Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-151/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika IG, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K- 422/2022, od 8. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se djelomice žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenik IG, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim u izreci prvostupanjske presude, na temelju odredbe članka 235. stavka 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
II. U preostalom dijelu žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim okrivljenika IG zbog počinjenja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, iz članka 235. stavka 1. KZ/11 te ga je, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Nakon toga, na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11, prema okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti, ako isti u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, u visini od 1.205,00 kuna, odnosno 159,53 eura, koje je okrivljenik dužan isplatiti u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude.
3. Na temelju odredbe članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, okrivljenik je „dužan izvršiti posebnu obvezu“, na način da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude naknadi štetu oštećenoj Republici Hrvatskoj, zastupanoj po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu u visini od 1.205,00 kuna, odnosno 159,53 eura. Ako okrivljenik bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri ovu posebnu obvezu, uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje kazne zatvora (članak 58. stavak 5. KZ/11).
4. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08, okrivljenik IG je obvezan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna, odnosno 132,72 eura, što predstavlja „sudski prosjek“.
5. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o uvjetnoj osudi i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presude ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, odnosno da se ista preinači tako da se okrivljeniku za kazneno djelo koje je počinio "izrekne kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i obveže na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj Republici Hrvatskoj u iznosu od 1.205,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe".
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
8. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.
9. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka državni odvjetnik je pravno označio kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, stoga što je u izreci presude sud okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a u obrazloženju presude, u točki 8., da je naveo kako ga je osudio na kaznu zatvora od 3 mjeseca pa da stoga nije jasno na koliku kaznu zatvora je okrivljenik osuđen.
10. Premda je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je kazna zatvora navedena u izreci presude različita od one koja se navodi u obrazloženju, taj propust prvostupanjskog suda ipak pobijanu presudu ne čini do te mjere nerazumljivom i proturječnom da se ne bi mogla ispitati. Naime, visina kazne zatvora navedena u izreci presude u potpunosti odgovara visini kazne zatvora koja je u prisutnosti stranaka objavljena javno nakon rasprave od 8. prosinca 2022., a upravo je izreka onaj dio presude u kojem se objavljuje ono što je sud odlučio o svim ključnim pitanjima kaznenog postupka, dok u obrazloženju presude sud iznosi razloge u odnosu na svaku točku presude koja je izrečena. Dakle, potpuno je jasno da je kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen ona koja je navedena u izreci, odnosno da je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a navod iz obrazloženja presude u točki 8., da se radi o kazni zatvora u trajanju od 3 mjeseca, je očita pogreška u pisanju, kod koje niti u zagradama nije slovima navedeno kolika je visina kazne, kao što je to napravljeno u izreci presude. Stoga se državni odvjetnik neosnovano žali zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
11. U pravu je međutim državnik odvjetnik kada u svojoj žalbi ističe da je sud, prilikom odabira vrste i mjere kaznenopravne sankcije, propustio u dovoljnoj mjeri voditi računa o društvenoj opasnosti počinjenog kaznenog djela te ciljevima specijalne i generalne prevencije, precijenivši olakotne, a podcijenivši otegotne okolnosti na strani okrivljenika. Ispravno se u žalbi ističe kako je kazneno djelo koje je predmet ovog postupka okrivljenik počinio u prostoriji za zadržavanje Policijske uprave splitsko- dalmatinske, zapalivši deke i madrac te da se radilo o izuzetno opasnom kaznenom djelu.
11.1. Prilikom odabira vrste i mjere kaznenopravne sankcije, prvostupanjski sud je okrivljeniku kao olakotne okolnosti cijenio izraženo kajanje, „doprinos utvrđenju činjeničnog stanja“ te "korektno i suradno držanje tijekom postupka", dok je kao otegotnu okolnost okrivljeniku cijenio njegovu raniju osuđivanost. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Naime, okolnost njegova navodnog doprinosa utvrđivanju činjeničnog stanja u stvari nije ni trebalo cijeniti kao olakotnu okolnost, s obzirom na to da je činjenično stanje bilo potpuno nesporno i bez njegovog doprinosa jer je on zapalio deke i madrac u prostoriji za zadržavanje u zgradi PU splitsko-dalmatinske, ispred policijskih službenika pa je policijski službenik ZG na monitoru primijetio dim koji dolazi iz prostorije za zadržavanje i uz pomoć kolega ugasio vatru koju je okrivljenik potpalio. U takvoj situaciji potpuno je jasno da priznanje okrivljenika nije bitno doprinijelo utvrđivanju činjeničnog stanja ni ubrzanju kaznenog postupka. Pored toga, prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio kao olakotnu okolnost još i "korektno i suradno držanje" tijekom postupka, u što sadržajno i po značenju spada i priznanje počinjenja kaznenog djela pa je stoga sud neopravdano u dva navrata istu okolnost okrivljeniku vrednovao kao olakotnu
11.2. S druge strane prvostupanjski sud je podcijenio okolnost da je ovo kazneno djelo okrivljenik počinio u zgradi PU splitsko-dalmatinske, ničim izazvan te je samo brzom intervencijom policijskih službenika spriječena veća materijalna šteta i moguća ugroza života i zdravlja većeg broja ljudi. Pored toga, iz obrane okrivljenika koju je iznio na raspravi proizlazi da je on iskoristio korektnost policijskih službenika koji su mu, na njegov zahtjev, dali cigarete i upaljač, što je on međutim uporabio za počinjenje ovog kaznenog djela. Kod takvog stanja stvari, a imajući u vidu i činjenicu da je okrivljenik do sada u dva navrata bio osuđivan zbog kaznenih djela razbojništva, a također da je bio i prekršajno kažnjavan, pravilno državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe kako se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može ostvariti isključivo osudom na zatvorsku kaznu te da u konkretnom slučaju uvjetna osuda koju je okrivljeniku prvostupanjski sud izrekao nije sankcija kojom se ti ciljevi mogu ostvariti. Stoga je djelomice prihvaćena žalba državnog odvjetnika i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu odluke o kazni te je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci jer je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda upravo takva kazna odgovarajuće prilagođena stupnju krivnje okrivljenika, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, svim okolnostima vezanim uz počinjenje ovog kaznenog djela te osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika te je za očekivati da će se ovakvom kaznom s uspjehom ostvariti ciljeve specijalne i generalne prevencije te da će se ostvariti pozitivan utjecaj na okrivljenika na način da se on u buduće suzdrži od činjenja novih kaznenih djela.
12. Državni odvjetnik je u svojoj žalbi predložio i da se okrivljenog obveže da imovinskopravni zahtjev plati oštećeniku u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, međutim prvostupanjski sud je pravilno odlučio okrivljenika obvezati na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva u roku od 1 godine od pravomoćnosti presude. Naime, okrivljenik se nalazio na izdržavanju kazne zatvora te je potpuno jasno da bi obvezu da imovinskopravni zahtjev isplati u roku od 15 dana teško mogao ispuniti u roku, što ima dodatnu težinu jer je plaćanje imovinskopravnog zahtjeva sud okrivljeniku izrekao i kao posebnu obvezu u smislu članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, a postupanje protivno izrečenoj posebnoj obvezi je moglo dovesti i do opoziva uvjetne osude, radi čega je rok za ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva u trajanju od 1 godine pravilno odmjeren, što svojim žalbenim navodima državni odvjetnik nije doveo u pitanje. Stoga se državni odvjetnik neosnovano žali i u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu.
13. S obzirom na naprijed navedeno, žalba državnog odvjetnika je djelomično prihvaćena te je prvostupanjska presuda preinačena u pogledu odluke o kazni, sukladno odredbi članka 486. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), dok je u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.
Split, 8. travnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maria Majić
