REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Broj spisa: Gž-236/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. kolovoza 2024. broj Pn-591/23-23, u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice DD kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. kolovoza 2024. broj Pn-591/23-23 u pobijanim točkama III. i IV izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužiteljica postavila podneskom od dana 28. veljače 2024.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.028,85 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24. studenog 2020. do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je

Broj spisa: Gž-236/2025-3

obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.771,15 eura.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.264,86 eura zajedno sa zateznim kamatama od 12. kolovoza 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica u točkama III. i IV. izreke zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Pobija i odluku o troškovima postupka smatrajući da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti zatražene iznose postavljene u podnesku od 28.2.2024. u punoj visini pozivajući se na nalaz i mišljenje dr.sc. ŠD iz kojeg su razvidne povrede koje je tužiteljica zadobila te kakve posljedice ima budući je vještak detaljno opisao vrstu i trajanje fizičkih bolova, straha, naruženja, trajnih posljedica i trajne tuđe pomoći i njege.

2.1. Tvrdnji je da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP te predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda u punom opsegu postavljenim petitom tužbenog zahtjeva te da joj se naknade troškovi podnesene žalbe u iznosu od 228,32 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete navodeći u tužbi da je dana 27. rujna 2020. stradala na način da je na nju kao pješakinju kada je prelazila cestu u Jablanskoj ulici u Zagrebu naletio automobil reg. Broj spisa: Gž-236/2025-3

oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao RD, a njegovo vozilo bilo je osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja i u kojoj je prometnoj nezgodi zadobila tjelesne povrede.

6. Nesporan je nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija te odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj a nije sporna ni činjenica da je tuženik tijekom postupka tužiteljici isplatio iznos od 3.700,00 eura na ime neimovinske štete.

7. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je tužiteljica dana 27. rujna 2020. stradala u prometnoj nesreći i pri tome zadobila tjelesne ozljede i to lom proksimalnog dijela tibie desno, lom sternuma te natučenje i hematom parijetalno desno

- da je po ozljeđivanju u štetnom događaju provedeno neoperacijsko liječenje te fizikalna terapija

- da je nakon završenog liječenja zaostala ograničena i bolna pokretljivost desnog koljena te anteromedijalna nestabilnost desnog koljena ii povremeni bolovi u prsnoj kosti

- da se zdravstveno stanje tužitejjice stabiliziralo 1. travnja 2021.

- da ozljeda desne noge te prsne kosti smanjuje životnu aktivnost tužiteljice za 12% i u tom postupku će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radi

- da se primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja očitao kao vrlo intenzivan i kratkotrajan

- da sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda jačeg intenziteta bio je prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 15 dana,

- da je bol jakog intenziteta tužiteljica osjećala 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 15 dana, a manjeg intenziteta još narednih 30 dana

- da su daljnji povremeni bolovi trajne prirode i uključeni pojačani napori

- da je tuđa pomoć i njega bila potrebna dva sat dnevno kroz prvih 40 dana liječenja,

- da je u narednom periodu od 40 dana bila potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno, a da se pomoć odražavala u potrebi oko osobne higijene, kućnim poslovima, odlasku liječniku i slično

- da je kod tužiteljice kao posljedica ozljeđivanja iz predmetnog štetnog događaja zaostalo naruženje srednjeg stupnja obzirom na zaostalo šepanje te valgus deformaciju desnog koljena.

8. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka prvostupanjski sud je zaključka da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) pa da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema članku 1100. stavak 1. ZOO.

9. Nadalje prvostupanjski sud navodi da uzimajući u obzir vrstu ozljede, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, pretrpljeni strah, neugodnosti koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova, straha, činjenice da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice i zaostalo naruženje u srednjem stupnju u vidu šepanja pri hodu, smatra kako tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem

Broj spisa: Gž-236/2025-3

odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO u ukupnom iznosu od 4.630,35 eura (iznos od 1.327,23 eura na ime pretrpljenih fizičkih boli, iznos od 798,33 eura na ime pretrpljenog straha, iznos od 1.824,94 eura na ime zaostalih trajnih posljedica od 12% te iznos od 4.379,85 eura na ime zaostalog naruženja u srednjem stupnju, što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 3.700,00 eura čini iznos od 4.630,35 eura kako je odlučeno u točki II. izreke.

10. Također, nalazi osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova neimovinske štete na ime tuđe pomoći i njege dosuđujući tužiteljici iznos od 398,50 eura obrazlažući da tužiteljica imao pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno što se ostvarilo u konkretnom slučaju, a kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 120 sati koju pomoć su joj pružali ukućani i ista se sastoji u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja i uzimajući u obzir visine sata od 3,32 eura, primjenom članka 223. ZPP tužiteljici temeljem članka 1089. stavka 2. ZOO pripada pravo na naknadu štete za tuđu pomoć u visini od 398,50 eura.

11. Zaključno, prvostupanjski sud navodi da kako je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu ukupnog iznosa od 11.800,00 eura, odnosno 15.500,00 eura umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 3.700,00 eura, a sud je dosudio daljnji iznos od 5.028,85 eura tužiteljica je odbijena za iznos od 6.771,15 eura kao previsokog postavljenog.

12. Materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

13. Ispitujući pobijanu presudu u pobijanoj točki III. izreke u pravcu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razlog o odlučnim činjenicama.

13.1. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

14. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužiteljica. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti visine tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, tim više što žaliteljica u žalbi ne iznosi određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga koje utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojeg je donio pobijani dio prvostupanjske presude i to tim više što iz sadržaja žalbe proizlazi da tužiteljica prijepor stavlja na pravilnu primjenu materijalnog prava odnosno dosuđene visine za imovinsku odnosno neimovinsku štetu.

15. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. ZOO u ukupnom iznosu od

Broj spisa: Gž-236/2025-3

8.330,35 eura, a što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 3.700,00 eura iznosi 4.630,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca 2022.

16. Također, da tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 398,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom kako je naznačeno u točki II. izreke a sukladno odredbama članka 1046., 1100., 1095., 1089. stavak 2. ZOO, kao i članka 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23), a pri svemu tome je prvostupanjski sud vodio računa da dosuđena pravična novčana naknada kao i njena visina opravdavaju težinu povreda kao i okolnosti slučaja, da je vođeno računa o trajanju duševnih boli i cilju kojemu služi naknada, kao i tome da se pravičnom novčanom naknadom nije pogodovalo težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava sud odbio tužiteljicu u preostalom zatraženom iznosu (6.771,15 eura) kako je to presuđeno u točki III. izreke uslijed čega je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanom te u točki III. potvrditi prvostupanjsku presudu kao i u odluci o troškovima koju su suprotni navodima žalbe, kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni, pa je i u odnosu na točku IV. Izreke valjalo odbiti žalbu te slijedom iznesenog presuditi kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

18. U nepobijanim dijelovima točke I. i II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

19. Odluku o zatraženim troškovima podnesene žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP.

U Slavonskom Brodu, 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić