Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-211/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-87/2025-9 od 2. travnja 2025., u sjednici održanoj 8. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog FŽ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-a) protiv okrivljenog FŽ produljio istražni zatvor, koji mu traje od dana uhićenja 2. ožujka 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni FŽ putem braniteljice po službenoj dužnosti Vlatke Ostrognaj, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom vijeću Županijsko suda u Varaždinu da ukine istražni zatvor nad okrivljenikom.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-240/2025 od 7. travnja 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja žalbe evidentno je da je uložena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se njome osporavaju zaključci suda prvog stupnja o postojanju zakonskih pretpostavki na temelju kojih je sud prvog stupnja okrivljeniku produljio istražni zatvor.

6. Valja odgovoriti žalitelju da je prvostupanjski sud, suprotno njegovim navodima, osnovano utvrdio obje okrivljeniku sporne odlučne činjenice.

6.1. Što se tiče osnovane sumnje u okrivljenikovo počinjenje kaznenog djela ona, kako ispravno nalazi sud prvog stupnja, proizlazi iz svjedočenja LŽ, okrivljenikova očuha, koji ga neposredno tereti za konkretno kazneno djelo, pri čemu treba ukazati žalitelju da se sudovi, u situacijama kada odlučuju o primjeni istražnog zatvora, nisu ovlašteni upuštati u ocjenu vjerodostojnosti dokaza, koju žalitelj inače problematizira, i to poradi toga što je to u isključivoj ingerenciji raspravnog suda.

6.2. Okrivljenik u žalbi uopćeno i neargumentirano konstatira da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi „ostankom na slobodi nedvojbeno nastavio s činjenjem kaznenih djela na štetu majke i očuha“. U tom smislu tek ističe ničime potkrijepljenu tvrdnju da bi po izlasku iz istražnog zatvora otišao na liječenje od ovisnosti od alkohola. Sud prvog stupnja je, međutim, u točki 12. obrazloženja osporenog rješenja sustavno, detaljno i argumentirano iznio niz relevantnih razloga na kojima temelji svoj logičan i pravilan zaključak da na strani okrivljenika i dalje egzistira istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti, pa se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na taj dio obrazloženja iz pobijanog rješenja. Naime, izložene razloge, koji se temelje na nepobitnim činjenicama, ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća.

7. Naposlijetku, ne može se prihvatiti žalbeno stajalište o mogućnosti primjene blažih zakonskih mjera u konkretnom slučaju, jer one (mjere opreza, istražni zatvor u domu), kako osnovano ustvrđuje sud prvog stupnja, u postojećim okolnostima uistinu ne pružaju dovoljno sigurno i pouzdano jamstvo u prevenciji istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a. To prvenstveno zbog toga što je okrivljenik u ovom slučaju osnovano sumnjiv da je kršio samostalne mjere opreza i time počinio kazneno djelo iz čl. 311. st. 3. KZ-a, a zatim i zbog nesporne činjenice da okrivljenik, njegova majka i očuh žive u istoj kući.

8. Slijedom iznijetog valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je osporeno rješenje ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakon na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic