Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1024/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja, Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Zlatane Bihar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Alenke Lešić članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice ŠH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Meter, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Budimir & Meter u Zagrebu, protiv 1. tuženika CH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika UH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Zdilar, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2401/2016-49 od 3. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe 1. tuženika CH i 2. tuženika UH te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2401/2016-49 od 3. srpnja 2024. u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice ŠH i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2401/2016-49 od 3. srpnja 2024. u dijelu pod točkom V. izreke.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice ŠH i 2. tuženika UH za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

»I Utvrđuje se da je postojala pisana oporuka pok. KH, sastavljena krajem srpnja ili početkom kolovoza 2000. godine, pred svjedokinjama ČH i NH.

II Utvrđuje se da je pisanom oporukom ostaviteljica pok. KH ostavila tužiteljici ŠH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odgovarajući suvlasnički dio zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada, [adresa], površine 370 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], trajno i neodvojivo povezana s vlasništvom posebnog dijela i to sa jednosobnim stanom br. 2, u XIII (trinaestom) katu, površine 39,86 čm, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu.

III Utvrđuje se da je pisana oporuka iz točke II. uništena, sakrivena, izgubljena ili zametnuta, prije ili poslije smrti pok. KH i to bez njezinog znanja.

IV Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se da je usmena oporuka iza pok. KH, proglašena na zapisnik 18. svibnja 2015., a kojom je pok. KH ostavila tužiteljici ŠH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odgovarajući suvlasnički dio zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada, [adresa] Poslovni broj: P-2401/2016-49 prilaz br. 6, površine 370 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], trajno i neodvojivo povezana s vlasništvom posebnog dijela i to sa jednosobnim stanom br. 2, u XIII (trinaestom) katu, površine 39,86 čm, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu istinita i pravovaljana.

V Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.«

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke, žalbe su podnijeli 1. i 2. tuženici zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 98/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), 1. tuženik s prijedlogom da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, a 2. tuženik s istim prijedlogom, s time da on podredno predlaže i presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, ali drugom sucu, na ponovno suđenje. 2. tuženik potražuje trošak sastava žalbe i sudske pristojbe za istu.

3. Protiv odluke o troškovima postupka, sadržane pod točkom V. izreke prvostupanjske presude, žalbu je podnijela tužiteljica, sadržajno zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je odluku o troškovima postupka preinačiti u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na istu.

4. Tužiteljica je u odgovoru na žalbe tuženika predložila žalbu 1. tuženika odbaciti kao nepravodobnu, a podredno je odbiti kao neosnovanu, dok je žalbu 2. tuženika predložila odbiti kao neosnovanu, uz obvezu tuženika da joj nadoknade trošak sastava odgovora na žalbe.

5. Na žalbu tužiteljice nije odgovoreno.

6. Žalbe stranaka su neosnovane, s time da je, protivno navodima tužiteljice, žalba 1. tuženika pravodobna.

6.1. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je 1. tuženik žalbu prvostupanjskom sudu uputio preko pošte preporučenom pošiljkom 16. srpnja 2024., koji dan se smatra danom predaje iste sudu (članak 113. stavak 2. ZPP), pa je, imajući na umu dan dostave prvostupanjske presude (3. srpnja 2024.), žalba 1. tuženika podnesena unutar roka propisanog odredbom članka 348. stavak 1. ZPP i kao takva je pravodobna.

U odnosu na žalbe 1. i 2. tuženika:

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju žalbom ukazuje 2. tuženik, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati. U pobijanoj presudi sadržani su jasni i dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama, koji međusobno ne proturječe, kao što isti ne proturječe sadržaju isprava i danih iskaza u postupku.

8. Jednako tako, ovaj sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 8. ZPP. Ovlast ocjenjivanja provedenih dokaza pridržana je za sud, pa sama činjenica da žalitelj sudskom ocjenom nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što on tvrdi, ne znači da je sud povrijedio njegovo pravo.

9. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev za utvrđenje da je postojala pismena oporuka pred svjedocima, sastavljena krajem srpnja ili početkom kolovoza 2000., kojom je pok. KH (prednica stranaka) tužiteljici ostavila stan u [adresa], površine 39,86 čm, a koja oporuka je prije ili nakon smrti oporučiteljice bez njezinog znanja uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta.

10. Imajući na umu da je oporučiteljica preminula **.**.2015., a da je sporna oporuka sastavljena 2000., njezino postojanje i valjanost, na temelju odredbe članka 254. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15) valja prosuđivati prema odredbama Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 52/71, 41/78, 71/91, 37/94 i 56/00 – dalje: ZN).

11. Prema odredbi članka 69. stavak 1. ZN, oporučitelj koji zna čitati i pisati može sastaviti oporuku na taj način da će ispravu koju mu je netko drugi napisao vlastoručno potpisati u prisutnosti dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegova oporuka, pri čemu će se svjedoci potpisati na samoj oporuci (stavak 2. istog članka).

12. Oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, nakon smrti oporučitelja ili prije njegove smrti, ali bez njegovog znanja proizvest će učinke pravovaljane oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onog dijela oporuke na koji se poziva (članak 83. ZN).

13. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je oporučiteljica, negdje krajem srpnja ili početkom kolovoza 2000., nakon što joj je dijagnosticiran tumor, pred svojim prijateljicama ČH i NH, kao svjedocima, izjavila da stan u [adresa], na adresi [adresa], ostavlja svojoj sestri EH,

- da je oporuku tog sadržaja, prema kazivanju oporučiteljice, napisala ČH, koju je onda oporučiteljica vlastoručno potpisala u prisutnosti obje svjedokinje, koje su također potpisale oporuku,

- da je ČH tu oporuku predala oporučiteljici,

- da je oporučiteljica i pred smrt o tome iskazivala, ponavljajući svoju volju iz pisane oporuke,

- da su stranke u jednom periodu života imale ključ od stana oporučiteljice, a nakon njezine smrti da je 2. tuženik stan i iznajmljivao,

- da pisana oporuka pred svjedocima nakon smrti oporučiteljice nije nađena.

14. Na temelju tih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je postojala pismena oporuka pok. KH, sastavljena krajem srpnja ili početkom kolovoza 2000. pred ČH i NH, kojom je ona stan u [adresa] ostavila svojoj sestri EH, da je oporuka bila valjana jer je bila sastavljena na način predviđen odredbom članka 69. ZN, a ČH i NH su bile sposobne biti svjedocima oporuke (članak 73. ZN), ali da je ta oporuka, bez znanja oporučiteljice, za njezina života ili nakon smrti, uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta.

15. Imajući na umu da je prvostupanjski sud do tog uvjerenja došao ne samo na temelju iskaza svjedokinja oporuke, već i na temelju iskaza svjedoka JH i OH, koji su u ovom postupku kao svjedoci uvjerljivo iskazivali o volji pok. KH da stan ostavi tužiteljici, neodlučna je za ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedokinje ČH činjenica je li ona bila i prijateljica tužiteljice. Isto tako, okolnost što je ta svjedokinja rekla da će oporuku fotokopirati, a to ipak nije učinila i što kod javnog bilježnika nije iskazivala o tome da je oporuku pisala na pisaćem stroju, njezin iskaz u bitnom dijelu glede postojanja pismene oporuke ne čini različitim, konfuznim i neživotnim, kako to u svojoj žalbi ističe 2. tuženik.

16. Žalbeni navodi kojima se ukazuje na to da je oporučiteljica bila školovana i upućena u valjane oblike oporučivanja, pa da je u vremenskom periodu od petnaest godina od oporučivanja do smrti imala dovoljno vremena valjano oporučiti, ali i upoznati tužiteljicu sa sadržajem oporuke, ne utječu na pravilnost pobijane odluke. To stoga što pismena oporuka pred svjedocima predstavlja valjani način oporučivanja, a oporučitelj može, ali ne mora, takvu oporuku povjeriti na čuvanje sudu. Osim što nije neuobičajeno da oporučitelji oporuku zadrže u svom stanu/kući, valjanost oporuke nije uvjetovana time da su nasljednici upoznati sa sadržajem iste. Samim time, na valjanost oporuke ne utječe to je li tužiteljica, kao oporučna nasljednica, znala za oporuku i njezin sadržaj, kao što je neodlučno jesu li za nju i njezin sadržaj znali tuženici, kao zakonski nasljednici.

17. Budući da je nije sporno da je oporučiteljica imala samo jednu sestru, koja se zove ŠH, bez obzira na sadržaj oporuke u kojoj je ona kao svoju (oporučnu) nasljednicu odredila sestru EH, ocjena i ovog suda da je nasljednica dovoljno određena, jer se s obzirom na navedeno na nesumnjiv način može utvrditi njezin identitet. S tim u vezi neodlučno je što svjedokinja NH tužiteljicu nije poznavala, jer imovina prema sadržaju oporuke nije ostavljena stanovitoj EH, kako to 2. tuženik žalbom sugerira prihvatiti, već sestri EH.

18. Tužiteljica je postojanje oporuke prethodno opisanog sadržaja dokazivala u ovom postupku, obzirom na to da oporuka nakon smrti pok. KH u njezinom stanu nije nađena, a prema kazivanju svjedokinja oporuke, nakon što je oporuka sastavljena i potpisana, ista je predana upravo njoj. Žalbeni navodi da bi oporuka, da je ona predana oporučiteljici, bila nađena makar u njezinom stanu nisu osnovani, jer nije neživotno i nelogično da se oporuka zagubi, sakrije ili zametne i u samom stanu.

19. S obzirom na to da je oporučiteljica i pred samu smrt iskazivala i ponavljala svoju volju da svoj stan u [adresa] ostavi tužiteljici, opravdano je prvostupanjski sud zaključio da za njezinog života sporna oporuka nije po njezinom nalogu ili s njenim znanjem uništena da bi se mogla smatrati opozvanom, a ako je oporuka uništena slučajem ili je za njezina života izgubljena, sakrivena ili zametnuta, oporučiteljica to očito nije znala, jer bi s obzirom na ponavljanje svoje posljednje volje i kasnije, sve do pred samu smrt, zasigurno sačinila novu oporuku istog sadržaja.

20. Kako tuženici tijekom postupka nisu osporili da je predmetni stan nakon smrti pok. KH iznajmljivan, štoviše obojica su u svojim iskazima na ročištu 21. svibnja 2024. tu činjenicu priznali, neosnovano sada u žalbi ističu da tužiteljica navode o iznajmljivanju stana ničim nije dokazala, pri čemu ta činjenica nije od presudnog značenja, imajući na umu mogućnost da je sporna oporuka i prije njezine smrti, ali bez njezina znanja, uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta.

21. Sve navedene činjenice upućuju na zaključak da izjava posljednje volje pok. KH proizvodi pravni učinak valjane pismene oporuke pred svjedocima bez obzira što ista nije pronađena i što više ne postoji, jer je tužiteljica dokazala da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 83. ZN.

22. Iako je u pravu 2. tuženik kada navodi da tužiteljica nije dokazala je li oporuka uništena ili je ona izgubljena, sakrivena ili zametnuta, ovaj sud smatra da navedeno nije odlučno pored toga što je dokazano da je ona postojala i u kojem sadržaju, da je bila sastavljena u obliku propisanom zakonom, a da nije pronađena iz razloga koji se ne može pripisati volji i znanju oporučiteljice.

23. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbe 1. i 2. tuženika valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. II. i III. izreke potvrditi.

U odnosu na žalbu tužiteljice:

24. Polazeći od toga da su stranke u ovoj parnici uspjele djelomično, u približno jednakim dijelovima, prvostupanjski je sud, pozivom na odredbu članka 154. stavak 4. ZPP, odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

25. Prije svega valja imati na umu da je tužiteljica u tužbi, u smislu odredbe članka 188. stavak 1. ZPP, postavila dva jednakovrijedna zahtjeva: 1. za utvrđenje da je istinita i pravovaljana usmena oporuka iza pok. KH, proglašena na zapisnik 18. svibnja 2015. i 2. da je postojala ranija pismena oporuka pred svjedocima.

26. Stoga, i bez obzira na konačni cilj tužiteljice – utvrđenje postojanja oporučnog nasljeđivanja iza pok. KH u njezinu korist – neosnovano tužiteljica u žalbi ističe da je prihvaćanjem jednog od postavljenih zahtjeva u bitnome uspjela u sporu, odnosno da su tuženici uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva.

27. I prema ocjeni ovog suda, kada tužiteljica nije uspjela s jednim od dva jednakovrijedna zahtjeva, na uspjeh stranaka u ovom sporu ne utječe činjenica što je tužiteljica u svakom slučaju utvrđena oporučnom nasljednicom. Kako i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o djelomičnom uspjehu stranaka u parnici u približno jednakim dijelovima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 154. stavak 4. ZPP kada je odučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

28. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, odbiti žalbu tužiteljice i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki V. izreke.

29. U nepobijanom dijelu (točka IV. izreke) prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja (članak 365. stavak 1. ZPP).

30. S obzirom na to da tužiteljica i 2. tuženik sa žalbama nisu uspjeli, na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijeni su njihovi zahtjevi za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe za istu, a kako odgovor na žalbu tužiteljice nije bio potreban za donošenje odluke o žalbi 2. tuženika (članak 155. stavak 1. ZPP), tužiteljici nije priznat niti trošak te radnje.

U Sisku, 7. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Martina Budinski Modronja