članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona oduzelo fizičkoj osobi vlasniku obrta ĐN, u iznosu od 4.583,00 kuna, iz razloga jer djelo činjenično opisano u točki I 1) izreke pobijane odluke nije prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. u svezi stavka 2. Općeg poreznog zakona.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije moglo donijeti odluku o oduzimanju imovinske koristi jer je time prekoračilo ovlast koju ima po zakonu i na štetu okrivljenika počinilo povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona pa je ovaj Sud u povodu žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti, ukinuo odluku prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o oduzimanju imovinske koristi, kako je to navedeno u ovom drugostupanjskom rješenju.

10. Nadalje, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak proglasilo je krivim okrivljenika u točki I 1) zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona (iako je prekršaj trebalo pravno označiti kao prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona), počinjenog na način što nije dana 23. listopada 2021. godine, u poslovnom prostoru oznake „PMJ3“ u Gundincima, Matije Gupca 17, u kojem obavlja ugostiteljsku djelatnost pripreme i usluživanja pića i napitaka putem, putem naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, pravodobno, točno, potpuno i uredno iskazao isporuku usluga u poslovnom prostoru, naplaćenih gotovim novcem, a ukupno u iznosu od 4.583,00 kuna, koliko je iznosio višak gotovog novca u blagajni, a što je utvrđeno poreznim nadzorom provedenim dana 23. listopada 2021. godine, čime je postupajući na opisani način ostvario imovinsku korist u iznosu od 4,583,00 kuna,

11. Prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. u vezi stavka 2. Općeg poreznog zakona, čini fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, ako ne iskazuje isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćuje ih gotovinom ili ne iskazuje ili ne iskazuje potpuno i/ili točno i/ili pravodobno i/ili uredno te je takvo postupanje suprotno materijalnoj odredbi članka 62. stavka 4. istog Zakona.

12. Međutim, kako izreka osporavanog rješenja sadrži tek zakonski opis djela sadržan u citiranoj odredbi, pri čemu je konkretizirano samo vrijeme počinjenja inkriminiranog djela. Iako vrijeme nije bitno obilježje prekršaja, ono ipak mora biti dovoljno precizno određeno kako bi se moglo utvrditi kada počinje teći rok zastare za vođenje prekršajnog postupka, te kako bi se pravilno primijenile odredbe materijalnog prekršajnog prava. Također, rješenje sadrži pravnu kvalifikaciju prekršaja, za koju valja naglasiti da ne obvezuje ovaj Sud. No, za razliku od pravne kvalifikacije, Sud je vezan činjeničnim opisom djela, koji mora sadržavati sva bitna zakonska obilježja prekršaja, a u konkretnom slučaju, izreka osporavanog rješenja o prekršaju ne sadrži takav činjenični opis. Naime, izostavljeno je detaljnije navođenje isporuke dobara i usluga koje nije iskazano preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćenih u gotovini niti je na bilo koji način vidljiv iznos gotovine, polog gotovog novca, stanje evidentiranog prometa preko naplatnog uređaja te posljedično tome, eventualno mogući višak novca u blagajni. Suprotno tome, navedeni elementi opisani su u Zapisniku o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa kod poreznog obveznika ĐN, KLASA: 471-01/21-20/3499, URBROJ: 513-02-7058/10-21-2 od 28. listopada 2021. – dalje u tekstu: Zapisnik o obavljenom nadzoru, u kojem je navedeno što je po ovlaštenim carinskim službenicima uočeno prilikom obavljanja poreznog nadzora brojanjem gotovog novca (sveukupno zatečena gotovina 5.627,00 kuna, polog gotovog novca 1.000,00 kuna, stanje gotovog novca bez pologa 4.627,00 kuna, evidentirani promet putem naplatnog uređaja 44,00 kuna, razlika/višak 4.583,00 kuna). Međutim, takva radnja izvršenja prekršaja ne proizlazi iz izreke pobijanog rješenja o prekršaju niti je u istom konkretizirano protupravno postupanja okrivljenika.

13. Napokon, konstatacija sadržana u činjeničnom opisu predmetnog prekršaja, da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario imovinsku korist u iznosu od 4.583,00 kuna, predstavlja jednu od mogućih posljedica počinjenja inkriminiranog prekršaja, pa je njezino navođenje u izreci optuženja kojim se okrivljenik tereti, u tom slučaju, preduvjet za primjenu odredbe članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona, kojom je propisano kako će se od okrivljenika oduzeti imovinska korist ostvarena počinjenjem prekršaja, no ista u smislu citirane odredbe članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona ne predstavlja konstitutivno obilježje tog prekršaja.

14. Ocjena je ovog Suda kako je osporavanim rješenjem o prekršaju okrivljenik proglašen krivima za djelo koje na način opisan u točki I 1) nije prekršaj pa je time prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedio materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Stoga je ovaj Sud, u povodu žalbe okrivljenika, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu odluku, te u skladu s odredbom članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio optužbe, kako je to navedeno u točki I izreke ove drugostupanjske presude, uslijed čega je njegova žalba bespredmetna u ovom dijelu.

16. Odlučujući dalje u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio je da rješenjem glede prekršaja činjenično opisanog u točki I 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Međutim, budući da je djelo činjenično opisano u toj točki nepotpuno i pogrešno pravno označeno, obzirom da se ne navodi stavak 2. članka 34.a Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, kojim stavkom je propisana novčana kazna za fizičku osobu obrtnika i fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, obveznika fiskalizacije iz članka 3. ovog Zakon, već se navodi samo stavak 1. kojim je za inkriminirani prekršaj propisana veća novčana kazna za počinitelja pravnu osobu, obveznika fiskalizacije, od one koja je propisana za fizičku osobu obrtnika ili osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost (povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, članak 196. točka 4. Prekršajnog zakona), to je ovaj drugostupanjski sud, u povodu žalbe okrivljenika, po službenoj dužnosti radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, otklonio navedeni propust u ovom dijelu i predmetni prekršaj pravilno pravno označio na način naveden u točki III izreke ove drugostupanjske presude.

18. Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju glede prekršaja činjenično opisanog u točki I 2), ovaj Sud je utvrdio da navodi iz žalbe, kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog tijela državne uprave o odgovornosti okrivljenika, nisu osnovani. U konkretnom slučaju, krivnja okrivljenika utvrđena je nakon provedenog dokaznog postupka na glavnoj raspravi održanoj 23. veljače 2022. godine. Okrivljeniku je bilo omogućeno da prati tijek postupka, izjašnjava se i predlaže dokaze u vezi s odlučnim činjenicama, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona. Iako nije osobno prisustvovao glavnoj raspravi, na koju je bio uredno pozvan, na raspravi je bila nazočna zamjenica njegovog branitelja. Valja napomenuti da zamjenik branitelja može poduzimati sve radnje koje može poduzimati i okrivljenik, osim davanja osobne obrane u njegovo ime. U konkretnom slučaju, zamjenica branitelja predala je u spis pisanu obranu okrivljenika, koja je tijekom rasprave pročitana, a dokazni postupak proveden je uvidom i čitanjem materijalne dokumentacije iz spisa. S obzirom na navedeno, očigledno je da okrivljeniku nije povrijeđeno pravo na obranu, budući da mu je bilo omogućeno sudjelovati u postupku i iznijeti svoju obranu – bilo osobnim prisustvom na raspravi, bilo podnošenjem pisane obrane, čime je to pravo i ostvario. Stoga je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je provelo glavnu raspravu u nazočnosti zamjenice branitelja, iako bez prisutnosti samog okrivljenika i predstavnika ovlaštenog tužitelja.

19. Suprotno navodima žalitelja, ovaj Sud utvrđuje da je prvostupanjsko tijelo državne uprave, koje vodi prekršajni postupak, na temelju rezultata provedenog postupka, uključujući pisanu obranu okrivljenika te dokumentaciju priloženu spisu, pravilno i zakonito, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, cijenilo izvedene zakonite dokaze po pravilima slobodnog sudskog uvjerenja te na toj osnovi donijelo zaključak o krivnji okrivljenika za počinjenje predmetnog prekršaja iz Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom. U pogledu žalbenih navoda kojima se osporava zakonitost Zapisnika o obavljenom nadzoru, ističe se da se zaključak o krivnji temelji na dijelu tog zapisnika koji opisuje neposredna opažanja ovlaštenih carinskih službenika prilikom obavljanja nadzora dana 28. listopada 2021. u poslovnom prostoru poreznog obveznika KN, što se i opisuje u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju, između ostalog slijedeće: – „Ovlašteni carinski službenici su u 18:15 sati ušli u poslovni prostor PMJ3 u Gudincima, Matije Gupca 17, te naručili 2 kave s mlijekom i mineralnu vodu, koja su im uslužena bez računa. Provjerom u aplikaciji PURH fiskalizacija, uočeno je kako u poslovnom prostoru do 18:25 sati nije bilo evidentiranog prometa te da je prvi račun izdan u 18:25:25 sati na iznos od 6,00 kuna, nakon dolaska ovlaštenih carinskih službenika. Nadalje, ovlašteni carinski službenici obavili su plaćanje iznosa od 16,00 kuna po Računu broj 340/PMJ3/I izdanom naknadno u 18:32:02 sati na iznos od 18,00 kuna, uvidom u koji je utvrđeno da ne sadrži sve propisane podatke, kao i napomenu da porezni obveznik nije u sustavu PDV-a. Međutim, utvrđeno je kako opis robe na računu ne odgovara usluženoj budući su na istomu kao vrsta robe/usluge bile navedene 3 kave s mlijekom, što nije bilo usluženo, a također, nije odgovarao niti iznos za plaćanje zbog navođenja iznosa od 18,00 kuna, umjesto ispravnog iznosa od 16,00 kuna.“ Slijedom navedenog, jasno je da izjava djelatnice TN nije relevantna za predmetni prekršaj, budući da se njezin iskaz ne odnosi na prekršaj iz Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, već na prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona. Za taj je prekršaj okrivljenik već oslobođen optužbe, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, sukladno članku 196. točki 1. Prekršajnog zakona, kako je to prethodno obrazloženo u ovoj drugostupanjskoj odluci.

20. U vezi s prigovorom okrivljenika da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije uvažilo njegov prijedlog za izvođenje dokaza, ovaj Sud napominje da člankom 89. Prekršajnog zakona propisano da je sud dužan provesti postupak brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje svih nepotrebnih radnji i troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava što pripadaju stranka i sudionicima u postupku Niti iz jedne odredbe Prekršajnog zakona, uključujući članak 88. stavak 2. (koji propisuje načelo slobodne ocjene dokaza), ne proizlazi obveza prvostupanjskog tijela da izvede svaki predloženi dokaz. Također, nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava prvostupanjsko tijelo da odluči o izvedbi dodatnih dokaza ako ocijeni da stanje stvari nije dovoljno razjašnjeno. Dakle, hoće li ili neće biti izveden neki dokaz, pitanje je ocjene prvostupanjskog tijela u svakom pojedinačnom slučaju. Stoga, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno je postupilo kada je, smatrajući da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno, donijelo odluku na temelju postojećeg stanja predmeta, bez potrebe za daljnjim izvođenjem dokaza u vezi prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret točkom I 2) izreke osporavane odluke.

21. Na temelju svega prethodno navedenog, proizlazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno i zakonito utvrdilo činjenično stanje te pravilno primijenilo materijalno i procesno pravo. Nisu utvrđene povrede prava na obranu niti druge bitne povrede odredbi prekršajnog postupka. Navodi iz žalbe ne sadrže nove činjenice niti dokaze koji bi doveli u sumnju pravilnost i zakonitost osporavane odluke u dijelu koji se odnosi na prekršaj opisan u točki I 2).

22. Razmatrajući prvostupanjsku odluku u povodu žalbe glede odluke o kazni odmjerenoj okrivljeniku za djelo pod točkom I 2) izreke, ovaj Sud je utvrdio da je novčana kazna odmjerena primjenom odredbe o ublažavanju novčane kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, te smatra da je ista primjerene težini djela koje je počinio i stupnju njegove odgovornosti, a nije našao razloge za preinaku novčane kazne na blažu od utvrđene, tim više što se u žalbi ne navode i ne dokumentiraju nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje novčane kazne daljnjim ublažavanjem.

23. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku od osam dana, računajući od primitka ove presude plati dvije trećine izrečene mu novčane kazne, kako je navedeno pod točkom V izreke ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

24. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine“ broj: 114/23.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024. i koji propisuje blažu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 1.320,00 do 39.810,00 eura za fizičku osobu obrtnika i fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost), a što prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450, iznosi 9.945,54 kuna do 299.948,45 kuna, kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku, dok je Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 10.000,00 do 300.000,00 kuna). Prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

25. Međutim, ovaj Sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom kao blažeg propisa, budući da je po ocjeni ovog Suda prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, okrivljeniku pravilno odmjerilo novčanu kaznu i ublažilo istu ispod minimalne novčane kazne propisane zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjena prekršaja, a koja je i ispod okvira minimalne novčane kazne propisane novim, izmijenjenim zakonom. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom u izmijenjenoj odredbi članka 5., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika u konkretnom slučaju pravilno odmjerene novčane kazne.

26. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki VI izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

27. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.