Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-567/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, predsjednice vijeća, te Tomislava Tomašića i Jasne Momirović, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe GRIFON GRAD d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe DG, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20 i 47/20.), odlučujući o žalbama okrivljene pravne osobe GRIFON GRAD d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe DG, podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 7. studenoga 2022., broj: 6. Pp-4612/2022, u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbi okrivljene pravne osobe GRIFON GRAD d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe DG, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na okrivljenu pravnu osobu GRIFON GRAD d.o.o. na način da se na temelju članka 42. stavka 1. točke 35. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20. i 47/20. i 114/22.), uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenoj pravnoj osobi GRIFON GRAD d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 260,00 (dvjestošezdeset) eura, koju je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, te će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko u naprijed navedenom roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

II Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljene pravne osobe GRIFON GRAD d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe DG, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20 (dvadeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašeni su krivima okrivljena pravna osoba GRIFON GRAD d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba DG, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, te je, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna / 265,45 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od 600,00 kuna / 79,63 eura.

2. Okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka, i to svaki u iznosu od po 200,00 kuna / 26,54 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su podnijeli žalbe, ne navodeći žalbene osnove, a u bitnome ističu da je točno da nisu predali izvješća Financijskoj agenciji do 30. lipnja 2021. Žalitelji dodaju da je 8. travnja 2020. donesen Pravilnik o rokovima predaje financijskih izvještaja i računovodstvene dokumentacije u posebnim okolnostima te ako Sud smatra da Pravilnik ne vrijedi, onda su oni dovedeni u zabludu.

4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud (dalje u tekstu: Sud), utvrdio je da glede djela činjenično i pravno opisanog u izreci osporavane presude, nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljene pravne i odgovorne osobe povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Razmatrajući žalbu okrivljenih i ispitujući pobijanu presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, na temelju pisane obrane i materijalne dokumentacije spisa, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljena pravna osoba kao poduzetnik i odgovorna osoba poduzetnika, nisu dostavili Financijskoj agenciji do 30. lipnja 2021. za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje - bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke, za prethodnu kalendarsku 2020. Upravo je iz Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. izdanog od strane Fine 1. ožujka 2022. vidljivo da do izdavanja izvatka obveznik nije dostavio financijski izvještaj za statističke i druge potrebe za 2020. godinu, kojim Financijska agencija dokazuje da okrivljenici nisu ispunili svoju zakonsku obvezu.

8. Člankom 32. stavom 1. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20 i 47/20.) propisano je da poduzetnici pravne i fizičke osobe iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona dužni su za statističke i druge potrebe Financijskoj agenciji do 30. travnja tekuće godine dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu. Članak 34.a stavak 1. citiranog Zakona propisao je: „»Posebne okolnosti« podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu“, a obzirom na posebne okolnosti člankom 8. Pravilnika o rokovima predaje financijskih izvještaja i računovodstvene dokumentacije u posebnim okolnostima („Narodne novine“, broj 43/20.), propisan je rok do 30. lipnja tekuće godine za dostavu bilanci, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu. Dakle, predviđeno je produljenje roka za dostavu navedenih financijskih izvještaja do 30. lipnja tekuće godine. Sukladno tome, okrivljenici su bili dužni dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka te dodatne podatke za 2020. godinu najkasnije do 30. lipnja 2021., što nisu učinili. Pritom valja istaknuti da su predaja godišnjih financijskih izvještaja za potrebe javne objave (članak 30. Zakona o računovodstvu) i predaja financijskih izvještaja za statističke i druge potrebe (članak 32. istog Zakona) dva zasebna i samostalna prekršaja. Riječ je o različitim vrstama izvještaja, koji se dostavljaju za različite svrhe i u različitim rokovima. Stoga dostava jedne vrste izvještaja ne može zamijeniti drugu, niti se takva zamjena može smatrati ispunjenjem zakonske obveze. Takvo tumačenje proizlazi iz jasno izražene volje zakonodavca, koji je precizno propisao obvezu predaje određene dokumentacije za svaku pojedinu svrhu, predviđajući pri tome i zasebne prekršajne odredbe za njihovo neispunjavanje.

9. Kako iz stanja spisa - Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. od 15. ožujka 2022. proizlazi da je obveznik 20. srpnja 2022. dostavio potpunu i točnu dokumentaciju za javnu objavu i to: bilancu za poduzetnike, račun dobiti i gubitka za poduzetnike, bilješke uz financijske izvještaje i odluku o raspodjeli dobiti ili pokrića gubitaka i odluku o utvrđivanju godišnjeg financijskog izvještaja, no nije dostavio i sve dodatne podatke prema Prilogu I Pravilnika o obliku i sadržaju dodatnih podataka za statističke i druge potrebe za poduzetnike („Narodne novine“, br. 2/17.) koje su isti bili dužni dostaviti Fini do 30. lipnja 2021. za proteklu kalendarsku godinu, to je nedvojbeno da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.

10. Nadalje, predviđena novčana kazna za predmetni prekršaj u vrijeme počinjenja prekršaja u odnosu na pravnu osobu bila je propisana u rasponu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna, a u odnosu na odgovornu osobu u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna. Međutim, potrebno je istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 114/22.), koji za predmetni prekršaj propisuje nešto blažu novčanu kaznu (u iznosu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura za pravnu osobu i od 660,00 do 2.650,00 eura za odgovornu osobu, a što je prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450, niži iznos od kazne propisane u kunama, kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku). Prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

11. Uvažavajući navedene okolnosti, ali i sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona (načelo primjene blažeg propisa), uzimajući u obzir Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 114/22.) i Zakon o izmjenama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 114/22.), koji su stupili na snagu 1. siječnja 2023.g., budući da je prvostupanjski sud okrivljenoj pravnoj osobi uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona izrekao najnižu moguću novčanu kaznu jer se pravnoj osobi sukladno članku 33. stavak 1. Prekršajnog zakona nije mogla izreći novčana ispod 2.000,00 kuna, a sukladno Zakonu o izmjenama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 114/22.) za počinitelja pravnu osobu može se izreći najniža kazna od 260,00 eura (što je protuvrijednost od 1.958,97 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 7.53450), dakle u nešto blažem iznosu od onog koji je bio propisan u vrijeme počinjenja djela, ovaj Sud je u povodu žalbe, a po službenoj dužnosti, u korist okrivljene pravne osobe preinačio odluku o kazni kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke. Dakle, člankom 33. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisan je opći zakonski minimum od 260,00 eura za počinitelja prekršaja pravnu osobu te nema zakonske mogućnosti okrivljenoj pravnoj osobi ublažiti novčanu kaznu ispod zakonom propisane i dozvoljene granice.

12. Prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke o kazni naveo da je uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona pa je vodio računa o stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja posebno te je uzimajući u obzir gospodarske prilike i prekršajnu nekažnjavanost za istovrsno djelo prekršaja, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona novčane kazne ublažio ispod zakonom propisanog raspona. Ovaj Sud slijedom navoda žalbe ne nalazi osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne okrivljenoj odgovornoj osobi pa, stoga, u odnosu na ovog počinitelja prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenjena pravna kvalifikacija i primijenjen Zakon o izmjeni Zakona o računovodstvu kao blaži propis, budući da je po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljenoj odgovornoj osobi izrekao novčanu kaznu u iznosu od 600,00 kuna, koja je ublažena ispod minimalne novčane kazne propisane zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjena prekršaja, a koja je i ispod okvira minimalne novčane kazne propisane novim, izmijenjenim zakonom (Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj: 114/22.). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog Suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj: 114/22.) u izmijenjenoj odredbi članka 7., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenu odgovornu osobu u konkretnom slučaju pravilno odmjerene novčane kazne.

13. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku koji je određen za plaćanje, računajući od primitka ove presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne, iste će se smatrati plaćenim u cijelosti.

14. Odlučujući o žalbi u dijelu koji se odnosi na troškove prekršajnog postupka, ovaj Sud ocjenjuje da su okrivljenici pravilno i zakonito obvezani na njihovu naknadu. Paušalni troškovi postupka određeni su u iznosu koji se približava minimalnom, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13). Pri tome treba istaknuti da okrivljenici u žalbama nisu konkretno obrazložili niti potkrijepili bilo kakvom dokumentacijom svoje navode u vezi s troškovima, zbog čega nisu pružili valjane razloge koji bi doveli do drukčijeg odlučivanja u tom dijelu. Slijedom navedenog, Sud je potvrdio pobijanu presudu i u dijelu koji se odnosi na trošak prekršajnog postupka.

15. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki III izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

16. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.