Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

[adresa], I 14

Poslovni broj: P-1026/2019-101

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužitelja IA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici Ines Bilandžić-Arbutina, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:92963223473, zastupane po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave 21. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u odsutnosti punomoćnika tuženika, 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u člancima 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 3208130691, sklopljenog 22. prosinca 2006. između tužitelja IA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., [adresa], OIB:92963223473 na iznos od 62.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a u dijelu u kojem su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:92963223473 da tužitelju IA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 11.538,97 € zajedno sa zateznom kamatom u visini kamate stope iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanom za tri postotna poena koja se obračunava počevši od 10. veljače 2016. pa sve do isplate koja teče od 01.10.2015. do31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope- kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji traži da sud utvrdi ništetnim odredbe sadržane u članku 8. Dodatka ugovoru o kreditu sklopljenog 09.02.2016.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.604,17 EUR (četiri tisuće šesto i četiri eura i sedamnaest centi) zajedno sa zateznom kamatom u visini kamate stope iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanom za tri postotna poena koja se obračunava počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine pa do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio 13. lipnja 2019. tužbu protiv ovdje tuženika Zagrebačke banke d.d. radi isplate u kojoj navodi da su 22. prosinca 2006. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 3208130691 na iznos od 62.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a, pri čemu je ugovorena redovna kamata od 4,50% godišnje, sve vezano za tečaj CHF kao i otplata mjesečnog anuiteta s time da je banka ovlaštena povisiti ili sniziti iznos anuiteta u slučaju izmjene redovne kamatne stope temeljem jednostrane odluke tuženika.

1.1.Nadalje navodi da prilikom zaključenja predmetnog ugovora nije pregovarano o visini promjenjive kamatne stope niti su tužitelju prezentirani kako metode izračuna promjenjive kamatne stope tako niti kamate nisu bile određene, odnosno odredive na transparentan i razumljiv način, ali tužitelju također nije dana mogućnost da na takve odredbe utječe. Tužitelj nije bio u cijelosti informiran o svim činjenicama i rizicima o donošenju odluka koji se tiču valutne klauzule, osobito tečaja CHF, a što je izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, budući da cijena kredita kao bitan sastojak ugovora za tužitelja nije precizno određena niti odrediva, a zbog nedostatka egzaktnih parametara za njezino određivanje, stoga je ista nepoštena i ništetna sukladno čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača.

1.2. Uzimajući u obzir gore navedeno, tužitelj ističe kako je ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli utvrđena pravomoćnim presudama i to povodom tužbe za zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. a kojom je ujedno i valutna klauzula utvrđena nepoštenom i ništetnom. Nadalje, ističe kako je Ustavni sud RH presudom U-III-2233/19 od 10. lipnja 2019.povrdio pravno stajalište Vrhovnog suda RH iz presude Rev-3142/18 da u „slučaju franak“ nije potrebno provoditi dokaze radi utvrđenja ništetnim ugovornih odredbama koje su kolektivnom presudom utvrđene ništetnim, nego je kolektivna presuda kao takva izravno primjenjiva na sve takve predmete.

1.3. U odnosu na pravno stajalište izraženo u rješenju VSRH poslovni broj Gos-1/2019 od 04.03.2020. upućuje na odluku Suda Europske unije C-452/2018 kojom je utvrđeno da je, u situaciji kada se određeni zakon primjenjuje na predmet koji je ništetan, a zakon ne polazi od toga da je taj predmet ništetan, taj zakon u suštini neprimjenjiv jer se ne odnosi na stvarnu situaciju ništetnosti, nego na nepostojeće stanje, stoga je sam sporazum koji je utemeljen na takvom zakonu nepostojeći, odnosno ništetan.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako u cijelosti osporava istaknuti zahtjev kao neosnovan u pogledu pravne osnove, visine (izračuna), ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 13.06.2014. te prigovor aktivne legitimacije.

2.1. Obrazlažući činjenične navode odgovora na tužbu tuženik ističe da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, s obzirom da su tužitelj i tuženik 09.02.2016. sklopili Dodatak ugovor o kreditu, da su sve tužiteljeve uplate uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama ZID ZPK / 2015, te da je sukladno čl. 19.d. ZID ZPK /2015 prije objave kalkulatora konverzije banka bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19.c. ZID ZPK/15 te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama, pa na strani banke postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom, da je konverzija kredita nastupila na temelju očitovanja volje tužitelja koji se kreditno zadužio uz valutnu klauzulu u CHF da se njegov kredit konvertira u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR i to nakon što je tužitelj u skladu s odredbama ZID ZPK/15 dobio od banke zakonom propisane, iscrpne podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li ili neće prihvatiti konverziju, uključujući podatak o preplatama iz razdoblja primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate u brojčanom iznosu pri čemu je sam način izračuna konverzije zakonodavac izričito propisao u čl. 19.c. ZID ZPK/15, Da je tužena banka bila u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao kojim se u pravnom smislu implementirala volja tužitelja da konvertira svoj kredit, što je ona i učinila pod prijetnjom strogih prekršajnih sankcija pa je time sukladno intenciji zakonodavca tužitelj stavljen u položaj kao da je otpočetka cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR, čime je isključivo po svojem slobodnom izboru izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili u EUR, sve na način koji je bio utemeljen na valjano od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZPK/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i po viđenju CHF tečaja tijekom otplate. Da u pravnom poslu koji je bio sklopljen među strankama u povodu konverzije povijesne kamatne stope su bile izražene konkretnom brojkom u novom otplatnom planu, za cijelo prethodno minulo razdoblje, da prihvatom takvog ugovora o konverziji potrošač naprosto više nije bio u poziciji da ne može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, odnosno da ne može provjeriti opravdanost budućih promjena kamatnih stopa. Da je prihvatom konverzije CHF valutna klauzula nadomještena s EUR valutnom klauzulom, da su sklapanjem dodatka tužitelj i tužena banka u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji uključujući i po osnovi promjena CHF tečaja, da su sve tužiteljeve uplate uvrštene u izračun konverzije iskorištene za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom, a preplata je iskorištena za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplaćena korisniku kredita, ovisno koji je slučaj bio primjenjiv, da su upravo ti iznosi pretvoreni u EUR predstavljali osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih novim otplatnim planom, koji je uključivao sve promjene, pa tako i promjene tečaja koje su uvjetovale izmjenu početnog plana i početnih anuiteta, te se referira na čl. 19.t.roč.8 ZID ZPK/15 koji izričito navodi da se učinak konverzije utvrđuje kao razlika neotplaćene glavnice u CHF valuti kako je ista bila evidentirana u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30.09.2015. (dan konverzije) te neotplaćene glavnice u EUR valuti utvrđene na dan 30.09.2015. te bi svako drugo postupanje banke bilo protivno izričitim zakonskim propisima.

2.3. Tuženik u tijeku postupka također ističe da je u oglednom sporu poslovni broj Gos- 1/2019-36 od 04.03.2020. Vrhovni sud RH naveo da je sklapanje sporazuma o konverziji tužiteljevom voljom nastala nova pravna osnova koja je u cijelosti supstituirala ranije ugovorne uvjete iz izvornog ugovora o kreditu, slijedom čega tužitelj u ovom postupku, nakon konverzije, ne može imati bilo kakvu tražbinu na povrat stečenoga bez osnove zbog bilo kakve preplate, odnosno stjecanja bez osnove iz vremena kad se primjenjivao ugovor o kreditu u protuvrijednosti CHF, jer je izabrao izjednačiti se u svojem pravnom položaju s dužnikom u eurski denominiranom kreditu, u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Time je tužitelj raniju pravnu osnovu, s koje je primio i po kojoj je do tada otplaćivao kredit s retroaktivnim učinkom zamijenio posve novom pravnom osnovom. Stoga tužitelj više ne raspolaže zahtjevom koji bi se oslanjao na pravnu osnovu koja je njegovom voljom ab initio izgubila svaki pravni učinak u pogledu visine kreditne obveze, kojega je imala po izvorno sklopljenom ugovoru o kreditu u kunskoj protuvrijednosti CHF.

3. Tužitelj se u tijeku postupka očitovao na način da je istaknuo kako je prigovor zastare neosnovan, a sve s obzirom na sadržaj odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. u kojoj je zauzeto pravno stajalište da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 predstavlja radnju koja ima učinak prekida zastare potraživanja. Predmetna presuda je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. S obzirom da se na izvanugovorni odnos stečenog bez osnove primjenjuje petogodišnji zastarni rok, a tužba je podnesena u pravnoj stvari 13. lipnja 2019., evidentno je da je neosnovan prigovor zastare.

3.1. Tužitelj također ponavlja kako u vrijeme sklapanja ugovora nije imao niti mogućnost pojedinačnog pregovaranja te da unatoč izvršenoj konverziji kredita, tužitelju nije nadoknađen iznos koji je uslijed primjene ništetnih odredbi preplatio tužitelju, da je to potvrđeno i rješenjem Vrhovnog suda broj: Rev-2868/2018 od 12.02.2019. u kojem sud navodi kako tužitelj ima pravni interes za vođenjem spora protiv banke radi utvrđenja ništetnosti spornih odredbi, a potom i nadoknade preplaćenih iznosa po kreditu bez obzira na sklapanje Aneksa kojim su zamijenjene odredbe osnovnog ugovora pa je očigledno kako konverzijom nije ostvareno obeštećenje tužitelja nego da je jedini cilj konverzije bilo otklanjanje daljnje opasnosti rasta anuiteta i obveze po kreditu zbog primjene nepoštenih ugovornih odredbi.

3.2. Tužitelj je dalje istaknuo kako se konverzija ugovora o kreditu odnosila samo i isključivo na valutnu klauzulu, odnosno na umanjenje štetnog djelovanja odredbi o valutnoj klauzuli, a niti djelomično nisu sanirane posljedice ugovaranja ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te da niti jednom odredbom ZID-a ZPK nije propisano kao niti jednom odredbom sporazuma o konverziji nije ugovoreno da bi sklapanjem ugovora o konverziji bilo postignuto cjelokupno obeštećenje korisnika kredita te da bi sklapanjem istog ugovora korisnici izgubili pravo daljnjeg potraživanja preplaćenih iznosa.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi i to članaka 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu, kreditna partija 3208130691 sklopljen dana 22. prosinca 2006., te čl. 8. Dodatka Ugovora o kreditu kao prethodnom pitanju u ovom postupku, a zatim zahtjev za isplatu iznosa po osnovu preplate na ime povećanja kamatne stope iznos od 2.519,40 EUR, s osnova povećanja tečaja CHF iznos od 6.868,57 EUR te isplatu iznosa od 2.151,00 EUR na ime razlike glavnice koja je priznata konverziju i inicijalno otplatnog plana, odnosno sveukupno zahtjev za isplatu iznosa od 11.538,97 EUR.

5. Među strankama nije sporno da su dana 22. prosinca 2006. godine sklopile Ugovor o kreditu broj: 3208130691, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 62.900,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke, a koja je iznosila 4,50% godišnje, te da su sklopili i Dodatak Ugovoru o kreditu 9. veljače 2016.

6. Među strankama je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, s obzirom da je tuženik istaknuo prigovor zastare te prigovor da predmetni ugovor o kreditu nije potrošački ugovor.

6.1. Sporno je među parničnim strankama da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. oznake P-1401/12, Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13.06.2014., Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. 06.2018. presuda Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015., kao i presuda i rješenje Vrhovnog suda RH Rev-2221/18-11 od 03. rujna 2019.,

6.2. Također je sporno da li se predmetni ugovor o kreditu nakon zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu primjenjuje i da li su odredbe čl. 1.,2. i 7. Ugovora o kreditu, te čl.8. Dodatka Ugovora o kreditu nepoštene i ništetne, odnosno da li tužitelj nakon konverzije ima pravo zahtijevati da se utvrdi da su pojedine odredbe ranijeg ugovora ništetne, te da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe i koji iznos obeštećenja pripada tužitelju, kao i je li osnovan prigovor zastare.

6.3. Konačno, među strankama je sporno i da li tužitelju pripadaju utuženi iznosi nakon što je preinačio tužbeni zahtjev nakon nalaza i mišljenja vještaka, odnosno jesu li isti nakon preinake u zastari.

7. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3208130691 od 22. prosinca 2006. godine (list 4-8 spisa), dodatak ugovora o kreditu od 09.02.2016. godine (list 9-12 spisa), obavijest o izračunu efekata konverzije (list 22 spisa), izračun konverzije na dan 30.09.2015. (list 24-29 spisa), informativni sažetak izračuna konverzije (list 30 spisa), pregled otvorenih stavki po kreditu (list 32 spisa), prijedlog izmjene ugovora o kreditu (list 34 spisa), izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita (list 46-35-37 spisa), promet po kreditu (list 54-66 spisa), podnesak tužitelja u predmetu poslovnog broj P-573/2016 od 30.08.2016. (list 67 spisa), zapisnik s ročišta od 3. prosinca 2020., specifikaciju uplata kredita (list 200-219 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 220-262 spisa), dopunu nalaza i mišljenja (list 382-392 spisa), drugu dopunu nalaza i mišljenja (list 413-431 spisa), treću dopunu nalaza i mišljenja (list 452-476 spisa), četvrtu dopunu nalaza i mišljenja (list 503-538 spisa).

8.Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

9. Iz Ugovora o namjenskom kreditu od 22.12.2006. sud je utvrdio da je kreditor tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 62.900,00 CHF, koji iznos kredita se korisnik obvezao vratiti u anuitetima uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,50% godišnje te interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Člankom 3 istog Ugovora ugovoreno je da rok otplate kredita iznosi 15 godina, te da tražbina kreditora po istom dospijeva najkasnije 22.12.2006., te da se na iznos kredita koji je stavljen u otplatu obračunava se redovna kamata. Člankom 7. istog Ugovora propisano je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 478,29 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora.

9.1. Iz Dodatka Ugovora o kreditu od 09.02.2016. sud je utvrdio da kreditor poduzima radnju sklapanja tog Dodatka Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju jedino u ispunjenu svoje zakonske obveze i u svemu pod uvjetima propisanim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, u skladu s tamo propisanim i od strane korisnika kredita prihvaćenim izračunom konverzije, da je isti Dodatak Ugovoru o kreditu akt kojima se na Zakonom propisani način mijenjaju odredbe iz Osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka Osnovnom ugovoru i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita te postiže sporazum i raspolaganju preplatom / podmirenju manje uplaćenog iznosa sve na način kako to nalaže Zakon. Utvrđeno je nadalje da je korisnik kredita potpisom tog Dodatka ugovoru potvrdio da mu je kao preduvjet za sklapanje tog Dodatka ugovoru dostavljen izračun konverzije zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, pregled stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, odnosno izvod otvorenih stavaka po kreditu te da mu je za potrebe provjere izračuna konverzije omogućen pristup povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, odluka o kamatnim stopama i dnevnih tečajeva koji su se primjenjivali za kredite uz valutnu klauzulu u CHF, da neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije iz čl. 2. tog Dodatka ugovoru iznosi 32.352,59 CHF, što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan 30.09.2015. iznosi 225.846,05 HR, i da preostali rok otplate kredita u mjesecima iznosi 76, da prema izračunu konverzije, broj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB na dan uplate je veći od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR, računajući do dana 30.09.2015., da njihova razlika na temelju Zakona predstavlja preplatu koja na dan 30.09.2015. iznosi 29.195,37 kn. Nadalje, čl. 6. Dodatka Ugovoru propisano je da ako je zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB na dan uplate veći od zbroja iznosa potrebnog za podmirenje duga u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR u smislu Zakona smatrat će se preplatom te kreditor neće zahtijevati njezino ispunjenje, te da ako iznos utvrđen kao preplata ne prelazi ukupni zbroj anuiteta/rata preostalih za otplatu kredita u EUR – ukupan iznos preplate koristi se za namirenje budućih dosjelih anuiteta/rata po kreditu u EUR na način da se 50% anuiteta/rate podmiruje iz preplate do iskorištenja cjelokupnog iznosa preplate dok je korisnik kredita u obvezi podmiriti preostali dospjeli dio anuiteta/rate, da se zadnjom uplatom iz preplate podmiruje dio anuiteta/rate koji može biti manji od 50% te je korisnik kredita u obvezi podmiriti preostali dospjeli iznos anuiteta/rate, te da nakon iskorištenja preplate korisnik kredita je obvezan nadalje podmirivati dospjeli anuitete/rate u punom iznosu, ako je veći od 50% ukupnog zbroja preostalih anuiteta/rata po kreditu, ali ne prelazi ukupni zbroj anuiteta/rata po kreditu u EUR ukupan iznos preplate koristi za podmirenje iznosa u visini 50% svih preostalih anuiteta/rata, a ostatkom preplate korisnik kredita ima pravo raspolagati odmah nakon provedene konverzije u skladu s ovim Dodatkom ugovoru o čemu će dati kreditoru nalog za postupanje. Člankom 8. Dodatka propisano je da na dan 30.09.2015. nedospjela glavnica kredita u EUR utvrđena prinudnim umanjenjem stanja neotplaćene glavnice kredita iz čl. 4. Ovog Dodatka ugovoru, koja je zakonski učinak konverzije kojega na temelju Zakona prinudno snosi vjerovnik, iznosi 21.165.03 EUR koju je korisnik kredita dužan kreditoru platiti zajedno s redovnom kamatom u skladu s odredbama ovog članka Dodatka ugovoru sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, da redovna kamatna stopa na dan 30.09.2015. sastavljena je od fiksnog i varijabilnog dijela, fiksni dio kamatne stope iznos 3,48 p.p., te se ne mijenja do konačne otplate kredita, kao varijabilni dio kamatne stope ugovara se 6M NRS 1 za EUR te se može tijekom razdoblja otplate kredita mijenjati na više i na niže u skladu s Općim uvjetima promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, a na dan 30.09.2015. iznosi 2,36 p.p. sukladno navedenom u prethodnom stavku ovog članka, visina redovne kamatne stope na dan 30.09.2015. godine iznosi 5,84 % godišnje. Umanjenje redovne kamatne stope temeljem diskrecijske odluke Kreditora Kreditor može iz bilo kojeg razloga, neovisno o kretanju ugovorenog parametra, u bilo koje vrijeme i za bilo koje razdoblje otplate kredita, prema svojoj diskrecijskoj procjeni, odnosno do drugačije svoje odluke, sniziti redovnu kamatnu stopu,, primjerice zbog urednosti/lojalnosti korisnika kredita i drugih razloga. Korisnik kredita upoznat je da kreditor u trenutku sklapanja ovog Dodatka ugovoru primjenjuje diskrecijsku odluku kojom snižava redovnu kamatnu stopu iz čl. 8. točke a) ovog ugovora za 0,25 p.p. Ukupna redovna kamatna stopa uz navedeno umanjenje iznosi 5,59 %. Potpisom ovog Dodatka ugovoru korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s pravom kreditora da u svako doba u cijelosti ili djelomice opozove ili izmjeni svoju diskrecijsku odluku. Korisnik kredita na temelju diskrecijske odluke kreditora ne stječe nikakva prava na bilo kakvo buduće određivanje kamatne stope, odnosno na bilo kakvo njeno sniženje u odnosu na onu kamatnu stopu koja je ugovorena čl. 8. točkom a) ovog Dodatka ugovoru. Opozivom, ili istekom roka važenja diskrecijske odluke kreditora, redovna kamatna stopa se nadalje obračunava u svemu u skladu s ovim Dodatkom ugovoru. Za slučaj samo djelomičnog opoziva, ili izmjene diskrecijske odluke kreditora, kamatna stopa može i nadalje biti niža od one koja se određuje kao zbroj varijabilnog i fiksnog dijela. Kreditor će o svakoj svojoj diskrecijskoj odluci, kao i o njenom opozivu, ili izmjeni, na ugovoreni način pravodobno obavijestiti korisnika kredita. Kamata po dospijeću na sve dospjele neplaćene tražbine, osim na dospjelu neplaćenu kamatu, za cijelo razdoblje od dana dospijeća do dana plaćanja obračunat će se i naplatiti kamata po dospijeću s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. Na dospjelu neplaćenu kamatu, kamata po dospijeću će se obračunati u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i naplatiti za razdoblje od dana podnošenja zahtjeva za naplatu do dana plaćanja. Stopa kamate po dospijeću koja vrijedi na dan sklapanja ovog Dodatka ugovoru iznosi 8,05 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate bit će jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanoj za 3 p.p. godišnje. Rizik promjenjivosti kamatne stope tijekom otplate kredita: Nacionalna referentna stopa za depozite fizičkih osoba (NRS1) izračunata je na temelju podataka o troškovima financiranja bankovnog sektora u Republici Hrvatskoj prikupljenim depozitima fizičkih osoba. Stoga kretanje NRS1 (rast i pad) ovisi o kretanju prosječne kamatne stope na depozite fizičkih osoba koje bankovni sektor plaća. Navedena kamatna stopa ne depozite se formira pod utjecajem makroekonomskih kretanja u Republici Hrvatskoj, promjena u instrumentima i mjerama monetarne politike i kretanja regulatornih troškova koji utječu na cijenu izvora sredstava. Na visinu NRS1 nadalje utječu visina premije kreditnog rizika Republike Hrvatske i ocjene njenog kreditnog rejtinga, kretanja na međunarodnim financijskim tržištima, te u relativno manjoj mjeri i drugi relevantni faktor. Slijedom navedenog, varijabilni dio kamatne stope na kredite će rasti u slučaju da kretanje gore navedenih faktora uzrokuje povećanje cijene depozita fizičkih osoba na hrvatskoj bankovnom tržištu, dok će u suprotnom slučaju one padati ili NRS2: Nacionalna referentna stopa za depozite fizičkih osoba i nefinancijskog sektora (NRS2) izračunata je na temelju podataka o troškovima financiranja bankovnog sektora u Republici Hrvatskoj prikupljenim depozitima klijenata, ne uzimajući u obzir depozite pravnih osoba iz financijskog sektora. Stoga kretanje NRS2 (rast i pad) ovisi o kretanju prosječne kamatne stope na navedene depozite koje bankovni sektor plaća. Navedena kamatna stopa ne depozite se formira pod utjecajem makroekonomskih kretanja u Republici Hrvatskoj i promjena u instrumentima i mjerama monetarne politike. Na visinu NRS2 utječu i regulatorni troškovi koji utječu na cijenu izvora sredstava, visina premije kreditnog rizika Republike Hrvatske i ocjene njenog kreditnog rejtinga, kretanja na međunarodnim financijskim tržištima, te u relativno manjoj mjeri i drugi relevantni faktori. Slijedom navedenog, varijabilni dio kamatne stope na kredite će rasti u slučaju da kretanje gore navedenih faktora uzrokuje povećanje cijene depozita koji su obuhvaćeni u izračunu NRS2 na hrvatskom bankovnim tržištu, dok će u suprotnom slučaju one padati.

9.2. Iz dopisa tuženika upućenog tužitelju 12.11.2015. je utvrđeno da je tuženik tužitelju, sukladno čl.19.e. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, dostavio propisanu dokumentaciju, i da ga time upozorava na rizike na temelju čl. 5. st. 1. toč. u Zakona o potrošačkom kreditiranju te poziva da, s obzirom na činjenicu da su na dan 30.09.2015. na temelju važećih propisa za njegov kredit fiksirani i kamatna stopa i mjerodavni tečaj, obrati pozornost na parametar o čijem kretanju u izračunu konverzije ovisi promjena redovne kamatne stope na usporedni EUR kredit prikazan u retku 9. Informativnog sažetka izračuna konverzije kao i na rizik promjene tečaja za EUR koji je u posljednjih 10 godina oscilirao do gotovo 9% između najniže i najviše vrijednosti.

9.3. Iz izračuna konverzije na dan 30.09.2015. sud je utvrdio da je utvrđena razlika u glavnici kredita CHF – EUR (u HRK) 64.312,89 kn, a razlika u uplatama po CHF kreditu

– Eur kredit (u HRK) 29.195,37 KN.

9.4 Iz pregleda prometa po kreditu za razdoblje od 22.12.2006. – 01.07.2019. je utvrđeno da je 22.12.2006. prenesen ovdje tužitelju od strane tuženika iznos od 62.900,00 CHF, da je prva rata iznosila 478,29 te se tijekom navedenog razdoblja na mjesečnoj bazi mijenjala i iznosila od 478.29 CHF do 508,94 CHF.

9.5. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Sanji Radoš dipl. oec. sud je utvrdio da je tužitelj tijekom otplate kredita do trenutka konverzije ukupno platio 64.453,70 kuna na ime više uplaćenih anuiteta, odnosno razlike između iznosa anuiteta na dan plaćanja iznosa anuiteta prema uvjetima koji su postojali u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, 24.903,67 una na ime zatezne kamate na više plaćene anuitete te 16.206, 70 kuna na ime razlike glavnice koja je nastala prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR. Budući da je banka prilikom konverzije priznala preplatu u iznosu od 29.195, 37 kuna, to konačno potraživanje odnosno preostalo prema tuženiku iznosi 79.368,70 kn.

9.6. Iz dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Sanje Radoš dipl. oec. od 10.svibnja 2023. sud je utvrdio da je u razdoblju od ugovaranja kredita pa do prijevremene otplate tuženik tužitelju obračunao 474.363,01 kuna, a da su uvjeti ostali isti prilikom ugovaranja kredita to bi iznosili 392.906,88 kuna, odnosno razliku čini 81.456,13 kuna.

9.7. Iz dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Sanje Radoš dipl. oec. od 20. prosinca 2023. sud je utvrdio da je u razdoblju od ugovaranja kredita pa do prijevremene otplate tuženik tužitelju obračunao 474.468,52 kuna, a da su uvjeti ostali isti prilikom ugovaranja kredita to bi iznosili 393.012,82 kuna, odnosno razliku čini 81.521,38 kuna što umanjeno za iznos priznate preplate tijekom konverzije čini razliku od 49.615,39 kuna pri čemu razlika od 65,68 kn proizlazi iz tečajnih razlika nastalih između datuma dospijeća pojedinog anuiteta i datuma tvarne uplate od strane tužitelja.

9.8. Iz dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Sanje Radoš dipl. oec. od 20. kolovoza 2024. sud je utvrdio da je kada se uzme u obzir ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uz izračun učinka konverzije, tužitelju nastala razlika:

- zbog promjene kamatne stope

• 2.533,27 eura / 19.087,19 kn (kada je kamatna stopa rasla u odnosu na početnu)

• - 392,57 eura / -2.957,87 kuna (kada je k. stopa padala u odnosu na početnu)

- zbog promjene tečaja CHF

• 6.868,57 eura / 51.751,27 kuna (više plaćeno)

• -151,42 eura / -1.140,99 kn (manje plaćeno)

- glavnice koja je utvrđena konverzijom i inicijalnog otplatnog plana

• 2.151,00 eura / 16.206,69 kn

Dakle, konačno je na temelju izrađenog nalaza i mišljenja utvrđeno da konverzijom nisu priznate preplate tužitelja u ukupnom iznosu od 82.946,29 kuna, nego je u konverziji utvrđena preplata u iznosu od 29.195,37 kuna, čime tužitelj nije obeštećen za više plaćene iznosu u odnosu na početno ugovorene uvjete u iznosu od 53.750,92 kuna odnosno 7.133,97 eura.

9.9. Iz očitovanja stalnog sudskog vještaka Sanje Radoš dipl. oec. od 12. prosinca 2024. na prigovor tužitelja sud je utvrdio da je prilikom prikaza zbrajao iznose u kunama, dok je primjenom fiksnog tečaja na tako zbrojene iznose u kunama u nalazu naveden iznos u eurima, zbog čega dolazi do razlike na koje stranka prigovara u odnosu na promjene tečaja CHF-a te promjene kamatne stope. Također je utvrđeno da zatezna kamata obračunata od dospijeća svakog preplaćenog anuiteta pa do datuma konverzije 9. veljače 2016. iznosi 31.099,52 kn, da je u konverziji tužitelju priznata preplata u iznosu od 31.906,02 kn što čini razliku od 806,49 kn, a koji iznos je u nalazu i mišljenju prebijen sa iznosom preplate na ime povećanja kamatne stope pa na osnovu preplate na ime povećanja kamatne stope ono iznosi 2.519,40 eura.

9.10. Iz izvatka iz knjige položenih ugovora za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] je utvrđeno da je u čkbr. [katastarska čestica] i 1084b upisana zgrada u [adresa], a u [broj poduloška] stan broj 1. na IV. katu, ulaz B koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i lođe u ukupnoj površini 69,70 m², kao i iz Ugovora o kreditu da je namjena kredita kupnja tog stana.

9.11. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj odabrao kredit u švicarski nakon što mu je njegov osobni bankar objasnio da je to tada najpovoljniji kredit s najmanjom kamatnom stopom od 4,6% te da je tečaj CHF već duže vrijeme stabilan i da ako bude porasta, on će biti neznatan. Također je utvrđeno da je predmetni ugovor o kreditu sklopio radi kupnje stanje kada je imao 25 godina u kojem i danas živi s obitelji, dok je dodatak ugovora sklopljen jer se tada u toj situaciji činio kao rješenje da mu se anuiteti ne razlikuju toliko od mjeseca do mjeseca, kao što je to bilo dok je kredit bio u CHF, a dok još nije bila utvrđena valutna klauzula ništetnom. Također je utvrđeno da tužitelju nije bilo pojašnjeno što znači promjenjiva kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

10. Tužitelj je konačan tužbeni zahtjev postavio podneskom od 11. veljače 2025. u kojem ističe kako da nema prigovora na očitovanje i dopunu nalazu i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka te sukladno istom uređuje tužbeni zahtjev u na način da na ime preplate na ime povećanja kamatne stopa potražuje iznos od 2.519,40 eura, s osnova povećanja tečaja CHF iznos od 6.868,57 eura te na ime razlike glavnice koja je priznata konverzijom i inicijalnog otplatnog plana potražuje iznos od 2.151,00 eura, odnosno sveukupno 11.538,97 eura.

11.Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka, odnosno dopunu i očitovanje vještaka u ovom postupku jer je vještak pregledno prikazao sve korištene podatke i svoje izračune, precizno uputio na isprave koje je pri vještačenju koristio i analizirao, je jasno i nedvosmisleno, te su isti u skladu sa pravilima struke.

12. Sud je prihvatio osnovni i dopunski iskaz tužitelja jer su isti životni, logični i uvjerljivi, i u skladu s materijalnim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka.

13. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom se utvrđeno da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10.9.2003.g. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine je odbio revizije I-VII- tuženika kao neosnovane.

13.1. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl.502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13 – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13.2. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u odnosu na tuženika je utvrđeno između ostalog da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Taj dio odluke je Visoki trgovački sud potvrdio svojom odlukom br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

14 .Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

14.1 Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl.272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl.270. st.1. ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

15 .Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, utvrđeno je da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, ništetne.

15.1. Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP).

15.2. Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO.

15.3. Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, pri čemu se pobliže ne navodi što obuhvaća promjenu tržišnih uvjeta, te nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

16. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.travnja 1993.g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.

16.1. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

16.2. Navedene odredbe predmetnog ugovora koja promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju nisu objašnjeni razlozi promjene kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužitelju kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku.

17. Sukladno odredbi čl. 323. st.1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

18.Ocjenu dopuštenosti tužbe, odnosno pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, svoje mišljenje je dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Ovo iz razloga što sklapanjem Dodatka od 9 .veljače 2016. nije u cijelosti podmiren dug, budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Kamatna stopa određena Dodatkom od 9. veljače 2016. određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti Euro, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke). Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom od 9.veljače 2016. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, a što osim toga proizlazi iz cjelokupno provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

19. Stoga sud smatra kako je tuženik temeljem članaka 29. st. 2. i čl. 323. st. 1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, dužan tužitelju vratiti preplaćeni iznos na ime preplaćenih ugovornih kamata i preplaćene glavnice iznos od 2.949,66 € (koji iznos se sastoji od 698,53 € na ime preplaćenih kamata te 2.251,13 € na ime preplaćene glavnice), na ime neosnovano uvećane glavnice u konverziji iznos od 628,72 €, sve navedeno sa zakonskom zateznom kamatom od 01.10.2015. do isplate te iznos od 236,70 € na ime zakonskih zateznih kamata do dana 30. rujna 2015. godine na preplaćene iznose s osnove preplaćenih kamata i glavnice sukladno izračunu vještaka.

20. U smislu odredbe članka 502c ZPP-a sud je vezan za utvrđenja u naprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine u bitnom je izrazio stajalište da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredba u Ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.

21.U odnosu na istaknuti prigovor tuženika kako tužitelj nema svojstvo potrošača, isti nije osnovan, obzirom da je tužitelj sklapajući predmetni ugovor o kreditu u zalog dao nekretninu upravo onu za koju je kredit i uzimao, a to je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] , čkbr. [katastarska čestica] i 1084b u naravi upisana zgrada u [adresa], a u [broj poduloška] stan broj 1. na IV. katu, ulaz B koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i lođe u ukupnoj površini 69,70 m², a za koju je sud utvrdio uvidom u JRO sustav Ministarstva unutarnjih poslova da tužitelj u razdoblju od 12.01.2007. i nadalje i danas ima u istoj prebivalište. Tužitelj nije mogao tijekom postupka niti je s obzirom na sve navedeno bilo potrebe, dokazivati negativnu činjenicu da nije potrošač, odnosno da kreditna sredstva nije koristio u potrošačke svrhe, jer sve navedeno govori suprotno, sam tužitelj je naveo kako je predmetni kredit uzimao za kupnju stana, drugih dokaza u prilog svojih tvrdnji da tužitelj nije potrošač tuženik nije dostavljao kako bi takve svoje navode dokazao, te u tom pravcu iako se potrošačka svojstva ne presumiraju, ukoliko je tuženik smatrao da tužitelj nije potrošač i da predmetni ugovor nije potrošački ugovor, isti je trebao predložiti i dokaze kojima bi to eventualno dokazao. Shodno tome, sud je temeljem izvedenih dokaza utvrdio kako je tužitelj potrošač u smislu čl. 4.toč. 21 ZZP-a, a predmetni ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor.

22.Tuženik je istakao i prigovor zastare, a sud je stajališta kako taj prigovor nije osnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je bilo 13.06.2014. godine. Tužba u ovom predmetu je podnesena 13.06.2019. godine pa nije protekao rok zastare od pet godina. Daljnji prigovori tuženika vezani za zastaru, te uz preinaku tužbe i nastavno na preinaku kako tuženik tvrdi da ukoliko bi sud dopustio preinaku ističe prigovor zastare smatrajući i pozivajući se na utvrđenje iz odluke Revx 2149/2009 i Rev 21/2010 – da je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka odlučan dan preinake tužbe a ne dan podnošenja tužbe, također nisu osnovani, a sve iz slijedećih razloga: sud je stajališta da je tužitelj samo precizirao tužbeni zahtjev uskladivši ga sa nalazom i mišljenjem vještaka, imajući u vidu čl. 190. ZPP-a kojim je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, te čl. 191. St.2. ZPP-a kojim je propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. O pitanju tijeka zastare odnosno računanja same zastare stav je zauzeo i građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na drugoj sjednici odjela održanoj 27.05.2024.: 2.“ u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjev iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190.i 191.ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva“.

22.1. Slijedom navedenog zaključak suda je kako potraživanje tužitelja niti inicijalno niti nepravom preinakom - odnosno usklađenjem tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka nije zastari.

23.Tijekom postupka sud je utvrdio da je tuženik, Ugovorom o kreditu, koji je zaključio sa tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, dalje : ZZP). Nadalje je utvrđeno da je u tom Ugovoru tuženik ugovorio sa tužiteljem redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke (tuženika) i internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora stranke nisu pregovarale i Ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatne stope, a sve na štetu potrošača (tužitelja), a što je također protivno ranije navedenim odredbama ZZP-a. Pregovori stranaka, prije sklapanja Ugovora, sveli su se samo na podatak o visini rate kredita i trajanju otplate kredita. Tuženik nije na valjan i razumljiv način objasnio tuženiku postupak formiranja kamatne stope, odnosno tužitelj nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju pa tako ugovorena kamata nije bila određena, razumljiva pa time ni poštena. Isto se odnosi i na valutu u kojoj je kredit odobren – švicarski franak-CHF, odnosno njegov tečaj tijekom trajanja otplate kredita. Tužitelj, kao građanin sa prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja ugovora, porasti više od ugovorenog, i to u nekoliko navrata. S druge strane, tuženik kao bankar, je trebao upozoriti tužitelja i na te okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati. Kako je utvrđeno da je tuženik, temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, dužan ju je vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (članak 1111. ZOO-a). Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO-a). Tako tuženik treba vrati tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom od dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom o visini stope zatezne kamate i člankom 29. ZOO-a.

23.1. Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su ugovorne odredbe iz članka 1. 2. i 7. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka na način na koji su koncipirane suprotne načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te predstavlja nepoštenu ugovornu obvezu, te su ništetne u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva slijedom čega u smislu članka 323. stavak 1. istog zakona je tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ove ništetne ugovorne odredbe.

24. Presudom suda EU C118/17 (slučaj P) utvrđeno je da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom izvršena potpuna restitucija, a nakon provedenog vještačenja sud je utvrdio da nije, te je očigledan pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe.

25. Ovaj sud smatra, a uvažavajući iznesene stavove Suda Europske unije da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Aneksom-Dodatkom od 9. veljače 2016. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osnovom nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama tužitelj je preplatio iznos od 2.519,40 eura, a što nije otklonjeno predmetnim Aneksom, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos. Dakle, sklapanjem Aneksa od 9. veljače 2016. nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno uračunat iznos preplate koji je nastao tužitelju s osnove promjene kamatne stope, kao i s osnova povećanja tečaja CHF iznos od 6.868,57 EUR te iznosa od 2.151,00 EUR na ime razlike glavnice koja je priznata konverzijom i inicijalnim otplatnim planom, odnosno sveukupno iznosa od 11.538,9 7eura.

25.1.. Zbog navedenoga sud je udovoljio tužbenom zahtjevu i presudio je kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

26. Sud je nadalje stajališta kako u ovom postupku nije osnovano traženje tužitelja da se kao o prethodnom pitanju utvrdi ništetnost čl. 8 Dodatka Ugovora, jer se njegovo potraživanje – odnosno kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva odnosi na preplatu po kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz inicijalnog Ugovora o kreditu, dakle isti iznosi nisu uopće dio Dodatka - Aneksa Ugovora, Aneksima Ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim gore citiranim odlukama iz kolektivnog spora. Sklapanjem samog Dodatka stranke su za ubuduće definirale svoje odnose, i u tom dijelu je tuženik navedeni Dodatak Ugovoru o kreditu uskladio i pripremio temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015). Slijedom navedenog, uzevši u obzir da je banka dopisom od 12.11.2015. upozorila tuženika na rizike iz čl. 5st.1.toč.u Zakona o potrošačkom kreditiranju, te kako predmetno obeštećenje po osnovi preplate po osnovi kamatne stope i valutne klauzule nije vezano za sklopljeni Dodatak Ugovora od 9. veljače 2016. valjalo je odlučiti kao u toč. III. izreke ove presude.

27. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a i 155. ZPP- a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje Tarifa)jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

27.1. Pun. tužitelja su kao nužni i opravdani priznati troškovi za:

- sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR Tbr. 7. Toč. 1. Tarife,

- zastupanje na ročištu 21.11.2019. u iznosu od 200,00 EUR Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- sastav podneska od 19.11.2019. u iznosu od 200,00 EUR Tbr.8.toč.1.Tarife,

- sastav podneska od 30.11.2019. u iznosu od 200,00 EUR Tbr.8.toč.1.Tarife,

- zastupanje na ročištu 03.12.2019. u iznosu od 200,00 EUR Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- sastav podneska od 09.12.2020. u iznosu od 50,00 EUR Tbr.8.toč.4.Tarife, (dostava sudu potvrde o uplati predujma)

- sastav podneska od 04.11.2021. u iznosu od 200,00 EUR Tbr.8.toč.1.Tarife,

- sastav podneska od 13.05.2022. u iznosu od 100,00 EUR Tbr.8.toč.2.Tarife,

- zastupanje na ročištu 16.05.2022. u iznosu od 200,00 EUR Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- sastav podneska od 14.02.2023. u iznosu od 100,00 EUR Tbr.8.toč.2.Tarife,

- zastupanje na ročištu 15.02.2023. u iznosu od 200,00 EUR Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- sastav podneska od 04.10.2023. u iznosu od 200,00 EUR Tbr.8.toč.1.Tarife,

- zastupanje na ročištu 09.10.2023. u iznosu od 200,00 EUR Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- zastupanje na ročištu 25.04.2024. u iznosu od 200,00 EUR Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- sastav podneska od 26.04.2024. u iznosu od 50,00 EUR Tbr.8.toč.4.Tarife,

- sastav podneska od 14.10.2024. u iznosu od 100,00 EUR Tbr.8.toč.2.Tarife,

- sastav podneska od 11.02.2025. u iznosu od 100,00 EUR Tbr.8.toč.2.Tarife,

- zastupanje na ročištu 21.03.2025. u iznosu od 200,00 EUR Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- zastupanje na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR Tbr.9.toč.3. Tarife,

- za svaku radnju obračunati pripadajući PDV u iznosu od 750,00 EUR, Tbr. 46. Tarife,

- trošak predujma za vještačenje u iznosu od 530,89 EUR,

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 161,84 EUR sukladno Tar. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19),

- pristojbe na presudu u iznosu od 161,84 EUR,

odnosno u sveukupnom iznosu od 4.604,17 EUR, a na koji iznos je tužitelju dosuđena i zatezna kamata od dana presuđenja odnosno od 7 travnja. 2025. pa do isplate, sve sukladno čl. 29.ZOO).

27.2.. Sud nije priznao kao nužne troškove za uspjeh u sporu zatražene troškove za sastave podnesaka od 29.11.2021., od 28.02.2022., od 15.11.2022. te od 02.02.2024. kojim podnescima je punomoćnica tužitelja tražila odgode zakazanih rasprava.

28. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Križevcima 7. travnja 2025.

Sutkinja

Ivana Čolić Bagarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).