Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-638/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Andreju Šooš Maceljski odvjetnik u OD Šooš Maceljski, Stanić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 27. ožujka 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Sandre Kovačić odvjetnice u OU Irene Blauhorn u Karlovcu i zamjenice punomoćnika tuženika Andreje Nejak Bićanić odvjetnice u Karlovcu, a objavljene dana 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženoj Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužiteljici DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih kamata i preplaćene valute u CHF po kreditu podignutom u CHF, iznos od 10.734,69 eura (deset tisuća sedam sto trideset četiri eura i šest deset devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.09.2015.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II.

Nalaže se tuženoj Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužiteljici DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 2.974,27 eura (dvije tisuće devet sto sedam deset četiri eura i dvadeset sedam centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2015.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III.

Nalaže se tuženoj Privredna banka Zagreb d.d., d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužiteljici DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 4.364,13 eura (četiri tisuće tri sto šest deset četiri eura i trinaest centi), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (7. travnja 2025.) pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje obavile prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je dana 22. veljače 2006. s tuženom sklopila Ugovor o kreditu, solemniziran kod javnog bilježnika kojim ugovorom je tužiteljica podignula kredit u iznosu od 85.150,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tužene, važeće na dan korištenja kredita, te sa promjenjivom kamatnom stopom određenom Odlukom tužene o kreditiranju građana. Tužiteljica je dana 16. prosinca 2015. s tuženom sklopila dodatak ugovora o kreditu koji je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a sve prema odredbama zakona kreditiranju. Bez obzira što je tužiteljica konvertirala kredit i na ime te konverzije dobila određenu svotu, njezino potraživanje nije u cijelosti isplaćeno. Tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev podneskom od dana 10. siječnja 2025. (list br. 401-402).

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te tvrdi kako je tužitelj u ovom predmetu bitna činjenica da je tužitelj prihvatio konverziju kredita izvršenu od strane tuženika sukladno prisilnim zakonskim odredbama, te je kao rezultat prihvaćanja konverzije kredita tužitelj pristao na Dodatak ugovora o kreditu. Smatra da je tužiteljv eć restituiran nakon što je sklopio Dodatak ugovora o kreditu u kojem je kredit u CHF konvertiran u kredu u EUR sukladno odredbama ZID ZPK. Utuženi iznosi već su obuhvaćeni u izračunima na temelju kojih je sklopljen Dodatak., Tuženik je sve uplate tužitelja evidentirao i preračunao u EUR. Dakle, zatraženi iznosi obuhvaćeni su u novim obračunima i novim otplatnim planom.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice DZ kao stranke u postupku, dokaz čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kreditu od 22. veljače 2006. sa lista br. 5-7, Dodatak ugovora o kreditu broj 9011037620 od 16. prosinca 2015. sa lista br. 9-11, opći uvjeti poslovanja tuženika (list br. 91-1¸02), plan otplate kredita sa lista br. 355-358, pregled uplata po kreditu sa lista br. 359-368, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba sa listova br. 378-393. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-u).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.

7. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr.).

8. Tužiteljica DZ je potvrdila da su ona i suprug bili podstanari te su podigli kredit za kupnju kuće i to kod Zagrebačke banke. Kuću su kupili na Turnju. Kredit je podignut 4 godine prije nego što je zaključila sporni ugovor o kreditu u CHF i taj kredit je uredno otplaćivala odnosno skidalo joj se s plaće. Ona je podigla kredit, suprug je bio sudužnik i kuća je bila pod hipotekom ali im ni to nije bilo dovoljno za podizanje kredita te su im svekar i svekrva sa svojim stanom bili sudužnici na način da su svoj stan stavili pod hipoteku njima da bi mogli podići kredit. Htjeli su skinuti nakon 4 godine založno pravo sa stana svekra i svekrve i njih skinuti kao sudužnike kredita radi čega su podigli kredit u Privrednoj banci sporni kredit u CHF. U Privrednoj banci im je tada bila plaća, a prvi kredi je podigla u Zagrebačkoj banci iz razloga što je htjela iskoristi njihovu ponudu za mlade bračne parove starosti do 40 godina života. Otišli su kod osobnog bankara, ima veću plaću od supruga i zato je kredit na glasio na nju iako su suvlasnici kuće. Kredit je podigla u CHF jer je to tada bilo najpovoljnije za njih i to joj je jedino nuđeno, a to je prihvatila znajući za njihovu financijsku situaciju da uzdržavaju dvoje mlt. djece i suprug i ona nemaju velika primanja. Osobni bankar im tada nije uopće govorio niti o valuti CHF niti im je objašnjavao temeljem kojih kriterija će se povećavati ili snižavati promjenjiva kamatna stopa. O time nije bilo niti riječi. Ugovor o kreditu je pročitala, nešto je razumjela, nešto nije. Kada im je kredit odobren vratila sje kredit kod Zagrebačke banke kako je namjeravala a dio novčanih sredstava su upotrijebili za adaptaciju kuće. Prihvatila je aneks ugovora a detalja kako je do toga došlo ne može se sjetiti. U vrijeme dizanja i im je prva i jedina nekretnina. 10 godina su imali zabranu prodavanja kuće jer je Turanj tada bio pod posebnom državnom skrbi i bili su oslobođeni plaćanja poreza. Kredit je vraćen. I kredit kod Zagrebačke banke i kredit kod Privredne banke je plaćala na način da jo se rata kredita svaki mjesec skidala s plaće. Na pitanje pun. tuženika odgovara da se ne sjeća se da li je tada od osobnog bankara zatražila da joj objasni nejasne odredbe ugovora o kreditu. Ne zna što znači valutna klauzula i osobno vjeruje bankaru. Nije znala tada što znači promjenjiva kamatna stopa. Nije joj nuđen kredit niti u jednoj drugoj valuti jer su joj kod tuženika ponudili samo kredit u CHF. U druge banke nije išla tražiti ponude za kredit jer je tuženik njena banka kod koje prima plaću.

9. Naime, Zakon o zaštiti potrošača odredbu smatra nezakonitom ako se o njoj nije pojedinačno pregovaralo te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ujedno se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Dakle, iz iskaza tužiteljice i odredbi ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi, da se radi o ugovoru kojeg je sastavio tuženik trgovac i na kojeg tužiteljica nije imala nikakav utjecaj.

10. Nadalje, sud ocjenjuje da sklapanje Dodatka predmetnog ugovora o kreditu nije prestala obveza tuženika da izvrši povrat novčanih iznosa do potpunog obeštećenja tužiteljici nastalih zbog sklapanja ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, dok je sklapanje Dodatka ugovora o kreditu samo umanjilo štetne posljedice za tužiteljicu i u cilju da tužiteljica plaća manje obročne rate kredita (anuitete). Naime, iz nalaza financijskog vještaka nedvojbeno proizlazi da konverzija kao intervencija zakonodavca nije uspostavila pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih odredbi nije nikada bilo, odnosno sud ocjenjuje da uspostava ravnoteže, uslijed izuzeća nepoštenih odredbi, konverzijom nije onemogućena. Sud zaključuje da konverzija nije zapreka za obeštećenje tužiteljice i da tužiteljica ima pravo na punu restituciju.

11. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužiteljica kao korisnica kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu 22. veljače 2006. (list br. 5-7 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 85.150,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita (točka 1. ugovora), a namjena kredita je bila zatvaranje stambenog kredita i adaptacija,

- da se tužiteljica obvezala vratiti kredit kroz 204 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 591,31 CHF obračunatoj po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospjelosti,

- da je ugovorena kamatna stopa od 4,35 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka 4. ugovora)

- da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu broj 9011037620 dana 16. prosinca 2015. godine i da su ugovorile da sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju po provedenoj konverziji je utvrđen ukupni iznos pretplate od 4.648,45 eura,

- da je nakon sklapanja dodatka ugovora o kreditu mjesečni iznos anuiteta iznosio 630,74 eura i ukupni dug od 29.875,23 eura.

12. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

13. Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

14. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

15. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 -u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

17. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

19. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom toč. 8. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

20. U tom pravcu neistiniti su navodi tuženika u odgovoru na tužbu da je tužena prilikom sklapanja ugovora pružila tužiteljici sve potrebne informacija te da banka kod sklapanja ugovora nije znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.

21. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku.

22. U postupku je utvrđeno i nesporno je:

-da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužiteljica je podnijela 10. lipnja 2019.,

-da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period tužitelj potražuje za povrat preplaćene kamate iznos i za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute u ukupnom iznosu od 10.734,69 eura, te s osnova razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 2.974,27 eura,

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,

-da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

23. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

24. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

25. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

26. Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

27. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. -gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

28. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

29. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

30. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 10. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na valutu) to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Iz navedenih razloga je neosnovan prigovor zastare i na razliku pogrešno obračunate glavnice.

31. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb, a zadatak vještaka je bio utvrditi da li je i koliki je iznos tužiteljica preplatila na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je tužiteljica platila preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi sve ukupno do dana konverzije, utvrditi da li je i koliki je iznos kredita tužitelj kroz mjesečne anuitete tužiteljica preplatila zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. utvrditi koliko je preplatila na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužitelju isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF sve ukupno do dana konverzije, utvrditi razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju, utvrditi uračunavanje priznate preplate u konverziji sa potraživanjem tužitelja temeljem članka 171. i članka 172 . Zakona o obveznim odnosima.

32. Iz nalaza vještaka (list 378-393) proizlazi:

• isplaćeni iznos od 85.150,00 CHF iznosio je protuvrijednost od 52.843,86 EUR (konvertirani iznos),

• ako se promatraju samo iznosi koje je tužiteljica više platila:

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31.3.2006.) do dana izračuna konverzije (30.9.2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 4.189,61 CHF, odnosno 2.600,09 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); (pozitivni iznosi razlika),

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31.3.2006.) do izračuna konverzije (30.9.2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 8.062,03 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); (pozitivni iznosi razlika),

- nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po obje gore navedene osnove, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30.9.2015., preostalo dospjelo potraživanje s danom 30.9.2015. (manje priznati iznos preplate) iznosi 10.734,69 EUR (konvertirani iznos) (10.662,12 EUR glavnice i 72,57 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata),

• ako se promatraju i pozitivni i negativni iznosi (prebijeno):

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31.3.2006.) do dana izračuna konverzije (30.9.2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 3.931,10 CHF, odnosno 2.439,65 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa),

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31.3.2006.) do izračuna konverzije (30.9.2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 7.677,49 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa),

- nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po obje gore navedene osnove, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30.9.2015., preostalo dospjelo potraživanje s danom 30.9.2015. (manje priznati iznos preplate) iznosi 9.756,32 EUR (konvertirani iznos) (koji se u cijelosti odnosi na glavnicu),

• iznos preostale glavnice na dan izračuna konverzije (30. rujna 2015.) koji je tuženik više obračunao u odnosu na iznos preostale glavnice kakva bi bila da se od početka otplate kredita do 30. rujna 2015., odnosno do dana izračuna konverzije primjenjivala kamatna stopa od 4,35 %, te da se od početka otplate do dana izračuna konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF prema HRK na dan isplate kredita, iznosi 2.974,27 EUR (konvertirani iznos).

33. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim. Ovo iz razloga što je financijski vještak argumentirano, pregledno i specificirano obrazložio svoj nalaz i mišljenje. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti, dok tuženik ne osporava financijski izračun vještaka.

34. Zatim, tuženik je predložio da financijski vještak sačini izračun koji će uključiti razdoblje otplate kredita u kojem je tečaj bio niži od početnog tečaja i u kojem je kamatna stopa bila niža od ugovorene visine kamatne stope. Financijski vještak Ručević vještačenja d.o.o. iz [adresa] je u svom nalazu prikazao sve razlike anuiteta i pozitivne na koje se poziva tužiteljica i negativne na koje se poziva tuženik.

35. Odredba članka 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22" – dalje: ZOO) glasi: "Dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele."

36. Sud je ocijenio tuženikov prigovor uračunavanja negativnih razlika neosnovanim. Ovo iz razloga što mjesečne razlike kamate i valute nisu iznosi koje tužitelj manje platio radi promjene kamatne stope na nižu u odnosu na ugovorenu, jer se razlika zbog promjene kamatne stope bilo na više bilo na niže očituje u povećanju ili smanjenju anuiteta koji je plaćen u odnosu na početno ugovoreni anuitet.

37. Nadalje, sud ističe prema članku 323. stavak 2. ZOO-a da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog pravnog posla odgovara suugovaratelju za štetu koju trpi, ali ne propisuje da takva prava ima i stranka koja je kriva za sklapanje ništetnog pravnog posla. Obzirom da je isključivo tuženik kriv za ništetnost odredbi tog pravnog posla tužitelj nema nikakvu obvezu mu ispuniti bilo koju tražbinu jer apsolutno nikakve protupravnosti u njegovom ponašanju nije bilo. Osim toga, tuženik je imao jednostranu mogućnost određivati visinu kamatnih stopa i ako ih je odredio nižima od početne to je bilo samo i isključivo volja tuženika i tužiteljica na to nije imala apsolutno nikakav utjecaj. Stoga je sud tuženikov prigovor ocijenio neosnovanim.

38. Tužiteljica je kao što je naprijed navedeno u skladu s nalazom vještaka specificirala tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 10.734,69 eura (za preplaćene kamate i za preplaćeni tečaj zbog rasta CHF, te za razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvorila u kunsku prema početnom tečaju), te sa osnova pogrešno obračunate glavnice prilikom izračuna konverzije i sklapanja ugovora o konverziji potražuje iznos od 2.974,27 eura, na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu od dospijeća pa do isplate, pa nadalje, radi čega mu pripada u smislu odredbe čl. 1115. st.1. ZOO tj. tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan zz kamate platiti od dana stjecanja. Zatim, tužitelju je priznata pogrešno obračunata glavnica u iznosu od 2.974,27 eura, radi čega je primjenjujući članak 1111. i članak 1115. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

39. Slijedom svega navedenog, a nalazeći osnovanim zahtjev tužiteljice, valjalo je odlučiti kao u izreci.

40. Odluka o kamatama donijeta je temeljem članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05 idr.).

41. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22. 155/23).

42. Slijedom toga omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica uspjela u cijelosti.

43. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćnici odvjetnici, a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška financijskog vještačenja.

44. Tužiteljici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 13.708,96 eura pripada trošak sastava tužbe od 10. lipnja 2019. (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura, sastava podneska od 05. studenog 2019. (očitovanje na odgovor na tužbu) sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 6. svibnja 2020. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 01. listopada 2020. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 10. siječnja 2025. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na pripremnom ročištu 25. ožujka 2024. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t.1.), zastupanja na ročištu 25. rujna 2024. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t.1.), zastupanja na ročištu 27. ožujka 2025. sa PDV- om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t.1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 7. travnja 2025. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 62,50 eura.

45. Tužiteljici je priznat u trošak financijskog vještačenja u iznosu od 597,25 eura.

46. Dakle, tužiteljici su ukupno priznati troškovi u iznosu od 5.659,75 eura. Međutim, obzirom je tužiteljica priloženim troškovnikom (list br. 405) potraživala ukupan iznos od 4.364,13 eura, sud je dosudio tužiteljici ukupan iznos od 4.364,13 eura, jer nije ovlašten dosuditi veći iznos od potraživanog iznosa troškova.

47. Nadalje, trošak sastava ostalih podnesaka (više od četiri u prvostupanjskom postupku), sud ne može priznati kao trošak postupka. Troškovi sastava ostalih podnesaka sud nije ovlašten priznati sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, jer je već priznao trošak sastava ukupno četiri podneska.

48. Tužiteljici nije priznat zahtjev za naknadnom troška sudske pristojbe na tužbu i presudu radi neosnovanosti. Ovo iz razloga što je tužiteljica oslobođena plaćanja sudskih pristojbi temeljem članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ broj 118/18, 51/23 - potrošač-kolektivna presuda).

49. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 7. travnja 2025.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Irena Blauhorn u Karlovcu

2. Andrej Šooš Maceljski odvjetnik u Zagrebu