REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-498/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju OZ, dipl.iur., protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, iz Zagreba, Listopadska 2, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., OIB: 16457179668, odvjetnicima u Pisarnici u Osijeku, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 25. veljače 2025., zaključene istoga dana u nazočnosti punomoćnice tužitelja OZ i punomoćnika tuženika Bojana NIkolića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Pisarnica u Osijeku, nakon javne objave, 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Listopadska br.2, OIB: 94472454976, da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 3.437,22 EUR (tri tisuće četiri stotine trideset i sedam eura i dvadeset i dva centa) zajedno sa zakonskim zateznom kamatom koja teče od 9. kolovoza 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“

II Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, da tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Listopadska br.2, OIB: 94472454976, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR (pet stotina eura), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. travnja 2025. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je za prvo polugodište na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište na dan 1.srpnja te godine, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Adriatic osiguranje d.d., Listopadska br.2, OIB: 94472454976, za više zatraženi iznos od 40,42 EUR (četrdeset eura i četrdeset i dva centa), na ime troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio 30. listopada 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 3.437,22 EUR, a za razdoblje isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2023.

1.1. Tužitelje je u tužbi naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 3. travnja 2010. u [adresa] osiguranik tužitelja KZ iz [adresa] zadobio teže tjelesne ozljede . Tužitelj je naveo kako je njegov osiguranik KZ u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovao kao vozač motocikla marke Yamaha YZF-R6, te da je kritične zgode pravac njegova kretanja presjekao UZ, iz [adresa], upravljajući automobilom marke Volkswagen 2,5 TDI, registarske oznake [registarska oznaka], a da se prethodni nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, zbog čega je došlo do udara prednjeg dijela motocikla u desni bočni dio automobila. Nadalje, naveo je kako je uslijed udara vozač motocikla zaustavio u unutarnjem dijelu navedenog vozila te se teško ozlijedio. Tužitelj je naveo kako je predmetno vozilo bilo osigurano kod prednika tuženika, tada Jadransko osiguranje d.d. policom osiguranja od automobilske odgovornosti 0683216136 i da je vozač vozila marke Volkswagen UZ iz [adresa] za navedeni štetni događaj proglašen krivim presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj K-685/10 od 10. studenog 2011. te da mu je izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci.

1.2. Tužitelj je, nadalje, naveo kako je on rješenjem broj: 75937 od 22.studenog 2012. priznao svom osiguraniku KZ pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi. Isplata mirovine počela je od studenog 2012. i ista se vrši sve do danas.

Tužitelj je naveo kako je tuženik sukladno propisima Zakona o mirovinskom osiguranju važećem u trenutku štetnog događaja podmirio štetu, u mirnom postupku, za razdoblje od 1. studenog 2012. do

31. prosinca 2014. u iznosu od 18.721,78 kuna., te u trenutku podnošenja prvog odštetnog zahtjeva priznao punu. Nadalje, naveo je kako je Visoki trgovački sud RH svojom presudom Pž-153/2018-2 od 30. svibnja 2019. pravomoćno odlučio o naknadi štete za razdoblje 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2016., te da je ovaj sud presudom poslovni broj: P-1347/2019-12 od 13. prosinca 2021. pravomoćno dosudio tužitelju štetu za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. rujna 2019., dok za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. listopada 2021. postupak u trenutku podnošenja tužbe nije pravomoćno okončan.

Tužitelj je naveo i kako je on nastavio s isplatama invalidske mirovine svom osiguraniku KZ te mu je za razdoblje od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2023. isplaćen iznos od 6.874,44 EUR, a kako su se stranke u ranijem postupku usuglasile da je oštećeni KZ doprinio nastanku štetnog događaja sa 50%, to je tužitelju nastala šteta u iznosu od 3.437,22 EUR.

1.3. Tužitelj je naveo o kako je on 18. srpnja 2024. uputio tuženiku odštetni zahtjev, koji je tuženik zaprimo dana 22. srpnja 2024. te je tuženik 17. rujna 2024. tužitelju dostavio Utemeljeni odgovor kojim smatra neosnovanim tužiteljev odštetni zahtjev.

Tužitelj je naveo kako predmetni iznos potražuje od tuženika, odnosno svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi članka 161. i članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/), te potražuje isplatu u punom iznosu izravno od tuženika sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, dok kamatu potražuje temeljem odredbe članka 165. stavka. navedenog Zakona.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporavao tužbu i tužbeni zahtjev, pri tome nije osporavao činjenicu da se 3. travnja 2010. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] i da je za to vozilo vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti.

Tuženik je naveo da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti iz razloga što utuženo potraživanje nije šteta iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, osnovanost potraživanja tužitelja tužitelj prema tuženiku kao osiguravajućem društvu potrebno je prosuđivati primjenom odredbe čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09., u daljem tekstu: ZOOP). S tim u svezi naveo je kako se pasivna legitimacija tuženika temelji na postojanju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, tuženik je naveo da nema tog ugovora tuženik ne bi bio pasivno legitimiran, pa je stoga postojanje i opseg obveze tuženika na naknadu štete koji je predmet ovog postupka reguliran Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu i to odredbom članka 27. ZOOP.

2.1. Tuženik smatra da nije nastupila stvarna šteta u smislu odredbe čl. 27.st.2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Stvarna šteta je odredbom čl. 27.st.2. tog Zakona definirana na način da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

U svezi s navedenim tuženik je naveo da sukladno odredbi članka 27. Zakona o obveznom osiguranjima u prometu, obveza tuženika kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku KZ, bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu osiguranika KZ, a da te stvarne štete u konkretnom slučaju nema.

2.2. Nadalje, tuženik je naveo kako prema navodima tužbe, odnosno prema predloženim dokazima, tužitelj isplaćuje svom osiguraniku KZ mirovinu zbog ozljede izvan rada, stoga smatra da tužitelj treba dokazati da postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene tim rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj povrede na radu. Tuženik pri tome osporava da bi takva razlika postojala i navodi da je nema. Nadalje, naveo je kako tužitelj na kojemu je teret dokaza da trpi štetu u visini kako to propisuje odredba članka 27. Zakona, nije priložio dokaze s tim u svezi, niti je predložio izvođenje financijskog vještačenja na okolnosti postojanja i visine štete, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao nedokazan, odnosno kao neosnovan.

2.3. Tuženik je naveo da se postojanje i visine štete treba raspraviti i utvrditi u smislu odredbe članka 27. ZOOP-a, ukazuje i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u brojnim recentnim odlukama iz 2023., 2022. i 2021. pa i onima iz 2020. u kojim je revizijski sud meritorno odlučio povodom revizija izjavljenih temeljem članka 382. stavka 2. ZPP-a, smatrajući da se radi materijalno pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, zbog čega te odluke predstavljaju i sui generis izvor materijalnog prava, kao i u odlukama u kojima je dopustio podnošenje revizije iz istog razloga: Vrhovni sud RH, br. Rev- 909/2021-3 od 08. rujna 2021., Vrhovni sud RH, br. Rev- 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Vrhovni sud RH, br. Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.,Vrhovni sud RH, br. Rev 66/2022-2 od 1. veljače 2022., Vrhovni sud RH, br. Rev 954/2022-2 od 25. siječnja 2023., Rev-1148/2022-2 od 25. siječnja 2023., Rev-1254/2022-2 od 17. siječnja 2023. U svezi s navedenim tuženik je naveo kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim svojim odlukama iz 2023., 2022. i 2021. zauzeo pravni stav da se u postupcima radi naknade štete po tužbi HZMO-a protiv odgovornog osiguratelja pitanje postojanja i opsega šteta utvrđuje na temelju odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, i zbog činjenice da je to specijalni zakon (lex specialis) za opisanu vrstu obveza.

Nadalje, tuženik je naveo kako osporava navode iz tužbe koji su u suprotnosti s navodima odgovora na tužbu, te je tuženik osporavao utuženo potraživanje u cijelosti jer tužitelj smatra da iznos koji tužitelj traži petitom tužbenog zahtjeva od tuženika nije šteta koju bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju primjenom odredbe čl.27.st.1. do st.3. ZOOP-a

3. Tužitelj se podneskom od 29. siječnja 2025. očitovao na navode odgovora na tužbu tuženika i u bitnome ostao kod navoda iz tužbe.

4. Na održanom pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu, parnične strane su ostale kod svojih navoda, a tužitelj je u odnosu na dokaze predložene u tužbi, kao i od prijedloga da se izvrši uvid u spis tužitelja broj 75937 i priklopi ovosudnni spis poslovni broj: K-685/10 i P-1347/2019, te spis Trgovačkog suda u Osijeku Stalna Služba u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-236/2017.

5. U tijeku postupka među parničnim stranakama nije bilo sporno:

- da je osiguranik tužitelja KZ u prometnoj nezgodi koja se dogodila 3. travnja 2010. u [adresa] zadobio teške tjelesne ozljede.

-da je nezgodu prouzročio osiguranik prednika tuženika i da je oglašen krivim presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj K-685/10 od 10. studenog 2011.

- da su parnične stranke suglasne da postoji doprinos osiguranika tužitelja nastanku štete u visini od 50%,

- da je tuženik priznao osiguraniku LZ pravo na invalidsku mirovinu i to zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi,

- da je tuženik temeljem presude Visokog trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-153/2018-2 od 30.05.2019. i presudom Općinskog sud u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1347/2019-12 od 13.12.2021. pravomoćno obavezan isplatiti tužitelju štetu za razdoblje od 01.01.2015-31.12-2016. i od 01.01.2017. do 30.09.2019.

6. Sporno je da li tužitelju pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 3.437,22 EUR, a za razdoblje isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja KZ od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2023. u cijelosti sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/2013., 151/2014., 33/2015. i 93/2015., dalje: ZMO) ili u razmjernom iznosu sukladno odredbi članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., dalje: ZOOP).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku KZ, (zbog prometne nesreće koju je prouzročio UZ, iz [adresa], upravljajući automobilom marke Volkswagen 2,5 TDI, registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika.

7.1. Dakle, riječ je o subrogacijskom zahtjevu tužitelja za isplatom tzv. kapitalizirane štete, pri čemu tužitelj takav zahtjev temelji na materijalno pravnoj osnovi za koju smatra da proizlazi iz odredbe članka 160. i čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik smatra da pravnu osnovu razmatranja tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tj. zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne Zakona o mirovinskom osiguranju.

8. Odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari sud je utvrdio čitanjem materijalnih dokaza koje su stranke dostavile uz tužbu i odgovor na tužbu, te su pročitane isprave i to: rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u [adresa], KLASA: 141-02/12-01/0351853627. UR.BR 314- 16-05/3-12-012767 od 22. studenog 2012. (stranica spisa 5-8), presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: K-685/10-14 od 10.11.2011. (stranica spisa 9-11), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (stranica spisa 13-14), presudu i rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: 5P-1347/2019-12 od 13. prosinca 2021. (stranica spisa 15-21), u podatke isplata Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje osiguraniku LZ ( stranica spisa 23), banku podataka doznačenih mirovinskih primanja (stranica spisa 24-36), zahtjev za naknadu štete za osiguranika LZ, KLASA: 140-01/19-29/705, UBRROJ: 341-99/16-07/1-24 od 18. srpnja 2024. (stranica spisa 37-39), utemeljeni odgovor tuženika od 17. rujna 2024. (stranica spisa 40), te je pročitana opsežna sudska praksa koju su stranke dostavljale u tijeku postupka.

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Prema odredbi članka 2. stavka 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a stranke u postupku su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (članak 7. st. 1. ZPP). Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (članak 220. st. 1. ZPP), a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice, zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221. a ZPP-a).

6. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na sbrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

6.1. Prema odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15. i 93/15., dalje u tekstu: ZMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (stavak 1.), s tim da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu; novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (stavak 2.). Zavod može zahtjevom za naknadu štete obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina, stavak 3.). Kad se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju Ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje (stavak 4.).

6.2. Prema odredbi članka 164. ZMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete, stavak 1.), s tim da su za utvrđivanje visine stvarne štete u tom slučaju mjerodavne odredbe tog Zakona (stavak 5.).

6.2. Odredbom članka 165. stavak 3. ZMO-a propisano je da na svotu potraživanja naknade štete, Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od petnaest dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

6.3. Odredbom članka 170. ZMO-a propisano je da se na naknadu štete primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama tog Zakona.

6.4. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje u tekstu: ZOOP) člankom 27. stavkom 1. propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U stavku 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. U stavku 3. definirano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4. glasi da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

7. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju izraženom u odluci br. Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. se poziva na raniju odluku br. Rev-x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020. u kojoj je zaključeno slijedeće: "Naime, prema tom pravnom shvaćanju za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)“. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u drugim recentnim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., odluci broj Rev-1067/2012 od 5. prosinca 2017., odluci broj Revt412/2018 od 22. travnja 2020. prema kojemu je propis prema kojemu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen.

7.1. Imajući u vidu ranije citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda u zauzeto u odluci broj: Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to članak 27. stavak 1., 2., i 3. mišljenje je ovoga suda kako tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete, ali onako kako je ona regulirana upravo citiranim zakonskim odredbama. U konkretnim slučajevima to znači da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a koji razmjerni iznos mirovine se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

7.2. Prihvaćajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske i odredbe ZOOP-a tužitelj ima pravo potraživati od tuženika naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem o umirovljenju i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike, međutim tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu, odnosno nastanak štete i visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP koja propisuje drugačiji način obračuna štete od načina obračuna koji je propisan odredbama ZMO pa je izostala kumulacija pretpostavki odgovornosti za štetu koju propisuje Zakon o obveznim odnosima.

7.3. Prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je šteta prema članku 1046. ZOO umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

7.4. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu postojanje štetnika (osobe odgovorne za štetu), protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje, a da bi postojala odgovornost za štetu, sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

7.5. Slijedom navedenoga, kako tužitelj nije Tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu, odnosno visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP koja propisuje drugačiji način obračuna štete od načina obračuna koji je propisan odredbama ZMO, a teret dokaza je bio na tužitelju kako to ističe i tuženik tijekom postupka, stoga je njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

8. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP. Sud je troškove postupka odmjerio prema vrijednosti predmeta spora od 3.437,22 EUR. uvažavajući činjenicu da tuženika zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) dosudio tužitelju kao osnovan trošak astava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife, kao i PDV na taj iznos od 50,00 EUR sukladno Tbr. 46 Tarife. Sud je osnovanim tuženiku priznao i trošak zastupanja na ročištu održanom 25. veljače 2025. u iznosu 200,00 EUR suklado Tbr. 9. točka 1. Tarife, kao i PDV na taj iznos od 50,00 EUR sukladno Tbr. 46 Tarife, dakle sveukupno 500,00 EUR.

8.1. Tuženik je postavio zahtjev za zakonskim zateznim kamatama na trošak postupka. Sud je udovoljio traženju tuženika u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a.

8.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod II. Izreke presude.

9. U popisanom troškovniku tuženik je potraživao i iznos od 40,42 EUR na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu. Odredbom članka 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018. – dalje: ZSP) propisano je da obveza plaćanja pristojbe, ako tim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Kako je u konkretnoj pravnoj stvari tuženik uspio u parnici, to za njega navedeni trošak ni ne nastaje. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu više zatraženog iznosa od 40,42 EUR na ime troškova parničnog postupka, pa je odlučeno kao u točki III. izreke.

10. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 7. travnja 2025.

Sutkinja

Anđela Bionda

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3

2. Tuženik Adriatic osiguranje d.d., po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Pisarnica u Osijeku