REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-921/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Anić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog HS, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-792/2024 od 22. svibnja 2024., nakon održane javne rasprave 7. travnja 2025., u prisutnosti savjetnika u OKDO Zagreb GS i optuženog, dana 7. travnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi HS, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H i IS djevojački G, rođen **.**.1949. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, sa završenom srednjom stručnom spremom, umirovljenik s mirovinom od 710,00 eura, vlasnik kuće na adresi prebivališta površine 200 m2, vlasnik automobila Opel godina proizvodnje 1996., sudionik Domovinskog rata, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

- dana 26. listopada 2023. u Zagrebu, u tramvaju linije 14 i na tramvajskoj stanici Frankopanska, u nakani da izazove osjećaj straha kod kontrolora karata US, nakon što mu se imenovani u tramvaju predstavio kao kontrolor karata te ga tražio da mu da na uvid tramvajsku kartu, istome rekao da što glumi i da odjebe, da mu ne da kartu, da što glumi neku vlast, da je kretenčina i da bi bilo bolje da mu je tata izdrkao te ga upitao hoće li se tući govoreći mu da mu jebe mater, a kada su izašli na tramvajskoj stanici Frankopanska, prišao je US te mu prislonio nož u visini trbuha govoreći mu da li bi se tukao i da će ga zaklati, a koje ponašanje je kod US izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život,

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti, odnosno nanijeti mu zlo oružjem, a djelo je počinjeno prema odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti i u vezi s njezinim radom,

- čime je počinio kazneno djelo osobne slobode – prijetnjom - opisano u članku 139. stavak 2. KZ-a u vezi s člankom 139. stavkom 3. KZ-a, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ-a.

II. Temeljem članka 139. stavak 3. KZ-a optuženi HS se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 9 (DEVET) MJESECI.

III. Temeljem članka 56. KZ-a optuženom se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ-a.

2. Optuženi pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U svojoj obrani HS, koju je iznio na kraju dokaznog postupka, naveo je da je 26. listopada 2023. na Trgu bana Jelačića ušao u tramvaj broj 14 te je htio ići do Mažuranićevog trga, a kako bi tamo uzeo autobus do Voltinog naselja, gdje u blizini živi. Ušao je u tramvaj na srednja vrata, s time da je bilo dosta ljudi u tramvaju te je išao prema prvim vratima kako bi poništio tramvajsku kartu. U tom trenutku je osjetio da ga netko vuče za rame te je tog čovjeka pitao što želi, jer nije shvatio tko je on jer se nije predstavio, a na što mu je isti rekao da mu da kartu da mu je on poništi, na što je čovjeku rekao da zna sam poništiti kartu, a kako je bila buka u tramvaju, to njegovo da mu da kartu nije niti mogao čuti. Kartu mu nije dao jer ga nije vidio niti čuo, na što mu je taj čovjek rekao „stari konju glupi, praviš se da me ne čuješ“ te je tek tada shvatio da je taj čovjek kontrolor. Sam je poništio svoju kartu, a kontrolor mu ne bi poništio kartu kako mu je rekao, već bi ga kaznio, a upravo je to sve i povod ovog postupka jer mu nije mogao naplatiti kaznu. Jedini razgovor između njih je bio kada je kontrolor njemu rekao da je stari konj, odnosno kada je on njemu odgovorio da je on onda mladi majmun. Napomenuo je da je purger te da purgeri ne upotrebljavaju psovke kakve je oštećeni rekao da mu je navodno rekao. Sišao je na Frankopanskoj i krenuo je prema Mažuranićevom trgu te je negdje kod Gavele prešao ulicu i kod Pravnog fakulteta sjeo, budući da ima problema s disanjem te se je tamo inhalirao jer je astmatičar. Tada je stigao policijski auto i tada se pojavio oštećeni koji im je govorio da je to on, a policiji se nije suprotstavljao, već je krenuo iz torbice vaditi osobnu, no oni su ga zagrabili i bacili na pločnik te su ga strpali u maricu. Završio je u zatvoru te je onda saznao da ga je oštećeni prijavio.

3.1. Na poseban upit suda odgovorio je da stalno nosi taj džepni nožić, ukupne dužine oko 20 cm, a iz razloga jer se bavi i ribičijom, a na upit kako je oštećeni mogao znati da tom prilikom ima nož odgovorio je da je oštećeni isto mogao pretpostaviti jer svi muškarci njegovih godina nose nož sa sobom, odnosno ne svi već neki. Nož mu je bio u džepu od jakne. Naveo je da je njemu neshvatljiv povod oštećenog, odnosno da je oštećeni sve ovo s nožem izmislio, budući da je imao potvrđenu kartu, tako da je isti bio ljut što ga nije mogao kazniti, a zna i da postoje udruge te priče kako su kontrolori ugroženi jer ih putnici napadaju. Predmetnog dana je konzumirao nešto malo alkohola jer je prije bio s prijateljima na pivi i kavi, no kako ima 100 kg nije bio pijan. Rekao je da je odbio alkotestiranje kao i potpisati bilo što navedenog dana iz razloga jer su policajci vrlo grubo postupali prema njemu, kao i da je čak razmišljao podnijeti tužbu protiv istih, budući da je imao oguljotine radi njihovog postupanja, no onda je shvatio da su oni tako postupali jer su dobili prijavu pa su mislili da imaju potencijalnog ubojicu.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitan je oštećeni US te je uz suglasnost stranaka pročitano i razgledano: posebno izvješće I PP Zagreb, PUZ, broj: K-424/23 od 28. listopada 2023., službena zabilješka o dojavi I PP Zagreb, PUZ, broj: K-424/23 od 26. listopada 2023., zapisnik o zaprimanju kaznene prijave I PP Zagreb, PUZ, broj: K-424/23 od 26. listopada 2023., zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta I PP Zagreb, PUZ broj: K-424/23 od 26. listopada 2023. serijski broj: [serijski broj], zapisnik o ispitivanju osumnjičenika temeljem članka 208.a Zakona o kaznenom postupku od 27. listopada 2023. zajedno s pripadajućom DVD snimkom navedenog ispitivanja I PP Zagreb, PUZ broj: K- 424/23, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu I PP Zagreb, PUZ broj: K-424/23 serijski broj: [serijski broj] od 26. listopada 2023., obrazac Zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba, Nalaz Vladimir Rešković, OIB: [osobni identifikacijski broj] od 26. listopada 2023., a na kraju dokaznog postupka, prije iznesene obrane, pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 57 i 59 spisa).

5. U predmetnom postupku nije sporno da je optuženi 26. listopada 2023. bio u tramvaju zajedno s oštećenim te da je tom prilikom došlo do verbalnog sukoba u tramvaju, kao i da je optuženi sišao na stanici u Frankopanskoj, budući da isto proizlazi kako iz iskaza oštećenog, tako i obrane optuženog. Nasuprot tome sporno je da li je optuženi onda po izlasku iz tramvaja prislonio oštećenom nož u visini trbuha i tada oštećenom uputio riječi prijetećeg sadržaja, to jest da li je kod istog izazvao osjećaj straha za život, odnosno da li je ozbiljno prijetio da će mu nanijeti zlo nožem kako bi ga ustrašio i uznemirio te time počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ-a.

6. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s iskazom optuženog, ovaj sud je utvrdilo da je optuženi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnju iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ-a i to upravo na način kako mu je stavljeno na teret citiranom optužnicom OKDO Zagreb.

7. Oštećeni US naveo je kako je s kolegom ušao u tramvaj na Trgu bana Jelačića te je krenuo obavljati svoj posao, na način da je izvadio službenu značku i rekao putnicima u tramvaju dobar dan, kao i da moli karte na uvid. Sjeća se da je bilo baš dosta žena u tramvaju i to naprijed gdje je ušao u tramvaj, dok je kolega ušao na zadnja vrata tramvaja, a radilo se o dugačkom tramvaju. Kada su ga vidjeli svi su krenuli prema aparatu te se još šalio da će im pregoriti aparat od tolikog poništavanja, a sjeća se da je bila i jedna studentica te ju je pitao da li je htjela poništiti kartu, na što je ista odgovorila prvo da je, onda da nije, no tada joj je on uzeo kartu i istu poništio te joj je kartu vratio. Tada je s prvog sjedala ustao jedan gospodin te ga ja pitao da li da i njemu poništi kartu, no on mu je rekao „marš van“ te je rekao da mu ne da kartu, na što se je odmaknuo te je isti išao sam poništiti svoju kartu. Krenuo je onda među stolice te ga je molio da mu pokaže tu kartu koju je precvikao, budući da karte mora skenirati, no on mu je na to rekao „kaj glumiš šerifa, odjebi, kurčiću mali kaj glumiš, bolje da te stari izdrkao“, na što mu je odgovorio da neka bude fin barem radi žena koje su se nalazile u tramvaju. Jednako tako rekao mu je da će sada ići van na Frankopanskoj, na što mu je isti nastavio psovati mater te su tada došli do Frankopanske, a kako je i dalje psovao rekao je vozaču tramvaja da ne može ići dalje dok taj gospodin ne napusti tramvaj. Kako je vozač stao, taj gospodin se digao i izašao van uz psovanje te je krenuo prema Ciboni. On je također izašao iz tramvaja te je vidio svog kolegu koji je izašao iz stražnjeg dijela tramvaja te se tada okrenuo i vidio ispred sebe tog gospodina kako drži otvoreni nož uperen njemu u trbuh te mu je govorio „jel bi se tukao, majku ti jebem, sad ću te zaklati“, a bilo je popodne, to jest pola bijelog dana, na što mu je rekao da će sada doći policija, a što je blefirao, obzirom vozač tramvaja u biti nije zvao policiju. Na to je taj gospodin spikao nož te ga je stavio u svoju torbicu. Gospodin je otišao, a on je nazvao policiju te im je rekao da će krenuti za njim. Zvao je kolegu, koji nije ništa vidio niti čuo, te su krenuli za njim, svaki s jedne strane ulice. Kada je optuženi vidio da ga prati pokazao mu je prstom da dođe, a on je stavio ruku u svoju torbicu kako bi isti pomislio da možda i on ima nešto za obranu, a imao je suzavac. Taj gospodin je skrenuo na Pravni fakultet, a on je to javio policiji te je policija ubrzo i došla, a taj gospodin je sjeo na jedan zidić ispred fakulteta. Kada je policija došla tražili su ga osobnu, no nije im htio istu dati pa je onda izašao jedna veliki interventni policajac te su ga srušili na pod i odveli, a kako nisu odmah kod njega našli nož u toj torbici, to je zajedno s policajcem krenuo po putu kojim su išli kako bi našli nož, a kako ne bi ispalo da laže, međutim kasnije je saznao da su kod optuženog ipak u postaji našli skriveni nož.

7.1. Na poseban upit optužbe odgovorio je da ga je ta prijetnja nožem uznemirila, dok ne zna da li je inkriminiranog dana optuženi bio pijan, no bio je agresivan, a dopušta da se osjetio miris alkohola. Naveo je kako se je svakako događaja bolje sjećao prilikom ispitivanja pred OKDO. Naveo je kako se je sada još sjetio da ono kada je govorio da ga je optuženi vidio da ga prati da je optuženi govorio „dođi, dođi kurčiću mali“, kao i da njemu to sve nije bilo prirodno. Kada mu je radi djelomično različitog iskazivanja bio predočen dio njegovog iskaza pred OKDO Zagreb i to u dijelu gdje je naveo da mu se optuženi, nakon što ga je zamolio kartu kako bi istu skenirao, u tramvaju obratio riječima: "šta tu glumiš nekakvu vlast, srami se kretenčino, bolje da ti je tata izdrkao, jebem ti mater, kaj buš se tuko" , naveo je kako je bilo točno tako kako je naveo prilikom prvog iskazivanja. Jednako tako potvrdio je da je točan i dio ranijeg iskaza kada je naveo da se optuženi po izlasku iz tramvaja udaljio par koraka i onda mu prišao s leđa, a kada se okrenuo da je onda vidio da u ruci drži otklopljeni preklopni nož oštrice otprilike desetak centimetara te da mu je rekao: "šta bi se ti tuko kurčiću, sad ću te zaklati", te da je prislonio nož na njega otprilike u visini trbuha. Na poseban upit suca odgovorio je da se radilo o rasklopljivom nožu zaobljene oštrice koja nije bila ravna, već da se radilo o sječivu finog brušenja, kao nekom rambo nožu, a oštrica da je bila dužine oko deset centimetra. Na kraju je napomenuo kako mu je nevjerojatno da bi netko radi par centi te radi švercanja u tramvaju na nekog izvadio nož, tim više jer je kao i optuženi prošao rat pa mu je to sve nevjerojatno.

8. Iz službene zabilješke o dojavi proizlazi da je 26. listopada 2023. u 14,29 sati policiju kontaktirao kontrolor ZET-a.

9. Iz zapisnika i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj] proizlazi da je od optuženog oduzet preklopni nož, zelene drške, proizvođača „BROWNING“, ukupne dužine 22 centimetra duljine oštrice 10 centimetra, što je optuženi odbio potpisati.

10. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu serijski broj: [serijski broj] proizlazi da je optuženi 26. listopada 2023. u 14,50 sati odbio alkotestiranje, kao i da je odbio potpisati zapisnik.

11. Iz medicinske dokumentacije za oštećenog proizlazi da je istome 26. listopada 2023. dijagnosticirana akutna reakcija na stres i esencijalna hipertenzija.

12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenog kao vjerodostojan, istinit, dosljedan i uvjerljiv obzirom je na životan i logičan način opisao dinamiku cijelog događaja čija je podloga upravo vezana uz njegov posao kontroliranja karata u sredstvu javnog prijevoza. Naime, oštećeni kao žrtva detaljno je odmah po događaju opisao cijeli događaj i obavijestio o istome policiju te je objasnio kako i zašto se je prestrašio optuženog. Oštećeni je opisao kako je optuženi bio agresivan, kako ga je vrijeđao, bio nepristojan, te kako je oštećeni psovao. Jednako tako opisao je izgled noža kao neki rambo nož koji je optuženi izvadio i njemu uperio u trbuh, kao i što je opisao kako ga je to sve uznemirilo.

13. U potpunosti je prihvaćena i materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

14. Nasuprot tome, sud je prihvatio obranu optuženog samo u dijelu da je predmetnog dana bio u tramvaju, da je ušao u sukob s oštećenim, kao i da je prethodno konzumirao alkohol s prijateljima, obzirom je navedeno potvrdio i oštećeni. Iako optuženi poriče izgovaranje inkriminiranih riječi s namjerom zastrašivanja oštećenog kao i prislanjanje noža, sud taj dio obrane nije prihvatio, to jest taj dio iskaza sud ne prihvaća, te ga smatra isključivo usmjerenim k otklanjanju kaznene odgovornosti iz razloga što je u suprotnosti s iskazom oštećenog, čiji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao istinit i vjerodostojan. Optuženi pokušava sud uvjeriti da oštećenom ne treba vjerovati, to jest da je oštećeni sve izmislio isključivo iz razloga jer predmetnog dana optuženog nije mogao kazniti, obzirom je optuženi uspio sam poništiti tramvajsku kartu. Optuženi sud nije uspio uvjeriti u tu konstrukciju, već upravo suprotno ovakva obrana optuženog ocijenjena je kao potpuno neživotna i nelogična, za razliku od iskaza oštećenog koji je sud ocijenio vrlo uvjerljivim. Okolnost da je optuženi odbio alkotestiranje kao i potpisati potvrdu o privremenom oduzimanju noža govori samo u prilog tome da optuženi navedenog dana nije razmišljao trezveno. Ono što iskaz oštećenog dodatno čini vjerodostojnim jest i okolnost da je detaljno opisao nož koji je optuženi inkriminirane zgode uperio u njega, a što ne ni mogao da isti nije vidio, jer onda ne bi znao kako nož izgleda, a kako to optuženi neuspješno tvrdi u svojoj obrani, odnosno kada navodi da je oštećeni mogao pretpostaviti da nosi nož, obzirom većina muškaraca njegovih godina nosi nož, što naravno nije istina.

15. Sud je tako zaključio da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnoj prijetnji, to jest ista proizlazi iz riječi koje je uputio optuženi oštećenom, da će ga zaklati pritom prislonivši nož na njega u visini trbuha. Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Tako izgovorene riječi uz prislanjanje noža duljina oštrice deset centimetara u svakom slučaju predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenom. Radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha, uznemirenosti i zabrinutosti, što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod oštećenog koji je u svom iskazu naveo kako se osjećao uznemireno. Da je oštećeni uslijed izgovorenih prijetnji i ponašanja optuženog osjetio strah potvrđuje i medicinska dokumentacija, kao i činjenica da je odmah po događaju obavijestio policiju, odnosno da je protiv optuženog podnio kaznenu prijavu.

16. Ovaj sud je tako našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog koji oštećenom upućuje inkriminirane riječi uz držanje i prislanjanje hladnog oružja (sukladno članku 5. točka 5. Zakona o oružju nož-skakavac) stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo, bio svjestan da riječi koje izgovara kao i prislanjanje noža kod oštećenog moraju izazvati strah, uznemirenost i zabrinutost za život i sigurnost, a radi se o riječima i djelu koje su i objektivno podobne izazvati osjećaj straha, uznemirenosti i zabrinutosti, te je upravo optuženi i postupao s namjerom da ustraši oštećenog te je isto želio učiniti. Radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje i uznemiravanje adresata.

17. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ-a na štetu službene osobe u vezi njezinog rada, kako to definira članak 87. stavak 3. KZ-a.

18. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

19. Posebne otegotne okolnosti sud nije pronašao, dok je olakotnim cijenio korektno držanje pred sudom, sudioništvo u Domovinskom ratu, te kaznenu i prekršajnu neosuđivanost.

20. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ-a, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

20.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud je pri tome vodio računa da je optuženi kazneno i prekršajno neosuđivana osoba u dobi od 75 godina, što ukazuje kako je njegov dosadašnji život bio potpuno usklađen s pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, tako da se ovo djelo može smatrati izoliranim incidentom u njegovom životu, slijedom čega je ocjena suda da kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, koja je kao takva dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo životnim situacijama u kojima se nađe ne može rješavati ispoljavanjem nasilja. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je spomenuti rok kušnje, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da nasilno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, već da se radilo o izoliranom nasilnom ekscesu, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

21. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, koje troškove je dužan platiti u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ocjena je da plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u pitanje osnovna životna egzistencija optuženog, imajući pri tome na umu da ostvaruje mirovinu te da je vlasnik kuće i automobila.

U Zagrebu 7. travnja 2025.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-792/2024

2. optuženom HS, [adresa]

3. oštećenom US, [adresa] – nakon pravomoćnosti