Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-824/2022-9

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UB, zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem K-253/2021 od 27. rujna 2022., u sjednici održanoj 8. travnja 2025., u nazočnosti zamjenika branitelja okrivljenika UB, Mladena Kuzmanića, odvjetnika u Splitu,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika UB, kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Šibeniku, temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), stavio je izvan snage kazneni nalog tog suda broj K-253/2021 od 31. kolovoza 2018., nakon čega je proglasio krivim okrivljenika UB, zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, te ga je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, a potom mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenik VB je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

3. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točke 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 3.300,00 kuna.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik UB, po branitelju Andriji Kuzmaniću, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe ili da se oslobodi kazne, odnosno da mu se izrekne novčana kazna, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje. Branitelj okrivljenika je u žalbi zatražio da on i okrivljenik budu obaviješteni o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

5. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, s prijedlogom da se okrivljenikova žalba odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.

6. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Sjednica drugostupanjskog vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), održana u odsutnosti okrivljenika UB, koji nije izvješten o sjednici vijeća jer nije izvijestio sud o promjeni svog boravišta, kao i u odsutnosti uredno izvještenog državnog odvjetnika, dok je nazočni zamjenik branitelja okrivljenika UB, Mladen Kuzmanić, odvjetnik u Splitu, ustrajao u navodima i prijedlozima iz žalbe.

8. Žalba okrivljenika UB je neosnovana.

9. Nije u pravu okrivljenik UB kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da je presuda suda prvog stupnja proturječna sama sebi, što da je čini nerazumljivom i nejasnom, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da u pogledu odlučnih činjenica i izvedenih dokaza postoji bitna proturječnost sa zaključcima suda.

9.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se presuda ne može ispitati jer da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

9.2. Nema pravo okrivljenik niti kada navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz razloga što okrivljeniku nije nikada dostavljena optužnica na odgovor, što da predstavlja grubo kršenje procesnih prava okrivljenika. Naime, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da je sud pri pripremanju rasprave, u tijeku rasprave ili pri donošenju presude primijenio ili nepravilno primijenio koju odredbu ZKP/08 ili da je na raspravi povrijedio pravo obrane, a što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu (čl. 468. st. 3. ZKP/08-24).

9.3. Za istaći je kako je u ovom postupku okrivljeniku najprije izdan kazneni nalog, koji mu je uredno dostavljen i na koji je okrivljenik podnio prigovor, nakon čega je sud prvog stupnja pravilno, sukladno čl. 542. st. 4. ZKP/08, dostavio optužnicu optužnom vijeću radi ispitivanja u smislu čl. 348. st. 4. ZKP/08, u kojem je propisano da ako se optužnica odnosi na kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, što je ovdje slučaj, optužno vijeće ispituje optužnicu u sjednici vijeća bez pozivanja stranaka, osim ako prije početka sjednice zaprimi izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, kada će postupiti prema čl. 361. do 363. ZKP/08. Prema tome, nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da su mu povrijeđena procesna prava jer da mu optužnica nikada nije dostavljena na odgovor, budući da se, u konkretnom slučaju, primjenjuju odredbe koje se odnose na izdavanje kaznenog naloga i na kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina. Osim toga, okrivljenik se na raspravi očitovao kako razumije optužnicu, aktivno se branio i poricao navode iz optužnice, pa ni s ovog gledišta nije povrijeđeno pravo obrane, a niti pravo na pravično suđenje.

10. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik, inkriminirane prigode, postupao s namjerom i u cilju da oštećeniku nanese štetu te da o tome nema niti jednog dokaza. U žalbi se ističe kako je točno da je okrivljenik u više navrata dolazio do stana oštećenika, ali s ciljem da s njim razgovara, a ne da mu nanese štetu te da je njegov trzaj nogom prema oštećenikovim vratima bio izraz frustracije i akumuliranog stresa. Također se navodi kako prvostupanjski sud uopće nije vodio računa da je okrivljenik ustvari žrtva postupanja oštećenika, koji je uporno zloupotrebljavao sustav dok nije doveo okrivljenika u stanje smanjene ubrojivosti.

10.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

10.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika UB kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

10.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik UB, inkriminirane prigode, oštetio stvari oštećenika VB, čime je počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

10.5. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze već iz same obrane okrivljenika UB, koji je priznao da je udario nogom u vanjska vrata oštećenikovog stana, koja su se otvorila te da je u stanu počeo bacati razne stvari iz hodnika, a to proizlazi i iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza oštećenika VB, čiji iskaz je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim. Da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo proizlazi i iz zapisnika o očevidu Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik od 29. svibnja 2021. u kojem su detaljno evidentirana sva oštećenja u oštećenikovom stanu nastala postupanjem okrivljenika, ali i iz iskaza svjedoka UBH, LB i BB.

10.6. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik UB.

11. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

11.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, za koje je okrivljenik i proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

12. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

13. Nema pravo okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o uvjetnoj osudi, sa tvrdnjom da je ona neprimjerena, s obzirom na težinu i posljedice kaznenog djela te da olakotne okolnosti na strani okrivljenika, prilikom odmjeravanja kaznene sankcije, nisu pravilno cijenjene.

13.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje te je vodio računa o svim okolnostima na njegovoj strani koje utječu na vrstu i visinu kazne, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

13.2. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika cijenio njegovu raniju neosuđivanost, obiteljske prilike, odnosno što je otac dvoje maloljetne djece, kao i činjenicu što je bio bitno smanjeno ubrojiv prilikom počinjenja kaznenog djela, dok mu otegotnih okolnosti nije našao.

13.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, okrivljenika UB osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od jedne godine, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11.

14. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika UB valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno kao u izreci.

Split, 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić