REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-251/2020-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti ĆM, punomoćnice po zaposlenju tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.977,10 EUR s zateznim kamatama na iznos od:

- 4.313,49 EUR od 30. studenog 2012. do isplate,

- 663,61 EUR od 16. travnja 2013. do isplate,

po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 663,61 EUR za dan 15. travnja 2013. te za isplatu iznosa od 4.977,11 EUR s zateznim kamatama na iznos od 4.313,49 EUR od 30. studenog 2012. do isplate i na iznos od 663,62 EUR od 15. travnja 2013. do isplate, kao neosnovan.

III. Određuje se da će svaka stranka snositi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu, pod brijem Pr-13405/2013, vodi postupak radi naknade štete tužitelja IM protiv tuženika ŽM, društva Strabag d.o.o. i Croatia osiguranje d.d., uz sudjelovanje Euroherc osiguranje d.d. kao umješača na strani tuženika ŽM. Radi se o šteti koju je VM pretrpio uslijed ozljeđivanja na radu, kao radnik ŽM, slijedom čega da potražuje naknadu neimovinske štete za pretrpljene ozljede, imovinske štete te rente za izgubljenu zaradu. Budući da je ovdje tužitelj, Croatia osiguranje d.d., isplatio IM u mirnom postupku naknadu neimovinske štete u iznosu od 65.000,00 kn (29. studenog 2012.) i imovinske štete u iznosu od 10.000,00 kn (15. travnja 2013.), a da je naknada štete krajnja obveza tuženika, to u ovom postupku zahtijeva regresnu isplatu onog što je isplazio oštećeniku IM, dakle, isplatu iznosa od 75.000,00 kn s zateznim kamatama na iznos od 65.000,00 kn od 30. studenog 2012. do isplate te na iznos od 10.000,00 kn od 15. travnja 2013. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbi ističe prigovor zastare, budući da je od dana nastanka štetnog događaja, 24. ožujka 2012., te od dana kada su izvršene isplate do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, 23. studenog 2017., proteklo više od 3 godine. Pojašnjava da je tužitelj osiguratelj od odgovornosti društva Strabag d.o.o. za štete nastale trećim osobama u obavljanju njegove djelatnosti, a da je on osiguratelj poslodavca oštećenog IM, ŽM, kao nositelja [obrt], koji je u prekršajnom postupku oslobođen krivnje da bi 24. ožujka 2012., u Zadru, na privremenom gradilištu izgradnje trajektnog terminala [adresa], svom radniku IM dozvolio obavljanje poslova signaliste i vozača tereta, bez prethodnog osposobljavanja za obavljanje tih poslova na siguran način, kao i da bi ga rasporedio na poslove signaliste i vozača tereta, koji spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada, iako prethodno nije utvrdio da VM ispunjava potrebne uvjete u pogledu zdravstvenog stanja i stručne osposobljenosti za obavljanje tih poslova. S obzirom da je njegov osiguranik oslobođen krivnje, smatra da ne postoji niti njegova odgovornost za štetu nastalu radniku njegova osiguranika. Pored toga, da je tužitelj u postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu priznao svoju odgovornost. Osporava visinu nastale štete te tijek zateznih kamata.

3. Na upit suda po kojoj pravnoj osnovi su u parnici koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, solidarno tuženi Strabag d.o.o., ŽM i Croatia osiguranje d.d., stranke su odgovorile da su svi oni tuženi solidarno kao osobe koje su zajedničkim radnjama prouzročili štetu oštećeniku IM, dok iz ostatka spisa proizlazi da je Strabag d.o.o. tužen kao glavni izvođač radova na privremenom gradilištu izgradnje trajektnog terminala [adresa], ŽM (poslodavac IM) kao podizvođač radova te Croatia osiguranje d.d. kao osiguratelj Strabaga d.o.o., glavnog izvođača.

4. Stranke su se suglasile da se u ovom postupku kao dokaz koriste zapisnici s ročišta u postupku Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013, na kojima su saslušani VM, MM (poslovođa na privremenom gradilištu u [adresa]), CM (neposredno nadređen IM i prisutan na dan štetnog događaja na privremenom gradilištu), ČM (upravljao dizalicom koja je prenosila betonske blokove, od kojih je jedan prignječio ruku IM), RM (očevidac, radnik koji je obavljao poslove na istom gradilištu kao i VM) i OM, kao i zapisnici o ispitivanju IM, MM, ČM i RM u istražnom postupku Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, K-DO-240/2013. Osim toga, suglasile su se da se iz navedenog radnog spora u ovom postupku koristi nalaz i mišljenje medicinskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića, prim. dr. med. te nalaz i mišljenje vještaka psihijatra izv. prof. dr. sc. Lane Mužinić, dr. med. (pisani nalazi te usmeni iskazi).

5. Osim toga, sud je na prijedlog stranaka izveo dokaz čitanjem Ugovora sklopljenog 15. prosinca 2011. između Strabag d.o.o. i ŽM, o podizvođenju radova na proizvodnji armirano – betonskih i prednapetih elemenata na trajektnom terminalu [adresa] – [adresa], Lot II/IIIa, sastavni dio kojeg je Ugovor o organiziranju i provođenju zaštite na radu, pribavljenih iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, K-DO-240/2013, priklopljenog na spis Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr- 13405/2013.

6. Na upit suda po kojim činjeničnim osnovama (za koje vidove štete) je tužitelj isplatio naknadu štete IM, tužitelj je odgovorio da mu je 65.000,00 kn isplatio po osnovi povrede prava osobnosti (neimovinska šteta), dok mu je 10.000,00 kn isplatio po osnovi izgubljene zarade (imovinska šteta – iznos je isplaćen tadašnjoj odvjetnici IM, Klaudiji Šopić), budući da mu se je oštećeni VM obratio s odštetnim zahtjevom kao osiguratelju društva Strabag d.o.o. od izvanugovorne odgovornosti za štetu, koji je bio glavni izvođač radova na gradilištu na kojem je obrtnik ŽM bio podizvođač radova, a VM radnik ŽM.

7. Tijekom dokaznog postupka pročitani su medicinska dokumentacija za IM (list 2. – 38. spisa), fotografije ozljede IM (list 39. spisa), tuženikova polica osiguranja izvanugovorne odgovornosti za osiguranika ŽM (list 41. spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 54. – 59. spisa), isprave dostavljene uz podnesak tužitelja do 25. travnja 2018. (list 60. – 65. spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 23. siječnja 2012. između ŽM, nositelja obrta [obrt], kao poslodavca i IM kao radnika (list 66. spisa), tužiteljeva polica osiguranja za društvo Strabag d.o.o. (list 67. – 68. spisa), regresni zahtjev tužitelja od 31. kolovoza 2017. (list 69. spisa), isprave o isplati naknade štete (list 70. – 73. spisa), tužba s prilozima iz spisa Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (poleđina spisa), zapisnici iz spisa Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013, s ročišta na kojima su saslušani svjedoci VM, MM, CM, ČM, RM i OM, kao i zapisnici o ispitivanju IM, MM, ČM i RM u istražnom postupku Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, K-DO-240/2013 (poleđina spisa), nalazi i mišljenja te usmeni iskazi medicinskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića, prim. dr. med. te vještaka psihijatra izv. prof. dr. sc. Lane Mužinić, dr. med. iz spisa Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (poleđina spisa), Ugovor sklopljen 15. prosinca 2011. između Strabag d.o.o. i ŽM, o podizvođenju radova na proizvodnji armirano

– betonskih i prednapetih elemenata na trajektnom terminalu [adresa] – [adresa], Lot II/IIIa, sastavni dio kojeg je Ugovor o organiziranju i provođenju zaštite na radu, iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, K-DO-240/2013, priklopljenog na spis Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (poleđina spisa) te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za zaštitu na radu Ivanu Babiću (list 161. – 166. spisa).

8. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), zaključeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Napominje se da unatoč neopravdanom izostanku tužitelja s ročišta za glavnu raspravu od 16. siječnja 2025. te odbijanju tuženika da se upusti u raspravljanje, sud nije donio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe sukladno odredbi čl. 295. ZPP- a, iz razloga što prema ranijoj odredbi čl. 295. st. 2. ZPP-a, koja je vrijedila do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 80/2022., dalje u tekstu: ZID ZPP/22), 19. srpnja 2022., formalno nije propisana posljedica presumiranog povlačenja tužbe u slučaju kad samo jedna stranka izostane s ročišta, a druga pristupi, ali se odbije upustiti u raspravljanje, već ako obje strane neopravdano izostanu s ročišta ili se obje odbiju upustiti u raspravljanje ili se obje udalje s ročišta. Također, a što je puno važnije, prema izmijenjenoj odredbi čl. 295. st. 2. ZPP-a, nakon ZID ZPP-a/22, izričito je navedeno da će se smatrati da je tužitelj povukao tužbu i u situaciji kada s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, međutim, sada je ostavljeno sudu, prema njegovoj diskrecijskoj ocjeni, da zaključi glavnu raspravu i odluči o tužbenom zahtjevu na temelju već izvedenih dokaza te stanja spisa ako smatra da je predmet dovoljno raspravljen ili da zbog važnih razloga odgodi ročište za glavnu raspravu, no najviše jednom tijekom cijelog postupka. Uzevši u obzir da je u trenutku neopravdanog izostanka tužitelja s ročišta za glavnu raspravu predmetni postupak trajao već preko 7 godina te da su u istom izvedeni svi predloženi dokazi, sud je smatrao da je nakon takvog angažmana pravosudnog aparata potpuno nesvrsishodno okončati predmetni postupak presumiranim povlačenjem tužbe, slijedom čega je odlučio odgoditi ročište i zaključiti glavnu raspravu.

10. Predmet spora jest regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja od odgovornosti glavnog izvođača na gradilištu, za naknadu štete isplaćenu IM, radniku osiguranika tuženika, koji je na tom gradilištu imao ulogu podizvođača.

11. Među strankama je nesporno da je na privremenom gradilištu trajektnog terminala [adresa], u [adresa], društvo Strabag d.o.o. bio glavni izvođač radova, da je obrtnik ŽM bio podizvođač radova, da je VM bio Dovođin radnik, zaposlen na radnom mjestu betonirca, koji je 24. ožujka 2022., obavljajući na navedenom gradilištu poslove radnog mjesta signaliste, zadobio ozljede prstiju ruke, da je radi naknade time mu nastale štete VM pokrenuo sudski postupak pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu protiv društva Strabag d.o.o., kao glavnog izvođača, protiv (sada pokojnog) ŽM, kao svog poslodavca i podizvođača radova te protiv Croatia osiguranje d.d., kao osiguratelja od izvanugovorne odgovornosti društva Strabag d.o.o., u kojem postupku Euroherc osiguranje d.d., osiguratelj od izvanugovorne odgovornosti ŽM, sudjeluje kao umješač na strani tuženika ŽM te da je prije pokretanja tog postupka, na zahtjev IM, ovdje tužitelj, Croatia osiguranje d.d., isplatio IM naknadu štete u iznosu od 75.000,00 kn, i to 65.000,00 kn radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te 10.000,00 kn radi naknade imovinske štete po osnovi izgubljene zarade.

12. Sporno je postoji li odgovornost osiguranika tuženika, ŽM, za štetu nastalu IM, a time i odgovornost samog tuženika, ako postoji, u kojem omjeru, visina štete nastale IM te je li nastupila zastara utuženog potraživanja.

13. Odredbom čl. 1107. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) određeno je da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno.

14. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područne jedinice Split, Odsjeka Zadar, od 8. svibnja 2012., provedenog povodom ozljeđivanja IM **.**.2012., proizlazi da je VM bio zaposlen kod obrtnika ŽM na radnom mjestu betonirca, ali je u trenutku ozljeđivanja obavljao poslove signaliste i vezača tereta, da VM nije bio stručno osposobljen za obavljanje tih poslova, niti je bio osposobljen za rad na siguran način za poslove signaliste, koji poslovi spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada. Do ozljeđivanja da je došlo tijekom prenošenja i skladištenja betonskih elemenata. Naime, ti betonski elementi, težine oko 40 tona, da su prenošeni iz pogona za proizvodnju betonskih elemenata na mjesto za skladištenje, mobilnom portalnom dizalicom, kojom je iz kabine upravljao ČM, radnik društva Strabag d.o.o., dok su VM, radnik Dovođe i OM, radnik Strabaga d.o.o., obavljali poslove signaliste i vezača tereta. Njihov posao bio je, između ostalog, da postave drvene distancere između dva betonska elementa koje je dizaličar spuštao na mjesto skladištenja. Distanceri su korišteni za sprečavanje udaranja betonskog elementa koji se prenosi na onaj koji je već postavljen i za određivanje razmaka pri njihovom slaganju. VM i OM su postavljali distancere na različite načine. Prilikom spuštanja trećeg betonskog elementa na distancere, da se je isti zaljuljao i zahvatio prste IM, tako da su isti ostali ukliješteni između betonskog elementa i distancera kojeg je Lendo držao u svrhu određivanja razmaka. Dizaličar signalista da nisu vidjeli način na koji se je VM ozlijedio. Neposredno nadređeni IM (poslovođa) da je bio AM, ali da isti nije bio prisutan na mjestu štetnog događaja.

15. Iz zapisnika o saslušanju IM u postupku Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (ročište od 4. lipnja 2014. i 30. lipnja 2014.) proizlazi da je sutkinja izvršila neposredno opažanje lijeve ruke IM te je utvrdila da na palcu nedostaju dva članka, na srednjem prstu da nedostaje gornji članak, kao i na četvrtom prstu (prstenjaku). Osim toga da na palcu, srednjem prstu i prstenjaku nedostaju nokti, a VM je izjavio da je sa zapešća lijeve ruke vršeno presađivanje kožnog tkiva na srednji prst. Na unutarnjem dijelu podlaktice da se nalazi ožiljak dužine 8 do 10 cm. VM je izjavio da je obavljanje konkretnih poslova na gradilištu u [adresa] dogovarao najprije s predstavnikom Strabaga d.o.o., PM, koji mu je rekao da će on posluživati hranu radnicima u menzi, ali da do toga nije došlo, već mu je naknadno ponuđeno obavljanje betonaže, tako da je on 23. siječnja 2012. on obavljao poslove šalovanja, zalijevanja betonom, rezanja, odvajanja i transportiranja betonskih elemenata radi njihovog postavljanja u more, sve po uputama rukovoditelja gradilišta Ć, GM i SM. Nakon ozljeđivanja da je bio na bolovanju od ožujka 2012. do veljače 2013. te da je za vrijeme bolovanja primao od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje minimalnu naknadu u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno. Za vrijeme bolovanja da mu je pomoć i njegu pružala njegova supruga, koja da mu je pruža i dan danas. On da je po stručnoj spremi konobar, ali da ga nitko ne želi zaposliti kao konobara zbog njegove naruženosti, zbog koje da se i sam sebi gadi i osjeća se jako loše, a kada bi mu i dali priliku da radi na konobarskim poslovima, da ne bi zadovoljio niti na probnom radu, budući da je zbog svog psihičkog stanja jako bahat pa da nitko s njime ne želi raditi. Za ožujak i travanj 2013. da mu je od strane PM (predstavnika Strabaga d.o.o.) isplaćena naknada za korištenje godišnjeg odmora, a za svibanj i lipanj 2013. jednokratna naknada u iznosu od 11.000,00 kn, nakon čega da su sporazumno raskinuli ugovor o radu. Nakon prestanka bolovanja kod ŽM, da je bio prijavljen na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje te je u tri mjeseca prijave ostvario naknadu za nezaposlenost u iznosu od 1.671,00 kn. S tuženikom (pretpostavlja se s ŽM, mada se spominje i ZM, koji nije bio radnik Dovođe, već Strabaga d.o.o.) da je imao ugovorenu plaću u neto iznosu od 5.500,00 kn bez ikakvih dodataka.

16. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka MM u postupku Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (ročište od 30. lipnja 2014.) proizlazi da je isti izjavio da je bio zaposlen kod društva Strabag d.o.o., da je na predmetnom gradilištu u [adresa] obavljao poslove brigadira armirača, a na dan štetnog događaja da je mijenjao GM (brigadira poslovođu). Tog dana da je rasporedio IM na poslove prenapregnutih greda pod vodstvom NM, a da ne zna kako je VM završio na mjestu gdje se je dogodila nezgoda.

17. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka NM u postupku Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (ročište od 30. lipnja 2014.) proizlazi da je isti izjavio da je bio zaposlen kod društva Strabag d.o.o. te da je na predmetnom gradilištu u [adresa] bio neposredni rukovoditelj (brigadir) IM te da mu je na dan štetnog događaja dao u zadatak da siječe sajle na napregnutim gredama i da čisti, da je VM napustio svojevoljno svoje mjesto rada i radno mjesto i otišao tamo gdje se je i ozlijedio, bez da mu je on dao nalog da to učini.

18. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka RM u postupku Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (ročište od 30. lipnja 2014.) proizlazi da je isti izjavio da je bio zaposlen kod društva Strabag d.o.o., a da je na gradilištu u [adresa] radio, kao i Lendo, svakakve poslove, a najviše španovanje sajli. Na dan štetnog događaja da su on i VM, po nalogu MM, radili na španovanju greda, da bi u nekom trenutku MM poslao njega i JM na pokrivanje betonskih elemenata, a tužitelja da je poslao na nošenje greda na mjesto na kojem je s dizalicom radio ČM.

19. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka ČM u postupku Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (ročište od 30. lipnja 2014.) proizlazi da je isti izjavio da je bio zaposlen kod društva Strabag d.o.o. na radnom mjestu dizaličara, da je na gradilištu u [adresa] upravljao mobilnom portalnom dizalicom, kojom je prenosio betonske grede s mjesta gdje su se iste proizvodile, pod rukovanjem MM, na mjesto njihova skladištenja. Na mjestu skladištenja da su se nalazili tužitelj i OM, koji su mu davali signal da može spustiti betonsku gredu, kada bi utvrdili da je ta greda koja se spušta u ravnini s ostalima koje su već bile spuštene na tlu, budući da bi se ta greda trebala spustiti među ostale grede, na određenoj udaljenosti, koju je određivao drveni distancer, a koje distancere da su namještali OM i VM. U jednom trenutku da je došlo do pomicanja distancera kojeg je u ruci držao VM i tada da je došlo do njegovog ozljeđivanja.

20. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka OM u postupku Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-13405/2013 (ročište od 30. lipnja 2014.) proizlazi da je isti izjavio da je bio zaposlen kod društva Strabag d.o.o. na radnom mjestu zidara-tesara, a na dan štetnog događaja da je obavljao poslove ''kačenja'' betonskih greda. Nije imao saznanja na koje poslove je tog dana bio upućen VM, ali je znao da se je isti ozlijedio radeći iste poslove kao i on.

21. Iz iskaza navedenih svjedoka sud je utvrdio da je VM bio upućen na obavljanje poslova signaliste, dakle, poslova utvrđivanja potrebnog razmaka između betonskih greda, putem drvenog distancera, koje je u tu svrhu morao držati u ruci, a kada bi se utvrdio potrebni razmak te da je betonska greda koja se treba spustiti na tlo u ravnini s onima koje su već bile odložene na tlo, davanja signala dizaličaru da može spustiti betonsku gredu. Na te poslove bio je upućen od strane MM, zaposlenika Strabaga d.o.o., koji je na dan štetnog događaja raspoređivala radnike na određene poslove, iako je prethodno bio upućen na poslove oko prenapregnutih greda pod rukovodstvom NM. Neuvjerljivi su navodi NM da je VM bez ičijeg naloga i upute, samovoljno otišao s poslova oko prenapregnutih greda na obavljanje poslova signaliste, kao što su neuvjerljivi navodi MM da ne zna kako je VM završio na poslovima na kojima se je ozlijedio. Navedene dvije osobe koje niječu da su IM uputile na izvršavanje poslova za koje je nesporno da VM nije bio stručno osposobljen, niti je bio osposobljen da ih obavlja na siguran način, a radilo se je poslovima s posebnim uvjetima rada, zainteresirane su od sebe otkloniti odgovornost za ozljeđivanje IM, za razliku od ostalih radnika koji su bili na gradilištu i radili su zajedno s IM. Tako je svjedok RM izričito izjavio da je MM naknadno uputio tužitelja na obavljanje poslova oko prenošenja betonskih greda na mjestu na kojem je s dizalicom radio ČM, a kako tužitelj nije mogao obavljati posao dizaličara, koje je obavljao sam ČM, to je na tom mjestu rada mogao obavljati isključivo poslove vezača tereta i signaliste, koje je obavljao i OM. Sam ČM je pojasnio da je za skladištenje betonskih greda bolje kada se na tlu nalaze dvije osobe u funkciji signaliste te da je prije štetnog događaja već viđao tužitelja kako obavlja poslove signaliste i radio je s njime prethodno jednom ili dva puta. Dakle, VM je i prije štetnog događaja bio upućivan na obavljanje poslova signaliste i to od strane radnika glavnog izvođača Strabag d.o.o., iako nije bio osposobljen za obavljanje tih poslova, niti u smislu stručnosti niti u smislu zaštite na radu.

22. Iz Ugovora o radu kojeg je VM sklopio s obrtnikom ŽM na određeno vrijeme od 23. siječnja 2012. do 30. travnja 2012. proizlazi da je VM zaposlen na radnom mjestu betonirca te da se je obvezao pridržavati uputa poslodavca i primjenjivati propisna sredstva zaštite na radu, za mjesečnu plaću u iznosu od 2.814,00 kn uvećanu za određene dodatke sukladno poslodavčevom pravilniku o plaćama. Aneksima Ugovora o radu od 1. svibnja 2012. i 31. listopada 2012., dostavljenim uz tužbu IM u radnom sporu, Ugovor o radu produljen je najprije do 31. listopada 2012., a potom do 30. lipnja 2013.

23. Strabag d.o.o. kao glavni izvođač i obrtnik ŽM kao podizvođač sklopili 15. prosinca 2011. Ugovor kojim je Strabag d.o.o. dao Dovođi nalog za obavljanje rada na proizvodnji armirano – betonskih i prednapetih elemenata na gradilištu trajektnog terminala [adresa] – [adresa], za ugovorenu naknadu, pri čemu je napomenuto da je sastavni dio tog ugovora Ugovor o organiziranju i provođenju zaštite na radu 18-HAAC- ZR/2011 (dalje u tekstu: Ugovor o zaštiti na radu).

24. Ugovorom o zaštiti na radu, sklopljenom između Strabaga d.o.o. kao glavnog izvođača i obrtnika Dovođe kao podizvođača, proizlazi da je isti sklopljen temeljem odredbe čl. 57. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 59/1996., 94/1996., 114/2003.), Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu i Pravilnika o sadržaju plana uređenja privremenih i zajedničkih radilišta, uređene su obveze glavnoga izvođača i podizvođača u provođenju propisa zaštite na radu.

25. Tako je ugovoreno da je svaki izvođač radova na zajedničkom gradilištu dužan izraditi svoj Plan uređenja gradilišta i provođenja pravila zaštite na radu za radove koji nisu obrađeni Planom uređenja privremenog zajedničkog gradilišta glavnog izvođača (čl. 2. Ugovora o zaštiti na radu).

26. Određene su odgovorne osobe kod glavnog izvođača i podizvođača za provedbu zaštite na radu na gradilištu (čl. 3. Ugovora o zaštiti na radu).

27. Ugovoreno je da te odgovorne osobe odgovaraju za način izvođenja radova i provođenja mjera zaštite na radu kako ne bi došlo do ugrožavanja života i zdravlja zaposlenika te vrše nadzor nad primjenom propisa zaštite na radu (čl. 5. Ugovora o zaštiti na radu).

28. Ugovoreno je da je svaki izvođač radova odgovoran za provođenje mjera zaštite na radu na privremenom zajedničkom gradilištu pri izvođenju ugovorenih radova i dužan je osigurati, između ostalog, da su svi zaposlenici osposobljeni za rad na siguran način te da su svi zaposlenici stručno osposobljeni za poslove koje obavljaju te da svi zaposlenici koriste osobna zaštitna sredstva (obvezno nošenje zaštitnih kaciga, radnog odijela i zaštitnih cipela) (čl. 6. d), e) i f) Ugovora o zaštiti na radu).

29. Naposljetku, odredbom čl. 57. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 59/1996., 94/1996., 114/2003., 100/2004., 86/2008., 116/2008., 75/2009., 143/2012., dalje u tekstu: ZZR/96) određeno je da ako više poslodavaca radi na zajedničkom radilištu, odnosno obavlja posao na istom mjestu rada, tada je svaki od njih dužan provoditi zaštitu na radu radi zaštite svojih radnika te organizirati rad i osigurati izvođenje radova tako da njegovi radnici pri izvođenju radova ne ugrožavaju sigurnost i zdravlje radnika drugih poslodavaca.

30. Iz pročitanih iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su radnici glavnog izvođača Strabag d.o.o. uputili IM, radnika podizvođača obrtnika ŽM, da obavlja poslove vezača tereta i signaliste, iako VM nije bio osposobljen stručno za obavljanje tih poslova, a niti je bio osposobljen za rad na siguran način, iako su poslovi radnog mjesta signaliste poslovi s posebnim uvjetima rada. Iz toga proizlazi da ŽM, kao poslodavac IM i koji je prvenstveno odgovoran za primjenu mjera zaštite na radu u odnosu na IM, a niti Strabag d.o.o., nisu organizirali rad i osigurali izvođenje radova na gradilištu trajektnog terminala [adresa] na način da radnici Strabaga d.o.o. pri izvođenju radova ne ugrožavaju sigurnost i zdravlje radnika ŽM.

31. Radi provjere navedenih činjenica određeno je i izvođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za zaštitu na radu Ivanu Babiću.

32. Zadatak vještaka bio je utvrditi da li je do ozljeđivanja na radu radnika IM, **.**.2012., prilikom prenošenja betonskih elemenata na privremenom gradilištu izgradnje trajektnog terminala u luci [adresa], došlo:

- u cijelosti ili djelomično zbog propusta njegova poslodavca, ŽM, da primijeni sve propisane mjere zaštite i sigurnosti na radu (da li je VM bio osposobljen za rad na siguran način, da li je imao potrebna zaštitna sredstva, da li je primijenjena metoda prijenosa i skladištenja betonskih elemenata bila adekvatna s aspekta sigurnosti na radu i sl.),

- da li je ozljeđivanju radnika IM pridonijela organizacija rada radnika društva Strabag d.o.o. (glavnog izvođača radova), dakle, da li su organizacija rada i izvođenje radova od strane radnika Strabaga d.o.o. bili takvi da nisu ugrožavali sigurnost i zdravlje radnika ŽM (podizvođača) ili su bili takvi da su, u konkretnom slučaju, uzrokovali, u cijelosti ili djelomično, ozljeđivanje radnika IM.

33. Vještak u nalazu i mišljenju citira odgovarajuće odredbe ZZR-a/96, među kojima i već citiranu odredbu čl. 57. ZZR-a/96, odredbu čl. 27. ZZR-a/96 prema kojoj je poslodavac dužan radnika prije početka rada osposobiti za rad na siguran način, a kako poslovi signaliste, koje je u trenutku ozljeđivanja obavljao VM, spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada, to ga, sukladno odredbi čl. 34. ZZR-a/96, poslodavac nije smio rasporediti na te poslove ako prethodno na propisani način nije utvrđeno da radnik ispunjava za to potrebne uvjete, a kako se, sukladno odredbi čl. 35. ZZR-a/96, činjenica da radnik ispunjava određene uvjete glede stručne sposobnosti, zdravstvenog stanja i psihičkih sposobnosti dokazuje odgovarajućom ispravom, a u ovom slučaju da ne postoje nikakva uvjerenja o osposobljavanju IM za rad na siguran način, o njegovoj stručnosti i zdravstvenoj sposobnosti, to da je očito da je njegov poslodavac ŽM istoga propustio osposobiti za radne zadatke koje je obavljao kada je ozlijeđen. Osim toga, budući da je Strabag d.o.o. rukovodio predmetnim privremenim gradilištem i u tom svojstvu je bio poslodavac odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu u svim dijelovima organizacije i u svim radnim procesima, u smislu odredbe čl. 13. ZZR-a/96.

34. Zaključak je vještaka Babića da je u konkretnom slučaju došlo do propusta u organizaciji rada radnika društva Strabag d.o.o., budući da je Strabag d.o.o. rukovodio predmetnim privremenim gradilištem i u tom svojstvu je bio poslodavac odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu u svim dijelovima organizacije i u svim radnim procesima pa tako i u procesu rukovođenja radnicima podizvođača, a njegovi radnici koji su rukovodili radnim procesom tijekom kojeg je došlo do ozljeđivanja IM, dopustili su mu da sudjeluje u tom radnom procesu, iako se prethodno nisu uvjerili da je on adekvatno osposobljen i psihofizički sposoban za taj radni zadatak. Vještak smatra da primijenjena metoda prijenosa i skladištenja betonskih elemenata nije bila uzrok ozljeđivanja, već je uzrok bila needuciranost IM Lende i Strabagovo nepridržavanje propisanih načela zaštite na radu i koordinacije između radnika prilikom izvršavanja takvog radnog zadatka.

35. Osim toga, vještak Babić smatra da je postojao propust i u organizaciji poslodavca IM, obrtnika ŽM, s obzirom da je isti propustio, kao poslodavac ozlijeđenog, prije početka rada istog educirati za radne zadatke na koje će biti raspoređen, kao i o svim okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na njegovu sigurnost i zdravlje.

36. Stoga da, iako je VM imao sva potrebna osobna zaštitna sredstva za izvršenje radnog zadatka na koji je upućen, da isti nije bio osposobljen za taj radni zadatak, slijedom čega nije imao potrebnih znanja za njegovo izvršenje na siguran način i sukladno pravilima zaštite na radu.

37. Niti jedna od stranaka nije imala prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Babića.

38. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Babića, jer su isti jasni i logični te, stoga, objektivno provjerljivi te izrađeni u skladu sa sadržajem isprava u predmetnom spisu, pravilima konkretne znanosti i struke.

39. Iz svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je do ozljeđivanja IM u konkretnom slučaj došlo istovremenim i zajedničkim propustom glavnog izvođača Strabag d.o.o. i podizvođača ŽM da prije nego li je isti raspoređen na obavljanje poslova signaliste, provjere je li on stručno, zdravstveno i sigurnosno osposobljen za izvršenje tih poslova te, nakon što bi utvrdili da nije, istomu onemoguće obavljanje takvih poslova.

40. Stoga, proizlazi da su za njegovo ozljeđivanje odgovorni i Strabag d.o.o. i pokojni ŽM, a time su mu isti i solidarno odgovorni za naknadu štete koja je posljedica tog ozljeđivanja (čl. 1107. st. 1. ZOO-a), a na isti način mu odgovaraju i njihovi osiguratelji od izvanugovorne odgovornosti, ovdje tužitelj i tuženik.

41. Prema odredbama čl. 1109. ZOO-a solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. Koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja. Ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči.

42. Sud smatra da je svaki od solidarnih dužnika u konkretnom slučaju odgovoran za nastalo ozljeđivanje i iz toga proizašlu štetu IM u omjeru od 50%.

43. S obzirom da je tužitelj, kao osiguratelj jednog solidarnog dužnika, Strabaga d.o.o., isplatio IM 75.000,00 kn po osnovi naknade nastale mu štete, to će imati pravo regresa od tuženika, kao osiguratelja drugog solidarnog dužnika, ŽM, u omjeru od 50% od iznosa za koji se utvrdi da je osnovano plaćen IM.

44. U tužbi koju je VM podnio pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu protiv I. tuženika ŽM, II. tuženika Strabag d.o.o. i III. tuženika Croatia osiguranje d.d., navodi se da je pretrpio imovinsku štetu u iznosu od 1.557,90 kn po osnovi troškova liječenja u bolnici, izgubljenu zaradu u bruto iznosu od 31.354,66 kn, koja se odnosi na razliku između naknade plaće koju je primao za vrijeme bolovanja i plaće koju bi ostvario da je radio, na neisplaćeni terenski dodatak u iznosu od 20.000,00 kn kojeg bi ostvario da je radio, umjesto da je bio na bolovanju, na troškove pitovanja iz mjesta prebivališta u mjesto liječenja i rehabilitacije u iznosu od 5.160,00 kn, na naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 10.000,00 kn i na izgubljenu zaradu u vidu mjesečne rente u iznosu od 1.000,00 kn, s obzirom da uslijed trajne tjelesne ozljede više nikad neće moći raditi u svojoj struci, sve umanjeno za 10.000,00 kn koje mu je isplatila Croatia osiguranje d.d. po osnovi imovinske štete.

45. S obzirom da je VM u svom iskazu naveo da je za vrijeme bolovanja, koje je trajalo od kraja ožujka 2012. do veljače 2013., primao naknadu plaće u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno, a da je njegova neto plaća kod ŽM iznosila 5.500,00 kn, koje iznose nije nitko u ovom postupku osporavao, to proizlazi da mu je svaki mjesec bolovanja (nakon 42. dana bolovanja) isplaćeno 3.500,00 kn manje nego li bi mu bilo isplaćeno da je radio, dakle, za barem 10 mjeseci bolovanja isplaćeno mu je 35.000,00 kn manje, slijedom čega je iznos od 10.000,00 kn kojeg mu je Croatia osiguranje d.d. isplatilo u mirnom postupku, prije pokretanja radnog spora, namirio samo dio stvarno nastale imovinske štete, dakle, osnovano je plaćen pa tužitelj može osnovano od tuženika zahtijevati regres polovice tog iznosa odnosno 5.000,00 kn/663,61 EUR.

46. Nadalje, u tužbi koju je VM podnio u navedenom radnom sporu navodi se i da na ime neimovinske štete potražuje po osnovi pretrpljenih fizičkih boli, koje je trpio tijekom operacija i liječenja, iznos od 15.000,00 kn, po osnovi pretrpljenog straha iznos od 15.000,00 kn, po osnovi duševnih boli zbog naruženosti iznos od 40.000,00 kn te po osnovi duševnih boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti iznos od 40.000,00 kn, sve umanjeno za 65.000,00 kn koje mu je isplatila Croatia osiguranje d.d. po osnovi neimovinske štete.

47. Iz nalaza i mišljenje medicinskog vještaka Žarka Rašića proizlazi da je VM zadobio ozljede prstiju lijeve šake i tok nagnječenje krajnjih članaka palca, trećeg i četvrtog prsta, otrgnuće nokta, gnječno-razdernu ranu kažiprsta, prijelom krajnjih članaka od prvog do četvrtog prsta te prijelom srednjeg članka trećeg prsta. Nakon ozljeđivanja da je hospitaliziran, učinjena je RTG i laboratorijska obrada te je liječen kirurškim tretmanom obrade rane, parcijalnog odstranjenja krajnjih članaka palca i trećeg prsta lijeve šake, uz plastiku kože. Kontroliran je redovno po kirurgu uz kompliciran oporavak infekcijom rane trećeg prsta lijeve šake te smetnjama urastanja noktiju. Višekratno je pregledan po fizijatru radi kontrakture prstiju lijeve šake i liječen metodama fizikalne terapije. Radi protrahirane reakcije na stres da je opserviran po psihijatru, hospitaliziran u psihijatrijskoj bolnici u dva navrata te je postavljena dijagnoza civilnog PTSP sindroma, uz učinjenu psihologijsku obradu. Liječen je medikamentima i psihoterapijom. Iz proučene medicinske dokumentacije vještak zaključuje da je VM s kirurškog aspekta trpio tzv. primarni strah (u trenutku samog ozljeđivanja i bojazni za život) jačeg intenziteta i kraćeg trajanja i sekundarni strah (koji nastaje uslijed zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) i to jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 14 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 45 dana. Kasni strah da je potrebno utvrditi po vještaku psihijatru i isti procijeniti kroz smanjenje životnih aktivnosti. Nadalje, da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabijeg intenziteta 60 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta da su iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Navodi da su zadobivene ozljede dovele, s kirurškog aspekta, do trajnog smanjenja životnih aktivnosti za 22%, što da se očituje u oštećenoj funkciji lijeve šake i to u oslabljenju mišića cijele šake, potpunoj kontrakturi u zglobu između članaka palca te ograničenoj funkciji zgloba između početnog članka palca i prve kosti doručja za pola pokreta, kao i u kontrakturi u krajnjem zglobu između srednjeg i krajnjeg članka kažiprsta u lakom stupnju, potpunoj kontrakturi u krajnjem zglobu između srednjeg i krajnjeg članka trećeg prsta i potpunoj kontrakturi u krajnjem zglobu između srednjeg i krajnjeg članka četvrtog prsta. Osim toga da VM djelomično formira šaku, da je oslabljena gruba motorna snaga mišića šake i nije u stanju izvoditi fine pokrete lijevom šakom. Napominje da je moguće i dodatne smanjenje životnih aktivnosti sa psihičkog aspekta. Nakon napuštanja bolničkog liječenja da je IM bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od 15 dana po 3 sata dnevno te još 45 dana po 2 sata dnevno, kao i još 45 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično, odnosno ukupno 45+90+45 = 180 sati tuđe nestručne pomoći i njege. Opisane promjene na prstima lijeve šake da predstavljaju naruženje srednjeg stupnja koje je vidljivo drugim osobama kada gledaju u njegovu lijevu šaku. Liječenje da je završeno i stanje se je stabiliziralo 7. studenog 2012. nakon kontrole kirurga.

48. Stranke u ovom postupku nisu iznosile prigovore na nalaz i mišljenje vještaka kirurga Žarka Rašića. Iz zapisnika o saslušanju vještaka u radnom sporu proizlazi da su stranke imale određene prigovore, ali ih je vještak u cijelosti otklonio.

49. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra Lane Mužinić, izrađenog temeljem pregleda medicinske dokumentacije i razgovora s IM, proizlazi da je VM uslijed predmetnog štetnog događaja (ozljeđivanja na radu) razvio psihičke poremećaje u vidu posttraumatskog stresnog poremećaja, depresije i somatoformnog poremećaja zbog čega je u psihijatrijskom tretmanu. Iz medicinske dokumentacije da proizlazi kako su kliničkom slikom dominirale depresivne smetnje, da je VM bio sklon somatizacijama uz fiksacije za brojne somatske sisteme, a posebno da su bile izrađene poteškoće sa spavanjem. Tijekom liječenja da je postignut određeni pomak glede depresije i psihosomatskih reakcija, ali da i dalje postoje problemi u funkcioniranju u kući o socijalnoj zajednici, da je često burnih reakcija, eksplodira na sitnice te je sklon samosažaljenju zbog izrazite fiksacije uz somatski deficit gdje je stalno frustriran kako mu drugi gledaju ruke i vide nastali deficit. Iz dokumentacije s liječenja u dnevnoj bolnici od 2. do 27. veljače 2015. da se vidi kako su simptomi PTSP- a u komorbiditetu s povratnim depresivnim poremećajem i somatoformnim poremećajem doveli do otežanog funkcioniranja u radnom, socijalnom i obiteljskom okruženju. U konačnici, da liječenjem u programu dnevne bolnice nije postignut pozitivan pomak. VM da je uslijed ozljeđivanja pretrpio primarni strah koji je bio intenzivan i trajao je koliko i sam štetni događaj. Potom da se je javio sekundarni strah u vidu zabrinutosti za ishod liječenja koji je bio jačeg intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 2 dana te slabijeg intenziteta 6 tjedana kumulativno. Kod IM da je došlo do razvoja psihičkih smetnji iz kruga PTSP-a, depresije i somatoformnog poremećaja zbog čega je u psihijatrijskom tretmanu, koji poremećaj da je doveo do trajnih psihičkih smetnji, slijedom čega da se smanjenje životnih aktivnosti s psihijatrijske strane može ocijeniti sa 10%. To smanjenje da se odnosi na neraspoloženje, tjeskobu, razdražljivost, snižen prag na frustracije, zabrinutost, sniženo samopouzdanje, smetnje s spavanjem, prisjećanje na događaj i izbjegavanje boravka u grupi ljudi.

50. Stranke u ovom postupku nisu iznosile prigovore na nalaz i mišljenje vještakinje psihijatra Lane Mužinić. Iz zapisnika o saslušanju vještakinje u radnom sporu proizlazi da su stranke imale određene prigovore, ali ih je vještakinja u cijelosti otklonila.

51. Iz zapisnika s ročišta održanog u radnom sporu 31. kolovoza 2017. proizlazi da su se vještak kirurg i vještakinja psihijatar suglasili da ukupno smanjenje životnih aktivnosti IM s kirurškog i psihijatrijskog aspekta iznosi 28%, da je primarni strah bio jak i kratkotrajan, a sekundarni strah da je u jakom intenzitetu trajao 5 dana, srednjem intenzitetu 14 dana i manjem intenzitetu 45 dana, dok je kasni strah iskazan kroz trajno umanjenje životnih aktivnosti.

52. Niti stranke niti umješač nisu prigovarali navedenoj ocjeni vještaka.

53. Iz navedenih vještačenja proizlazi da je VM trpio fizičke bolove jakog intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabijeg intenziteta 60 dana, da je trpio primarni strah u trenutku ozljeđivanja te sekunadrni strah uslijed zabrinutosti za ishod liječenja i to u jakom intenzitetu trajao 5 dana, srednjem intenzitetu 14 dana i manjem intenzitetu 45 dana, dok je kasni strah iskazan kroz trajno umanjenje životnih aktivnosti. Osim toga, proizlazi da je VM pretrpio ukupno trajno smanjenje životnih aktivnosti za 28%, zbog čega će trajno trpiti duševne boli. Pored toga, proizlazi da kod IM postoji trajno naruženje srednjeg stupnja koje je vidljivo drugim osobama kada gledaju u njegovu lijevu šaku.

54. Dakle, IM je opisanim ozljeđivanjem povrijeđeno njegovo pravo na tjelesno i duševno zdravlje, kao jedno od prava osobnosti (čl. 19. st. 2. ZOO-a).

55. U konkretnom slučaju, intenzitet i trajanje povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, a kada se uzme u obzir jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te cilj kojemu služi ta naknada (čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a), ocjena je suda da bi IM, uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su se primjenjivali u vrijeme kada je tužitelj izvršio isplatu naknade štete IM (u 2012. i 2013.), pripadala naknada za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 10.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 8.500,00 kn, za duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti za 28% (uzimajući u obzir da je u trenutku ozljeđivanja VM imao samo 30 godina, što znači da će trajne posljedice trpiti još jako dugo te da iste zahvaćaju sve aspekte njegova života) naknada u iznosu od 33.000,00 kn i za duševne boli zbog trajnog naruženja srednjeg stupnja vrlo uočljivog trećim osobama naknada u iznosu od 22.000,00 kn, dakle, da bi mu za ukupno nastalu neimovinsku štetu pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 73.500,00 kn (kada bi se uzimali u obzir Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji se primjenjuju danas, pravilna novčana naknada bi bila barem za 50% viša).

56. S obzirom da je tužitelj isplatio IM po toj osnovi manji iznos, 65.000,00 kn, to proizlazi da je isti u svakom slučaju osnovano isplaćen pa tužitelj može od tuženika zahtijevati regresno 50% toga iznosa, odnosno 32.500,00 kn/4.313,49 EUR.

57. Tuženikova obveza regresne isplate dospjela je u trenutku kada je tužitelj za njega izvršio plaćanje navedenih iznosa, što znači da je tuženik u zakašnjenju od prvog dana nakon dana izvršenih plaćanja pa tužitelj ima pravo zahtijevati zatezne kamate na iznos od 663,61 EUR od 16. travnja 2013. (budući da se radi o 50% iznosa od 10.000,00 kn koji je plaćen 15. travnja 2013.), a na iznos od 4.313,49 EUR od 30. studenog 2012. (budući da se radi o 50% iznosa od 65.000,00 kn koji je plaćen 29. studenog 2012.).

58. Predmetno potraživanje tužitelja nije u zastari, budući da za regresno potraživanje jednog solidarnog dužnika prema drugom nije propisan poseban zastarni rok pa se primjenjuje opći zastrani rok od 5 godina (čl. 225. ZOO-a), koji počinje teći od dana izvršenog plaćanja pojedinog iznosa, a koji do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, 23. studenog 2017., nije protekao.

59. Zatezne kamate obračunavaju se po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.

60. Dakle, tužbeni zahtjev je valjalo prihvatiti u pogledu isplate iznosa od 4.977,10 EUR s zateznim kamatama na iznos od 663,61 EUR od 16. travnja 2013. do isplate i na iznos od 4.313,49 EUR od 30. studenog 2012. do isplate, a odbiti u pogledu isplate zateznih kamata na iznos od 663,61 EUR za dan 15. travnja 2013. te za isplatu iznosa od 4.977,11 EUR s zateznim kamatama na iznos od 663,62 EUR od 15. travnja 2013. do isplate i na iznos od 4.313,49 EUR od 30. studenog 2012. do isplate.

61. Budući da su obje stranke u predmetnoj parnici uspjele u jednakim dijelovima, odlučeno je da će svaka stranka snositi svoje troškove parničnog postupka (čl. 154. st. 4. ZPP-a).

62. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku