Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-119/2024-2

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Mirjani Rubić u pravnoj stvari tužitelja Komunalno trgovačko društvo IVANJ d.o.o., Novi Vinodolski, Trg Vinodolskog zakona 5, OIB: 97741129364, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vuksanović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženice RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2193/2022-16 od 9. studenog 2023., dana 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2193/2022-16 od 9. studenog 2023. u toč. I. i III.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ljerke Gec iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-8272/21 UPP/OS-Ovrv-20/2021 od 14. prosinca 2021. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 154,69 eur/1.165,51 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je pobliže određeno toč. I. presude, dok je u preostalom dijelu (trošak ovršnog postupka) platni nalog ukinut (toč. II.), a ujedno je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 273,45 eur/2.060,31 kn (toč. III.).

2.Protiv citirane odluke u dijelu kojim je održan na snazi izdani platni nalog (točka I.) žali se tužena ne navodeći konkretne zakonske žalbene razloge, a iz sadržaja žalbe bi proizlazilo da odluku pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog pobijanu odluku preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba nije osnovana.

4.U ovom predmetu tužbeni zahtjev se odnosi na potraživanje u novcu u iznosu od 154,69 EUR pa se isti na temelju odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP) smatra sporom male vrijednosti, radi čega se sukladno odredbi članka 467. stavak 1. i. 2. istog Zakona presuda kojom se završava spor može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ovog Zakona te se u postupku u povodu žalbe ne primjenjuju odredbe čl. 370. ZPP-a.

4.1.Ovaj postupak ima ishodište u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te izvacima iz poslovnih knjiga tužitelja, sukladno odredbi iz čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje:OZ), protiv kojega je tužena kao ovršenica pravodobno izjavila prigovor, povodom kojeg je prvostupanjski sud stavio izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuo provedene radnje, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4.2.Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 154,69 eura na ime naknade za pružanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Novi Vinodolski, pobliže specificirano u „izvodima otvorenih stavki kupca, razdoblje do:12/10/21“ (list 19 i 20 spisa) u razdoblju od rujna 2020. do kolovoza 2021. pri čemu među strankama nije bilo sporno da je tuženica (koja je to potvrdila prigovorom) u predmetno vrijeme bila vlasnica nekretnina na adresi [adresa] i na adresi [adresa], kao i da je tužitelj u spornom razdoblju bio ovlašteni pružatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine [adresa].

5.Prvostupanjski je sud, polazeći od odredbi čl. 28. i 29. st. 10., čl. 30. i 33. Zakona o održivom gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“ 94/13,73/17,14/19 i 98/19,dalje ZOGO), čl. 4. st. 1. t. 7., čl. 5. i 20. st. 2. Uredbe o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ 50/17, dalje Uredba Vlade ili uredba broj 50/17-84/19) te Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe („Narodne novine“ 84/19), čl. 14. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008., o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva („Službeni list“ Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008., dalje Direktiva), Cjenika javne usluge prikupljanje miješanog komunalnog otpada na području na kojem tužitelj pruža javnu uslugu i računa za nekretninu na adresi [adresa] i [adresa], tuženu obvezao na plaćanje utuženog iznosa u bitnom utvrđujući kako je tužena kao nesporni korisnik nekretnina obveznik plaćanja po obračunu minimalne javne usluge (fiksni dio) koji se obračunava i za vrijeme nekorištenja ako se ne radi o trajnom nekorištenju, te dijela pravilno obračunate naknade za predanu količinu otpada za vrijeme korištenja koje nije isplatila niti je tijekom postupka dokazala da je tužitelju za utuženo razdoblje dostavila pisano očitovanje o trajnom nekorištenju nekretnine kojoj je priložila dokumentaciju određenu čl. 39. st. 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa] (SN PGŽ 2/2018, 9/2019), a niti je to sud mogao utvrditi uvidom u energetsku karticu (list 38 spisa).

6.U bitnome, naplatu potraživanja naknade za izvršene usluge za nekretninu na adresi [adresa], tužena osporava tvrdnjom da za istu usluga nije pružana jer se nekretnina ne koristi, a nekretnina [adresa] koristi se samo u srpnju i kolovozu, dok u 2019. i 2020. nitko u istoj nije boravio.

6.1.Nadalje, osporava se način obračuna naknade kao suprotan odredbi čl. 33. st. 2. ZOGO, tvrdi da nisu osigurani uvjeti za korištenje usluge jer korisnicima nije isporučen spremnik pa su ga sami nabavili, da je nezakonito određena veličina volumenskog spremnika, pri čemu je spremnik od 120 l određen prema površini objekta (za lokaciju [adresa]) a ne prema količini otpada od 60 l, koliko je traženo, (ističe se to u žalbi ) i da je tužena zajedno sa suprugom LE, kao suvlasnikom za ½ dijela u cijelosti podmirila potraživanje za lokaciju [adresa] za spremnik veličine 60l a prema količini izvršene usluge.

7.Glede žalbenih prigovora koji se svode na osporavanje pravilnosti i potpunosti utvrđenoga činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud ih nije ovlašten razmatrati jer se radi o sporu male vrijednosti i takav žalbeni prigovor nije dopušten, pa tako ni glede suvlasništva nekretnine po suprugu tužene i njihovog podmirenja potraživanja za lokaciju [adresa], a niti ulaziti u ocjenu uz žalbu ponuđenih isprava (čl.352. st.1. ZPP).

8.Na utvrđeno činjenično stanje, koje prema navedenom ovaj sud nije ovlašten provjeravati, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženoj da naknadi tužitelju utuženo potraživanje.

9.U odnosu na primjenu materijalnog prava prvenstveno je navesti kako je odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18,126/21,114/22,156/22 i 155/23 dalje: ZOO-a) propisano da sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njihovo ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavak 1. istog zakona propisano da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

10.Prema odredbi čl. 30. st. 1. i 2. ZOGO-a javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada se smatra uslugom od javnog interesa i podrazumijeva određene radnje i aktivnost davatelja usluge a to su prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, koju uslugu je prema st. 6. tog članka dužan koristiti korisnik usluge na način sukladan ovom Zakonu i propisnima donesenim na temelju ovoga Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju istog, dok je čl. 30. st. 7. ZOGO-a propisano da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koja, među ostalim, sadrži kriterij obračuna količine otpada, obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu. Prema čl. 29. st. 10. ZOGO sadržaj odluke o načinu pružanja javne usluge, način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi s javnom uslugom prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike, tekstila, problematičnog otpada i krupnog (glomaznog) otpada, prostorni razmještaj reciklažnih dvorišta, način izračuna granične količine miješanog komunalnog otpada za određena razdoblja, način i uvjeti određivanja i obračuna naknade za gradnju građevina za gospodarenje komunalnim otpadom i način obračuna poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada Uredbom propisuje Vlada.

11.Odredbom članka 33. st. 1. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ZOGO-a na način kojim se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“, ali i sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja te usluge, pri čemu poslovanje mora biti ekonomski održivo, a kvaliteta, sigurnost i redovitost pružanja te usluge sukladna odredbama ZOGO-a, Uredbi i odluci o načinu pružanja javnih usluga koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, dok je stavkom 2. propisano da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno Odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s Uredbom Vlade.

12.Člankom 33. st. 4. ZOGO-a propisani su troškovi koje je davatelj usluge dužan uključiti u cijenu javne usluge, a prema članku 33. st. 5. ZOGO-a davatelj usluge dužan je cjenikom odrediti visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika te je prije same primjene cjenika, u skladu s čl. 33. st. 6. ZOGO.

13.Iz navedenog proizlazi da je intencija navedenih odredaba ZOGO-a i odredaba Uredbe:50/17-84/19 bila, a što ujedno proizlazi i iz očitovanja Vlade RH-e od 9. siječnja 2020., da jedinice lokalne samouprave donošenjem odluke o načinu pružanja javne usluge od strane predstavničkog tijela te davanjem suglasnosti izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na cjenik davatelja usluge (dakle, određenom kontrolom usklađenosti cjenika s odlukom), osiguraju sustav i funkcioniranje samog prikupljanja komunalnog otpada, te da se na taj način potiče korisnika da odvojeno predaje miješani, biorazgradivi, reciklabilni, glomazni i problematični komunalni otpad.

14.S tim u svezi je navesti kako je čl. 4. st. 1. točka 7. Uredbe: 56-84/19 određeno da odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave mora, između ostalog, sadržavati odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene, te iznos obveze minimalne javne usluge za korisnike javne usluge, dok je čl. 5. Uredbe propisan način funkcioniranja sustava sakupljanja komunalnog otpada.

15.U čl. 20. st. 1. do 5. Uredbe propisano je da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova iz članka 18. stavka 1. Uredbe, pri čemu strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorne kazne, da je korisnik usluge dužan platiti davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, a iznimno obveza korisnika usluge ne nastaje za obračunsko mjesto na kojem se nekretnina trajno ne koristi te je određen način obračuna.

16.Odredbom čl. 30. st. 6. t. 3. ZOGO-a propisano je da je korisnik usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada koji je predao davatelju otpada u obračunskom razdoblju: masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika (jedan od dva kriterija ovlašteno je odabrati predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave u skladu s čl. 30. st. 7. ZOGO- a).

17.Prema navedenom, struktura cijene javne usluge obuhvaća, kako, cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio), cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) i ugovornu kaznu (ako je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru), jer je cilj propisivanja navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela »onečišćivač plaća«, a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela »onečišćivač plaća«.

18.O pitanju zbrinjavanja i naplate odvoza komunalnog otpada i cijeni za pruženu uslugu raspravljao je i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je u odluci i rješenju, poslovni broj U-II-2492/2017 i dr. od 23. ožujka 2021. (Narodne novine br. 31/21), između ostalog, naveo da je ZOGO u čl. 33. st. 1. predvidio dio obračuna cijene javne usluge (tzv. fiksni dio), kojim se osigurava funkcioniranje poslovanja davatelja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, zbog čega nije prihvatio prigovore predlagatelja da plaćanje tzv. »paušala« nije predviđeno ZOGO-om, te da bi iz tog razloga Uredba: 50/17-84/19 u tom dijelu bila u nesuglasnosti s odredbama ZOGO-a.

19.Na taj način je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da je korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada dužan plaćati minimalnu javnu uslugu, neovisno o količini preuzetog otpada te u bitnome da propisivanje obvezne minimalne usluge Uredbom Vlade nije u nesuglasju s Ustavom i mjerodavnim odredbama ZOGO.

20.Proizlazi kako vlasnici nekretnine, osim u slučaju trajnog nekorištenja, moraju plaćati cijenu obvezne minimalne usluge, tzv. "fiksni dio cijene" za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec, a tijekom korištenja još i naknadu za preuzeti otpad prema načelu „onečišćivač plaća“.

21.Prvostupanjski je sud uvidom u Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa] (SN PGŽ 2./2018, 9/2019), utvrdio kako je čl. 39. st. 1. određeno da je nekretnina koja se trajno ne koristi nekretnina za koju je utvrđeno da se ne koristi temeljem pisanog očitovanja vlasnika nekretnine i dostavljenih potvrda ovlaštenih pružatelja usluga o potrošnji električne energije i vode, odnosno potvrde o priključenju na sustav elektrodistribucijske mreže i sustav javne vodoopskrbe i javne odvodnje. U st. 2. istog čl. određeno je da obveza korisnika usluge na plaćanje cijene javne usluge u slučaju iz st. 1. ovog članka ne nastaje, te prava i obveze davatelja usluge i korisnika usluga za obračunsko mjesto na kojem se nekretnina nalazi, miruju u vremenu kada se nekretnina trajno ne koristi.

22.Kako je utvrđeno da je upravo tužitelj davatelj spomenute javne usluge, dakle ovlašten izvršavati uslugu i naplaćivati je, a tužena korisnik usluge, i po ocjeni ovog suda pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je teret dokaza da se usluga odvoza komunalnog otpada ne izvršava jer se nekretnina ne koristi ili ne izvršava onako kako je obračunata, na onome tko to tvrdi, a u ovom slučaju je to tužena (čl. 219. ZPP), koja, kako je to prvostupanjski sud utvrdio, nije dokazala da prema navedenom nekretninu trajno ne koristi, odnosno i da joj tužitelj isporuku nije izvršio, čime je pravilno primijenjeno načelo iz čl. 221.a ZPP-a.

23.Navedeni stav je u skladu i sa stabilnom sudskom praksom kao i pravnim shvaćanjem sa Zajedničkog sastanka predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 4. prosinca 2017. u Zagrebu prema kojemu u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema ZOGO kao i prema ranijem Zakonu o otpadu („Narodne novine“ 178/2004, 153/2005, 111/2006, 110/2007, 60/2008 i 87/2009 ) primjenjuje načelo “onečišćivač plaća-proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika kojima ta usluga stvarno nije pružena odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

24.U takvoj situaciji kada tužena nije dokazala da je trajno prestala koristiti nekretninu u [adresa], u obvezi je plaćanja minimalne (fiksne) naknade za cijelo utuženo razdoblje, a također i obračunate naknade za preuzeti otpad (varijabilnog) dijela koji su pravilno obračunati (kako je navedeno pod 22. i 23. obrazloženja) jer nije dokazala tvrdnju iz prigovora da isporuka usluge nije izvršena, odnosno da je obračun izvršen protivno čl. 33. ZOGO.

25.Promatrajući konkretnu situaciju u kontekstu Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, a s obzirom da u postupku nije utvrđeno (na temelju dokaza koje je predlagala tužena) da su tuženoj nametnuti očito neproporcionalni troškovi u odnosu na volumen ili svojstva otpada kojeg ona može proizvesti, donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je pravilno primijenio zakonske odredbe na koje se pozvao, kao i odredbe Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada te Odluku o pružanju te usluge Grada Novog Vinodolskog.

26.Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 467. ZPP-a odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uključujući i odluku o troškovima postupka koji su pravilno i zakonito obračunati sukladno članku 154., 155. i 164. ZPP-a u svezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23).

U Splitu, 8. travnja 2025.

SUTKINJA

Mirjana Rubić