Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Dr. Franje Tuđmana 35.

Poslovni broj: Pp-1091/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru po sutkinji Marii Stopfer Mišetić, uz sudjelovanje Maje Gospić kao zapisničara, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljene KŠ zbog prekršaja iz članka 149. stavka 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 19/22, 59/23– dalje u tekstu: Zakon o zaštiti potrošača), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru, Klasa: 336-02/23-01/1448, Urbroj: 443-02-03-22-23-3 od 23. siječnja 2023., nakon glavne i javne rasprave te objavljene presude dana 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Na temelju članka 161.stavka. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022., dalje: Prekršajni zakon)

Okrivljenica KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], drž. RH

O S L O B A Đ A  S E O P T U Ž B E

što je dana 16. siječnja 2023. godine u poslovnim prostorijama kozmetičkog salona " [obrt]" u [adresa]., koja posluje u sklopu obrta za kozmetičke usluge " [obrt]" [adresa], prilikom pružanja kozmetičkih usluga koristila nepoštenu, odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35., čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br, 19/22, u daljnjem tekstu ZZP), koju je koristila u odnosu prema potrošačima na način da je: na dan 31.12.2022. godine cijena depilacije nogu iznosila 110 kuna/14,59 eura, depilacija potkoljenice iznosila 70,00 kuna/9,29 eura, depilacija nogu sa šećerom 210 kuna/27,87 eura, dok je na dan inspekcijskog nadzora dana 16. siječnja 2023. godine cijena istih usluga odnosno depilacije nogu iznosila 15,93 eura/120 kuna, depilacija potkoljenice iznosila 11 eura/82,88 kuna, depilacija nogu sa šećerom 29 eura/218,50 kuna, te je time podignula cijenu navedenih usluga i to depilacija nogu u visini od 9,09%, depilacija potkoljenice u visini od 18,39%, a depilacija nogu sa šećerom 4,04%, čime je neopravdano povećala navedene usluge nakon 31. prosinca 2022. pri čemu je dovela potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. godine kao službenu valutu te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri korištenju kozmetičkih usluga,

- čime da bi počinila prekršaj iz članka 149. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača

II Na temelju odredbe članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u [adresa], Klasa: 336-02/23- 01/1448, Urbroj: 443-02-03-22-23-3 od 23. siječnja 2023. izdala je prekršajni nalog protiv okrivljenice zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude na koji je ista uložila prigovor.

2. Okrivljenica je na sudu iskazala kako Smatram se krivom za prekršaj koji mi se stavlja na teret. Istina je da sam još krajem 20221. godine duže vrijeme razmišljala a kako moram podići cijene jer su mi bile toliko niske da kad bih platila djelatnicu i ostale obveze jako malo bi mi ostalo,. To vrijeme sam bila na porodiljinom te sam kontaktirala knjigovodstveni servis koji mi vodi knjige. Tada mi je šef knjigovodstva kazao da bez obzira što se 01.01.2023. uvodi eur-a da ja mogu slobodno povećati cijene a da postoje neka pravila oko prehrambenih proizvoda te da se to ne bi onda odnosilo na mene. Iz tog razloga sam od 01.01. sam podignula cijene, ništa pretjerano. Žao mi je zbog ovog prekršaja te nisam shvatila da se radi o nepoštenoj i agresivnoj poslovnoj praksi. Nisam nikad kažnjavana po ovom zakonu što se tiče svoje djelatnosti a poslujem već 8 godina te mi je ovo prvi ovakav prekršaj.

3. Međutim, ispitujući optužni akt sud je utvrdio da djelo, na način kako se to okrivljenoj stavlja na teret, po propisu nije prekršaj. Naime, iz činjeničnog opisa prekršaja proizlazi da je okrivljena u inkriminiranom periodu prilikom obavljanja usluga koristila nepoštenu, odnosno agresivnu poslovnu praksu, čime da bi počinila prekršaj iz članka 149. stavka 3. u svezi s člankom 149. stavka 1. točkom 49. Zakona o zaštiti potrošača.

4. Međutim, odredbom članka 33. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena, dok je odredbom članka 34. Zakona o zaštiti potrošača propisano da je poslovna praksa nepoštena:

- ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i

- ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.

Nadalje, stavkom dva istog članka propisano je da poslovna praksa koja će vjerojatno bitno utjecati na ekonomsko ponašanje samo jasno odredive skupine potrošača koji su zbog tjelesnih ili duševnih mana, dobi ili lakomislenosti posebno osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili određeni proizvod, i to na način koji je trgovac mogao razumno predvidjeti, procjenjivat će se iz perspektive prosječnog člana te skupine potrošača, dok je stavkom 3. propisano da odredba stavka 2. ovoga članka ne utječe na dopuštenost korištenja uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno, dok odredba stavka 4. propisuje da će se nepoštenom poslovnom praksom posebno smatrati zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa.

4.1. Odredbom članka 35. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, dok su stavak 2. istog članka propisuje okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi, a to su:

1. postojanje ili priroda proizvoda

2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu

3. opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda

4. cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu

5. potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka

6. priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili drugo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja

7. prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke

8. rizici kojima potrošač može biti izložen.

Nadalje, stavak 3. istog članka propisuje kako se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje:

1. bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, žigom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu 2. nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru, već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja 3. svako stavljanje robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima.Također, sukladno članku 6. Direktive, poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži lažne informacije te je stoga neistinita ili ako na bilo koji način, uključujući sveukupno predstavljanje, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čak i ako je informacija činjenično točna, i to u odnosu na jedan ili više sljedećih čimbenika, te ako u bilo kojem od spomenutih slučajeva potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.

4.2. Odredbom članka 38. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se poslovna praksa smatra agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

4.3. Odredbom članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

5. Iz navedenih odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Direktive nedvojbeno proizlazi da je u konkretnoj situaciji za postojanje agresivne poslovne prakse u danom činjeničnom okviru, uzimajući u obzir sva njegova obilježja i okolnosti, potrebno ispuniti uvjete da je trgovac uznemiravanjem, prisilom, uključujući uporabu fizičke sile te nedopuštenim utjecajem (iskorištavajući specifičnu nesreću ili okolnosti takve težine koja narušavaju potrošačevo prosuđivanje na način da ga navode ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio) time naveo ili je vjerojatno da će time navesti kupca da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

6. Iz činjeničnog opisa djela prekršaja u prekršajnom nalogu ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača, jer da bi bio počinjen prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača u činjeničnom opisu mora biti opisana poslovna praksa koju navodno primjenjuje okrivljenica te moraju biti naznačena obilježja koja tu poslovnu praksu čine nepoštenom (tako i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Ppž-3050/2023 od 29. veljače 2024.).

7. Slijedom navedenog, djelo koje se okrivljenoj stavlja na teret predmetnim optužnim aktom, a na način kako je činjenično opisano u istom, nije prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 49. i članka 149. stavka 3. Zakona o zaštiti potrošača, pa je sud, na temelju odredbe članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenu oslobodio optužbe.

8. Obzirom da je u ovom prekršajnom predmetu donesena presuda kojom se okrivljena oslobađa optužbe, na temelju odredbe članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Zadru 7. travnja 2025.

Sudac

Maria Stopfer Mišetić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave pisanog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom Sudu u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

DOSTAVITI:

- okrivljenici, KŠ,

- tužitelju, Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u Zadru,

- u spis.