Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-325/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grada Novalje, OIB: 85290822507, Novalja, Trg dr. Franje Tuđmana 1, zastupan po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku iz Zadra, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Pagu poslovni broj P-1440/2024-9 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužitelja DC i žalba tuženika Grada Novalje kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Pagu poslovni broj P-1440/2024-9 od 31. siječnja 2025. i rješenje poslovni broj P- 1440/2024-9 od 31. siječnja 2025. u točki III. izreke, osim datuma od kada na presuđeni parnični trošak tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate.

II. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Pagu poslovni broj P-1440/2024-9 od 31. siječnja 2025. u točki III. izreke u dijelu kojom je naloženo tuženiku da tužitelju, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.990,57 eura (tritisućedevetstodevedeseteuraipedesetsedamcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od 31. prosinca 2025. pa do isplate, te sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.990,57 eura (tritisućedevetstodevedeseteuraipedesetsedamcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od 31. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. I. Nalaže se tuženiku Gradu Novalji, OIB: 85290822507, Novalja, Trg dr. Franje Tuđmana 1, da tužitelju DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime protuvrijednosti za 1/2 od 123 m2 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta nerazvrstana cesta samorašnji put - NC 147, ukupne površine 5085 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - I, naznačenog točkama A BC-D-E-F-A na Skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frana Vlatkovića od 09. ožujka 2022., koji dio predstavlja dio nekadašnje čest. br. 955/312 k. o. [katastarska općina] oznake zemljišta pašnjak [adresa], površine 328 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I, i dio nekadašnje čest. br. 955/355 k. o. [katastarska općina], oznake zemljištapašnjak gaj, površine 136 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I, isplati iznos od8.610,00 EUR-a (osamtisućašestodeseteura), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 17,00 eura (sedamnaesteura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 29. siječnja 2018. pa do isplate, te se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos od 8.610,00 eura teče od 29. siječnja 2018. pa do 31. siječnja 2025., odnosno do donošenja prvostupanjske odluke."

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 16. studenog 2022.

II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 23.226,49 eura (dvadesettritisućedvjestodvadesetšesteuraičetrdesetdevetcenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj izos od 29. siječnja 2018.

III. Nalaže se tuženiku Gradu Novalji, OIB: 85290822507, Novalja, Trg dr. Franje Tuđmana 1 da tužitelju DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.990,57 eura

(tritisućedevetstodevedeseteuraipedesetsedamcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od 31. prosinca 2025. (pravilno je trebalo stajati od 31. siječnja 2025.) pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom daljnjeg troška postupka u visini od 3.004,15 eura (tritisučečetirieuraipetnaestcenti) sa zateznim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška postupka kao neosnovan."

2. Protiv dijela navedene presude i rješenja žali se tuženik pobijajući t. I. izreke presude, te t. III. izreke rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba ZPP-a, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o parničnom trošku. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu zaključka da nije nastupila zastara potraživanja. Prvostupanjski sud je izveo zaključak da zastarni rok počinje teći 2017 godine. Tuženik smatra da je zastara počela teći još 2007., pa je do podnošenja tužbe 29.01.2018. nastupila zastara potraživanja. Uz tužbu prileži dopis prednice tužitelja, u kojem je jasno od prednice tužitelja naznačeno da je ulica u kojoj se nalazi parcela bila uska i nepodobna za promet vozilima, pa su svoju okućnicu skratili, postavljajući ogradu 2 metra bliže kući, kako bi se promet vozilima olakšao. Asfaltiranje kompletne “naše” ulice su sami financirali, no taj dopis sud nije cijenio pa je počinjena bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 1. ZPP-a jer sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a u pogledu obveze da cijeni i vrednuje sve pojedinačne dokaze priležeće spisu, a ostvarena je i bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Tužiteljica po vlastitim navodima „deposedirana“ još 2007., a da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 29.01.2018., pa je pravilnom primjenom materijalnog prava sud trebao odbiti tužbeni zahtjev zbog istaknutog prigovora zastare. Sporni dio je postao opće dobro i u općoj uporabi još 2007. kada je predmetna cesta proširena i asfaltirana, te je korištena u opće svrhe. Za odluku o tome da li se određeni dio koristi kao opće dobro bitno je faktično stanje na terenu. Upis takve nerazvrstane ceste u javne očevidnike samo je deklaratornog karaktera. Predmetno zemljište izgubilo je status privatnog vlasništva 2007. godine, odnosno već od tada je faktično stanje na terenu bilo takvo da je nekretnina nesporno korištena u javne svrhe. Tužitelj je preinačenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu za dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji da je po njegovim navodima, nastao od dijela ranijih čest 955/355 te dijela 955/312 k. o. [katastarska općina]., a spisu ne prileže dokazi iz kojih je to razvidno. Tužitelj je preinačenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu za dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji da je po njegovim navodima, nastao od dijela ranijih čest 955/355 te dijela 955/312 k. o. [katastarska općina]. Tuženik osporava i odluku o parničnom trošku, te smatra da je u tom dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer sud nije pravilno primijenio materijalno pravo, te dosudio tuženiku naknadu troškova do povlačenja. Predlaže se preinačiti prvostupanjsku presudu i rješenje, na način da se odbije tužitelj s tužbenim zahtjevom te naknadom parničnog troška, te naloži tužitelju da tuženiku podmiri trošak, sve uvećano za trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu, zajedno s pripadajućim kamatama, tekućim od dana donošenja presude do isplate.

3. Protiv presude i rješenja žali se tužitelj pobijajući točku II. presude i točku III. rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 17.00 eura sa zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 8.610,00 eura od 29. siječnja 2018. pa do 31. siječnja 2025. Pobijanom točkom III. rješenja naloženo je tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 3.990,57. eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadnom daljnjeg troška postupka u visini od 3.004,15 eura sa zateznim kamatama. Pobijana odluka je nepravilna i zakonski neutemeljena u pobijanom dijelu. Ukazuje se da je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina Ante Vukovića, tržišna vrijednost predmetnog zemljišta na dan očevida procijenjena u iznosu od 130.000,00 kuna, te se navodi okvirna protuvrijednost navedenog iznosa od 17.220,00 eura, međutim ne naznačuje se po kojem tečaju. Procijenjeni iznos od 65.000,00 kuna prema fiksiranom tečaju iznosi 8.627,00 eura, pa je neosnovano djelomično odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 17.00 eura. Tužitelj smatra da je neosnovano odbijen tužbeni zahtjev u dijelu zakonskih zateznih kamata. Tuženik se upisao u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne površine 2019. sa upisom te površine kao dobra u općoj uporabi, iz čega bi slijedilo da tijek zakonskih zateznih kamata teče barem od 20.03.2019. kao dana podnošenje prijedloga za upis. Uzimajući u obzir pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su- IV-123/2024-5 od 27 svibnja 2024. da zastara počinje teći u trenutku izgradnje ceste i završetka radova, a što je u konkretnom slučaju utvrđeno da je bilo tijekom 2021., kao trenutak dospijeća obveze tuženika moguće je odrediti i kasniji datum, odnosno 01.01.2022. U slučaju da se visina obveze prosuđuje prema procjeni, najkasniji trenutak obveze naknade štete od strane tuženika bio bi dan primitka nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina, od strane punomoćnika tuženika, a to je prema dostupnim podacima 24.08.2022. Zakonske zatezne kamate na utuženi iznos trebalo je dosuditi od dana podnošenja tužbe, uzimajući u obzir barem djelomično priznanje visine potraživanja tuženika još i prije pokretanja postupka u iznosu od 3.981,70 EUR ponudom Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. kolovoza 2017. U odnosu na dosuđene troškove, ukazuje se da je neosnovano naznačen početak tijeka zakonskih zateznim kamata od 31. prosinca 2025. budući bi isti ispravno trebao biti od 31. siječnja 2025. kao dan donošenja prvostupanjske presude. Tužitelj smatra da je sud prilikom odluke o troškovima postupka trebao uzeti u obzir i kvalitativni uspjeh tužitelja, kao i činjenicu da je tuženik od početka postupak osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev odmah po primitku nalaza i mišljenja sudskog vještaka, pa smatra da je tuženiku trebalo naložiti da tužitelju nadoknadi i daljnji iznos od 3.004,15 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate. Predlaže se preinačiti prvostupanjsku presudu i rješenje sukladno žalbenim navodima, podredno, presudu i rješenje u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, sve uz naknadu troškova žalbe.

4. Žalbe nisu osnovane, osim u dijelu odluke o tijeku kamate na presuđeni iznos troška parničnog postupka.

5. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje, te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, a koje proizlaze iz provedenih dokaza. Nije počinjena ni bitna povreda parničnog postupka na koju se izričito žalbom ukazuje, u odnosu na dosuđene troškove, te naznaku početka tijeka zakonskih zateznih kamata od 31. prosinca 2025. jer bi ispravno trebalo biti od 31. siječnja 2025., kao dana donošenja prvostupanjske presude. Iz obrazloženja presude je vidljivo da je na priznati trošak postupka tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata, koja teče od dana presuđenja pa do isplate. Prvostupanjski sud je trebao rješenjem o ispravku presude otkloniti ukazanu očitu pogrešku. Temeljem čl. 342. st. 1. i 2. ZPP pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba. Ispravljanje će se obaviti posebnim rješenjem koje će se dostaviti strankama. Kako je navedeno propušteno, u pravilnoj primjeni materijalnog prava, u tom dijelu je prvostupanjska presuda preinačena, te je naloženo tuženiku da tužitelju, nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje na dosuđeni iznos teku od 31. siječnja 2025. pa do isplate, a kako je to presuđeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a valjano utvrdio činjenično stanje.

7. Sud prvoga stupnja, između ostalog u pobijanoj presudi navodi:

- da je tužitelj podneskom od 16. studenoga 2022. preinačio tužbu jer je umjesto u tužbi označenih čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]-I za čije izvlaštenje potražuje naknadu označio novu nekretninu čest. [katastarska čestica broj] k. o. [katastarska općina]-I

- da je sud preinaku dopustio, budući se tuženik istoj nije protivio, a ista je prema stajalištu suda svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama

- da je tužitelj podneskom od 27. studenog 2024. uredio tužbeni zahtjev, a kojem uređenju se tuženik protivio navodeći da nije bilo osnove da sud poziva tužitelja na ispravak tužbenog zahtjeva

- da je inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na sporedno potraživanje (dospijeće zakonskih zateznih kamata) bio neodređen, jer je tužitelj potraživao isplatu zakonskih zateznih kamata, međutim u tužbenom zahtjevu nije odredio datum dospijeća

- da je tužitelj na uređenje sporednog zahtjeva bio pozvan od strane suda rješenjem od 13. studenog 2024., pa je isti otklonio nedostatke tužbenog zahtjeva, odnosno postavio ga razumljivo kako bi se po njemu moglo postupati

- da je predmet spora po konačno uređenom tužbenom zahtjevu, zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 8.627,00 eura, na ime faktičnog izvlaštenja dijela čest. [katastarska čestica broj] k. o. [katastarska općina]-I koja u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu

- da nije sporno da je prednica tužitelja u trenutku podnošenja tužbe bila suvlasnica čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 136 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I za ½ dijela i čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 328 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 4/8 dijela

- da je ista nakon provedene parcelacije čest. zem. [katastarska čestica] ostala upisana kao suvlasnica čest. zem. [katastarska čestica] pov. 136 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] sada pov. 156 m2, sve za ½ dijela

- da je to utvrđeno iz izvadaka iz zemljišne knjige za označene nekretnine, kao i iz povijesnog izvatka

- da sporni dio nekretnine ima površinu od 123 m2, da je u skici nakon sudskog očevida, označen slovima: A-B-C-D-E-F-A i predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I kao i da u naravi predstavlja asfaltiranu cestu i nogostup, te da je označena nekretnina (uključujući i sporni dio) u zemljišnoj knjizi upisana kao nerazvrstana cesta

- javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Novalje za cijelo

- da nije sporno da tužitelju kao ni njegovoj prednici, nije isplaćena naknada za oduzeti dio, te da se tuženik kao vlasnik uknjižio 2019., odnosno da je sporni dio 2019. upisan kao nerazvrstana cesta - javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženika

- da je sporno je li nastupila zastara potraživanja odnosno da li tužitelju pripada pravo na novčanu naknadu za faktično izvlaštenje budući je predmetna nerazvrstana cesta prema navodima tuženika formirana 2007., a tužba je podnesena 2018.

- da je sporno da li sporni dio obuhvaća i dio čest. zem. [katastarska čestica] pov. 136 m2 k. o. [katastarska općina]-I

- da je uvidom u spis prvostupanjskog suda poslovni broj: Z-7098/2019 utvrđeno da je rješenjem od 4. lipnja 2019. u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I došlo do parcelacije – cijepanja i promjena površine i oblika čest. zem. [katastarska čestica] pov. 328 m2 i to uslijed spajanja s novoformiranom česticom prema prijavnom listu na način da sada čest. zem. [katastarska čestica] ima površinu od 156 m2, a što je vidljivo i iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu

- da je do parcelacije došlo na temelju Prijavnog lista s kopijom katastarskog plana i očitovanja Grada Novalje kao nositelja prava na nerazvrstanim cestama, te prateće Odluke s tim da je 172 m2 od nekadašnjih 328 m2 iste čestice pripojeno čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – javno dobro za opću upotrebu

- da je uvidom u dopis prednice tužitelja, ĐC, a koji dopis je od strane tuženika zaprimljen 10. listopada 2007. utvrđeno da se je ista obratila tuženiku nakon što joj je tuženik izdao rješenje o naplati poreza na kuću za odmor

- da je u dopisu navela da je ona svoju okućnicu skratila na način da je postavila ogradu 2 m bliže svojoj kući, te da je taj dio ustupila u društvene svrhe, a kako bi se ulica osposobila za promet automobila

- da je navela da je zajedno sa susjedima financirala asfaltiranje "njezine ulice" ([adresa])

- da je navela da ukoliko je tuženik ne oslobodi od plaćanja poreza na kuću, da će u [adresa] postaviti novu ogradu na mjestu gdje završava njezina parcela te na taj način prepoloviti usku cestu

- da je uvidom u prijedlog Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. veljače 2017., klasa: 947-01/14-01/01, ur.br. 2125/06-01/01-17-16 utvrđeno da su kao ugovorne stranke u istom navedene prednica tužitelja SC kao prodavateljica i Grad Novalja kao kupac

- da je predmet ugovora kupoprodaja dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – I za udio od 96/328 dijela i dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – I za udio od 7/136 dijela, a za koje dijelove nekretnina je u ugovoru naznačeno da su potrebni Gradu Novalji radi formiranja prometnice – nerazvrstane ceste

- da je uvidom u prijedlog Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. kolovoza 2017., klasa: 947-01/14-01/01, ur.br. 2125/06-01/01-17-22 utvrđeno da su kao ugovorne stranke navedene prednica tužitelja SC kao prodavateljica i Grad Novalja kao kupac

- da je predmet ugovora kupoprodaja dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – I i to udjela od 113/328 dijela, te dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – I, i to udjela od 8/136 dijela, a za koje dijelove je u ugovoru navedeno da su potrebni Gradu

Novalji radi formiranja prometnice – nerazvrstane ceste

- da je navedena kupoprodajna cijena u iznosu od 30.000,00 kuna

- da je ugovor potpisan od strane gradonačelnika Grada Novalje

- da je uvidom u dopis od 28. kolovoza 2017. utvrđeno da je Grad Novalja, ugovor od 28. kolovoza 2017., dostavio punomoćnici prednice tužitelja

- da je iz dopisa punomoćnice prednice tužitelja od 30. svibnja 2017. utvrđeno da je prednica tužitelja odbila sklapanje ugovora iz razloga što u ugovoru nije točno iskazana površina u odnosu na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I te iz razloga što je ponuđena kupoprodajna cijena preniska

- da je iz situacijskog nacrta izrađenog od GEO-PRIZMA od 19. kolovoza 2016. utvrđeno da se lik "G" odnosi na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – I i ima površinu od 8 m2, a lik "H" da se odnosi na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ima površinu od 119 m2

- da je iz zapisnika o sastanku, sastavljenog u Novalji 25. srpnja 2017., kojem su nazočili gradonačelnik KC, punomoćnica pročelnice u Upravnom odjelu za poslove gradonačelnika i Gradskog vijeća Grada Novalje DCH i tužitelj utvrđeno da su se isti sastali u vezi zaključenja kupoprodajnog ugovora

- da je gradonačelnik tuženika izjavio da su dijelovi nekretnina, a koji su navedeni u ugovoru tuženiku potrebni radi formiranja prometnice

- da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da su radovi na spornom dijelu nekretnina vršeni tijekom 2019., te da su trajali oko 7 mjeseci, a da ih o izvođenju tih radova nitko nije obavijestio

- da su on i njegova majka od tuženika dobili dva ugovora koji su sadržavali ponude za obeštećenje, jedan ugovor na iznos veći od 5.000,00 kuna, a drugi na iznos od 30.000,00 kuna te da njegova majka iste nije htjela potpisati budući je smatrala da je cijena preniska

- da je na očevidu 9. ožujka 2022. tužitelj pokazao predmet spora, te je sud utvrdio uz vještaka geodetske i građevinske struke, da pokazani dio predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dio na jugoistočnoj strani od ogradnog betonskog zida, kao i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je položen jugozapadno od istog zida nekretnine u vlasništvu tužitelja

- da je utvrđeno da pokazani dio predstavlja asfaltiranu cestu i asfaltirani nogostup

- da je tužitelj naveo da je tuženik predmetni dio asfaltirao 2021., dok je prije toga asfalt stavljen u privatnom angažmanu 4 obitelji koje tu žive

- da je iz skice izrađene od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića od 9. ožujka 2022. utvrđeno da je predmet spora dio čet. zem. [katastarska čestica broj] k. o. [katastarska općina], i to dio koji je obojan žutom bojom i označen likom i slovima A-B-C-D-E-F- A, te ima površinu od 123 m2

- da je vještak geodetske struke naveo da je predmet postupka u nalazu i mišljenju označen kao k. o. [katastarska općina] jer se označena katastarska općina tako vodi u katastarskom operatu, te da odgovara katastarskoj općini, koja se u zemljišnim knjigama vodi kao

Novalja I

- da je prilikom izrade skice sudskog očevida koristio podatke iz katastra odnosno geodetski elaborat iz 2019. kojim je provedena parcelacija te da je izvršio i uvid u geodetski situacijski nacrt tvrtke GEO-PRIZMA od 2016.

- da se sporni dio prema aktualnom stanju odnosi samo na čest. zem. [katastarska čestica], te da je samim time drugačija sporna površina u odnosu na geodetski situacijski nacrt tvrtke GEO-PRIZMA

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Ante Vukovića utvrđeno da tržišna vrijednost predmetnog zemljišta (površine od 123 m2) na dan očevida iznosi

17.220,00 eura odnosno 140,00 eura/m2

- da nije osnovan prigovor zastare, jer zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. ZOO, a zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, a to je u ovom slučaju trenutak izgradnje ceste i završetka radova.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da su prednica tužitelja kao i ostali suvlasnici od svojih nekretnina odvojili dio koji sada predstavlja predmetni dio u površini od 123 m2, te su isti samostalno asfaltirali, što je između ostalo utvrđeno i iz dopisa prednice tužitelja koji je zaprimljen od strane tuženika 10. listopada 2007. Iako je izvršeno asfaltiranje tog dijela od strane prednice tužitelja i od strane ostalih suvlasnika, a koje asfaltiranje nije izvršeno od strane tuženika (neovisno što je taj dio ceste tada postao dostupan većem broju ljudi), sud je utvrdio da u tom trenutku još nije bio utvrđen opći interes za eksproprijaciju tog dijela zemljišta.

9. Navedeno je utvrđeno iz ponuda Ugovora o kupoprodaji, iz kojih je utvrđeno da je 2017. tuženik iskazao zainteresiranost da od prednice tužitelja otkupi sporni dio radi izgradnje prometnice – nerazvrstane ceste. Trenutak gubitka prava suvlasništva prednice tužitelja treba promatrati kroz trenutak faktične izgradnje, asfaltiranja ceste koje je izvršeno od strane tuženika. Asfaltiranjem i uređenjem ceste od strane tuženika nastupilo je konačno stanje, te je tada sporni dio postao opće dobro sukladno odredbama Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), a prednica tužitelja od tog trenutka više nije mogla tražiti povrat svoje stvari. Da je ista do tada mogla tražiti povrat stvari, odnosno da je to mogla tražiti do kolovoza 2017. proizlazi iz ponude kupoprodajnog ugovora od 28. kolovoza 2017. (potpisane od strane zz tuženika), kojim je tuženik potvrdio da je tužiteljica vlasnica spornog dijela te da na istom ne postoje prava trećih osoba kao ni tereti.

10. Prvostupanjski sud smatra da tuženik ne bi vodio pregovore oko predmetne nekretnine s prednicom tužitelja i tužiteljem, da iste nije identificirao kao vlasnike prijepora. Utvrđeno je da je sporni dio od strane tuženika asfaltiran nakon 2017., između ostalog i iz ponude kupoprodajnog ugovora iz 2017., u kojem se navodi da je predmetni dio potreban radi formiranja prometnice, te usporedbom fotografija priloženih spisu. Utvrđeno je da je cesta nakon podnošenja tužbe, obilježena prometnim znakovima te da je postavljen nogostup, a da su ti dijelovi asfaltirani, čime su tužitelj, odnosno njegova prednica izgubili vlasništvo spornog dijela. Na taj način predmetno zemljište je izgubilo status privatnog vlasništva, bez obzira na činjenicu što nije proveden postupak izvlaštenja sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 74/14 i 69/17, dalje: ZOI). Utvrđeno je da su tužitelj, odnosno njegova prednica nakon 2017. izgubili pravo tražiti predaju u posjed prijepora koji je asfaltiranjem faktički priveden namjeni.

11. Pravo vlasnika glede naknade za oduzetu nekretninu ne može zastarjeti sve dok on može zahtijevati njezin povrat, a kad on više ne može zahtijevati povrat nekretnine, kao u ovom slučaju, tada dospijeva njegov zahtjev za isplatu naknade za zemljište oduzeto bez propisanog postupka i zastarijeva u općem zastarnom roku. Tužiteljica je pravo na povrat zemljišta izgubila nakon 2017. a tužba za isplatu naknade za oduzeto

zemljište je podnesena 29. siječnja 2018., pa tužbeni zahtjev za isplatu naknade za oduzeto zemljište, nije zastario jer se primjenjuje zastarni rok od pet godina.

12. Prvostupanjski sud ukazuje na stajališta iznesena u presudi Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (dalje ESLJP) od 30. svibnja 2005. u predmetu broj zahtjeva 24638/99 Carbonara i Ventura protiv Italije. Iako je u tom predmetu tužba podnesena protiv države, a u konkretnom slučaju protiv jedinice lokalne samouprave, ističe se da je tuženik u oba slučaja tijelo javne vlasti. Navedenom presudom utvrđena je povreda prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine- Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17- dalje Konvencija). U navedenoj presudi ESLJP je zauzeo stav da ne postoji zastara potraživanja prijašnjeg vlasnika na ime naknade za faktički i bespravno oduzetu nekretninu, s obzirom da prema praksi ESLJP naknada za faktičku izvlaštenu nekretninu ne zastarijeva, da se vlasništvo ne može oduzeti ili ograničiti bez naknade, jer bi u protivnom vlasnici trpjeli nesrazmjernu žrtvu miješanja države u njihovo pravo vlasništva, pa im stoga pripada pravo na naknadu potpune tržišne vrijednosti formalno ili faktički izvlaštene nekretnine jer bi se u protivnom pozivanje na eventualnu zastaru radilo o povredi članka 1. Protokola broj 1. Konvencije. U situaciji kada tijela javne vlasti ne poštuju zakonom propisanu proceduru izvlaštenja nekretnine, tada da se ne može od vlasnika zemljišta očekivati poštivanje rokova zastare.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio na očevidu održanom na licu mjesta 9. ožujka 2022. i nalazom i mišljenjem vještaka geodetske struke, da sporni dio koji je na terenu pokazan od strane tužitelja (a koji dio je vještak u skici prikazao žutom bojom i površinom od 123 m2) predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] te da isti u naravi predstavlja asfaltiranu cestu i asfaltirani nogostup.

14. Da dijelovi obiju nekretnina predstavljaju sporni dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I utvrđeno je između ostalog i iz isprava tuženika, posebno iz prijedloga kupoprodajnih ugovora od 21. veljače 2017. i 28. kolovoza 2017. te i iz zapisnika od 25. srpnja 2017. Činjenicu da su dijelovi obiju nekretnina postali dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I sud je utvrdio usporedbom skice sudskog očevida te geodetskog situacijskog nacrta od 19. kolovoza 2016. i skice izmjere, a koje su sastavni dio označenih ugovora. Čak i da dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I nije ušao u čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I već da je u istu ušao samo dio nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] -I, rješenje posl. broj: Z – 7098/2019 od 4. lipnja 2019., utvrđeno je da je sukladno označenom rješenju u čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I ušao dio od 172 m2 od nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I. Proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I pripojen veći dio nekretnine u suvlasništvu tužitelja, a samim time i dio površine od 123 m2, za koju tužitelj potražuje naknadu predmetnim postupkom.

15. Prvostupanjski sud je u odnosu na visinu naknade za oduzeto zemljište utvrdio da tužitelju pripada naknada sukladno čl. 11. st. 1. ZOI kojom je propisano da za izvlaštenu nekretninu vlasniku pripada novčana naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine, te odredbe čl. 46. st. 1. ZOI kojom je propisano da se naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema ZOI, uzimanjem u obzir uporabna svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

16. Nesporno je utvrđeno da tuženik nije pristupio formalnom postupku izvlaštenja, a koji bi se okončao donošenjem prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, te u kojem bi trebalo biti riješeno pitanje naknade za oduzetu nekretninu vlasniku. Prvostupanjski sud smatra da tužitelju pripada pravo da u sudskom postupku riješi pitanje novčane naknade za oduzete nekretnine od sadašnjeg vlasnika, a to je tuženik. U konkretnom slučaju predmetna presuda bi zamjenjivala prvostupanjsko rješenje o izvlaštenju.

17. Građevinskim vještačenjem je utvrđeno da je vrijednost zemljišta procijenjena u iznosu od 17.220,00 eura, odnosno 140,00 eura/m2. Za površinu od 123 m2 asfaltiranog dijela ceste, uzimajući u obzir suvlasnički udio prednice tužitelja, sada tužitelja, osnovano je potraživanje u visini od ½ dijela, te iznosi 8.610,00 eura, a kako je to pravilno utvrdio i presudio prvostupanjski sud. Zbog navedenog pravilno je prvostupanjski sud udovoljio dijelu tužbenog zahtjeva i dosudio tužitelju iznos od 8.610,00 eura, a odbio za više potraživani iznos od 17,00 eura, a kako je to presuđeno točkama I. i II. izreke pobijane presude.

18. Tužitelju presuđeni iznos od 8.610,00 eura predstavlja naknadu prometne vrijednosti dijela zemljišta dosuđenog kao naknada štete, slijedom čega tužitelju pripada i pravo na zakonske zatezne kamate. Radi se o nenovčanoj imovinskoj šteti čiju je visinu sud utvrdio danom presuđenja, pa tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja. Prema čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) naknada štete dospijeva od dana nastanka štete, što znači da nastankom štete nastaje i štetnikova obveza njezina popravljanja uspostavljanjem prijašnjeg stanja ili plaćanjem naknade u novcu. U slučaju naknade štete u novcu štetnik ne može pasti u zakašnjenje sa ispunjenjem te obveze prije nego mu je poznata njezina visina, pa u situaciji kada se visina štete utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, tek tada je došlo do dužničkog zakašnjenja, od kada počinju teći i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete.

19. U pravu je prvostupanjski sud kada navodi da je čl. 33. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP) propisano da za slučaj prelaska stvari iz vlasničkog režima u režim općeg dobra dotadašnji vlasnik ima pravo glede tih stvari kao da je provedeno potpuno izvlaštenje, a prema odredbi čl. 170. ZVDSP-a u takvim slučajevima pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmet toga prava vlasništva to više ne može biti u kom slučaju za dotadašnjeg vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ova vrsta tražbine zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a. Nadalje, pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV -123/2024-5 od 27. svibnja 2024. u kojem se navodi da zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarijeva u općem zastarnom roku iz čl. 225.

ZOO-a, s tim da zastara

počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao

s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, a što je zapravo u ovom predmetu trenutak izgradnje ceste, asfaltiranje i uređenje ceste od strane tuženika.

20. U Republici Hrvatskoj je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - međunarodni ugovori", broj 18/97 i 6/99 – pročišćeni tekst - dalje: Konvencija), a Republika Hrvatska se obvezala istu primjenjivati, kao i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama. Pravo vlasništva prema čl. 30. ZVDSP-a je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Zakonska mogućnost oduzimanja nekretnina (dijelova istih) za nerazvrstane ceste, došlo je do miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, pri čemu je tužitelj dokazao da je bio vlasnik predmetnog zemljišta te da ima pravo na naknadu za oduzeto zemljište.

21. Prvostupanjski sud je odlučujući o troškovima postupka, uzeo u obzir da je tuženik u odnosu na djelomično povlačenje tužbe zatražio naknadu troška postupka u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a. U konkretnoj situaciji uslijed djelomičnog povlačenja tužbe, ne može se primijeniti odredba čl. 154. st. 2. ZPP odnosno odredba kojom je propisano da će se omjer uspjeha u parnici ocijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je trošak postupka utvrđivao ocjenjujući uspjeh stranaka do dana smanjenja tužbenog zahtjeva i nakon smanjenja istoga, pritom vodeći računa o kvantitativnom i kvalitativnom uspjehu stranaka u postupku, te riješio kao u točki III. izreke pobijanog rješenja.

22. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita. Suprotno žalbenim navodima stranaka, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučio je prvostupanjski sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, posebno vrijednost predmeta spora u određenim fazama postupka zbog djelomičnog povlačenja tužbe. Na taj način pravilno utvrdivši da je tužitelju do smanjenja tužbenog zahtjeva priznat trošak postupka u visini od 807,30 eura, a nakon smanjenja trošak postupka u visini od 3.183,27 eura, dosuđen je ukupan trošak postupka u visini od 3.990,57 eura, a kako je to odlučeno točkom III. izreke pobijanog rješenja. Preinačenjem odluke o trošku postupka glede tijeka zateznih zakonskih kamata, na pravilno utvrđen iznos parničnog troška, presuđeno je da tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od dana presuđenja pa do isplate.

23. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja, kao i pobijano rješenje u točki III. izreke glede visine dosuđenih troškova parničnog postupka.

24. U ostalom, a nepobijanom dijelu (točke I., II. i IV. izreke) rješenje suda prvoga stupnja ostaje neizmijenjeno.

25. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

26. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina