Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1820/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku po sucu pojedincu mr. sc. Krunoslavu Baranu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika KP, selo [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 6. studenog 2024. poslovni broj P-4142/2020-21, 7. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 6. studenog 2024. poslovni broj P-4142/2020-21.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja se oglasio nenadležnim i ukinuo sve provedene radnje i odbacio tužbu od 24. kolovoza 2020.

2. Protiv toga rješenja tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome navodi kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2020. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje. Uredba), jer je u konkretnom slučaju riječ o tuženiku koji ima prebivalište u [adresa] koja nije članica EU-a. Smatra kako je sud prvog stupnja trebao primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku koji je u vrijeme podnošenja tužbe, 2020. bio na snazi i da stoga postoji nadležnost domaćih sudova. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita.

5. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je isplaćivao mirovinu korisnici RP, koja je umrla **.**.2016. Mirovina je isplaćivana i nakon njezine smrti, pa je tuženik koji je bio opunomoćen po računu podigao iznos od 8.468,47 kn.

6. U konkretnom slučaju riječ je o regresnom zahtjevu tužitelja prema tuženiku, a koji je nastao nakon što je tužitelj isplatio mirovinu korisnici RP, a iznose je podigao tuženik kao opunomoćenik nakon njezine smrti.

7. Tuženik je fizička osoba s prebivalištem u [adresa]. Dakle, tuženik ima prebivalište u državi koja nije članica Europske Unije. Zbog navedenog se u konkretnom slučaju radi o sporu s međunarodnim obilježjem pa su na temelju čl. 1. toč. 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine, broj 101/17 i 67/23, dalje - ZMPP) za pitanje nadležnosti sudova RH i pravila postupka primarno mjerodavne odredbe ZMPP-a.

8. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 46. st. 1. ZMPP-a određena je nadležnost suda RH u sporovima s međunarodnim elementom te je određeno da se primjenjuje Uredba (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (u nastavku: Uredba Bruxelles I preinačena) (SL L 351,20.12.2020.) i na sporove s državljanima trećih država. Dakle, navedenom odredbom čl. 46. st. 1. ZMPP-a proširena je primjena Uredbe Bruxelles I (preinačena) i na sporove s državljanima RS.

9. Odredbom čl. 55. ZMPP-a propisano je da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbe čl. 4. st. 1. Uredbe Bruxelles I (preinačena) i primjenjuje se u opsegu određenom u čl. 1. st. 2. ZMPP-a.

10. Odredbom čl. 4. st. 1. Uredbe Bruxelles I (preinačena) propisano je da osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice. Dakle, u konkretnom slučaju sud RH nije nadležan za odlučivanje o regresnom zahtjevu tužitelja prama tuženiku jer tuženik nema domicil u RH, pa nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 4. st. 1. Uredbe Bruxelles I (preinačena). Isto tako, zahtjev tužitelja ne odnosi se niti na jednu vrstu spora u kojoj bi bio nadležan sud RH u skladu s odredbama odjeljka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe Bruxelles I (preinačena).

11. Odredbom čl. 16. st. 1. i 3. ZPP-a propisano je da sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost. Kad sud utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u RH, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

12. Kako je u konkretnom slučaju riječ o sporu za koji nije nadležan sud u RH, to se sud prvog stupnja pravilno oglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje i odbacio tužbu.

13. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja, a ne postoje žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

Osijek, 7. travnja 2025.

Sudac

mr. sc. Krunoslav Baran