Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-396/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupani po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika parničnih stranaka, 7. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe:

- iz članka 3. stavka 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005, sklopljenog 21.6.2005., ovjerenog 27.6.2005. od strane javnog bilježnika Pavao Ratinčević iz Đakova, u dijelu odredbe koji glasi: „…po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja.“,

- iz članka 3. stavka 5. točke 3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005, sklopljenog 21.6.2005., ovjerenog 27.6.2005. od strane javnog bilježnika Pavao Ratinčević iz Đakova, u dijelu odredbe koji glasi: „…po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja.“

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike između ugovorenih i stvarno plaćenih anuiteta isplati iznos od 3.728,32 EUR (tritisućesedamstodvadesetosameuratridesetdvacenta), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 2,58 EUR od 01.09.2005.

- 3,10 EUR od 01.10.2005.

- 2,91 EUR od 01.11.2005.

- 2,66 EUR od 01.12.2005.

- 6,29 EUR od 01.01.2006.

- 1,21 EUR od 01.02.2006.

- 4,39 EUR od 01.10.2007.

- 4,49 EUR od 01.11.2007.

- 4,34 EUR od 01.12.2007.

- 4,47 EUR od 01.01.2008.

- 4,51 EUR od 01.02.2008.

- 4,26 EUR od 01.03.2008.

- 4,57 EUR od 01.04.2008.

- 4,26 EUR od 01.05.2008.

- 4,33 EUR od 01.06.2008.

- 4,21 EUR od 01.07.2008.

- 4,23 EUR od 01.08.2008.

- 4,21 EUR od 01.09.2008.

- 4,10 EUR od 01.10.2008.

- 9,39 EUR od 01.11.2008.

- 4,13 EUR od 01.12.2008.

- 13,42 EUR od 01.01.2009.

- 14,77 EUR od 01.02.2009.

- 15,47 EUR od 01.03.2009.

- 13,88 EUR od 01.04.2009.

- 13,51 EUR od 01.05.2009.

- 15,43 EUR od 01.06.2009.

- 14,59 EUR od 01.07.2009.

- 15,02 EUR od 01.08.2009.

- 15,02 EUR od 01.09.2009.

- 14,31 EUR od 01.10.2009.

- 14,57 EUR od 01.11.2009.

- 14,87 EUR od 01.12.2009.

- 17,00 EUR od 01.01.2010.

- 19,18 EUR od 01.02.2010.

- 18,60 EUR od 01.03.2010.

- 22,64 EUR od 01.04.2010.

- 21,40 EUR od 01.05.2010.

- 23,13 EUR od 01.06.2010.

- 33,78 EUR od 01.07.2010.

- 31,26 EUR od 01.08.2010.

- 40,01 EUR od 01.09.2010.

- 35,42 EUR od 01.10.2010.

- 31,93 EUR od 01.11.2010.

- 42,80 EUR od 01.12.2010.

- 48,22 EUR od 01.01.2011.

- 43,27 EUR od 01.02.2011.

- 43,92 EUR od 01.03.2011.

- 41,31 EUR od 01.04.2011.

- 42,09 EUR od 01.05.2011.

- 53,54 EUR od 01.06.2011.

- 55,18 EUR od 01.07.2011.

- 68,36 EUR od 01.08.2011.

- 64,40 EUR od 01.09.2011.

- 56,10 EUR od 01.10.2011.

- 55,15 EUR od 01.11.2011.

- 54,36 EUR od 01.12.2011.

- 57,24 EUR od 01.01.2012.

- 59,92 EUR od 01.02.2012.

- 60,01 EUR od 01.03.2012.

- 58,41 EUR od 01.04.2012.

- 58,92 EUR od 01.05.2012.

- 60,01 EUR od 01.06.2012.

- 59,07 EUR od 01.07.2012.

- 58,93 EUR od 01.08.2012.

- 57,85 EUR od 01.09.2012

- 56,11 EUR od 01.10.2012.

- 58,19 EUR od 01.11.2012.

- 59,18 EUR od 01.12.2012.

- 58,82 EUR od 01.01.2013.

- 55,14 EUR od 01.02.2013.

- 57,63 EUR od 01.03.2013.

- 58,53 EUR od 01.04.2013.

- 57,18 EUR od 01.05.2013.

- 53,88 EUR od 01.06.2013.

- 52,07 EUR od 01.07.2013.

- 53,65 EUR od 01.08.2013.

- 55,14 EUR od 01.09.2013.

- 58,36 EUR od 01.10.2013.

- 55,16 EUR od 01.11.2013.

- 57,36 EUR od 01.12.2013.

- 57,76 EUR od 01.01.2014.

- 53,96 EUR od 01.02.2014.

- 55,12 EUR od 01.03.2014.

- 54,57 EUR od 01.04.2014.

- 53,22 EUR od 01.05.2014.

- 52,99 EUR od 01.06.2014.

- 53,00 EUR od 01.07.2014.

- 54,58 EUR od 01.08.2014.

- 56,42 EUR od 01.09.2014.

- 56,05 EUR od 01.10.2014.

- 56,86 EUR od 01.11.2014.

- 58,25 EUR od 01.12.2014.

- 57,54 EUR od 01.01.2015.

- 57,89 EUR od 01.02.2015.

- 57,89 EUR od 01.03.2015.

- 57,89 EUR od 01.04.2015.

- 57,89 EUR od 01.05.2015.

- 57,89 EUR od 01.06.2015.

- 57,89 EUR od 01.07.2015.

- 57,35 EUR od 01.08.2015.,

po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., zatim od 1.1.2008. do 31.7.2015. u visini eskontne stope HNB, a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju KK naknadi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 2.062,99 EUR (dvijetisućešezdeset dvaeuraidevedesetdevetcenti) zajedno sa zateznim kamatama od 7. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 2.812,50 EUR (dvijetisućeosamstodvanaesteurapedesetcenti), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 6. travnja 2023., broj Gž-1324/2022-2, ukinuta je presuda ovog suda od 10. studenog 2022, broj P-2513/2019-36, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

2. Tužitelj je u tužbi naveo kako je sa Slavonskom bankom d.d. Osijek sklopio Ugovor o kreditu, te se banka kao kreditor obvezala staviti tužitelju na raspolaganje iznos u CHF u kunskoj protuvrijednosti, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužitelj se sukladno predmetnom Ugovoru obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunama, obračunatim po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja anuiteta, uz redovnu kamatnu stopu koja je predmetnim Ugovorom određena kao promjenjiva. Tuženik je tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorene, uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj otplatio za razliku od onih sadržanih u početnom planu kredita zbog čega je navedeni dio odredbe u Ugovoru koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope ništetan. Naime, predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorene kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Osim što tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija. Kako su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka, tuženik je istom odredbom izbjegao utjecaj tužitelja na njezinu promjenu, a što je suprotno članku 247. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, u ovom slučaju kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika, a o čemu isti nije tražio suglasnost tužitelja, zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koji tužitelj nije mogao utjecati. Osim toga, tuženik se kao financijska institucija koja bi trebala uvažavati interese potrošača nije ponijela kao savjesni gospodarstvenik, nego je ugovaranjem predmetne odredbe i podizanjem kamatne stope stavila tužitelja u neravnopravan položaj, iz čega se da zaključiti kako je ugovorena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je jedno od temeljnih načela obveznog prava, sadržano u odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tužitelj je predmetnim Ugovorom o kreditu preuzeo sve eventualne rizike promjene valutne klauzule i kamatne stope. Osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Da je tužitelj imao saznanja da će mjesečni anuitet toliko porasti i u tolikoj mjeri utjecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i samu tužiteljevu egzistenciju, isti nikada ne bi preuzeo takvu obvezu. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška.

2.1. Tijekom postupka, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je svojim podneskom od 30. prosinca 2021. uredio tužbeni zahtjev na način da je odredio vrijednost predmeta spora, te uredio i u odnosu na točke I. i II. tužbenoga zahtjeva, dok je točka III. ostala neizmijenjena, a sukladno pravnom shvaćanju VSRH iz presude od 18. prosinca 2023., br. Rev-549/2023.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporavao istaknute zahtjeve kao neosnovane, kako po visini, tako i po osnovu. Ističe prigovor zastare. Osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe nedostatak pravnog interesa. Osporava da bi sud bio vezan za utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH u predmetu "Potrošač". Tužitelj je mogao birati između kredita s fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom te uzeti kunski kredit, kredit s valutnom klauzulom u eurima ili pak valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj je donio odluku da je za njega prihvatljivija promjenjiva kamatna stopa te valutna klauzula u CHF. Ugovor o kreditu sadržava sve zakonom predviđene pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa u ugovoru mogla promijeniti. Promjena kamatne stope imala je svoje poslovne razloge prema unaprijed previđenim pravilima i parametrima koji utječu na njenu vrijednost. Sukladno Zakonu o zaštiti potrošača tuženik je kao banka imao unaprijed dogovorene pretpostavke temeljem kojih se mijenjala kamatna stopa odnosno sukladno Zakonu o kreditnim institucijama. Valutna klauzula u ugovorima je bila dopuštena, kao što je i danas. Predmetne odredbe ugovora o kreditu nisu u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja. Ovakvo je ugovaranje uobičajeno u bankarskom poslovanju, a tuženik kamatnu stopu nije mijenjao arbitražno već sukladno uvjetima kao što su stanje na tržištu, rizik posla i troškovi poslovanja. Pri tome sam tuženik kao banka, najprikladniji je za procjenu ovakvih faktora, pa je stoga logično da odluka o promjeni kamatne stope bude u njegovoj diskreciji. U trenutku sklapanja tuženik nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se dogodila kasnije tijekom trajanja ugovora o kreditu. Rast tečaja švicarskog franka nije predvidjela ni Centralna banka Švicarske koja je nizom mjera pokušala naknadno ublažiti posljedice tog rasta, jer je švicarsko gospodarstvo zbog toga poslalo manje konkurentno na europskom i svjetskom tržištu. Valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope dopušteni su instrumenti u ugovorima o kreditu u Republici Hrvatskoj. Tuženik predlaže da sud tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti kao neosnovanim, uz naknadu parničnog troška.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u e-mail (stranice 9-10 spisa), dokumentaciju dostavljenu od strane tuženika uz odgovor na tužbu (stranice 41-63 spisa), kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (stranice 69-73 spisa), presudu VSRH od 9.2.2005., broj Rev 895/03-2 (stranice 74-75 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 17.12.2019., broj Gž- 4736/19-2 (stranice 77-80 spisa), izračun efektivne kamatne stope za kredite građanstvu (stranice 97-100 spis), specifikaciju uplata (stranice 101-103 spisa), ugovor o nenamjenskom kreditu bez depozita (stranice 104-111 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (stranica 112 spisa). Provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Lidiji Balog, dipl.oec. (Financije j.d.o.o.), te je pročitao nalaz i mišljenje imenovane vještakinje od 26.5.2021. (stranice 118-131 spisa) i očitovanje od 1.3.2022. (stranice 167-170 spisa). Sud je saslušao tužitelja.

4.1. Utvrđuje se kako je na raspravu održanu kod ovog suda 10. ožujka 2025. pristupio uredno pozvani svjedok ŽK, za kojeg je sud utvrdio kako ga neće saslušati na raspravi, s obzirom da je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga, odnosno od njegovog saslušanja.

5. Saslušan pred sudom, tužitelj KK iskazao je kako mu je bio potreban kredit za adaptaciju kuće, a također mu je to bio i prvi kredit kojeg je podigao, a on je bio prije toga u Raiffeisen banci, međutim njegovi prijatelji su mu rekli kako se brzo kredit može ostvariti kod tuženika, te je od svojih prijatelja dobio i kontakt broj osobe po imenu K, za kojeg ne zna prezime, međutim isti je zaposlenik tadašnje Slavonske banke, sada tuženika. Nadalje, iskazuje kako je potom kontaktirao telefonskim putem K i isti mu je tada rekao koje papire sve treba donijeti, te je on prvi puta pristupio u poslovnicu Slavonske banke u Đakovu, gdje mu je isti u roku od 20 minuta nakon što mu je donio papire predao ugovor, te ga nije obavijestio niti upozorio o pojedinim odredbama predmetnog ugovora o kreditu i nakon toga je otišao isti ugovor ovjeriti kod javnog bilježnika, te se potom ponovno vratio u poslovnicu s ovjerenim ugovorom, gdje je bio također u ugovoru i jamac, a budući da mu tada nije trebao niti zalog za nekretninu, te je nakon toga samo ostavio papire i sutradan dobio novac na svoj račun. Ističe kako je on osobno otplaćivao i otplatio u cijelosti predmetni kredit.

5.1. Na upit punomoćnice tuženika je odgovorio kako u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije bio vlasnik obrta ili OPG-a, budući da radi u državnoj službi. Nadalje, iskazao je kako je podignuo kredit u CHF budući je u tom trenutku isti bio najpovoljniji.

6. Iz ugovora o nenamjenskom kreditu bez depozita (stranice 104-111 spisa) proizlazi kako je tužitelj zaključio s pravnim prednikom tuženika ugovor o namjenskom kreditu za iznos od 22.000,00 CHF u protuvrijednosti HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan korištenja kredita, na rok otplate od 10 godina uvećano za 4,90%, EKS 5,24&, s promjenjivom kamatnom stopom, sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama banke.

7. Iz obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu (stranica 112 spisa) proizlazi kako se mijenjala kamatna stopa po predmetnom kreditu na način da je u razdoblju od 1.rujna 2007. do zaključno 1.siječnja 2014. bila veća i to od 5,40% pa sve do 6,75%, da bi od 1.1.2014. ista bila 3,23%.

8. Iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještakinji Lidiji Balog, dipl.oec. proizlazi kako je tužitelj 21.06.2005., kao korisnik kredita, sklopio s prednikom tuženika, kao davateljem kredita – bankom, Ugovor o kreditu broj 5140030242- 61000056439/2005. Kredit je odobren u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 22.000,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 10 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF važeće tečajne liste banke. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 4,90 % godišnje, a ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno odlukama Banke bez posebnog zaključivanja Aneksa istom ugovoru. Tužitelj se poziva na ništetnost promjenjivih kamatnih stopa, o kojima se nije pregovaralo sa korisnikom kredita, a obzirom da je tuženik u više navrata svojom jednostranom voljom bez suglasnosti tužitelja mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, tužitelj navodi da je došlo do velike razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, za razliku od onih sadržanih u početnom otplatnom planu, te traži da mu tuženik isplati preplaćeni iznos kamata, odnosno razliku između prvobitno ugovorene kamate i kamata koje je zaista platio temeljem mijenjanih kamatnih stopa. Tužitelj također zahtijeva i povrat tečajne razlike koja je nastala porastom tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita sukladno srednjem tečaju za CHF. Tijekom otplate kredita kamatna stopa je mijenjana u više navrata i iznosila je od 19.07.2005. do 01.09.2007. 4,900%, od 01.09.2007. do 01.12.2008. 5,400%, od 01.12.2008. do 01.05.2009. 6,000%, od 01.05.2009. do 01.12.2010. 6,750%, od 01.12.2010. do 01.10.2011. 6,500%, od 01.10.2011. do 01.01.2014. 6,300% i od 01.01.2014. do 01.08.2015. 3,230%. Tužitelj je tijekom otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa platio više ukupno 1.001,98 CHF, što preračunato prema tečaju za CHF tečajne liste banke na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta iznosi 5.457,18 HRK. Prema prvobitno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,90 % anuitet je iznosio 232,68 CHF, što prema tečaju na dan isplate kredita 19.07.2005. od 4,678948 iznosi 1.088,70 HRK. Tužitelj je tijekom navedenog perioda radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 22.631,97 HRK. Tužitelj je u promatranom periodu sukladno zaključenom ugovoru o kreditu sa prednikom Addiko bank d.d. Zagreb, platio više u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita i to po osnovi promjene kamatnih stopa iznos od 5.457,18 kuna, a po osnovi tečajne razlike iznos od 22.631,97 kune, ukupno 28.089,15 kuna. Dakle, tužitelj je tijekom otplate kredita platio više radi povećanja kamatnih stopa i porasta tečaja u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj na dan isplate kredita ukupno 28.089,15 kuna.

8.1. Nalaz i mišljenje vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke, prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

9. Iz pisanog očitovanja vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke Lidije Balog, dipl.oec. od 1. ožujka 2022., proizlazi kako tuženik svojim podneskom od 24.2.2022. prigovara da je vještakinja prilikom izračuna tečajne razlike iste prikazala samo u slučaju kada je tečaj za CHF bio veći na dan dospijeća u odnosu na tečaj na da isplate kredita, a da negativne stavke nisu prikazane. Iako je tužitelj tužbom zahtijevao isplatu iznosa preplate po osnovi povećanja kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu na dan sklapanja ugovora o kreditu, te preplate po osnovi povećanja tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita, u nastavku očitovanja je prikazan izračun tečajne razlike sa uključenim negativnim stavkama, a o primjeni istih odlučit će sud. Ukoliko se u izračun uključe i negativne stavke tečajne razlike, tužitelj je tijekom navedenog perioda radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi promjene važećeg tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja koji je važio na dan isplate kredita, ukupno 21.286,19 HRK. Tuženik nadalje navodi da je nalaz i mišljenje vještaka neodređeno i nejasno u potpunosti obzirom da vještak ne obrazlaže način izračuna u istom, a što je u potpunosti netočno budući da je svaka tablica u nalazu i mišljenju vještaka detaljno obrazložena. Svi ostali prigovori i primjedbe tuženika pravne su prirode, te se na iste ne može očitovati. Stoga u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 24.5.2021.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan.

11. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu kojeg je tužitelj učinio tuženiku temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 5140030242-61000056439/2005, od 21.6.2005.

12. Među parničnim strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140030242-61000056439/2005, kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF-u i promjenjiva kamatna stopa, te je li tužitelj platio tuženiku iznos za koji tuženik nije imao pravnu osnovu, kao i je li nastupila zastara utuženog iznosa.

13. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik 21.6.2005. zaključili Ugovor o kreditu broj 5140030242-61000056439/2005, kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 22.000,00 a da je ugovorena redovna kamata 4,90% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

14. Prema stavu ovoga suda, prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan. Naime, uvidom u podatke iz Sudskog registra, Trgovačkog suda u Zagrebu, proizlazi (a što je uostalom i među strankama nesporno) da je tužena pravni slijednik Slavonske banke d.d. i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., budući je 2009. godine došlo do pripajanja Slavonske banke d.d. i tužene, koja je tada imala naziv Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Takozvanom kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnijih presuđenja, Slavonska banka d.d. ne postoji, jer se fuzirala s tuženom, te je tužena u predmetu po kolektivnoj tužbi mogla isticati da Ugovori koje je zaključila Slavonska banka d.d. nisu ništetni, međutim, prema presudama VSRH Rev-2221/18 te presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 13. lipnja 2019. to nije tako, pa se stoga učinak citiranih presuda proteže na tuženu neovisno je li ih zaključila Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili Slavonska banka d.d., obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi. Naime, sukladno odredbi članka 522. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23.), upisom pripajanja u Sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, a društvo preuzimatelj je sveopći pravni slijednik pripojenog društva, te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva.

15. Suprotno tuženikovim navodima tijekom postupka, pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, obvezuje stranke u ovom postupku.

15.1. Naime, u konkretnom slučaju sud je vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., te odlukom broj Revt-575/16 od 03.10.2017., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, utvrđeno:

- da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.- dalje u tekstu: ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. -dalje u tekstu: ZZP/07), kao i člancima 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23. -dalje u tekstu: ZOO),

- da je tuženik u razdoblju 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a.

15.2. Odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1 ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106 stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP/14, a o čemu se radi u ovom konkretnom slučaju.

15.3. Naime, odredbom članka 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja reći i da pojam naknade štete u smislu članka 502.c ZPP- a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c, na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

15.4. Potrebno je reći da je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača na tuženiku (Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev- 18/2018-2 od 26.4.2020. jasno naveo kako je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nije potrošač upravo na banci, a ne na tužitelju).

15.5. Nadalje, s obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom članka 2. tog ugovora, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

15.6. Isto tako, u postupku kolektivne zaštite povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da su odredbe kojima je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke, kao i odredba o valutnoj klauzuli, bile nejasne, nerazumljive i teško uočljive i da su uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno savjesnosti i poštenju.

16. Prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

16.1. Tuženik nije dokazao okolnosti jesu li ugovorne strane pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno o valuti kredita. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije pregovarala s tuženikom u vezi spornih odredbi Ugovora o kreditu. Naime, tužiteljica u svom iskazu navodi da je banka imala tipski ugovor, odnosno, ugovor je već bio sačinjen i unosili su se podaci i iznos kredita. Ugovor je pročitala, ali nije te struke te ga nije baš mogla pratiti. Nije razumjela da bi joj rata kredita mogla baš toliko narasti, ali je razumjela da diže kredit u CHF. Nisu ju u banci kod tuženika upozorili na to da HNB ne štiti tečaj CHF, a da to čini u odnosu na EUR-o. Pri tome treba reći da prema stavu ovoga suda sam izbor valute iz zahtjeva za kredit nikako ne predstavlja pojedinačno pregovaranje. Potrebno je još jednom naglasiti da teret dokazivanja na tuženiku da je potrošač odnosno tužiteljica bila u predugovornoj fazi sklapanja ugovora obaviještena o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, kao i da je obavještena o parametrima promjene kamatne stope.

16.2. Nadalje, i iskaza tužitelja proizlazi da ima status potrošača jer je vozilo kupio za osobnu namjenu. Slijedom navedenog, a budući da na tuženiku, na kojem je kao kreditoru teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, nije niti dokazao, a niti je učinio vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužiteljice u smislu odredaba ZZP-a, to se nedvojbenim utvrđuje status potrošača (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 18/2018 od 26 svibnja 2020.).

16.3. Dakle, slijedom svega navedenog, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR, isto tako nije obavijestio tužitelja koliko bi mogao rasti anuitet zbog promjenjive kamatne stope.

16.4. Stoga, a budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 21.6.2005., dakle, u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, to se tužitelj na spomenute odluke i pozvao, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazivao nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

17. Nadalje, a unatoč nespornoj činjenici kako je tužitelj u cijelosti otplatio kredit, navodi se kako tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog konkretnog postupka. Ovo iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora, ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora već je tuženik temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, dužan vratiti sve što je primio s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe. Naime, odredbom članka 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetosti ne gasi, iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira na je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju, je li kredit otplaćen.

18. Slijedom svega navedenog, budući da se nije pojedinačno pregovaralo odnosno da su slijedeće odredbe Ugovora o kreditu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, uzrokovalo je znatnu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice potrošača, pa je stoga ovaj sud utvrdio da su odredbe o Ugovora kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu sukladno članku 81. stavku 1. u vezi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštene, te ništetne. Stoga je ovaj sud je utvrdio ništetnost odredbe iz članka 3. stavka 4. Ugovora o kreditu broj 5140030242-61000056439/2005, sklopljenog između tužitelja i tuženika 21.6.2005., u dijelu odredbe koji glasi: „…promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“ , te u dijelu iz članka 3. stavka 5. točke 3. Ugovora o kreditu u dijelu odredbe koji glasi: ”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Dakle, budući da su navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi članka 323. stavka 1. i 1111. stavka 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz povećanja kamatne stope i po osnovi porasta tečaja CHF sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

19. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo financijsko-knjigovodstveo vještačenje po vještakinji Lidiji Balog, dip.oec., iz kojeg proizlazi kako je tužitelj tijekom otplate kredita platio više radi povećanja kamatnih stopa i porasta tečaja ukupno 28.089,15 kuna odnosno 3.728,07 EUR/fiksni tečaj konverzije 7,53450.

20. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

21. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužitelja po osnovi tečaja u iznosu od 3.728,07 EUR-a zateznim kamatama koje su tekle na svaki preplaćeni mjesečni iznos i to po stopi određenoj članka 29. stavka 2. ZOO-a. Kako je tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da je navedeni ukupni iznos glavne tražbine i pojedinačne kamate naveo u kunama, valjalo je sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22. i 88/22.) ukupan iznos, te pojedinačne iznose koje su navedene u kunama zamijeniti iznosima u eurima, koristeći, sukladno citiranom propisu, fiksni tečaj konverzije 7,53450. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

22. Tužitelju na preplaćeni iznos pripadaju zatezne kamate sukladno članku 1114. u vezi članka 1115. i članka 29. ZOO-a. Navedeno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu u svakom slučaju od trenutka uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da joj taj više plaćeni iznos ne pripada. U vezi s navedenim, potrebno je reći da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (članak 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika koji pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se stoga smatra nepoštenim stjecateljem.

23. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bila nepošteni stjecatelj (članak 1115. ZOO-a), tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.

24. Nadalje, u vezi početka i tijeka zastarnog roka u vezi zahtjeva za isplatom pretplaćenih iznosa zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, potrebno je reći da prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.0.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4.7.2013.:

- u odnosu na nepoštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13.6.2014. jer je ista u tom dijelu potvrđena Presudom Visokog Trgovačkog suda od 13.6.2014., broj Pž-7129/13,

- u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.6.2018. kada je potvrđena u tom dijelu Presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 od 1406.2018., to je zastara restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela teći 13.6.2014., a po osnovi ništetnosti valutne klauzule 14.6.2018. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.

25. Dakle, nije osnovan prigovor zastare restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti valutne klauzule. Ovdje je potrebno navesti da tužitelj tužbenim zahtjevom ne zahtjeva isplatu pretplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope, nego po osnovi valutne klauzule. Naime, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Budući da je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013. u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.6.2018. kada je potvrđena u tom dijelu presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., odnosno zastara za restitucijske zahtjeve po osnovi ništetnosti valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018., a tužba je podnesena 12. lipnja 2019., odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina.

26. Nadalje, potrebno je reći i kako sud postupa i odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, a tuženica tijekom postupka nije postavila odgovarajući zahtjev glede utvrđenog iznosa negativne razlike niti je istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja. Potrebno je reći da hrvatski pravni sustav ne poznaje prijeboj ex lege, kao niti uvjetni prijeboj tako u konkretnom slučaju sud nema ovlaštenja samoinicijativno prebiti utvrđenu negativnu razliku od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice. U vezi s navedenim, potrebno je uputiti i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 549/2023-4, u kojoj je navedeno da ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članka 195. i članka 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Ovdje je potrebno reći da je tuženik tijekom postupka zahtijevao da vještak izračuna negativnu razliku, ali nije postavio odgovarajući zahtjev – protutužbu, prigovor radi prebijanja.

27. Sud nije prihvatio prigovor tužene za dopunom nalaza i mišljenja sudskog vještaka primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu u kunama na dan sklapanja kreditnog ugovora, jer takovo što nije ugovoreno predmetnim ugovorom o kreditu. Pri tome ovaj sud ukazuje da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev- 1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Budući među strankama nije sporno da nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, ovaj je tuženikov prigovor neosnovan. Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi valja primijeniti ona početno ugovorena kamatna stopa između stranaka koje je rezultat njihove volje prilikom sklapanja ugovora.

27. Tužitelj je u uspio u sporu u cijelosti, pa mu pripada naknada troška postupka sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a u vezi članka 155. stavka 1. ZPP-a.

28. Tužitelju je priznata naknada troška postupka i to naknada troška sastava tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. točci 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.-dalje u tekstu: Tarifa), za sastavak obrazloženog podneska od 28.9.2020. i podneska od 20.12.2021., a kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, oba u visini od po 100 bodova, zastupanja na ročištima od 29.9.2020., 24.3.2022. i 10.3.2025., za svako u visini od po 100 bodova, te zastupanja na ročištu za objavu presude od 7.4.2025. u visini od 50 bodova, što uvećano za PDV 25% što ukupno iznosi 1.625,00 eura. Tužitelju je priznata naknada troška sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 53,09 eura i za presudu u iznosu od 53,09 eura, te predujam za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, a što sveukupno iznosi 2.062,99, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

29. Tuženik je u cijelosti odbijen za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 2.812,50 eura, budući je isti u cijelosti izgubio parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP, te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. točke ove presude.

Osijek, 7. travnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćnici tuženika