REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-130/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja SU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d., OIB:23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3A, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri, Zagreb, radi isplate, nakon održane i dovršene glavne javne rasprave održane 2.travnja 2025., u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika ĆU, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se, da su ništetne odredbe članka 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102689319 od dana 26.10.2005. godine, koji je tužitelj SU, [adresa], zaključio sa tuženikom Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, koje glase: 2. IZNOS KREDITA=23.100,00 CHF protuvrijednost u kunama, obračunato po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. 7. NAČIN VRAĆANJA Otplata kredita je u 120 mjesečnih anuiteta nakon prijenosa kredita u otplatu. VALUTNA KLAUZULA Povrat obveza iz ovog ugovora, obračunat će se prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke, Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

II Nalaže se tuženiku, Erste & Steiermarkishe bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, da tužitelju SU, [adresa], isplati iznos od 1.030,92 EUR na ime stečenog bez osnove, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008., po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008., do 31.srpnja 2015., po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do 31.srpnja 2022., po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.studenog 2011., a od 1.kolovoza 2015., do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

- za iznos od 0,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2014.

- za iznos od 49,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2014.

- za iznos od 50,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2014.

- za iznos od 49,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2014.

- za iznos od 48,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2014.

- za iznos od 47,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2014.

- za iznos od 48,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2014.

- za iznos od 49,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2014.

- za iznos od 51,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2014.

- za iznos od 51,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2014.

- za iznos od 52,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2014.

- za iznos od 53,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2014.

- za iznos od 52,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2015.

- za iznos od 53,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2015.

- za iznos od 53,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2015.

- za iznos od 53,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2015.

- za iznos od 53,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2015.

- za iznos od 53,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2015.

- za iznos od 53,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2015.

- za iznos od 53,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2015.

- za iznos od 53,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2015.

sve do isplate.

III Tužitelj SU, [adresa], odbija se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, Erste & Steiermarkishe bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, da tužitelju SU, [adresa] isplati zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008., po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008., do 31.srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do 31.srpnja 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.studenog 2011., a od 1.kolovoza 2015., do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

- za iznos od 0,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2014 do 22.01.2016.

- za iznos od 49,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2014 do 22.01.2016.

- za iznos od 50,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2014 do 22.01.2016.

- za iznos od 49,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2014 do 22.01.2016.

- za iznos od 48,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2014 do 22.01.2016.

- za iznos od 47,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2014 do 22.01.2016.

- za iznos od 48,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2014 do 22.01.2016.

- za iznos od 49,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2014 do 22.01.2016.

- za iznos od 51,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2014 do 22.01.2016.

- za iznos od 51,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2014 do 22.01.2016.

- za iznos od 52,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2014 do 22.01.2016.

- za iznos od 53,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2014 do 22.01.2016.

- za iznos od 52,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2015 do 22.01.2016.

- za iznos od 53,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2015.do 22.01.2016.

- za iznos od 53,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2015 do 22.01.2016.

- za iznos od 53,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2015 do 22.01.2016.

- za iznos od 53,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2015 do 22.01.2016.

- za iznos od 53,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2015 do 22.01.2016.

- za iznos od 53,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2015 do 22.01.2016.

- za iznos od 53,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2015.do 22.01.2016.

- za iznos od 53,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2015 do 22.01.2016. u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

IV Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3A, Kralja Tomislava 24, OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tužitelju SU, [adresa] s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 243,98 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje je istaknuto radi prebijanja.

V Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.429,42 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7.travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj SU je podnio tužbu protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d. radi utvrđena ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je s tuženikom dana 26.listopada 2005., zaključio Ugovor o kreditu, broj 2402006-1031262160/51400607- 5102689319, te su stranke zatim, tako sačinjenu privatnu ispravu, podnijeli na potvrdu kod Javnog bilježnika. Na osnovu tog ugovora, tužitelj je od tuženika ishodio kredit u iznosu od 23.100,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate kredita od 120 mjeseci. Tužitelj je sa tuženikom sačinila konverziju kredit iz CHF u EUR. U članku 2. gore navedenog ugovora, iznos kredita = 23.100,00 CHF protuvrijednost u kunama, obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. U točki 7. Način vraćanja Otplata kredita je u 120 mjesečnih anuiteta, nakon prijenosa kredita u otplatu. Valutna klauzula Povrat obveza izu ovog ugovora obračunat će se prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjena tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je S informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

1.1. Dana 05.01.2016..godine stranke su sklopile Dodatak ugovoru, o kreditu broj 5102689319,temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju -Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.U točki 5. Konverzija, stav 3, ugovoreno je da :U skladu sa prethodnim stavcima i odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju utvrđuje se da po provedbi konverzije omogućene Korisniku kredita ZID ZPK, na dan naveden u zaglavlju ovog Aneksa postoji više uplaćeni iznos (pretplata) iz članka 1. ZID ZKP kojim je Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan članak 19c. stavak 1.točka 5. u iznosu od 12.998,65 HRK, čije korištenje/isplata će se regulirati Sporazumom iz članka 7. koji je sastavni dio ovog aneksa. Potpisnici ovog Aneksa suglasno utvrđuju da su sve uplate ili nedostatak istih u razdoblju 1.listopada 2015. do dana navedenog u zaglavlju ovog Aneksa u vezi podmirenja obveza iz Osnovnog ugovora uzete u obzir pri izračunu iznosa iz ovog stavka.

1.2. Navodi da je postupanjem na način kako je to određeno u članku 1.Ugovora o kreditu, tuženik doveo do nesrazmjera u pravima i obvezama jer nije savjesno i pošteno da sklopljeni pravni posao, tj.konkretni ugovor, jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životog standarda, što je suprotno moralu društva, te zasigurno to nije bila prava volja tužitelja u trenutku zaključenja tog ugovora. Takvo postupanje tužene, je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelu savjesnosti i poštenja, te uz neodredivost promjenjive kamatne stope, što je u ukupnosti dovelo do nejednakosti u pravima i obvezama ugovornih strana, velikog povećanja rata kredita tužitelja, što je itekako dovoljan razlog za utvrđenje tih odredbi ugovora o kreditu ništetnom. Naime, u članku 1 i 7 Ugovora o namjenskom kreditu, a zatim i njenom neopravdanom naplatom, tuženik je nezakonito i neosnovano stavio tužitelja u neravnopravan položaj, protivno dolje navedenim zakonima.

1.3. Tužitelj je kod tuženika podigao namjenski kredit za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora, a nakon sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu došlo je do primjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita. Isto tako, u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013.godine utvrđeno je da je između ostalih banaka i tuženica u razdoblju od 2004.godine, do 31.prosinca 2008.godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i dalje. Isto tako, sklopljeni Dodatak ugovoru o kreditu, koji je između stranaka sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju, tj Konverzija je je ništetna, s obzirom na to, da su u konverziju „ušle“ odredbe o valutnoj klauzuli (a koja je bila ništetna) i promjenjivim kamatnim stopama na način, da se mijenjaju jednostranom odlukom banke (a koja je bila ništetna) a ne početne postavke (početni isplatni tečaj i početna kamatna stopa) a što je uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli (i promjenjivim kamatnim stopama na način da se mijenja jednostranom odlukom banke) bilo stvarno stanje koje se potvrđuje nepostojanjem podredno ništetnosti „Konverzije“. Sukladno članku 270.st.1. ZOO-a, kada je činidba nemoguća ugovor je ništetan. A konkretno predmet ugovora, konvertiranje CHF-a je ništetna, kao i primjena ništetne kamatne stope. Konkretno, primjena valute CHF, a koji ugovor je bio ništetan, bio je glavni predmet konverzije, uz što je izmijenjena i ništetna cijena. Jasno je, da uslijed ništetnosti glavnog predmeta konverzije, a koje je ništetno stanje je „ušlo“ u konvertiranje sukladno članku 324.st.1 ZOO-a, sklopljena konverzija ne može opstati, jer se iz nje, ne mogu izvući nikakve početne postavke temeljem kojih bi ona mogla valjana.

1.4. Tužitelj ne spor, da mu je tuženik utvrdio pretplatu, međutim, ista je provedena protivno zakonu, te kako tužitelj od banke nije mogao dobiti njen izračun, tj. utvrđenu pretplatu, po mjesecima, podnio je „stupnjevitu“ tužbu.

1.5. Zbog svega navedenoga tužitelj predlaže da sud utvrdi da su ništetne odredbe članka 2. i 7. Ugovora o kreditu, broj 2402006- 1031262160/51400607-5102689319 od dana 26.10.2005.godine, koje glase: 2 IZNOS KREDITA = 23.100,00 CHF protuvrijednost u kunama, obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. 7. Način vraćanja Otplata kredita je u 120 mjesečnih anuiteta, nakon prijenosa kredita u otplatu. Valutna klauzula Povrat obveza izu ovog ugovora obračunat će se prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjena tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je S informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja te da je ništena odredba Dodatka Ugovoru o kreditu broj 5102689319 koja glasi: Članak 3.t.3 U skladu sa prethodnim stavcima i odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju utvrđuje se da po provedbi konverzije omogućene Korisniku kredita ZID ZPK, na dan naveden u zaglavlju ovog Aneksa postoji više uplaćeni iznos (pretplata) iz članka 1. ZID ZKP kojim je Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan članak 19c stavak 1.točka 5. u iznosu od 12.998,65 HRK, čije korištenje/isplata će se regulirati Sporazumom iz članka 7. koji je sastavni dio ovog aneksa. Potpisnici ovog Aneksa suglasno utvrđuju da su sve uplate ili nedostatak istih u razdoblju 1.10.2015.g.godine, do dana navedenog u zaglavlju ovog Aneksa u vezi podmirenja obveza iz Osnovnog ugovora uzete u obzir pri izračunu iznosa iz ovog stavka. Također predlaže da sud tuženiku naloži da tužitelju isplati novčani iznos, čija će se visina utvrditi, nakon što tuženik dostavi te izračun pretplate na dan 30.09.2015.godine, sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi, koji prigovor je odbijen pravomoćnim rješenjem ovoga suda broj P- 130/2023-6 od 22.siječnja 2024.

2.1. Ističe da se radi o neodređenom tužbenom zahtjevu te da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovno aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Ujedno ističe da se status potrošača ne presumira, već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je tada teret dokaza te činjenice na tužitelju.

2.2. Aneks ugovora o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika 5.siječnja 2016. kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona i voljom stranaka sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju "Narodne novine" broj: 102/2015, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je.

2.3. Aneksom ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika stvorena je nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca.

2.4. Tužitelj kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove.

2.5. Tužitelj je prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa, te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, a sve iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita.

2.6. Navodi da zakonske ili regulatorne odredbe država članica kojima se izravno ili neizravno utvrđuju uvjeti potrošačkih ugovora ne sadržavaju nepoštene odredbe, već stvaraju ravnotežu između prava potrošača i prava prodavatelja robe ili pružatelja usluge Uzimajući u obzir prethodno navedeno i izraženi pravni stav VSRH-a i Suda EU, jasno je da tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer je u ovom slučaju konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15, te ne postoje bilo kakvi drugi razlozi nevaljanosti takvog ugovornog odnosa, a što je uostalom i nesporno među strankama.

2.7. Tuženik ističe prigovor zastare jer se na zahtjev tužitelja za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Odredbom čl. 118. ZPP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, zakonodavac je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi o postupcima o naknadi štete, pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 9.svibnja 2023. godine, to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa da se stoga smatra da je cjelokupno potraživanje tužitelja zastarjelo.

2.8. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u predmetnom ugovoru odraz je dispozitivne zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima te je stoga sukladno mišljenju Suda EU izraženom u odlukama C-81/19 i C-243/20 isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, čak i ako se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

2.9. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na neutvrđene iznose od dana plaćanja istih tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. Naime, odredbom članka 214. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05.), a koja odredba je istovjetna odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sukladno mišljenju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetog na sjednici dana 05. ožujka 2004. godine, Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.

2.10. Ako sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 244,17 EUR (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja).Stoga, tuženik sudu predlaže presudom utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi 244,17 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od svakog pojedinog manje plaćenog iznosa do isplate. Također predlaže da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

2.11. Tuženik ističe da pod uvjetom da sud iz bilo kojeg razloga bude smatrao da bi tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu bio osnovan, tuženik ističe da sud ne može zanemariti činjenicu da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtijeva isplatu preplaćenih iznosa kao razlike između početnih parametara (tečaj odobrenja kredita i početno ugovorena kamatna stopa) i stvarne otplate bez da je umanjio taj iznos za iznos preplate koji mu je tuženik priznao u konverziji. Stoga, tuženik ovim odgovorom na tužbu ističe uvjetni procesnopravni prigovor radi prijeboja, kojim predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, koja iznosi 1.725,22 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2.12. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

3. Podneskom od 6.ožujka 2025. tužitelj je povukao tužbeni zahtjev u djelu kojim traži utvrđenje ništetnosti članka 3.točka 3. Dodatka Ugovora o kreditu broj 5102689319 koji su stranke sklopile 22.siječnja 2016. te je svoj tužbeni zahtjev uskladio s nalazom financijskog vještaka.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102808982 od 18.siječnja 2006., u nalaz financijskog vještaka Filipa Tolića od 12.srpnja 2024., saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja, te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.

5. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno da su tuženik i tužitelj dana 26.listopada 2005., sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102689319, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.100,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, koji se tužitelj obvezao vratiti tuženiku u 120 mjesečnih anuiteta, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama 23.331,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj (čl. 6. Ugovora), koji se tužitelj, obvezao vratiti kreditoru, tuženiku, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama, što sve proizlazi iz toga ugovora koji je priložen spisu. U čl.3. predmetnog ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita izgradnja i adaptacija stambenog prostora.

7. Iz iskaza tužitelja danog u svrhu dokazivanja utvrđeno je da je kredit podigao kako bih sinu kupio harmoniku za školovanje. Kredit je podigao u CHF jer mu je takav kredit ponuđen kao jedina mogućnost, a u to vrijeme je bio i povoljan jer je rata bila takva da ga je mogao otplaćivati i to mu je bilo najbitnije. U to vrijeme nitko nije očekivao da bi tečaj CHF mogao toliko porasti. Nije s bankom ništa pregovarao o sadržaju ugovora. Dio kredita je upotrijebio za kupnju harmonike, a dio za adaptaciju kuće koju je u međuvremenu kupio i u kojoj i sada živi s obitelji. U početku je rata bila oko 880,00 kuna, a kasnije je rasla i došla je na oko 2.000,00 kuna. Kad je bio na razgovoru u banci nisu mu davali nikakve letke. Prije kraja otplate kredita otišao je u banku pitati za konverziju jer je to tada bilo aktualno i oni su utvrdili koliko ima pretplate te su mi iznos preplate isplatili i time je zatvorio kredit.

8. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja jer je uvjerljiv, logičan i nije u suprotnosti s utvrđenjima koja proizlaze iz drugih dokaza. Iz tako danog iskaza proizlazi da prilikom zaključenja spornog Ugovora o kreditu, zaključenog između tuženika i tužitelja, između ugovornih strana uopće nije vođen razgovor o uvjetima zaključenja ugovora i nitko mu nije rekao pod kojim uvjetima i koji elementi će se uzimati u obzir prilikom promjene tečaja valute CHF i kamatne stope te nitko iz banke s njim nije niti razgovarao o uvjetima kreditiranja. Dakle, nema nikakve sumnje da je tuženik, kada je riječ o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica za CHF, tužitelja nije informirao o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, čime je postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP/03, što spornu ugovornu odredbu čini nepoštenom i time ništetnom.

9. Sud nije prihvatio kao relevantan za ovaj postupak pisani iskaz AU iz [adresa], koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu jer je ista zaposlena na poslu voditelja Službe upravljanja iskustva klijenata i nije neposredno sudjelovala u sklapanju ugovora o kreditu s tužiteljem.

10. Obzirom na navedeno sud je utvrdio da je tužitelj prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu postupao u svojstvu potrošača i svrha kredita je bila upravo potrošačka, a ne poslovna, slijedom čega se na njega u ovom predmetu primjenjuju odredbe ZZP-a/03 te utvrđenja iz pravomoćnih presuda, donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača.

10.1. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja ili svoje djelatnosti.

10.2. Čl. 2. Direktive br. 93/13 od 5. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

10.3. Budući je predmetni Ugovor o kreditu zaključen između stranaka 26.listopada 2005. u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/2003, u daljnjem tekstu ZZP). te se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe ZZP-a i to odredba članka 3. prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.srpnja 2013. utvrđeno je da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1.lipnja 2004 do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time isti postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima

12. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom broj Rev-2221/2018-4 od 3.rujna 2019.odbio kao neosnovanu reviziju, između ostalih i reviziju ovdje tuženika, protiv navedene presude Visokog trgovačkog suda RH u tom dijelu.

14. Prema odredbi članka 502.a , stavak 1.ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu(tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

15. Prema odredbi članka 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a, st.1.toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

16. Prema tome, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete ili isplate koja munje uzrokovana postupanjem tuženika.

17. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe br.Pž-1401/2012 od 4.srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br.Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu to su ništave odredbe članka 2. i 7. predmetnog Ugovora u kojim člancima je ugovorena valutna klauzula.

18. Naime, Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15- dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

19. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o primjeni valutne klauzule, ocjenjujući irelevantnim navode i dokazne prijedloge tuženika o neosnovanosti takvog zahtjeva.

20. Kako je odredba Ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula ta odredba se među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi primjene valutne klauzule koje su utvrđene ništetnima.

21. Odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima određeno je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

22. Prema članku 1115. istog zakona kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

23. Radi utvrđenja postojanja razlike u promjeni tečaja odnosno valutne klauzule provedeno je vještačenje po financijskom vještaku Borisu Belunjaku.

25. Vještak je u svom nalazu i mišljenju. utvrdio da razlika između stvarno plaćenih anuiteta u kunama u otplati kredita po primijenjenim redovnim kamatnim stopama i srednjem tečaju tuženika za CHF za kune i anuiteta u kunama prema početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi i srednjem tečaju tuženika za CHF za kune na dan isplate kredita, iznosi ukupno više plaćeno 20.420,68 kuna. Navedeno je izračunato u tablici 1 u koloni 10. Izračunom su po pojedinim anuitetima izračunati i više plaćeni iznosi, ali i manje plaćeni iznosi. Samo više plaćeni iznosi anuiteta izračunati su i iznose 22.234,16 kuna. Samo manje plaćeni iznosi anuiteta izračunati su i iznose - 1.813,48 kuna. Kada se iznos razlike više plaćenih anuiteta u kunama od 20.420,68 kuna umanji za izračunatu razliku manje plaćenih anuiteta u CHF preračunatih iz CHF u kune na dane dospijeća plaćanja koji je nastao zbog promjene redovnih kamatnih stopa u ukupnom iznosu od manje plaćenog od -345,45 kune dobije se iznos od više plaćenog zbog primjene „tzv“ „valutne klauzule“ koji iznosi 20.766,13 kuna (što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna preračunato iznosi više plaćeno 2.756,14 EUR, što čini i više i manje plaćane razlike pojedinih anuiteta zbog primjene „valutne klauzule“, odnosno utjecaja primjene srednjeg tečaja kreditora za CHF za kune na dane dospijeća plaćanja po kreditu u odnosu na srednji tečaj kreditora za CHF za kune na dan isplate kredita, a u izračunatom iznosu anuiteta u kunama je isključen utjecaj razlike anuiteta u kunama zbog promjene redovnih kamatnih stopa po svim osnovama.

25.1. Iznos do visine ukupno više plaćenih anuiteta izračunat samo zbog primjene tzv. „valutne klauzule“, odnosno zbog primjene srednjeg tečaja tuženika kao kreditora za CHF za kune u otplati anuiteta po kreditu, u odnosu na srednji tečaj tuženika kao kreditora za CHF za kune na dan isplate kredita, izračunate ovim nalazom vještačenja, od ukupno više plaćenih anuiteta od 20.766,13 kuna (u kojem je u potpunosti isključen utjecaj promjena redovne kamatne stope po svim osnovama), umanjen je za iznos priznate preplate tužitelju prema dokumentaciji o konverziji kredita iz CHF u EUR, između tužitelja i tuženika u iznosu od 12.998,65 kuna, te tako izračunata umanjena razlika više plaćenog od tužitelja u korist tuženika tijekom kreditnog odnosa iznosi 7.767,48 kuna, a što preračunato tečajem konverzije zbog primjene EUR-a u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. godine tečajem konverzije za 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi više plaćeno 1.030,32 EUR.

26. Nakon provedenog vještačenja, podneskom od 6.ožujka 2025. tužitelj je tužbeni zahtjev uskladio s nalazom vještaka te od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.030,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te pod točkom III tužbenog zahtjeva ponovno traži isplatu zakonske zatezne kamate na navedene iznose od dospijeća do izvršene konverzije.

27. Tuženik je u podnesku od 25.ožujka 2025. naveo da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka koji se odnosi na razlike s osnove tečaja, ali i dalje osporava osnovanost tužbenog zahtjeva te ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu ističe prigovor prijeboja svoje tražbine s snove preplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 243,98 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

28. Sud nije uzeo u obzir manje plaćene iznose tužitelja po kreditu jer to nije u skladu sa odredbom čl. 323.st.1. i 2. ZOO. Odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a popisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a što je utvrđeno u ovom postupku. Isto tako, plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne bi niti postojala obveza vraćanja nečega što nije primio, što znači da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti niti članak 323. stavak 1. ZOO-a.

29. Po mišljenju suda nalaz vještaka je dan stručno, savjesno i u skladu s pravilima struke te je stoga na istome utemeljio svoju odluku.

30. Budući je tužitelj svoj tužbeni zahtjev uskladio s nalazom vještaka, a obzirom na činjenicu da je sud utvrdio ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli te da iz nalaza vještaka proizlazi da je tužitelj zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli platio više 1.030,92 EUR nego što je trebao platiti po tečaju CHF na dan plasmana kredita te je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki II izreke presude.

30.1. Napominje se da je u navedenom iznosu u obzir uzeta preplata koju je tuženik tužitelju priznao u konverziji pa je stoga sud odlučio kao u točki IV izreke presude.

31. Budući je tužitelj pod točkom III tužbenog zahtjeva ponovno tražio zakonsku zateznu kamatu na iznose čiju isplatu je tražio točkom II tužbenog zahtjeva i koji su mu dosuđeni od dospijeća do isplate, sud ga je odbio sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate od dospijeća do izvršene konverzije jer mu je navedena kamata već dosuđena u točki II izreke presude.

32. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude na temelju odredbe čl. 3, 4, 6, 29, 296 i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), članaka 49, 54, 117 i 138 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15) te članaka 3 i 5 Direktive vijeća 93/13 EEZ.

33. Tuženik je sukladno čl. 1115. ZOO dužan tužitelju isplatiti zatezne kamate od dana stečenog bez osnove, jer je nepošteni stjecatelj obzirom je navedena odredba ugovora ništava te tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja bez osnove.

34. Kako tužitelj nije uspio s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, na temelju odredbe članka 154.stavak 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. - OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), sud je tuženiku naložio da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.429.42 EUR, koji trošak se odnosi na sastav tužbe s PDV-om (187,50 EUR), zastupanje na dva ročišta s PDV-om (2x187,50EUR), pristup na ročište za objavu presude s PDV-om (93,75 EUR), sastav dva obrazložena podneska s PDV-om (2x187,50 EUR), te trošak financijskog vještačenja (398,17 EUR).

35. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 7.travnja 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Velimir Galić, odvjetnik, Požega

2. OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o.Zagreb