K-739/2021-9
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ulica Ivana Gundulića 27.
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Katarini Peršen, uz sudjelovanje zapisničara Maje Šarić, u kaznenom postupku protiv optuženog OS, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom optužnice ODO-a u Splitu broj KO-DO-30/2021 od 13. siječnja 2021. nakon javno provedene rasprave 20. svibnja 2024., 25. srpnja 2024., 24. listopada 2024., 16. siječnja 2025., 3. travnja 2025., a objavio je 7. travnja 2025. i
p r e s u d i o
Optuženik OS OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i IS, rođen **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, keramičar, za završenom srednjom školom, neosuđivan, nalazi se na slobodi,
k r i v j e
što je 7. studenog 2020. oko 14,00 sati, u Sitnom Gornjem, u nakani da zastraši FS, MS, ĆS, DS, ZS, VS, gestikulirajući rukama zaprijetio im riječima: "riješit ću vas jednog po jednog, nećete hodati zemljom, jebat ću vam majku",
dakle, drugima ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, a djelo je počinjeno prema većem broju ljudi, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - djelo opisano u čl. 139. st. 1. i 3. Kaznenog zakona.
II. Stoga se optuženiku OS na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11
i z r i č e
kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.
III. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženom OS izriče se
UVJETNA OSUDA
na način da se kazna na koju je optuženik osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini neko novo kazneno djelo.
IV. Na temelju čl. 145. st. 2. toč. 6. i čl. 148. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 I 36/24 u daljnjem tekstu ZKP/08), optuženik OS dužan je podmiri troškove kaznenog postupka u iznosu od 300,00 eura (tristoeura), na paušalnu svotu.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod brojem KO-DO-30/2021 od 13. siječnja 2021. protiv optuženika OS, a zbog kaznenog dijela navedenog u uvodu presude.
2. Optuženik se očitovao na raspravi 20. svibnja 2024. kada je naveo kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, te da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.
3. Na raspravi su ispitani svjedoci-žrtve FS, MS, ĆS, DS, ČS i VS te su u dokazne svrhe pregledani i pročitani zapisnik o ispitivanju svjedoka - žrtve FS (list 19-20), zapisnik o ispitivanju svjedoka - žrtve MS (list 21-22), zapisnik o ispitivanju svjedoka - žrtve ĆS (list 23- 24),zapisnik o ispitivanju svjedoka - žrtve DS (list 25-27), zapisnik o ispitivanju svjedoka - žrtve ZS (list 28-29), zapisnik o ispitivanju svjedoka - žrtve VS (list 31-32).
4. Tijekom postupka je zastupnica optužbe izmijenila činjenične navode iz optužnice sukladno iskazima ispitanih svjedoka. Zaključak je suda da je sve u skladu s izvedenim dokazima i da time nije narušen identitet optužbe i presude. Naime, ovako preciziranim činjeničnim opisom optuženik se ne tereti za drugo ili drugačije, teže kazneno djelo, niti za veću količinu kriminalne aktivnosti ne dirajući time u kvalifikaciju djela, jer se time ne narušava identitet optužbe budući da ta intervencija ne ide optuženiku na štetu.
5. Potom je pregledan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika prema kojem nije kazneno osuđivan.
6. Na kraju dokaznog postupka optuženik je iznio svoju obranu u kojoj je naveo kako je u cijela obitelj DS izletjela prema njemu, ĆS da mu je mahao oko glave „kacavidom“ a FS da ga je pogodio laktom u vrat radi čega da je ruku ozlijedio na motoru te da je sišao s motora i izgovorio svašta i to ono što su oštećenici naveli, što da je izgovorio zbog boli. Nije se mogao sjetiti što bi rekao a tu da nije bio FS. Zvao je policiju a u policiji da su mu rekli da je bolje da ne prijavljuje jer da će protiv svih ići prijava za remećenje javnog reda i mira, da bi nakon 10tak dana dobio prijavu za prijetnju. Problema sa oštećenicima ranije nije imao kao ni sada, kada prolazi da ga oštećenici gledaju a on da ne obraća pažnju na njih. Oštećenicima da je rekao da će im jebat majku ali da nije rekao da će ih riješiti, ne sjeća se je li još nešto rekao. On kada je sišao s motora da su svi trčali za njim radi čega da je sjeo u auto i pobjegao kući. HS da je vozio motor prije njega a oštećenici da su mislili da se radi o njemu a ne o HS. Optuženik je naveo kako je kada dođe do svađe u Sitno Donje uobičajeno psovati. Pregledana je ranija obrana optuženika (list 8-11 spisa) kada je negirao počinjenje kaznenog djela prijetnje.
7. Cijeneći sve izvedene dokaze i to kako svaki dokaz pojedinačno, tako i sve dokaze u jedinstvenoj cjelini ovaj sud je našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je to i navedeno u izreci ove presude.
8. Obzirom na obranu optuženika sud je utvrdio nesporne činjenice a te su: vrijeme i mjesto događaja, kao što nije sporno da je optuženik FS, MS, ĆS, DS, RS, VS rekao da će im jebati majku. Naime, ispitane žrtve su o istome iskazivale tijekom postupka, kao što ni sam optuženik nije osporio da se obratio tim riječima imenovanim.
9. Ovdje bi bilo sporno je li imenovanim žrtvama, optuženik kritične zgode u nakani da ih zastraši gestikulirajući rukama zaprijetio riječima da će ih riješiti jednog po jednog, da neće hodati zemljom obzirom optuženik u svojoj obrani navodi da nije rekao da će ih riješiti, dok se ostalih riječi ne sjeća.
10. Sporne činjenice sud nalazi dokazanim na temelju iskaza ispitanih svjedoka žrtvi koje su detaljno iskazivale o događaju riječima koje im je optuženik kritične zgode uputio. Ispitani svjedoci su suglasno opisali ponašanje optuženika OS, opisali su kako im je optuženik gestikulirajući rukama izrekao riječi prijetnje kako je i navedeno u izmijenjenoj optužnici, sada u izreci presude da im je optuženik gestikulirajući rukama zaprijetio riječima: "riješit ću vas jednog po jednog, nećete hodati zemljom, jebat ću vam majku",
11. Ono što je bilo sporno i što je trebalo utvrditi jest je su li izgovorene riječi optuženika, njegovo ponašanje kritične zgode prema žrtvama bile u nakani da zastraši žrtve. Dakle, sporna je ozbiljnost prijetnje. Sud ne poklanja vjeru obrani optuženika kada negira ozbiljnost prijetnji, kada navodi da nije rekao da će ih riješiti, kada navodi da je opsovao majku zbog boli koju je dobio nakon što se ozlijedio na motor kada ga je FS udario. Sud obranu optuženika smatra neuvjerljivom, nelogičnom i usmjerenom isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Obrana optuženika je u suprotnosti s iskazima ispitanih svjedoka – žrtvi koje su suglasno na raspravi opisale ponašanje, riječi optuženika. Žrtve su suglasne u opisivanju ponašanja optuženika, sud ne nalazi interesa za neosnovanim i neistinitim terećenjem optuženika, obzirom da i sam optuženik navodi da nije imao ni ranije ni sada problema sa žrtvama.
12. Nakon svih prethodno iznesenih utvrđenja trebalo je utvrditi krivnju optuženika. Za postojanje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11 je od odlučnog značaja je li upućena ozbiljna prijetnja drugoj osobi, kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio. Djelo je ostvareno kad radnje počinitelja u objektivnom smislu predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju bez obzira na to kakav učinak prouzročile u osobe kojoj su upućene. Stoga ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Sud je utvrdio da je optuženik postupao i izrekao riječi za koje se tereti imenovanim žrtvama. Stoga ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Sud je utvrdio da je optuženik postupao i izrekao riječi za koje se tereti i to prema većem broju ljudi. Optuženik je svjestan da se obraća većem broju ljudi. Naime, riječi koje optuženik izgovara i kontekst cijelog događaja upućuju da optuženik ovakvom radnjom kojom najavljuje kakvo zlo većem broju ljudi želi pronaći djelotvoran način ustrašivanja žrtava. Tako izrečene riječi, posebice u datim okolnostima, predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju, koja je objektivno prikladna da u žrtve (a i svake razborite osobe) izazove osjećaj straha, osobne ugroženosti ili nesigurnosti zbog straha od napada na svoj život, dakle djeluju ozbiljno. Doista je nebitno je li optuženik bio istinski spreman ostvariti ono čime prijeti, a isto tako i jesu li kod žrtve tako izrečene riječi izazvale osjećaj straha i ugroženosti. Naime, prema zakonskom tekstu i ne traži se nastupanje takvih posljedica izazvanih ponašanjem optuženika već je dovoljno da je prijetnja po objektivnim kriterijima bila ozbiljna. S obzirom na takve okolnosti sud je zaključio da radnja kao i riječi koje izgovara optuženik inkriminirane prigode u objektivnom smislu predstavlja naročito ozbiljnu prijetnju.
13. Dakle, u postupku je utvrđeno da je optuženik izrekao riječi, koje mu se stavljaju na teret i da to predstavlja ozbiljnu prijetnju zlom prema većem broju ljudi. Optuženik žrtvama upućuje riječi kako se tereti i sud je zaključio da je svjestan što govori i radi i svjestan je da je to upućeno upravo FS, MS, ĆS, DS, RS, VS, odnosno većem broju ljudi. Stoga, optuženik je opisanim ponašanjem iz izreke kada je prijetio zlom imenovanim žrtvama, dakle većem broju osoba, ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11.
14. U odnosu na oblik krivnje sud je utvrdio da je optuženik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom. Optuženik je bio svjestan što govori i koje radnje poduzima prema žrtvama. Optuženik je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje prema drugome protupravno. Ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Sud je zaključio da je optuženik baš takvo postupanje htio kao takvo i poduzeo baš kako je opisano u izreci. Ubrojivost optuženika nije bila osporena.
U odnosu na odredbu pod točkom II.
15. Odlučujući o sankciji koja bi bila odgovarajuća kaznenopravnoj odgovornosti i ličnosti optuženika, sud je vodio računa o sljedećim okolnostima. Za procjenu stupnja krivnje odlučan je opseg i doseg namjere (izravna namjera I. ili II. stupnja ili neizravna namjera), stupanj ubrojivosti (puna ubrojivost ili smanjena ubrojivost u određenom opsegu) te svijest o protupravnosti. Optuženik je postupao pri počinjenju djela s izravnom namjerom prvog stupnja (članak 28. stavak 2. KZ/11.), svjestan je protupravnosti.
16. Motiv ili pobuda iz kojih je djelo počinjeno bio je prouzročiti strah, uznemirenost kod većeg broja žrtava. Optuženik je kazneno neosuđivana osoba. Naročito otegotnih okolnosti sud nije našao.
17. Sve navedeno su okolnosti, koje je sud razmatrao pri odmjeravanju kazne. S obzirom na sve navedene okolnosti, u konkretnoj je situaciji nužno reagirati kaznom koja će optuženika, a i sve ostale, upozoriti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno. Kazna mora biti takva da utječe na optuženika, a i na sve ostale da ne čine kaznena djela. Sud je stoga izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci uvjetno, zaključivši da je upravo kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci uvjetno primjerena navedenim okolnostima i ličnosti optuženika.
U odnosu na odredbu pod točkom III.
18. Na temelju odredbe članka 56. KZ/11 optuženom je izrečena uvjetna osuda s time da mu se prethodno izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.
19. Sud je kod donošenja ove odluke imao u vidu sve naprijed navedene okolnosti, posebice činjenicu da optuženik nije kazneno osuđivan, te je mišljenja da će se na ovaj način izricanjem uvjetne osude ostvariti kako specijalna tako i generalna prevencija.
20. Ovako izrečena kazna može u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika, a i na sve ostale da više ne čine kaznena djela, da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Uvjetna kazna zatvora predstavlja dostatan moralni prijekor koji se izriče počinitelju za zlo koje je on počinjenjem djela nanio društvu.
U odnosu na odredbu pod točkom IV.
21. Odluka o troškovima postupka donijeta je uzimajući u obzir složenost i trajanje ovog postupka, kao i imovinske prilike optuženika koje su takve da će optuženik moći podmiriti troškove postupka. Stoga je na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 6. ZKP/08 naloženo optuženiku OS naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu 300,00 EUR-a (tristoeura) na ime paušalne svote.
22. Kod donošenja odluke o visini sud je vodio računa o duljini trajanja ovog postupka, složenosti, kao i činjenici da je optuženik radno sposobna osoba, smatrajući da troškove može naknaditi bez opasnosti po svoju egzistenciju i egzistenciju svoje obitelji.
U Splitu 07. travnja 2025.
S U D A C
Katarina Peršen
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- ODO Split,
- optuženiku OS,
- braniteljici Ani Perković Žaji, odvj. u Splitu,
- žrtvi-oštećeniku FS, MS, ĆS, DS, RS, VS,
- u spis.
