P-677/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jasenki Rundek, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja GV, vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 124,81 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 26. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 124,81 EUR (slovima: sto dvadeset četiri eura osamdeset jedan cent) sa zateznim kamatama koje teku od 26. studenoga 2023. pa do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 238,66 EUR (slovima: dvjesto trideset osam eura šezdeset šest centi) sa zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2025. do isplate, po stopi od 6,15 % godišnje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. travnja 2024. podnio tužbu radi isplate iznosa od 124,81 EUR. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi 23. kolovoza 2023. koju je skrivio osiguranik tuženika, oštećeno vozilo u vlasništvu UV. Navodi da je tužitelj izvršio popravak vozila te ispostavio račun oštećeniku na iznos od 4.190,79 EUR. Tuženik je isplatio iznos od 4.065,98 EUR, navodeći da se iznos od 124,81 EUR koji nije platio, odnosi na razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj. UV je svoju tražbinu ustupio tužitelju Ugovorom o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 9. veljače 2024. Stoga tužitelj tužbom potražuje isplatu preostalog neplaćenog iznosa popravka vozila zajedno sa zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Osporio je osnovanost i visinu potraživanja tužitelja, te tijek zateznih kamata. Smatra kako je isplatom iznosa od 4.065,98 EUR u cijelosti ispunio svoju obvezu zbog čega se svako daljnje potraživanje tužitelja kako na ime glavnice tako i na ime zateznih kamata smatra neosnovanim. Predložio je provođenje prometnog vještačenja na okolnost je li oštećeni na području Sisačko-moslavačke županije gdje ima prebivalište mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja, odnosno kolike su prosječne cijene rada na području Sisačko-moslavačke županije od strane neovlaštenih servisa, te je li isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih autoservisera na području Sisačko- moslavačke županije. Zaključno, predložio je odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, Klasa: 034-08/18-01-093 od 20. veljače 2020. (list 19.-22. spisa), račun/otpremnicu broj 169/VP/1 od 10. studenoga 2023. (list 45. spisa), izvadak o stanju i prometu po računu tužitelja od 15. studenoga 2023. (list 46. spisa), e-mail poruku tužitelja od 10. studenoga 2023. (list 47. spisa), odgovor tuženika od 13. studenoga 2023. (list 48.-49. spisa), izvid štete oznake 62-AK-30065/2023 od 11. rujna 2023. (list 50. spisa), cjenik tužitelja od 30. prosinca 2022. (list 51. spisa), izjavu UV od 10. studenoga 2023. (list 52. spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 9. veljače 2024. (list 53.-54. spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine (list 55. spisa), e-mail poruku od 29. veljače 2024. (list 56. spisa), račun-otpremnicu Opel servisa Kašnar od 12. rujna 2023. (list 77. spisa), te račune neovlaštenog servisa TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. zajedno s potvrdama o plaćanju istih (list 81.-97. spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanjem neplaćenog dijela računa broj 169/VP/1 u iznosu od 124,81 EUR, za rad koji je tužitelj obavio na oštećenom vozilu u vlasništvu UV.

6. U postupku nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i činjenica da je tuženik povodom predmetnog štetnog događaja izvršio isplatu iznosa od 4.065,98 EUR.

7. Među strankama je sporno je li tuženik u obvezi platiti popravak vozila po višoj cijeni sata rada unatoč tome što je, prema tvrdnjama tuženika, kod većeg broja neovlaštenih autoservisera na području Sisačko-moslavačke županije popravak vozila bio moguć po nižoj cijeni sata rada.

8. Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 53.-54. spisa) proizlazi da su UV i tužitelj navedeni Ugovor sklopili 9. veljače 2024. te da je istim UV kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje radi naknade štete u prometu prema tuženiku u iznosu od 124,81 EUR, a sve prema računu popravka za štetu broj 169/VP/1 u ukupnom iznosu od 4.190,79 EUR i temeljem izvida štete osiguranja dužnika, broj 62-AK-30065/2023. Oštećenik je time tužitelju ustupio svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; u daljnjem tekstu: ZOO). Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine, a iz računa tužitelja broj 169/VP/1 proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja. Iz navedenog je razvidno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete UV prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. Tuženik je o ustupanju tražbine obaviješten notifikacijom (list 55. spisa).

9. Uvidom u tuženikov izvid štete (list 50. spisa) utvrđeno je da se isti odnosi na popravak vozila marke BMW 3, broja šasije [broj šasije]. Tužitelj je nakon popravka vozila ispostavio račun broj 169/VP/1, iz kojeg proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila po ukupnoj cijeni od 4.190,79 EUR (s uključenim PDV-om). Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina 22,70 radnih sati za limarski rad i 8,70 radnih sati za lakirerski rad, i to oba po cijeni od 33,18 EUR/h. Navedena cijena određena je u skladu s cjenikom tužitelja (list 51. spisa). Tuženik je u izvidu štete procijenio cijenu lakirerskog potrošnog materijala u iznosu od 373,80 EUR, bez određivanja cijena sata rada limara i lakirera.

10. Tužitelj je UV obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila svim klijentima. Prema mišljenju suda, oštećenik je ovlašten popraviti vozilo u mjestu u kojem prebiva u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima, pri čemu može slobodno izabrati radionicu u mjestu u kojem prebiva u kojoj će popraviti vozilo, pa okolnost što možda postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem tekstu: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je naplatio onu cijenu popravka koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, dok je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika.

11. Imajući u vidu kako se u predmetnom postupku radi o sporu male vrijednosti, sud je ocijenio suvišnim provođenje dokaza saslušanjem oštećenika i tužitelja, kao i provođenje prometnog vještačenja na okolnost cijene sata rada autolimara i autolakirera, te na okolnost je li isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih autoservisera na području Sisačko-moslavačke županije.

12. Slijedom svega navedenog, tuženik je kao kasko osiguratelj oštećenika dužan naknaditi štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 921. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a i u preostalom neplaćenom iznosu od 124,81 EUR. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate koje mu pripadaju od 16. studenoga 2023. kao prvoga dana iza dana u kojem je tuženik isplatio tužitelju nesporan iznos, a kako tužitelj zatezne kamate potražuje od kasnijeg datuma, 26. studenoga 2023., to su mu dosuđene od dana označenog u tužbenom zahtjevu. Budući da oštećenik, a time ni tužitelj nisu s tuženikom u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora, stopa zateznih kamata određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

13. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove. Tužitelju je prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023; u daljnjem tekstu: Tarifa) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR, trošak sastava podneska od 25. listopada 2024. u istom iznosu (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 26. ožujka 2025. u istom iznosu (Tbr. 9.1. Tarife), trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 9.3. Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 43,75 EUR, te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR, u skladu s odredbom Tar. br. 1. t. 1. i Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019 i 92/2021), što ukupno iznosi 238,66 EUR, na koji mu pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu 7. travnja 2025.

SUDAC:

JASENKA RUNDEK

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

BOJAN PETRAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od osam dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.