Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-227/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dejan Trninić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste iz Zagreba, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987-008, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Drakulić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-314/2024-55 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-314/2024-55 od 30. rujna 2024. u točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 19.260,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 23. srpnja 2019. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku plaćati tužiteljici rentu s osnova trajne tuđe pomoći i njege u iznosu od 360,00 EUR mjesečno, počevši od 1. kolovoza 2019. pa nadalje, s time da je dospjele, a neisplaćene iznose dužan platiti odjednom, zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa (prvi dan u mjesecu) do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok je buduće mjesečne iznose rente dužan plaćati svakog desetog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja dužan je platiti i pripadajuće zatezne kamate koje teku od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 12.180,12 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa."

2. Protiv citirane presude žalbu (ispravljenu) je podnio tuženik pobijajući točke I., II. i III. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Sud je zaključio da pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz Zakona o komunalnom gospodarstvu, odnosno odredaba kojima je propisano da su jedinice lokalne samouprave ovlaštene i dužne obavljati komunalne djelatnosti i graditi i održavati komunalnu infrastrukturu u stanju funkcionalne ispravnosti, što uključuje nerazvrstane ceste i javne površine, na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, a izvršavanje komunalnih djelatnosti jedinice lokalne samouprave mogu povjeriti trgovačkom društvu. Obavljanje komunalnih djelatnosti na području Grada Zagreba povjereno je tuženiku, pa je pasivno legitimiran u ovom sporu, zbog neurednog održavanja pločnika na kojem se štetni događaj dogodio. Prvostupanjski sud zanemaruje postojanje Zakona o javnim cestama, temeljem kojeg je određena kategorizacija cesta, prema kojoj se utvrđuje nadležnost za koju dionicu na području Grada Zagreba, jedinica lokalne samouprave povjerava održavanje tuženiku. U odnosu na prigovor pasivne legitimacije i osporavanja odgovornosti, tužitelj nije dokazao, a prvostupanjski sud nije niti provodio dokaze, osim pozivanja na isključivo paušalni citat odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu. Iz obrazloženja presude nije vidljivo na kojim činjenicama, a niti temeljem kojih propisa je sud utvrdio kategorizaciju predmetne prometnice, pa je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno u odnosu na tu odlučnu činjenicu, kao pretpostavku pasivne legitimacije i odgovornosti tuženika. U odnosu na utvrđenje činjenica o postojanju i dinamici štetnog događaja i nastanku štete, sud povjerava u cijelosti vjeru iskazima tužiteljice, te svjedoka OV, koji je suprug tužiteljice, pa je zainteresirani svjedok. Tuženik je prigovarao nastanku štetnog događaja. Iskazi tužiteljice i supruga tužiteljice, da je svjedok upozorio tužiteljicu na dolazak biciklista, zbog kojega upozorenja je tužiteljica reagirala „instinktivno i stala u rupu na pločniku“, tuženik smatra dokazno nedovoljnim, te vrlo paušalnim, a da nije životno, niti logično, da štetnom događaju na vrlo prometnom mjestu, nije bilo drugih svjedoka, uključujući i „navodnog biciklista“. Tužiteljica je uz tužbu dostavila fotografije mjesta događaja, a sud uopće ne navodi razloge, na temelju kojih smatra vrijeme nastanka fotografija autentičnim i da je im značaj dokaza o odlučnoj činjenici. Očevidom na licu mjesta, sud je utvrdio da ne postoje oštećenja na mjestu štetnog događaja, a procjenjuje samostalno, da je zbog razlike u boji pločnika, u međuvremenu mjesto štetnog događaja sanirano. Prvostupanjski sud je u cijelosti zanemario okolnost da tužiteljica predmetne zgode nije upotrijebila pažnju prosječnog čovjeka, jer nije gledala ispred sebe. Tužiteljica prolazi predmetnom dionicom svaki dan, te je životno i logično da joj je eventualno postojanje oštećenja na pločniku bilo vidljivo i poznato. Sud je nepotpuno, odnosno pogrešno utvrdio činjenično stanje, pa je na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo, što je za posljedicu imalo apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Tuženik podnosi žalbu i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u smislu čl. 1100. ZOO-a, s obzirom je sud propustio odrediti pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu nematerijalnu štetu. Dosuđeni novčani iznosi apsolutno su previsoko odmjereni. Sud suprotno obvezi iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a, uopće ne uzima u obzir trajanje duševnih boli, jer niti navodi, niti obrazlaže činjenicu da je tužiteljica u visokoj životnoj dobi od 72 godine, koja više nije radno aktivna. Predlaže se za slučaj preinačenja presude, dosuđeni iznos pod točkom I. izmijeniti na način da se tužiteljici dosudi iznos od 15.200,00 eura. Tuženik žalbom osporava i odluku o parničnom trošku, jer iz obrazloženja uopće nije razvidno na čemu je ista utemeljena. Nije razvidno jesu li dosuđeni troškovi bili potrebni za vođenje postupka. Predlaže se presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe tuženiku, podredno presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno za osporeni iznos štete odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe tuženiku.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer se presuda suda prvoga stupnja može ispitati. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Temeljem čl. 365. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1. Sud na temelju predloženih dokaza, odlučuje koje će od tih predloženih dokaza provesti radi utvrđivanja činjeničnog stanja, a to je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio, te u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje za donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu. Činjenica da je uz tužiteljicu saslušan svjedok OV na okolnosti pada, ne umanjuje vrijednost njihovih iskaza, koji su potvrđeni drugim materijalnim dokazima, koji su provedeni tijekom postupka te temeljem kojih je sud donio pobijanu presudu. Utvrđeno je da je tužiteljica sa svojim suprugom OV, hodala prema tržnici Utrine, pa je samim time on svjedok očevidac.

5. Prvostupanjski sud svoju odluku, između ostalog obrazlaže navodeći:

- da je predmet spora naknada štete koja je tužiteljici nastala uslijed pada na nogostupu Kombolove ulice u Zagrebu 22. ožujka 2019.

- da je sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za štetu, uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete te opseg štete

- da je okolnosti pada sud utvrdio na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka OV

OV koji je bio neposredni očevidac

- da je utvrđeno da je tužiteljica sa svojim suprugom OV, hodala prema tržnici Utrine u Zagrebu

- da su prešli križanje Ukrajinske i Kombolove ulice, da je suprug upozorio tužiteljicu na bicikl koji se kretao prema njima, a da je tužiteljica zakoračila ulijevo kako bi izbjegla biciklista, te je stala u rupu na rubu pločnika

- da je izgubila ravnotežu i pala na lijevi bok i lijevu ruku

- da je uviđajem na licu mjesta, koji je proveden otprilike godinu i pol dana nakon štetnog događaja, utvrđeno da je rubni kamen koji dijeli pločnik i cestu oštećen i da su ta oštećenja sada sanirana na način da je postavljen novi asfalt kojim su popunjena i mjesta na kojima nedostaju dijelovi rubnog kamena

- da se iz fotografija koje su dostavljene uz tužbu i stanja pločnika u vrijeme uviđaja 16. rujna 2020. može zaključiti da su oštećenja pločnika i rubnog kamena sanirana

- da pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, proizlaze iz odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu kojima je propisano da su jedinice lokalne samouprave ovlaštene i dužne obavljati komunalne djelatnosti, graditi i održavati komunalnu infrastrukturu u stanju funkcionalne ispravnosti, što uključuje nerazvrstane ceste i javne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, a izvršavanje komunalnih djelatnosti jedinice lokalne samouprave mogu povjeriti trgovačkom društvu

- da je obavljanje komunalnih djelatnosti na području Grada Zagreba povjereno tuženiku, pa je pasivno legitimiran u ovom sporu, zbog neurednog održavanja pločnika na kojem se štetni događaj dogodio

- da je iz iskaza tužiteljice i svjedoka OV utvrđeno stanje pločnika u vrijeme štetnog događaja

- da je sud zaključio da su utvrđena oštećenja rubnog kamena neposredan uzrok gubitka ravnoteže i pada tužiteljice, uslijed čega je zadobila teške tjelesne ozljede

- da površine namijenjene za kretanje pješaka moraju biti u takvom stanju da i u slučaju nepredviđenih okolnosti, ne ugrožavaju sigurnost pješaka

- da je tužiteljica hodajući uočila da joj se približava bicikl, pomaknula se stranu, a takva reakcija pješaka je instinktivna i uobičajena

- da je sud ocijenio da je tužiteljica upotrijebila dužnu pažnju i da unatoč tome nije mogla izbjeći rupu u koju je stala

- da tužiteljica svojim ponašanjem nije doprinijela nastanku štetnog događaja

- da je čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) propisano tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje

- da je čl. 1046. ZOO-a šteta definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta)

- da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo isključivo zbog propusta tuženika u izvršavanju obveza propisanih mjerodavnim odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu

- da je tuženik temeljem čl. 1045. i čl. 1084. ZOO-a dužan tužiteljici nadoknaditi pretrpljenu štetu

- da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Davora Duvančića, specijaliste ortopedske kirurgije i traumatologije utvrđeno da je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede zbog kojih je trpjela bolove jakog intenziteta koji su od trenutka ozljeđivanja trajali kumulativno četiri sata, srednjeg intenziteta kumulativno dva mjeseca, a bolovi slabog intenziteta i povremeni bolovi trajali su kumulativno četiri mjeseca

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva sata, a isti je bio prisutan u trenutku štetnog događaja, dok je sekundarni strah jakog intenziteta trajao kumulativno dva dana, srednjeg intenziteta kumulativno četiri tjedna te malog intenziteta kumulativno šest tjedana

- da je kao posljedica zadobivenih ozljeda kod tužiteljice zaostala naruženost srednjeg stupnja

- da joj je potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od četiri sata dnevno tijekom dva mjeseca, te tri sata dnevno tijekom naredna dva mjeseca

- da je tužiteljica tijekom 2006. imala prijelom vrata lijeve bedrene kosti koji je bio operiran i koji je u konačnici zarastao

- da vještak u svojoj konačnoj ocjeni umanjio trajne posljedice koje se odnose na lijevi kuk tužiteljice

- da što se tiče lijevog ramena posljedice kontrakture nakon prijeloma i operacije prema mišljenju vještaka iznose 15 %, a stanje lijevog kuka zahtjeva ponovno operacijsko liječenje i ugradnju totalne endoproteze u lijevi kuk

- da je prijelom iz štetnog događaja ispod razine ranijeg prijeloma, ali još uvijek se nalazi u zoni zgloba kuka

- da su ukupne trajne posljedice 30%

- da je tužiteljici potrebna doživotna, tuđa pomoć i njega u trajanju od tri sata dnevno zbog bitnih ograničenja i lijeve i ruke i lijeve noge što tužiteljici u svakodnevnom životu predstavlja ozbiljan problem prilikom obavljanja higijenskih potreba, oblačenja i svlačenja, kretanja, nabavke potrebnih živežnih namirnica i drugih neophodnih artikala te odlazaka na kontrole i daljnje fizikalne terapije

- da tužiteljica ni u transportu ne može biti bez asistencije druge osobe

- da su tužiteljici oba lijeva ekstremiteta, gornji i donji, u štetnom događaju polomljeni te da se radi o teškim ozljedama koje zahvaćaju cijelu lijevu stranu tijela

- da se naruženost srednjeg stupnja odnosi na otežano kretanje tužiteljice, odnosno šepanje, kao i na ožiljak u predjelu lijevog ramena i lijeve nadlaktice koji je vidljiv u ljetnim mjesecima

- da je za uzrok pada i posljedicu štetnog događaja, odnosno ozljede koje je tužiteljica zadobila, vještak utvrdio da je uzročno-posljedična veza nesumnjiva, odnosno potpuno jasna

- da je mehanizam ozljeđivanja takav da je tijelo tužiteljice iznenada nogom upalo u prazan prostor, izgubilo ravnotežu i snažno pljoštimice udarilo o asfaltnu, odnosno betonsku podlogu, uz priljubljenu ruku na istoj strani tijela

- da je takav udarac uvjetovao prijelom gornjeg okrajka lijeve nadlaktne kosti, što je uzrokovalo multifragmentarnu frakturu uz istovremeni udarac u najizbočeniji dio gornjeg okrajka bedrene kosti, odnosno u visini i neposredno ispod velike kvrge lijeve bedrene kosti, isto kao i multifragmentarnu fakturu gornjeg okrajka lijeve bedrene kosti tužiteljice, poznatu kao pertrohanterna fraktura

- da su prijelomi bili multifragmentalni i neposredno uz zglobove, pa je postojala hitna indikacija da se oba prijeloma riješe operativno što je i učinjeno

- da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da je oporavak nakon operacije bio težak

- da poslije operacije i boravka u domu još mjesec dana nije mogla stajati zbog ozljeda ruke i noge, te da nije mogla koristiti ni štake ni hodalicu zbog čega joj je prilikom kretanja pomagao suprug koji je obavljao i sve druge kućanske poslove (nabavka namirnica, pospremanje, pripremanje hrane i sl.) te joj je pomagao prilikom održavanja osobne higijene

- da joj suprug i danas pomaže i da on radi sve poslove koje je inače radila.

6. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tuženik nije dokazao niti predložio dokaze za utvrđivanje činjenice da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja. Prvostupanjski sud je utvrdio da je do pada tužiteljice došlo zbog propusta tuženika da poduzme sve mjere i radnje, a koje su se od njega očekivale i koje je bio dužan provesti radi održavanja tog dijela nogostupa. Nadalje, utvrđeno je da tužiteljica oštećenje kolnika nije vidjela prije nego li je stala u njega, a iz medicinske dokumentacije te provedenog vještačenja je utvrđeno da su ozljede proizašle iz predmetnog štetnog događaja. Prvostupanjski sud je nesporno utvrdio da je tuženik odgovoran za utuženu štetu tužiteljici, a sve zbog štetnog događaja u kojem je tužiteljica teško stradala, te zadobila brojne teške tjelesne povrede. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a kojim je određeno da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, pri čemu se pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Prema čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), ali i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), pri čemu u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, pa i kad nje nema (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). Pritom, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO-a). Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te se uvijek u svakom slučaju uzimaju u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a što je sve sud prvog stupnja i učinio uzimajući u obzir vrstu i prirodu pretrpljenih povreda, jačinu i trajanje štetnih posljedica, protek vremena od štetnog događaja do presuđenja, životnu dob tužiteljice. Pravična novčana naknada dosuđuje se u ukupnosti s obzirom na utvrđenu povredu prava osobnosti, što je prvostupanjski sud dostatno obrazložio, a žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno. Jednako tako, prvostupanjski sud je valjano obrazložio dosuđivanje imovinske štete.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljici u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 1046. u svezi s odredbom čl. 19. st. 2. ZOO-a. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrdio činjenice, koje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Uzimajući u obzir utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova i pretrpljenog straha te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 30 % i naruženosti srednjeg stupnja koja je uočljiva i trećim osobama, temeljem čl. 1100. ZOO-a tužiteljici je dosuđena pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 17.580,00 EUR. Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljici tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 420 sati. Prema slobodnoj ocjeni suda (čl. 223. ZPP-a), cijena jednog radnog sata nekvalificiranog radnika u trenutku donošenja odluke iznosi 4,00 EUR. Tužiteljici je po toj osnovi dosuđena naknada imovinske štete u od 1.680,00 EUR.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio, temeljem mišljenja sudskog vještaka, da je tužiteljici od 23. srpnja 2019. potrebna trajna tuđa pomoć i njega u opsegu od tri sata dnevno, a takva pomoć bit će joj potrebna doživotno. Temeljem čl. 1088. ZOO-a tužiteljici je dosuđena novčana renta u iznosu od 360,00 EUR mjesečno (90 sati x 4,00 EUR) počevši od 1. kolovoza 2019. pa nadalje.

9. Temeljem čl. 1103. ZOO-a tuženik je dužan platiti tužiteljici i zatezne kamate koje na dosuđeni iznos pravične novčane teku od dana podnošenja tužbe, a za dospjelu i neplaćenu rentu od svakog prvog dana u mjesecu za tekući mjesec budući da se renta sukladno čl. 1088. st. 2. ZOO-a plaća mjesečno unaprijed.

10. Prvostupanjski sud je odluku o naknadi parničnih troškova donio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje sukladno čl. 35. do 37. ZPP-a.

11. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) te sukladno postavljenim zahtjevima. Tuženik u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi presudu suda prvog stupnja u točkama I., II. i III. izreke.

14. U nepobijanom dijelu (točka IV. izreke), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

13. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke presude).

U Velikoj Gorici 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina