Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj Pr-1/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice OC OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod, OIB 91554844265, Ulica dr. Andrije Štampara 42, 35000 Slavonski Brod zastupanog po punomoćniku Ana-Maria Bogović, odvjetnice iz Slavonskog Broda, radi isplate iz radnog odnosa, nakon održane glavne i javne rasprave 3. ožujka 2025. u nazočnosti tužiteljice uz zamjenika punomoćnika odvjetnika Gorana Tomljanovića i zamjenice punomoćnika tuženika, odvjetničke vježbenice NC, a presude javno objavljene 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA DR. JOSIP BENČEVIĆ, Andrije Štampara 42, Slavonski Bord, OIB: 91554844265 isplatiti tužiteljici OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 350,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku plati trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, koja teče od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj navodi kako se od svibnja 2023. godine nalazi na bolovanju uslijed nesposobnosti za rad, a o istoj okolnosti je tuženik uredno obaviješten. Uslijed prethodno navedene okolnosti, tužiteljica nije u cijelosti iskoristila stečeni godišnji odmor za 2022. godinu, tako da joj je u 2022. godini ostao neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju od 8 dana. Tužiteljica uslijed permanentnog i kontinuiranog bolovanja odnosno nesposobnosti za rad koje i nadalje traje, nije bila u mogućnosti iskoristiti neiskorišteni dio godišnjeg odmora niti do 30.06.2023., a niti je isto pravo, sukladno čl. 84.st.4. i 5. ZOR-a, u mogućnosti iskoristiti povratkom na posao. Dakle, tužiteljica uslijed objektivnih okolnosti, nije u mogućnosti u cijelosti iskoristiti stečeno pravo na godišnji odmor i s tim skopčano pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, pa joj je uslijed objektivne nemogućnosti ostvarenja njezinih prava sukladno čl. 81. ZOR-a, nastala šteta u vidu neisplate naknade plaće za neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju od 8 dana, a koja visina naknade plaće se izračunava razmjerno neiskorištenom dijelu godišnjeg odmora, prema visini tužiteljičine prosječne mjesečne plaće ostvarene kod tuženika u prethodna tri mjeseca prije otvaranja bolovanja, a koji neisplaćeni dio naknade plaće tužiteljica procjenjuje na bruto iznos od cca 350,00 €, i koji iznos naknade bi poslodavac inače bio dužan isplatiti prilikom obračuna plaće za mjesec lipanj 2023. odnosno najkasnije do 15.07.2023. Povodom ostvarenja navedenog prava tužiteljica se obratila tuženiku dopisom od dana 27.06.2023., mogućnost ostvarenja kojeg je tuženik otklonio povratnim dopisom od 04.07.2023. Stoga podnosi tužbu radi isplate iznosa od 350,00 €.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani jer nije ispunjena niti jedna zakonska pretpostavka temeljem koje bi eventualno tužbeni zahtjev bio osnovan. Između ostaloga, tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjev su u cijelosti preuranjeni, zbog čega se predlaže naslovljenom sudu da istu odbaci, a podredno odbije u cijelosti, a sve to iz razloga kako slijedi dalje u tekstu. Tužiteljicu nikad nitko nije spriječio da iskoristi preostali dio svog godišnjeg odmora, jer je tužiteljica nakon povratka na rad mogla iskoristiti svoj preostali dio godišnjeg odmora, kao što je to mogla i prije i nakon podnošenja tužbe. Tuženik ističe da tužitelj od tuženika nije nikada niti pismeno niti usmeno zahtijevao da mu se odobri korištenje godišnjeg odmora za 2022. godinu u 2023. godini. Također, tužitelj je u spis dostavio dopis od 27.06.2023. kojim traži isplatu naknade plaće radi navodno neiskorištenih 8 dana godišnjeg odmora, a u to vrijeme je tužiteljica bila spriječena - privremeno nesposobna za rad, a koje trajanje privremene nesposobnosti za rad je neizvjesno i ne zna se do kada će trajati, a jasno je zakonodavac propisao uvjete i način ispunjavanja zakonskih pretpostavki za isplatu naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, a koji dopis tužiteljice je također bio preuranjen.

Tuženik dalje navodi kako iz odredbe Zakona o radu proizlazi da bi tužitelj imao pravo samo na isplatu naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora samo u slučaju prestanka ugovora o radu, a što ovdje nije slučaj jer tužitelju nije prestao ugovor o radu što više tužitelj je i danas u radnom odnosu kod tuženika pa su u cijelosti netočni navodi tužitelja da tužitelj ima pravo na isplatu naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke predviđene odredbama ZOR. Iz dostavljenih priloga tužitelja odnosno iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad proizlazi da je tužitelj privremeno nesposoban/spriječen za rad ukupno 161 dan u 2023. godine. Dakle, korištenje godišnjeg odmora tužitelj nije koristio zbog toga što je tužitelj bio na bolovanju, a ne zbog činjenice da mu je tuženik onemogućio korištenje godišnjeg odmora. Dakle, posljedica ne korištenja godišnjeg odmora od strane tužitelja nije posljedica postupanja tuženika protivno odredbama ZOR-a odnosno drugih prisilnih propisa Republike Hrvatske već je tužiteljica bila u nemogućnosti isti iskoristiti zbog bolovanja odnosno privremene nesposobnosti/spriječenosti za rad, a što je bila u mogućnosti koristiti po povratku sa privremene nesposobnosti/spriječenosti za rad. Dakle, u prilog navedenom ide i činjenica da je tužitelju već ranije bilo omogućeno korištenje godišnjeg odmora od strane tuženika jer tužitelj do lipnja 2023. godine nije iskoristio osam dana godišnjeg odmora koje je stekao u 2022. godini

Također odredbe ZOR-a propisuju sljedeće: “Radnik ne može prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu dio godišnjeg odmora iz članka 83. ovoga Zakona ako mu je bilo omogućeno korištenje toga odmora.” Dakle, tužitelj je godišnji odmor za 2022. godinu mogao koristiti cijelu 2022. godinu i u siječnju, veljači, ožujku i travnju 2023., dakle kada je tužitelj bio sposoban na rad odnosno kada tužitelj nije bio na bolovanju već se tužitelj nalazio na radnom mjestu, ali tuženiku ne samo da tužitelj nije uputio takav zahtjev za korištenje godišnjeg odmora ne samo prije mjeseca lipnja za koji tužitelj potražuje iznos od 350,00 EUR odnosno takav zahtjev tužitelja tuženik nije uputio ni nakon mjeseca lipnja i nakon povratka sa bolovanja u prosincu već je tužitelj neosnovano i bez pravnog uporišta tužio tuženika 27.12.2023. godine U skladu s time tužitelj je potpuno zanemario i odredbu članka 84. stavka 4. koji propisuje sljedeće: “Godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti te korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, radnik ima pravo iskoristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.” Slijedom navedenog, tužitelj ni po povratku na posao, iako je imao mogućnost nije koristio godišnji odmor već traži isplatu iako tužitelju nije prestao radni odnos odnosno nije se ispunila jedina zakonska osnova po kojima bi tužitelj imao pravo na isplatu naknade za dio neiskorištenog godišnjeg odmora, a što tužitelj neosnovano i netočno potražuje u ovom rubriciranom predmetu. Dakle, tužitelju nikako nije mogla nastati šteta u vidu neisplate naknade plaće za neiskorišteni dio godišnjeg odmora jer zakonodavac ne propisuje niti poznaje mogućnost isplate naknade plaće za neiskorišteni dio godišnjeg odmora iz razloga što tuženik nije taj koji onemogućuje tužitelja da iskoristi preostalih osam dana godišnjeg odmora i to iz razloga što prema tuženiku tužitelj još uvijek ima pravo na korištenje godišnjeg odmora odnosno tužitelj je u 2023. godini mogao iskoristiti 8 dana neiskorištenog godišnjeg odmora. Dakle, nejasno je na temelju čega tužitelj smatra da je nastala šteta neisplatom naknade plaće za neiskorišteni dio godišnjeg odmora kada tužitelj taj godišnji odmor još uvijek ima mogućnost iskoristiti i kada prvenstveno tuženik nije taj koji niti na jedan način onemogućuje korištenje preostalog godišnjeg odmora tuženika te da je tuženik taj koji upravo daje mogućnost korištenja neiskorištenog dijela godišnjeg odmora tužitelju i nakon proteka 30. lipnja, a sve to sukladno sudskoj praksi i direktivama Europske unije pa se postavlja pitanje kako je moguće da je tužitelju nastala bilo kakva šteta ako je tužitelj i dalje u mogućnosti iskoristiti svoje pravo na trajanje dijela neiskorištenog dijela godišnjeg odmora. Tuženik predlaže naslovljenom sudu da tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbaci kao nedopuštenu u cijelosti, a podredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovanu, a sve to uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi sve parnične troškove ovog postupka.

3. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika i da je bila u radnom odnosu tijekom 2022. i 2023., nije sporno da je tužiteljica bila na bolovanju od svibnja 2023. do prosinca 2023., nije sporno da je tužiteljica tuženiku 27. lipnja 2023. ( koji je tuženik zaprimio 29. lipnja 2023.) podnijela zahtjev za isplatu naknade plaće za neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2022. godinu od 8 dana, nije sporno ni da je tuženik navedeni zahtjev tužiteljice za isplatu odbio dopisom od 4. srpnja 2023. Među strankama je sporno ima li tužiteljica pravo na isplatu naknade plaće za neiskorišteni dio godišnjeg odmora.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao i izvršio uvid u dopis ( odgovor) Opće bolnice J. Benčević Slavonski Brod od 4. srpnja 2023., podnesak stranke kojim zahtjeva isplatu od 27. lipnja 2023. s povratnicom, ugovor o radu od 26. ožujka 1996., dodatak ugovora o radu od 1. studenog 2014., dodatak ugovora o radu II od 5. siječnja 2015., dodatak ugovora o radu od 20. lipnja 2015., dodatak ugovora o radu od 1. listopada 2017., izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljice, zdravstveni karton tužiteljice, Odluku o korištenju godišnjeg odmora od 16. svibnja 2022., obračunske liste za isplatu plaće, saslušana je tužiteljica i saslušan je svjedok OCF.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj:53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Tužiteljica je dala svoj iskaz u postupku pred sudom u kojem je u bitnome navela da je bila zaposlena u službi bolničke ljekarne u Općoj bolnici J. Benčević Slavonski Brod, te kada bi bila na godišnjem mijenjala bi se s tehničarima. Od 2. svibnja 2023. do 4. prosinca 2023. nalazila se na dugotrajnom bolovanju, te joj je za 2022. preostalo 8 dana godišnjeg odmora. Dok se nalazila na bolovanju kontaktirala je svoju šeficu i pitala ju dali postoji mogućnost da iskoristi preostali godišnji odmor iz 2022 godine, a ona joj je odgovorila da to nije moguće, da se godišnji odmor iz prethodne godine mora iskoristit najkasnije do 30. lipnja 2023. Kontaktirala ju je čim je izašla iz bolnice, krajem svibnja 2023. Vratila se na posao 4. prosinca 2023., te tada nije nikoga ni pitala za stari godišnji odmor jer su joj već ranije rekli kako ga ne može koristiti. Radila je tjedan dana, te je nakon toga otišla na godišnji dva tjedna i to godišnji odmor za 2023. godinu. Ne sjeća se da je podnosila pisani zahtjev da bi iskoristila preostale dane godišnjeg odmora iz 2022. godine. Nakon povratka s bolovanja u prosincu 2023. nije pisanim putem od poslodavca tražila da iskoristi preostali dio godišnjeg odmora jer joj je usmeno rečeno da isti ne može koristiti nakon 30. lipnja 2023.

7. Svjedok OCF je dala svoj iskaz u postupku pred sudom u kojem je u bitnome navela da je voditelj fakturnog odjela u službi za računovodstvo i financije Opće bolnice Josipa Benčević te je tužiteljica zaposlenik odjela za koji ona vodi evidenciju. Upoznata je s tim da tužiteljica nije iskoristila 8 dana godišnjeg odmora iz 2022. godine, i to jer je od svibnja 2023. do prosinca 2023. bila na bolovanju. Tužiteljica ju je kontaktirala za vrijeme bolovanja te je pitala vezano za korištenje tog preostalog dijela godišnjeg odmora i ona joj je tada rekla da se godišnji odmor prethodne godine mora iskoristiti do 30. lipnja 2023. godine, ali da za sva druga pitanja nazove pravnu službu. Kada se vratila s bolovanja u prosincu 2023. nisu razgovarale o tom godišnjem odmoru niti ju pitala dali može isti koristiti, ne sjeća se dali je tužiteljici rekla da ona smatra da ne može iskoristiti preostale dane godišnjeg odmora, a bila je upoznata da je stav pravne službe da se poslije 30. lipnja ne može iskoristiti stari godišnji odmor, a vezano za isplatu naknade to joj nije poznato.

8. Sud prihvaća iskaze tužiteljice i svjedokinje te je iste ocijenio da su pouzdani i isitniti, te u skladu sa isprava u spisu.

9. Uvidom i čitanjem podneska stranke kojim zahtjeva isplatu od 27. lipnja 2023. utvrđeno je kako je tužiteljica putem punomoćnika podnijela zahtjev tuženiku u kojem navodi kako ima 8 dana neiskorištenog godišnjeg odmora, kako se nalazi na bolovanju uslijed nesposobnosti za rad, te predlaže da joj se isplati naknada plaće jer neće biti u mogućnosti iskoristiti uslijed navedenog i nepredvidivog razloga.

10. Uvidom i čitanjem dopisa (odgovor) Opće bolnice J. Benčević Slavonski Brod od 4. srpnja 2023. koji je upućen Odvjetničkom uredu utvrđeno je kako je tuženik dao odgovor u svezi isplate naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor tužiteljice, kako nije u mogućnosti istom udovoljiti uz obrazloženje jer se ista isplaćuje radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u slučaju prestanka ugovora o radu, što kod tužiteljice nije slučaj. U navedenom dopisu tuženik je naveo i odredbu čl. 84. Zakona o radu i dodao da je istom određeno pod kojim uvjetima se neiskorišteni dio godišnjeg odmora može prenijeti i iskoristiti do kraja kalendarske godine.

11. U konkretnom slučaju sud je primijenio materijalno pravo i to odredbe e Zakona o radu NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 (dalje u tekstu: “ZR”) iz članka 82. u kojem je navedeno da u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Naknada iz stavka 1. ovoga članka određuje se razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora. Iz navedene odredbe proizlazi da bi tužiteljica imala pravo na isplatu naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora samo u slučaju prestanka ugovora o radu, a što u kod tužiteljice nije slučaj jer tužiteljici nije prestao ugovor o radu.

12. Sud smatra kako u konkretnom slučaju poslodavac nije onemogućio tužiteljici korištenje godišnjeg odmora, te joj zbog toga ne pripada pravo na naknadu plaće zbog neiskorištenog dijela godišnjeg odmora. Naime, kako proizlazi iz isprava u spisu, a što potvrđuje i tužiteljica u svom iskazu, tužiteljica je tuženiku krajem lipnja 2023. podnijela samo zahtjev za isplatu naknade plaće za 8 dana neiskorištenog godišnjeg odmora jer se nalazi na bolovanju uslijed nesposobnosti za rad. Iako tužiteljica u svom iskazu navodi kako joj je usmeno rečeno da ne može koristiti godišnji odmor, svoje pravo za korištenjem godišnjeg odmora nije tražila. I sam poslodavac je u svom odgovoru na zahtjev za isplatu naknade naveo i odredbu čl. 84. ZR i dodao da je istom određeno pod kojim uvjetima se neiskorišteni dio godišnjeg odmora može prenijeti i iskoristiti do kraja kalendarske godine.

13. Naime, 84. stavka 4. ZR određeno je da godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti te korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, radnik ima pravo iskoristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Slijedom navedenog, tužiteljica je mogla po povratku s bolovanja tražiti korištenje neiskorištenog godišnjeg odmora.

14. Ovakav stav sud temelji na navedenim zakonskim odredbama, a koji je potvrđen i u odlukama Vrhovnog suda. Naime i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev 428/2020 izraženo je stajalište da kada tužiteljica zbog bolovanja nije dolazila na posao, a niti je zbog toga mogla koristiti godišnji odmor, nisu osnovan njeni tužbeni zahtjev na ime naknade za nekorištenje godišnjeg odmora, takvo pravo bi joj pripadalo samo u slučaju da joj je tuženik protupravno onemogućio korištenje godišnjeg odmora. Tužiteljica pak godišnji odmor nije koristila zbog toga stoje bila na bolovanju, a ne zbog protupravnog postupanja tuženika. Isto tako u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1308/1998-2 navedeno je da pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor imala bi samo u slučaju da ga nije koristila krivnjom tužene. Tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da nije godišnji odmor koristila krivnjom tužene, već navodi da pravo na naknadu za isti ima ostvarenjem prava na godišnji odmor, što ne stoji. Pored prava za godišnji odmor, za naknadu zbog neiskorištenog godišnjeg odmora, bitno je da se ostvari i krivnja poslodavca da zaposlenik godišnji odmor nije iskoristio, koja u ovom slučaju nije utvrđena.

15. Po ocjeni ovog suda, na temelju svega ranije iznesenog nije utvrđena krivnja poslodavca tj. tuženika da tužiteljica nije mogla iskoristiti godišnji odmor, zbog čega je tužiteljica odbijena sa tužbenim zahtjevom.

16. Obzirom da je sud na temelju provedenih dokaza utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan, odbijen je dokazni prijedlog da se provede dokaz financijskim vještačenjem, kojim bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva, iz razloga ekonomičnosti.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.). Tuženik je uspio u cijelosti, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove.

Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023) Stoga je sud kao opravdan i potreban tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 3. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, ročište za objavu presude po Tbr. 9. toč. 3. Tarife 50,00 EUR-a, trošak sastava podneska od 9. svibnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR , pristup na ročište 6. studenog 2024. u iznosu od 50 EUR i pdv u iznosu od 100,00 EUR. Tuženiku je dakle ukupno priznat trošak u iznosu od 500 EUR

Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 6. prosinca 2024. u iznosu od 100,00 EUR budući da je podneskom dostavljena dokumentacija koju je naložena tuženiku da dostavi, a u podnesku tuženik samo ponavlja navode koje je već ranije iznio u odgovoru na tužbu i podnesku. Tuženiku nisu priznati troškovi pristojbe jer u spisu nema niti dokaza da je pristojba plaćena.

Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 8. travnja 2025.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku