REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2918/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 28. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 7. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:
"Tuženik CROATIA OSIGURANJE D.D. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, svotu od 3.055,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.05.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj je 10. svibnja 2024. podnio tužbu u kojoj je naveo da je njegov osiguranik IĆ **.**.2024. stradao u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika, a za što je proglašen krivim presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ks-217/2005 od 20. studenog 2007. Rješenjem tužitelja broj 639852 od 1. listopada 2013. priznato je TĆ invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada, s tim da je posljedica navedenog štetnog događaja uzrok invalidnosti u opsegu 30%. Isplatom navedene invalidske mirovine tužitelj trpi štetu. U razdoblju od 1. ožujka 2021. do 31. ožujka 2024. tužitelj je isplatio na ime invalidske mirovine iznos 10.184,24 eura, od čega 30% na ime posljedica navedenog štetnog događaja u iznosu 3.055,27 eura. Slijedom navedenog tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 3.055,27 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. svibnja 2024. do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja te odgovornost svog osiguranika uz doprinos osiguranika tužitelja 20%. Osporio je uzročno posljedičnu vezu između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u štetnom događaju od 27. kolovoza 2004. i priznavanja prava na invalidsku mirovinu. Osporio je i osnovanost zahtjeva navodeći da u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Zaključno je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.
3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u dopis tužitelja s povratnicom (listovi 3 i 5 spisa), potvrdu o izvršenim isplatama (list 4 spisa), zapisnik o očevidu (listovi 6-9 spisa), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ks- 217/2005 od 20. studenog 2007. (listovi 10-15 spisa), nagodbe (listovi 16 i 17 spisa), rješenje tužitelja broj 639852 (listovi 18-21 spisa) te nalaz i mišljenje (listovi 22-32 spisa).
3.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 3.055,27 eura s pripadajućim zateznim kamatama, po osnovi naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 31. ožujka 2024.
4.1. Između stranaka nisu sporni pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.
4.2. Između stranaka je prvenstveno sporno jesu li za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te je sporna uzročno posljedična veza između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u štetnom događaju od 27. kolovoza 2004. i njegovog umirovljenja.
5. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama čl. 161. i 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15., 120/16, 48/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje ZOMO).
5.1. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.
5.2. Nadalje, prema odredbi čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
6. S druge strane, tuženik tvrdi da treba primijeniti odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP). Prema navedenoj odredbi društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
7. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa valja odlučiti o obvezi tuženika kao osiguratelja štetnika za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. U toj odluci izraženo je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev 1034/2021 od 8. veljače 2023., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev 552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev 850/2022 od 25. listopada 2022., Rev 954/2022 od 25. siječnja 2023., Rev 970/2022 od 5. rujna 2023., Rev 249/2022 od 18. siječnja 2023. i dr.
8. Kada je riječ o izdacima učinjenima na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine (u konkretnom slučaju 30%) koji se isplaćuje na temelju rješenja tužitelja i iznosa pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu u istom omjeru.
8.1. Zato se isplaćena invalidska mirovina u omjeru 30% ukupno isplaćene invalidske mirovine ne može smatrati stvarnom štetom u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP-a, već stvarnu štetu tužitelju čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine (30%) i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu u istom omjeru.
8.2. Ovo zato što tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane odredbom čl. 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to propisuje ZOOP.
9. Na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva odnosno teret dokazivanja da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje u omjeru 30% i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu u istom omjeru (tako VSRH u Rev 1034/21 od 8. veljače 2023., Rev-374/22 od 26. listopada 2022. i dr.).
9.1. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih invalidskih mirovina (list 4 spisa), dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a.
9.2. Dakle, tužitelj na kojem je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva (u smislu iznosa određenog čl. 27. st. 3. ZOOP-a), na te odlučne okolnosti nije predložio odgovarajuće dokaze (financijsko vještačenje) smatrajući da odluku u ovoj pravnoj stvari treba donijeti primjenom odredaba ZOMO-a, a ne primjenom odredaba ZOOP- a.
9.3. Kako dakle tužitelj nije dokazao visinu nastale štete u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 7. travnja 2025.
Sutkinja
Ana Štimac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku
