REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

posl.br. P-6231/2024-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Dražen Ivanić, odvjetnik iz Zagreba, protiv 1. tužene NK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milenko Ilić, odvjetnik i 2. tužene EK, (pravni slijednik pokojne JK), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Veljko Miljević, odvjetnik, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te odsutnosti punomoćnika 1. tuženika i prisutnosti zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), dana 8. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetni Ugovor o darovanju zaključen dana 11. svibnja 2009. pod oznakom ovjere OV-2289/09, Ugovor o darovanju zaključen dana 11. svibnja 2009. pod oznakom ovjere OV-2287/09, Ugovor o darovanju zaključen dana 11. svibnja 2009. pod oznakom ovjere OV-2288/09, svi zaključeni između 1. tužene NK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice i 2. tužene JK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao daroprimateljice.

II Nalaže se 1. tuženoj NK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženoj EK, (pravni slijednik pokojne JK), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 5.228,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2594/2019 od 3. rujna 2020. godine ukinuta je presuda ovog suda broj P-6163/2015 od 20. svibnja 2019. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

2. Tužitelj u tužbi navodi da su 1. tužena i pravni prednik 2. tužene, JK, dana 11. svibnja 2009. godine zaključile tri Ugovora o darovanju kojima je 1. tužena darovala svojoj majci JK sve svoje nekretnine dana 11. svibnja 2009., koje su u citiranim Ugovorima taksativno navedene. Tužitelj navodi da prema 1. tuženoj ima dospjelo potraživanje u iznosu od 89.476,07 eura na ime glavnice a sve sa pripadajućim zakonski,m zateznim kamatama od 21. prosinca 1994. pa do isplate, a sve temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1282/1996 od 16. studenog 1999. godine koja je postala pravomoćna i ovršna 17. prosinca 2003. godine. Tužitelj prema 1. tuženoj ima i dospjelo potraživanje od 9.850,00 kn po osnovu troška ovršnog postupka br. Ovrpl-8005/2013 i to po rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-8005/2013 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. studenog 2013. do isplate. Tužitelj tvrdi da je raspolaganje 1. tužene koje je opisano u točki 1 tužbe nezakonito, jer je pobuda za to raspolaganje bila nedopuštena jer je imala jedini cilj izigravanje dužničke obveze 1. tužene prema tužitelju. Kako 1. tužena nije postupila sukladno obvezi po pravomoćnoj i ovršnoj presudi br. P-1282/1996 d 16. studenog 1999. godine tužitelj je protiv 1. tužene pokrenuo ovršni postupak te je rješenjem broj Ovrpl-8005/2013 od 26. studenog 2013. kojim je određena provedba ovrhe na novčanim sredstvima 1. tužene, no prema izvješćima FINA-e 1. tužena je imala blokadu računa od 13. prosinca 2013. pa nadalje. Tužitelj je provjerio i da nema u vlasništvu motorno vozilo te da nije u radnom odnosu od 10. veljače 1995. te da ne ostvaruje nikakva primanja. Imajući u vidu okolnost da 1. tužena nema nikakve druge imovine niti izvore prihoda tužitelj tvrdi da je raspolaganje opisano u točki 1. dogovorno sa svojom majkom JK te nekretnine darovala majci, te je to očito unaprijed smišljeni postupak da onemogući tužitelja u naplati njegovog dospjelog potraživanja. Tužitelj tvrdi da je pobuda za darovanjem nemoralna i nedopuštena u smislu odredbe čl. 273 st. 2 i 3. ZOO-a i čl. 322 st. 1 ZOO-a. U konkretnom slučaju se radi o besplatnom raspolaganju 1. tužene kao dužnika koje je smišljeno i svjesno unaprijed stvorenom namjerom u dogovoru s majkom JK iz nedopuštene i nemoralne ponude onemogućila tužitelja u naplati svojih dospjelih potraživanja. Slijedom toga predlaže da sud donese presudu u kojoj će utvrditi da su ništetni Ugovor o darovanju zaključen dana 11. svibnja 2009. pod oznakom ovjere OV-2289/09, Ugovor o darovanju zaključen dana 11. svibnja 2009. pod oznakom ovjere OV-2287/09, Ugovor o darovanju zaključen dana 11. svibnja 2009. pod oznakom ovjere OV-2288/09, svi zaključeni između 1. tužene NK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice i majke JK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao daroprimateljice. Treba navesti da je za vrijeme vođenja ovog postupka 2. tužena iz tužbe JK umrla te da je njen zakonski nasljednik EK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] . Tužitelj predlaže da mu 1. i 2. tužena solidarno naknade trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate sve u roku od 15 dana.

3. 1. i 2. tužene u odgovoru na tužbu ističu prigovor mjesne nenadležnosti suda, protive se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navode da tužitelj nema pravni interes za predmetnu tužbu na utvrđenje ništetnosti citiranih Ugovora jer ne postoji dospjelo naplativo potraživanje tužitelja prema tuženicima koje bi takav zahtjev tužitelja opravdalo. U tužbenom zahtjevu nedostaje i neko drugo traženje pravne zaštite kojim bi opravdao prethodnu deklaraciju spornih Ugovora ništetnim. Tužitelj je pokrenuo protiv 1. tužene ovršni postupak u predmetu Ovrpl-8005/2013 u kojem je tužena izjavila žalbu o kojoj nije meritorno odlučeno. Tužene osporavaju postojanje naplative tražbine tužitelja na koje se poziva u historijatu tužbe. Sporna tražbina tužitelja proizlazi iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-1282/1996 od 16. studenog 1999. a potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-1368/2000 od 21. listopada 2003. time da klauzula pravomoćnosti i ovršnosti nosi datum 17. prosinca 2003. time da je pravomoćnost odluka stekla ranije a to je 21. listopada 2003. tek nakon toga svojstvo ovršnosti pa je očito da je vjerovnik protekom Zakonom predviđenih zakonskih rokova poduzeo ovu radnju koja i nije usmjerena na naplatu tražbine imajući na umu sadržaj petita. Tuženik tvrdi da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio 19. studenog 2013. nakon proteka roka od 10 godina od pravomoćnosti sudske odluke pa je tužitelju prestalo pravo za ispunjenje obveze zbog zastare pa samim tim došlo je do nemogućnosti da se zbog zastare ustane sa tužbom utvrđenja ništetnim predmetnih Ugovora o darovanju. Tužene osporavaju proizvoljne tvrdnje tužitelja o svrsi darovanja jer se radi o društveno prihvatljivom darovanju između majke i kćerke kao krvnih srodnika. Predmetni darovni Ugovori su pravno valjani obzirom na protek vremena od ishođenja presude te nisu poduzeti radi onemogućavanja naplate s nekom nemoralnom pobudom, 2. tuženoj nisu poznati sporovi kćeri a 1. tužene te joj nije bilo poznato da njena kći poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju kao vjerovniku. Tužene navode da je tužitelj izabrao pogrešan pravni put predmetnom tužbom jer bi ispravan bio pobijanje dužnikovih pravnih radnji. U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da je tužitelj iz ovog predmeta protiv 1. i 2. tužene ustao tužbom u predmetu br. P-61/2015 u kojem je pobijao dužnikove pravne radnje a vezano uz predmetne Ugovore o darovanju od 11. svibnja 2009. godine te da je odbijen tužbeni zahtjev što je i potvrđeno presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gž-7681/2015. Predlaže da sud tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.

4. U tijeku provođenja postupka sud je proveo dokaz uvidom u i pročitao je Ugovore o darovanju od 11. svibnja 2009. (list 6-8, 9-10) presuda OSZG P- 1282/1996 od 16.11.1999. (list 11-19 spisa), prijedlog za ovrhu od 19.11.2013. (list 20 do 23 spisa), potvrda o redoslijedu osnove za plaćanje (list 24, 25, 26 i 27 spisa), uvjerenje PU Zagrebačke (list 28 spisa), rješenje HZMO (list 29 spisa), rješenje Općinskog suda u Puli br. Z-2461/2015 (list 31 spisa) presuda i rješenje Županijskog suda iz Zagreba Gž-7681/15 (list 57 do 59 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 113 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 2594/2019 (list 136 do 138 spisa), dopunski je saslušan tužitelj (list 154 spisa).

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka prema čl. 8 ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Uvidom u predmetne Ugovore o darovanju sud je utvrdio da je 1. tužena kao kćerka darovala majci JK citiranim Ugovorima taksativno navedene nekretnine i to dana 11. svibnja 2009. godine.

7. Uvidom u presudu ovog suda P-1282/1996 od 16. studenog 1999. sud je utvrdio da je raskinut Ugovor od 21. prosinca 1994. godine i aneks tom Ugovoru od 11. siječnja 1995. zaključen između tužitelja iz ovog predmeta i 1. tužene te da je tužena dužna tužitelju isplatiti iznos od 175.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Citirana presuda postala je pravomoćna i ovršna 17. prosinca 2003. godine.

8. Uvidom u prijedlog za ovrhu broj Ovrpl-8005/2013 sud je utvrdio da je tužitelj taj prijedlog podnio dana 19. studenog 2013. godine.

9. Uvidom u potvrde FINA-e sud je utvrdio da tužena dana 13. prosinca 2013. godine nema na računu raspoloživa sredstva a uvidom u uvjerenje PU Zagrebačke od 9. srpnja 2013. da se ne vodi u evidenciji kao vlasnik cestovnog vozila, a iz rješenja HZMO od 29. travnja 2015. proizlazi da je 1. tužiteljica nezaposlena, te da ne ostvaruje prihode.

10. Uvidom u presudu i rješenje ŽS u Zagrebu br. Gž-7681/2015 sud je utvrdio da je odbijena žalba tužitelja iz ovog predmeta i potvrđena presuda ovog suda br. P-61/2015 gdje je tužitelj u predmetu pobijao dužnikove pravne radnje i to 1. tužene u odnosu na majku JK i to po Ugovorima o darovanju od 11. svibnja 2009. godine.

11. Tužitelj se u ovoj pravnoj stvari poziva na odredbu čl. 273 st. 2 i 3 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO), koji propisuje ali ako je nedopuštena pobuda bitno uticala na jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati ugovor će biti bez učinka, a u st. 3 je propisano da besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, niti morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja.

12. Dakle, u ovom predmetu bilo je potrebno raspraviti pitanje koja je bila pobuda 1. tužene za zaključenje predmetnih ugovora kojima je svu svoju imovinu darovala svojoj majci JK.

13. Kao što je već naprijed navedeno 1. tužena nije imala nikakvu imovinu niti pokretnu niti nepokretnu niti prihode, nije bila u radnom odnosu, odnosno nije imala ništa, te nije bilo nikakvih mogućnosti da tužitelj namiri svoje potraživanje temeljem pravomoćne i ovršne presude prema 1. tuženoj. To je tužitelj i iskazao na ročištu 9. travnja 2019. te 22. ožujka 2022. godine. Iz iskaza proizlazi da je tužitelj preko Agencije za posredovanje od 1. tužene kupio restoran u Zagrebu 1994. godine, Ugovor je sastavljen kod odvjetnika 1. tuženika G, tužitelj nije imao punomoćnika a 1. tužena se predstavljala kao vlasnica i direktor firme kojoj je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu te je kasnije shvatio da je prevaren, te je nakon toga vodio postupak prema 1. tuženoj u predmetu broj P-1282/1996, gdje je temeljem pravomoćne i ovršne presude pokušao naplatu u odnosu na 1. tuženu koja nije imala sredstva na računu, nije bila zaposlena, niti je imala bilo kakve prihode.

14. Dakle, u vremenu kada je tužitelj imao potraživanje prema 1. tuženoj temeljem pravomoćne presude br. P-1282/1996 1. tužena je svu svoju imovinu prenijela predmetnim Darovnim ugovorima na svoju majku JK dana 11. svibnja 2009. godine.

15. Dakle, pobuda 1. tužene nije bila dopuštena i nije bila moralna jer je svu svoju imovinu prenijela majci očito u svrhu izbjegavanja naplate od strane tužitelja temeljem pravomoćne i ovršne sudske odluke u odnosu na 1. tuženu. Pri tome treba uzeti u obzir i činjenicu da je 1. tužena već kod sklapanja Ugovora o kupoprodaji koji je bio i predmet postupka broj P-1282/1996 lažno prikazala svoje financijsko stanje te je tužitelj vjerujući 1. tuženoj i njenom odvjetniku kupio ugostiteljski objekt i isplatio 1. tuženoj kupoprodajnu cijenu.

16. Imajući u vidu sve te okolnosti očito da je pobuda 1. tužene bila nedopuštena i nemoralna a kako se radilo o besplatnom pravnom poslu između 1. tužene i njene majke, to su ugovori koji u smislu odredbe čl. 273 st. 2 i 3 ZOO-a nemaju pravni učinak.

17. Pri tome treba napomenuti da su 1. tužena i 2. tužena iz tužbe, majka JK u toku vođenja ovog postupka izbjegavale dolaske na ročišta, te do zaključenja glabvne rasprave nisu pristupile na 12 zakazanih ročišta a od toga je 5 ročišta bila određeno na adresi tada 2. tužene JK kako bi joj se olakšalo saslušanje kao stranke.

18. Dakle, kako je sud utvrdio da je 1. tužena sklopila predmetne Ugovora o darovanju s majkom JK u cilju izbjegavanja obveze prema tužitelju, takav pravni posao nije moralan, predmetni Ugovori su sukladno odredbi čl. 322 st. 1 ZOO ništetni te je sud odlučio kao u izreci presude pod I.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja u sporu.

20. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 17.2.2016., 20.2.2017., 6.6.2017., 13.9.2017., 16.10.2017., 9.4.2019., 23.3.2022., 13.2.2025. prema tbr. 9 točka 1 po 200,00 eura, za sastav podneska 1.7.2016., 18.7.2018., 4.12.2020., 15.12.2021., 22.9.2022. prema tbr. 8 točka 1 po 200,00 eura, za sastav podneska 27.10.2016., 27.10.2017., 29.11.2017., 24.1.2018., 26.3.2018., 8.5.2018., 29.11.2018., 3.5.2021., 26.10.2023., 2.9.2024. prema tbr. 8 točka 3 po 50 eura, za pristup ročištu 9.5.2017. prema tbr. 9 točka 5 – 50,00 eura, za sastav žalbe prema tbr. 10 – 250,00 eura, za izbivanje iz ureda – putovanje 16.10.2017. pream trbr. 35 – 300,00 eura što ukupno iznosi 3.900,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 975,00 eura koju treba uvećati za trošak pristojbe na tužbu i presudu po 53,09 eura, te naknadu troškova prijevoza prema tbr. 45 i 46 za ročište u [adresa] 16.10.2017. u iznosu od 30,26 eura i 170,52 eura te trošak izlaska sudske komisije za dan 26.10.2017. – 46,45 eura pa priznati trošak tužitelju iznosi 5.222,41 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona, te je odlučeno kao u izreci pod II.

U Zagrebu, 8. travnja 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2.tuženiku