Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11524/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, predsjednice vijeća, te Tomislava Tomašića i Jasne Momirović, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe VIRTUS CIBUS d.o.o. i okrivljenih odgovornih osoba IF i RF, koje brani Branko Kirin, odvjetnik iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20 i 47/20.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe VIRTUS CIBUS d.o.o. i okrivljenih odgovornih osoba IF i RF, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 2. rujna 2022., poslovni broj: 74. Pp-4525/2022, u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Žalba okrivljene pravne osobe VIRTUS CIBUS d.o.o. i okrivljenih odgovornih osoba IF i RF, odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (tridesest) eura - svaki, koji su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 2. rujna 2022., poslovni broj: 74. Pp-4525/2022, proglašeni su krivima okrivljena pravna osoba VIRTUS CIBUS d.o.o. i odgovorne osobe IF i RF, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, te uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, pravnoj osobi izrečena je novčana kazna u iznosu od 2.100,00 kuna, a svakoj odgovornoj osobi u iznosu od po 300,00 kuna.

2. Okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka, i to svaki u iznosu od po 200,00 kuna.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji te u bitnome navode da je izrečena prekršajna sankcija prestroga i u cijelosti ne odgovara težini povrede odredbe Zakona, posebno kad se u obzir uzmu sve navedene okolnosti predmetnog slučaja. Žalitelji ponovo ističu da do nastanka prekršajne radnje nije došlo namjerom, već se radio o iznimci, što potvrđuje činjenica da je predmetna obveza iz Zakona učinjena 7. srpnja 2021., dakle, s odmakom od osam dana. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti predmetnog slučaja, a posebno: da je okrivljenik poduzeo sve radnje da ispravi počinjeni prekršaj, da je u roku od 8 dana u cijelosti ispunio obvezu radi koje je počinjen prekršaj te da nikada ranije, niti nakon toga nije počinio isti prekršaj, može se zaključiti da se ustvari radi o beznačajnom prekršaju iz članka 24.a Prekršajnog zakona, jer unatoč tome što su ostvarena bitna obilježja prekršaja, stupanj povrede koji se štiti je ustvari neznatan. Također žalitelji ističu da je sve navedene okolnosti sud prihvatio, ali ih nije pravovaljano uzeo u obzir prilikom izbora vrste i mjere kazne, a posebice postojanje zakonskih uvjeta za primjenu članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona. Žalitelji dodaju da je sud pogrešno utvrdio da II i III okrivljenici nisu ničim dokazali da bi samo II okrivljeni trebao biti odgovorna osoba, što nije niti njihova obveza, pogotovo imajući u vidu pravne norme i standarde koje je sud presudom nezakonito isključio. Okrivljenici su u pisanoj obrani izričito naveli da je II okrivljenik odgovorna osoba te stoga i osoba koja treba biti subjektom ovog postupka u svojstvu odgovorne osobe I okrivljenika te stoga nije potrebno isto dodatno bilo čime dokazivati ili isto od strane suda dvojiti ili dovoditi u sumnju, a najmanje nezakonito proglasiti odgovornim dvije različite osobe za isto prekršajno djelo. Ovdje imaju potrebe uputiti sud da obrazi pažnju na odredbe čl. 60. i 61. Prekršajnog zakona, koje detaljno određuje odgovornost za fizičku osobu kao pojedinca, a što je suština te smisao predmetne zakonske odredbe. Naime, Prekršajni zakon izričito određuje pojam „odgovorne osobe“, u jednini upravo iz razloga da se ne krše odredbe o zabrani dvostrukog kažnjavanja. Dakle, za jedan prekršaj ne mogu odgovarati dvije različite osobe, a što je i u skladu sa sadržajem predmetnih zakonskim odredbi o odgovornosti odgovorne osobe kao pojedinca, čime bi u svakom slučaju III okrivljenika trebalo osloboditi odgovornosti te donijeti odluku o oslobođenju od optužbe.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno tvrdni žalitelja, na temelju rezultata prekršajnog postupka, pravilno ocjenom pisane obrane te predmetu priloženih zakonitih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljena pravna osoba kao poduzetnik i odgovorne osobe poduzetnika, nisu dostavili Financijskoj agenciji do 30. lipnja 2021. za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje - bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke, za prethodnu kalendarsku 2020. Upravo je iz izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. izdanog od strane Fine 25. veljače 2022. i u čiju vjerodostojnoj nije bilo razloga sumnjati, vidljivo da obveznik nije dostavio ili nije dostavio potpun i točan godišnji financijski izvještaj za statističke i druge potrebe za 2020., te da je 7. srpnja 2021. dostavio potpunu i točnu dokumentaciju za javnu objavu.

8. Vezano uz žalbene navode kojima ne osporavaju činjenicu da je učinjen propust, ali naglašavaju da je ispravljen samo osam dana nakon isteka zakonskog roka, ističe se kako članak 32. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20. 47/20. i 114/22.) propisuje: „Poduzetnici i pravne i fizičke osobe iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona dužni za statističke i druge potrebe Financijskoj agenciji do 30. travnja tekuće godine dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu (stavak 1.)“; „Poduzetnici koji su obveznici javne objave sukladno članku 30. stavku 1. ovoga Zakona kojima je poslovna godina jednaka kalendarskoj godini, ako su ispunili obvezu predaje propisanu člankom 30. ovoga Zakona, mogu istodobno dostavom dodatnih podataka ispuniti i obvezu predaje propisanu stavkom 1. ovoga članka (stavak 2.)“, te da „Oblik i sadržaj dodatnih podataka iz stavaka 1. i 2. ovoga članka pravilnikom detaljnije propisuje ministar financija na prijedlog Državnog zavoda za statistiku kao središnjeg tijela službene statistike u koordinaciji s ostalim nositeljima službene statistike (stavak 3.)“. Na temelju odredbe članka 32. stavka 3. Zakona o računovodstvu donesen je Pravilnik o obliku i sadržaju dodatnih podataka za statističke i druge potrebe (Narodne novine, broj: 2/17.) koji u članku 1. propisuje: „ „Ovim Pravilnikom propisuje se oblik i sadržaj dodatnih podataka za statističke i druge potrebe za poduzetnike iz članka 4. stavka 2. Zakona o računovodstvu (u daljnjem tekstu: Zakon) uključujući i poduzetnike iz članka 19. stavka 6. Zakona te pravne i fizičke osobe iz članka 4. stavka 3. Zakona (stavak 1.); „Poduzetnici i osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su sastavljati dodatne podatke za statističke i druge potrebe prema obliku i sadržaju određenim u prilozima I. i II. ovoga Pravilnika, a u skladu s odredbama Zakona i ovoga Pravilnika“.

9. Nadalje, članak 34.a stavak 1. citiranog Zakona propisao je: „»Posebne okolnosti« podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu“, a obzirom na posebne okolnosti člankom 8. Pravilnika o rokovima predaje financijskih izvještaja i računovodstvene dokumentacije u posebnim okolnostima („Narodne novine“, broj 43/20.), propisan je rok do 30. lipnja tekuće godine za dostavu bilanci, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu. Dakle, predviđeno je produljenje roka za dostavu navedenih financijskih izvještaja do 30. lipnja tekuće godine. Sukladno tome, okrivljenici su bili dužni dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka te dodatne podatke za 2020. godinu najkasnije do 30. lipnja 2021., što nisu učinili. Pritom valja istaknuti da su predaja godišnjih financijskih izvještaja za potrebe javne objave (članak 30. Zakona o računovodstvu) i predaja financijskih izvještaja za statističke i druge potrebe (članak 32. istog Zakona) dva zasebna i samostalna prekršaja. Riječ je o različitim vrstama izvještaja, koji se dostavljaju za različite svrhe i u različitim rokovima. Stoga dostava jedne vrste izvještaja ne može zamijeniti drugu, niti se takva zamjena može smatrati ispunjenjem zakonske obveze. Takvo tumačenje proizlazi iz jasno izražene volje zakonodavca, koji je precizno propisao obvezu predaje određene dokumentacije za svaku pojedinu svrhu, predviđajući pri tome i zasebne prekršajne odredbe za njihovo neispunjavanje.

10. Kako iz stanja spisa - Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. izdanog od strane Fine 25. veljače 2022. proizlazi da je obveznik 7. srpnja 2021. dostavio potpunu i točnu dokumentaciju za javnu objavu i to: bilancu za poduzetnike, račun dobiti i gubitka za poduzetnike, bilješke uz financijske izvještaje, odluku o raspodjeli dobiti ili pokrića gubitaka i odluku o utvrđivanju godišnjeg financijskog izvještaja, no nije dostavio i sve dodatne podatke prema Prilogu I Pravilnika o obliku i sadržaju dodatnih podataka za statističke i druge potrebe za poduzetnike koje su isti bili dužni dostaviti Fini do 30. lipnja 2021. za proteklu kalendarsku godinu, to neosnovano okrivljenici ističu kako su ispunili predmetnu obvezu samo osam dana nakon isteka roka jer upravo iz navedenog izvatka proizlazi suprotno, odnosno da okrivljenici nisu ispunili propisanu obvezu zbog čijeg neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, budući su 7. srpnja 2021. podnijeli dokumentaciju za javnu objavu.

11. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, prvostupanjski sud je osnovano proglasio okrivljenike krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret, vodeći računa i o tome da je člankom 19. stavkom 11. Zakona o računovodstvu propisano da su članovi uprave poduzetnika i njegova nadzornog odbora, ako postoji, odnosno svi izvršni direktori i upravni odbor, u okviru svojih zakonom određenih nadležnosti, odgovornosti i dužne pažnje, odgovorni za godišnje financijske izvještaje. Nadalje, stavkom 12. članka 19. Zakona o računovodstvu propisano je da godišnje financijske izvještaje potpisuju predsjednik uprave i svi članovi uprave (direktori), odnosno svi izvršni direktori poduzetnika. Godišnje financijske izvještaje subjekta koji nemaju upravu, odnosno izvršne direktore potpisuju osobe ovlaštene za njihovo zastupanje. Imajući u vidu citirane odredbe Zakona o računovodstvu, te s druge strane i dužnost poduzetnika, pravne i fizičke osobe propisanu člankom 32. stavkom 1. Zakona o računovodstvu da Financijskoj agenciji dostave do 30. lipnja tekuće godine bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu i to za statističke i druge potrebe, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da su okrivljeni RF i IF, koji su prema Povijesnom izvatku, u inkriminiranom razdoblju kao direktori (imenovani odlukom od 10. rujna 2020.) zastupali okrivljenu pravnu osobu pojedinačno i samostalno, bili dužni izvršiti obvezu pravne osobe kao poduzetnika, iz članka 32. stavka 1. Zakona o računovodstvu do 30. lipnja 2021. za prethodnu kalendarsku 2020. godinu, te da su u tu svrhu trebali organizirati i voditi poslovanje na način koji ne dovodi u pitanje ispunjenje zakonskih obveza pravne osobe. Ukoliko je prenesena odgovornost na jednog od njih, trebali su dostaviti akte okrivljene pravne osobe iz kojih proizlazi kojem je od direktora povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe, konkretno, za godišnje financijske izvještaje.

12. Nadalje, žalbeni navod da je obzirom na sve okolnosti riječ o beznačajnom prekršaju, nije osnovan. Sukladno članku 24.a Prekršajnog zakona nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Stajalište ovog Suda je da prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu predstavlja prekršaj kojim se povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima, a vezano uz navedene objektivne komponente beznačajnosti djela.

13. Iz navedene odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa i to beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnosti djela objektivne je naravi i za njeno postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Kod druge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste i mjere kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona): stupanj krivnje počinitelja, pobude iz kojih je počinio radnju, njegovo ranije ponašanje (prvenstveno neosuđivanost), njegovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja (koje uključuje i stav prema počinjenom djelu, dakle i njegovo priznanje, izraženo kajanje, posebno eventualnu naknadu pričinjene štete i slično) te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Iz dikcije ove odredbe proizlazi da obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene da bi se radilo o beznačajnosti nekog djela. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o tome da okrivljenici nisu uopće dostavili propisane financijske izvještaje za statističke i druge potrebe, ovaj Sud smatra da nisu ostvareni subjektivni elementi neophodni za zaključak da se u ovom slučaju radi o beznačajnom prekršaju. Nadalje, iz stava počinitelja konkretnog prekršaja ne proizlazi izričito priznanje niti izraženo kajanja, već upravo suprotno pokušaj izbjegavanja prekršajne odgovornosti.

14. Kako zakonom nije propisano da se predmetni prekršaj može počiniti samo oblikom krivnje koji se zove namjera, već je za postojanje prekršajne odgovornosti dovoljan oblik krivnje koji se zove nehaj, bez značaja su navodi žalbe istaknuti u tom smjeru da u postupanju okrivljenih nije postojala namjera počinjenja bilo kakvog prekršaja.

15. U svezi navoda žalitelja kako ih je trebalo osloboditi od kazne, ističe se kako ovaj Sud nije našao da bi u konkretnoj situaciji bile ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona. Naime, suprotno mišljenju žalitelja obveza nije sa zakašnjenjem izvršena, budući su okrivljenici 7. srpnja 2021. podnijeli financijska izvješća, ali za javnu objavu (što je također izvan roka propisanog za dostavu tih izvješća). Da su okrivljenici i podnijeli financijska izvješća za statističke i druge potrebe izvan roka, to ne bi moglo otkloniti negativne posljedice počinjenja predmetnog prekršaja, jer je rok za sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja za statističke i druge potrebe izrijekom naveden u Zakonu o računovodstvu i podzakonskim aktima (30. lipnja tekuće godine za prethodnu godinu). Činjenica je da se iz izvještaja zaprimljenih u zakonskom roku obrađeni podaci dostavljaju Državnom zavodu za statistiku za potrebe izračuna BDP-a i drugih statističkih izvještaja koje je Državni zavod za statistiku obvezan pripremiti, objaviti i o istima u propisanim rokovima informirati nadležna tijela Europske unije te druge sudionike koji su nositelji statističkih istraživanja, uključujući i Hrvatsku narodnu banku, a koji podaci zbog propusta okrivljenika da izvješća dostave na vrijeme, nisu realni, niti točni.

16. Prvostupanjski sud pravilno je, u skladu s ovlaštenjem da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, procijenilo obranu okrivljenika te priloženu dokumentaciju, i na temelju ukupno provedenih dokaza utvrdio da su ispunjena sva bitna obilježja prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret. Na temelju analize materijalnih dokaza, prvostupanjski su je obrazložio svoj zaključak valjanim pravnim razlozima koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Navodi iz žalbe ne upućuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona koje bi mogle dovesti u sumnju zakonitost i pravilnost donesene presude, zbog čega daljnje izvođenje dokaza nije potrebno.

17. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne okrivljenicima pravilne i zakonite i da su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Za prekršaj propisan člankom 42. stavkom 1. točkom 35. i stavkom 2. Zakona o računovodstvu, u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna. U međuvremenu, 1. siječnja 2023., stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj 114/22), kojim su za isti prekršaj propisane novčane kazne u rasponu od 1.320,00 do 13.270,00 eura za poduzetnika, pravnu osobu, odnosno od 660,00 do 2.650,00 eura za odgovornu osobu poduzetnika, što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro odgovara iznosima od 9.945,54 do 99.982,82 kuna za poduzetnika, pravnu osobu te 4.972,77 do 19.966,43 kuna za odgovornu osobu poduzetnika.

18. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da je izmijenjeni zakon neznatno blaži isključivo zbog konverzije valute, ovaj Sud zaključuje da su izrečene novčane kazne u iznosu od 2.100,00 kuna za pravnu osobu te u iznosu od po 300,00 kuna za svaku odgovornu osobu, pravilno odmjerene, te uz uvažavanje olakotnih okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud (dosadašnja neosuđivanost), izostankom otegotnih okolnosti, ublažene ispod zakonom propisanih minimalnih iznosa. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje da bi jednake kazne bile izrečene i primjenom kasnije važećeg zakona, zbog čega nije bilo potrebe za primjenom članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.

19. Ovaj Sud drži da će se i s ovako izrečenim ublaženim novčanim kaznama u cijelosti ostvariti i posebna i opća svrha kažnjavanja. Naime, očekuje se da će izrečene kazne djelovati odvraćajuće na same okrivljenike, sprječavajući njihovo buduće protupravno ponašanje (posebna prevencija), kao i na širu društvenu zajednicu, šaljući jasnu poruku o neprihvatljivosti takvog ponašanja (opća prevencija).

20. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku koji je prvostupanjskom presudom određen za plaćanje kazne (tridesete dana), plate dvije trećine izrečene im novčane kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, novčane kazne smatrat će se u cjelini plaćenima.

21. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

22. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.