Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-312/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici iz Karlovca, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg br. 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog punomoćniku Dini Miljaku, odvjetniku iz OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu Stalna služba u Ogulinu poslovni broj P-302/2019-35 od 5. rujna 2024. i dopunske presude istog suda poslovni broj P-302/2019-38 od 13. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu Stalna služba u Ogulinu poslovni broj P-302/2019-35 od 5. rujna 2024. i dopunska presuda istog suda poslovni broj P- 302/2019-38 od 13. veljače 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

''I.Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank Rijeka d.d., Jadranski trg 3/a, OIB:23057039320, da isplati tužitelju ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih kamata i valute iznos od 7.661,07 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe i iznos od 2.059,68 EUR na ime razlike glavnice, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II.Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank Rijeka d.d., Jadranski trg 3/a, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB:23057039320, da tužitelju ČJ iz [adresa]. I 8, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove u iznosu od 2.582,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 5. rujna 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.''

1.1. Dopunskom presudom suđeno je:

''Dopunjuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu posl.br. P-302/2019-35 od 5. rujna 2024. u dodaje točka III. koja glasi:

"III.Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank Rijeka d.d., Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB:23057039320, da tužitelju ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi daljnje parnične troškove u iznosu od 257,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 13. veljače 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje se da se pobijana presuda zasniva na presudi Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope, te na presudi Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe uz koju je glavnica kredita vezana uz valutu švicarskog franka. Nadalje da sklapanje Aneksa Ugovora o kreditu nije od utjecaja na pravo tužitelja, da traži utvrđenje ništetnosti ugovornih obveza i isplatu razlike s te osnove, jer se Aneksom tužitelj nije odrekao svojih prava iz osnovnog ugovora. Nadalje da prigovor zastare nije osnovan, te da nije osnovan prigovor radi prijeboja, a sud propušta obrazložiti status tužitelja kao potrošača. Sud ne utvrđuje niti obrazlaže da bi se u konkretnom slučaju tužitelj imao smatrati potrošačem. Odlučna činjenica koju je sud trebao uzeti u obzir jest da su tužitelj i tuženik 24. prosinca 2015. zaključili Aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR. Aneksom ugovora o kreditu je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora, čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu. Tužitelj je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos. Tuženik smatra u cijelosti promašenim navode suda kada smatra kako odnosi među strankama nisu u cijelosti riješeni sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu. Sve i da tužitelj ima pravni interes postavljati kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnove navodne ništetnosti odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ne bi mogao potraživati iznos navodne preplate ne umanjujući isti za iznos priznate preplate u konverziji. Sud se uopće nije očitovao o navodima tuženika u odnosu na preplatu priznatu u konverziji, kao ni na tuženikov prigovor radi prijeboja koji je istaknut po toj osnovi na ročištu 28. studenog 2023. Tužitelj je pristao na sklapanje Aneksa broj 1 kojim je sporazumno odredio uvjete kredita za razdoblje od 30.09.2015. pa nadalje, te tužitelj nema pravo od tuženika zahtijevati isplatu iznosa od 2.059,68 EUR, pa je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.059,68 EUR potrebno odbiti kao neosnovan. Sud je stajališta da su dijelovi Ugovora o kreditu kojima se ugovara način podešavanja kamatne stope i kojim se ugovara valutna klauzula u CHF nepošteni, a time i ništetni, pri čemu se sud poziva na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora i njihovu automatsku primjenu na predmetni spor. Sud utvrđuje da su predmetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odlukama Banke tužitelju bile nerazumljive. Nejasno je temeljem kojeg Zakona odnosno zakonskih odredbi sud određuje da bi predmetne odredbe ugovora o kreditu bile nepoštene/ništetne, kada samo paušalno utvrđuje nerazumljivost navedenih odredbi pozivajući se na utvrđenja iz kolektivnog spora. Sud je propustio dati bilo kakvo obrazloženje iz kojeg razloga nije uzeo u obzir navode tuženika o informiranosti tužitelja čime je počinjena i apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnog postupka. Osporava se stav suda da prigovor zastare nije osnovan, s obzirom da je zastarijevanje počelo teći danom nakon pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio kamate na pojedinačne iznose od dana dospijeća pojedinih iznosa anuiteta. U ovome slučaju je trebalo potraživanje tužitelja umanjiti za iznose mjesečnih anuiteta koji su nastali u razdobljima primjene tečaja koji je bio niži od tečaja na dan isplate s obzirom da se odnos parničnih stranaka svodi na te početno ugovorene parametre. Sud se na tuženikov prigovor radi prijeboja s osnove utvrđene preplate u konverziji u iznosu od 3.475,70 eura istaknut na ročištu 28. studenog 2023. uopće nije niti očitovao niti u izreci niti u obrazloženju presude, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Tuženik pobija presudu u cijelosti u pogledu glavne stvari, pa pobija i točku II. izreke presude u pogledu odluke o troškovima parničnoga postupka. Pobijanom presudom pogrešno su primijenjene i odredbe čl. 154. ZPP-a u pogledu naknade parničnog troška tuženiku, odnosno prvostupanjski je sud trebao odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i dosuditi tuženiku cjelokupne troškove postupka. Prvostupanjski sud je pogrešno tužitelju priznao trošak pristojbe na presudu u iznosu od 143,65 eura kuna, jer su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Predlaže se pobijanu presudu preinačiti i tužbene zahtjeve tužitelja odbiti uz naknadu troškova tuženiku, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Protiv dopunske presude žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je dopunio presudu, na način da je dodao točku III. izreke kojom je naložio tuženiku da tužitelju naknadi daljnje parnične troškove u iznosu od 257,70 eura. Dopunski trošak se odnosi na trošak pristupa ročištu za objavu u iznosu od 125,00 eura, te trošak preliminarnog vještačenja u iznosu od 132,70 eura. Sud je tužitelju pogrešno dosudio trošak za zastupanje na ročištu za objavu presudu u iznosu od 125,00 eura, obzirom da sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a nije riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice. Pogrešno je priznat je i trošak vještačenja, kojeg je tužitelj naručio prije podnošenja tužbe u iznosu od 132,70 eura, iako je riječ o trošku koji nije bio nužan za vođenje postupka. Predlaže se pobijanu presudu preinačiti i tužbene zahtjeve tužitelja odbiti uz naknadu troškova tuženiku, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženik.

6. Temeljem čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka, a što je gotovo sve u pobijanoj presudi izostalo, na što s pravom ukazuje u žalbi tuženik.

7. Sud prvog stupnja mogao je utvrditi ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te se u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva pozvati na presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev-2221/2018, slijedom kojih utvrđenja bi tužitelj ostvarivao pravo povrata preplaćenih anuiteta.

8. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao.

9. Prvostupanjski sud, između ostalog, svoju odluku obrazlaže:

- da tužitelj zahtijeva povrat iznosa s osnove preplaćene kamate po ugovoru o kreditu sklopljenog sa tuženikom i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne klauzule u CHF (promjene tečaja)

- da zahtjev temelji na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovoren švicarski franak-CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica

- da je iz ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51401652-5102675077 od 18. listopada 2005. utvrđeno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita ugovorili da kreditor odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 63.000,00 CHF koji se obračunava po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, a namjena je hipotekarni krediti građana

- da je tužitelj podneskom od 21. lipnja 2024. specificirao tužbeni zahtjev te predlaže da se naloži tuženiku da tužitelju na ime preplaćenih kamata i valute plati iznos od 7.661,07 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015. pa do isplate i iznos od 2.029,68 EUR na ime razlike glavnice zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015.

- da je na ročištu 10. srpnja 2024. sud dopustio preinaku tužbe, jer je smatrao da je to svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama

- da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je predmetni ugovor o kreditu zaključio s tuženikom 18. listopada 2005., kojim ugovorom je tuženik njemu isplatio u gotovini iznos od 63.000,00 CHF protuvrijednosti u kunama

- da je koristio kredit za adaptaciju obiteljske kuće

- da su mu trebala financijska sredstva za dogradnju i uređenje kuće, pa se obratio tuženoj banci i referentu gospođi Z

- da mu je referentica rekla da je kredit u CHF sigurna valuta

- da je kredit otplatio 2016.

- da je provedena konverzija ovog ugovora i utvrđeno je da je preplatio kredit te je za iznos od 25.000,00 do 30.000,00 kuna izvršen prijeboj potraživanja s ratama i budućim ratama

- da je iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. utvrđeno da su Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 18. listopada 2005. Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51401652-5102675077

- da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 63.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju banke na dan isplate kredita

- da su 24. prosinca 2015. tužitelj i tuženik zaključili Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102675077

- da su sve uplate tužitelja do zaključno 30. rujna 2015. iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu

- da manje priznati iznos preplate predmetnog kredita iznosi 7.661,07 EU

- da je tuženik tijekom trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu te je nesporno da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnih anuiteta

- da potrošač koji je sklopio Ugovor o konverziji kredita i nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ukoliko postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita

- da odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula

- da su Dodatkom ugovora o kreditu sklopljenim prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju uređena pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i onih, nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih te iz sadržaja Dodatka ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužitelj odrekao svojih prava koja u ovom postupku zahtjeva

- da je takvo odricanje nije propisano odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, već je suprotno tome odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača propisano da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti

- da su sklapanjem Dodatka stranke uredile svoj pravni odnos i to za razdoblje nakon njegovog sklapanja, ali ne i za razdoblje koje je tome prethodilo

- da je pravo potrošača, kao korisnika kredita koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita da i nakon sklapanja tog Sporazuma ostvaruje pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to po pravilima o stjecanju bez osnove

- da nije osnovan istaknuti prigovor prijeboja, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke

- da tuženik nije pregovarao s tužiteljem niti ga informirao o odlučnim okolnostima vezanim za promjenu kamatne stope odnosno u konkretnom slučaju za rizičnost valutne klauzule u CHF pa je krivnja za ništetnost ugovornih odredbi na njegovoj strani

- da tužitelj kao stranka ugovora nije odgovoran za ništetnost navedenih odredbi već je upravo suprotno tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi

- da je sud tužitelju dosudio preplaćene iznose s osnove promjenjive kamatne stope i razlike u tečaju CHF, u iznosu od 7.661,07 EUR-a

- da tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima i to od dana kada su izvršene uplate

- da nije osnovan prigovor zastare predmetnog potraživanja, jer je tužitelj tužbu podnio 14. svibnja 2019.

- da se odluka o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a

- da je tužitelju priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu i sudske pristojbe na presudu iznosu od 143,65 EUR

- da je dopunskom presudom tužitelju dosuđen zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eura, kao i trošak preliminarnog obračuna u iznosu od 132,70 eura, ukupno iznos od 257,70 eura.

10. Temeljem čl. 250. ZPP-a sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP), te je potrebno da sud da jasne razloge o svim utvrđenim činjenicama, a to je ovdje izostalo posebno glede presuđenog iznosa od 2.059,68 EUR.

11. Vrhovni sud RH je u svojim odlukama broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023., Rev 84/2023-2 od 19. travnja 2023. te Rev 296/2023-2 od 5. travnja 2023. i dr. (a riječ je o istovrsnim sporovima), zauzeo pravno shvaćanje da se u postupku kolektivne zaštite o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite i kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovaca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača o kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja, pa s pravom tuženik navodi da takvi razlozi nedostaju u obrazloženju pobijane presude.

12. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom. Navedeno shvaćanje izneseno je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III5458/2021 od 30. lipnja 2022.

13. Konačni je zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske u navedenim odlukama: "Protivan je odredbama ZZP kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, te o promjenjivoj kamatnoj stop) nije pojedinačno pregovaralo'', a na tu okolnost nisu u presudi navedeni jasni razlozi, a što je ovdje slučaj. U situaciji kada je tuženik ukazao na pojedinačno pregovaranje o spornim odredbama te je osporio izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, a prvostupanjski sud nije u obrazloženju dao dostatne razloge za utvrđivanje spornih činjenica u konkretnom slučaju, a izostali su jasni razlozi za utvrđenje statusa potrošača, te posebno glede presuđenog iznosa od 2.059,68 EUR, o kojem iznosu u obrazloženju pobijane presude nema niti riječi.

14. Slijedom navedenog, valjalo prihvatiti žalbu tuženika kao osnovanu i u skladu s odredbom čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti presudu i dopunsku presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje.

15. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će ukloniti navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem, te će imajući u vidu odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbu čl. 502.c ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu kao i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) o stjecanju bez osnove, zaključiti o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi i posljedično tome o pravu tužitelja na isplatu točno utvrđenih novčanih iznosa.

16. S obzirom da je ukinuta presuda i dopunska presuda, te predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina