REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1289/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, te punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 07. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku da roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01.ožujka 2017.g. do 30. lipnja 2024.g. u ukupnom iznosu od 42,13 EUR zajedno s pripadajućom:

-zakonskom kamatom koja na iznos od 11,82 EUR teče od 15. studeni 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,54 EUR teče od 15. prosinac 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,43 EUR teče od 15. veljača 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,07 EUR teče od 15. ožujak 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,02 EUR teče od 15. travanj 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,10 EUR teče od 15. svibanj 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR teče od 15. lipanj 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR teče od 15. srpanj 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 28,13 EUR teče od 15. siječanj 2022. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan za iznos od 827,87 EUR (smanjenje tužbenog zahtjeva), te dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 390,00 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 11. travnja 2022.godine tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika-laboratorijskog tehničara pri Kliničkom zavodu za mikrobiologiju i parazitologiju. Tužitelj navodi da je tuženik tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće u zadnjih pet godina. Istaknuto je da je tužitelju radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( dalje Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama-dalje TKU). Tužitelj ističe da joj tuženik u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada, za prekovremeni rad, za godišnji odmor i bolovanje.

2. Tužitelj je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 16.12.2024. u skladu sa nalazom i mišljenjem Centra za vještačenje tako da za razdoblje od 01. ožujka 2017.godine do 30.lipnja 2024.godine potražuje iznos od 42,13 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 11-12 spisa) ističe da osporava i osnov i visinu potraživanja.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće i evidencija rada koje su sastavni dio nalaza i mišljenja Centar za vještačenja d.o.o. Split.

.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

6.Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.ožujka 2017.godine do 30.lipnja 2024.godine.

7. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu laboratorijskog tehničara pri Kliničkog zavodu za mikrobiologiju i parazitologiju.

8. Sporno je da li je u predmetnoj pravnoj stvari došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva. Ovaj sud je mišljenja da konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja postavljen podneskom od 16.12.2024. (list 95-96 spisa), a kojim tužitelj potražuje iznos od 42,13 Eur-a predstavlja smanjenje tužbenog zahtjeva, a kojem smanjenju se punomoćnik tuženika protivio u podnesku tuženika od 24.12.2024.godine. Naime, tužitelj je najprije podneskom od 26.06.2024. na ime razlike manje isplaćene plaće potraživao iznos od 870,00 Eur-a sa pripadajućom kamatom, a podneskom od 16.12.2024.godine isti po istom osnovu potražuje manji iznos i to iznos od 43,13 Eur-a sa pripadajućom kamatom. Navedeno smanjenje tužbenog zahtjeva u pravnom smislu predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz članka 193.ZPP-a, a kako je do djelomičnog povlačenja tužbe došlo nakon upuštanja tuženika u raspravljanje u predmetnoj pravnoj stvari, a tuženik se protivio smanjenju tužbe (djelomičnom povlačenju tužbe) u navedenom smislu trebalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u predmetnoj pravnoj stvari za zatraženi iznos od strane tužitelja i to za iznos od 827,87 Eur-a kao neosnovan, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

9. Nadalje, iz nalaza i mišljenja Iz pregledanog nalaza i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. Split (list 73-89 spisa) proizlazi da su pri izradi nalaza i mišljenja korištene obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) za razdoblje od 01.03.2017.godine do 30.06.2024.godine, te da je uvidom u platne liste razvidno da je tuženik tužitelju na sate rada obračunavao uvećanja zavisno da li su odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana, odnosno zavisno od toga da li su isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni. Vještakinja Ines Lozić je navedeno prikazala na primjeru nasumično odabranog obračuna plaće za listopad 2020, te je istakla da je iz prikaza razvidno da su uvećanja obračunata u odnosu na sve iskazane odrađene sate ovisno o dobu dana u tjednu. Nadalje, ista navodi da je po osnovi prekovremenog rada tuženik obračunao iznos koji da se odnosi na umnožak broja prekovremenih sati, te da je vrijednosti osnovnog sata uvećao za dodatak za prekovremeni rad (50%) i to samo na sate koje je tuženik i iskazao kao prekovremeni rad u obračunskim listama. Navedeno je da je provjerom svih platnih lista u razdoblju od 01.03.2017.godine na dalje utvrđeno da dodaci koji su predmet ove tužbe u razdoblju do zaključno 3/2020 nisu obračunati na sate koji su obračunati kao prekovremeni. U pogledu obračuna visine potraživanja vještak navodi da se u nastavku se u Tabeli 1. iskazuje visina potraživanja tužitelja po osnovi: dodatka za posebne uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, na način da su utvrđeni sati na koje su navedeni dodaci obračunati na Obračunskim listama te preostali efektivno odrađeni sati na koje predmetni dodaci nisu obračunati. Izračun svakog posebnog dodatka da je izvršen na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće. Navodi se da je za svaki mjesec utvrđena vrijednost osnovne plaće za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu da nisu osporavani te da su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu. Slijedom navedenog, da je visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužitelja jednaka propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada. U nastavku vještak daje izračun visine dodatka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada. S obzirom da je u utuženom razdoblju službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, vještak navodi da će inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, vještak navodi da će iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Sve navedeno vještakinja je prikazala u Tablicama koje prileže vještvu. Zaključno iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja proizlazi da za razdoblje od 01.03.2017.godine do 30.06.2024.godine tužitelju nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada u razdoblju do 31.03.2020.godine, dok da su od travnja 2020.godine pa nadalje na sve sate rada izvršeni obračuni svih dodataka pa da u tom smislu za razdoblje od 01.03.2017.godine do 30.06.2014.godine potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 9,19 Eur-a, te potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznos 2,63 Eur-a, te manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad da iznosi 2,18 Eur-a, a slijedom čega da ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad iznosi 14,00 Eur-a. Vještak navodi da pod pretpostavkom da sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo potraživanja za cjelokupno razdoblje i temeljem manje obračunatih naknada obračunatih temeljem obračunatih i isplaćenih plaća (bez prethodno prikazanih dodataka i naknada koje iz istih proizlaze da manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 28,13 Eur-a.

10. Navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja d.o.o. Split ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev u skladu s navedenim nalazom i mišljenjem, a tuženik nije osporavao matematički izračun vještva, niti je isticao primjedbe, a ujedno je navedeni nalaz i mišljenje sačinjen u skladu sa nalogom ovog suda i dokumentacijom koja prileže ovom spisu.

11. Temeljem odredbe članka 57. stavka 1. KU-a ''NN'' 143/13 je ugovoreno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Nadalje, temeljem odredbe članka 57. stavka 2. KU-a je ugovoreno da će se osnovna plaća uvećati radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (članak 58. KU-a), a na kojem Popisu je navedeno i radno mjesto i posao tužitelja.

12. Prema Dodatku I. KU-a (''NN'' br. 96/15, dalje KU/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015. godine odredbom članka 59. a je ugovoreno da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo kako je do tada bilo doktori medicine i dentalne medicine) koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Također prema članku 3. Dodatka I KU-a (''NN'' 96/15) od 01.10.2015.godine na radnom mjestu II., III. i IV. vrste radnik ima pravo na 11% za uvjete rada ili se primjenjuje 7% za uvjete plus 4% za iznimnu odgovornost.

13. Imajući u vidu činjenicu da tužitelju KU 143/13 i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka tužiteljica u tom smislu ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59., a KU/15 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59. a KU/15 budući da tužitelj i kad radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom članka 59. a KU/15. U predmetnom slučaju treba istaći da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. U navedenom smislu prema mišljenju ovog suda utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati bilo kao prekovremene sate. Isti stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02.04.2014. godine, a vezano za postavljeno pitanje dodataka o prekovremenom radu, a kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću da se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Također tužitelja pripada i pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za istu povoljnije budući navedeno proizlazi iz odredbe članka sukladno odredbi članka 36. KU-a (''NN'' 143/13), a kojom je odredbom propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom koji dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Tužitelja pripada navedena naknada za godišnji odmor. Također nije dvojbeno da tužitelja sukladno odredbi članka 59. TKU-a pripada i naknada plaće u visini od 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a za vrijeme za koje je ista bio odsutan s rada zbog privremene nesposobnosti rad. Vještak je u tom smislu i izračunao da tužitelja po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja pripada iznos od 28,13 Eur-a.

14. Na ukupno dosuđene iznos tužitelju koji istog pripadaju po svim navedenim osnovama u ukupnom iznosu od 42,13 Eur-a tužitelju su priznate i zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke ove presude dok je isti odbijen za potraživanje zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

15. Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

16. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka tužitelj je djelomično uspio u ovom postupku i to 100% u pogledu pravnog osnova, te isti nije uspio samo u odnosu na neznatni dio tužbenog zahtjeva (potraživanje zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), te za razliku između prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva podneskom od 26.06.2024.godine u iznosu od 870,00 Eur-a i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva podneskom od 16.12.2024.godine u iznosu od 42,13 Eur-a, a koja razlika iznosi 827,87 Eur-a. Međutim, zbog navedene razlike potraživanja nastale smanjenjem tužbenog zahtjeva (djelomičnim povlačenjem tužbe) u iznosu od 827,87 Eur-a nisu nastali u ovom postupku nikakvi posebni troškovi budući je tužitelj za radnje poduzete prije smanjenja tužbenog zahtjeva kao i za ostale radnje potraživao naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora smanjenog konačnog tužbenog zahtjeva, a ne prema vrijednosti spora iz prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva od 870,00 Eur-a. Naime, temeljem odredbe članka 154.stavka 2. ZPP-a propisano je da se omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. U navedenom smislu ovaj sud je odlučio da tuženik tužitelju naknadi cjelokupne troškove ovog parničnog postupka sukladno odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-a, te tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripada jednokratna nagrada sukladno Tbr. 7 stavak 9. OT-a budući se radi o zastupanju u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 Eur-a, te u tom smislu tužitelja pripada jednokratna nagrada od 50 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 100,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 25,00 Eur-a ukupno iznosi 125,00 Eur-a, te što uz troškove vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 390,45 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude. Neosnovano je protivljenje punomoćnika tuženika u podnesku tuženika od 24.12.2024.g. da se trošak parničnog postupka isplati na račun punomoćnice tužiteljice. Naime, budući u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužitelja „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde'' u tom smislu proizlazi da je punomoćnica tužitelja na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlaštena .primiti parnični trošak, te je u tom smislu prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu tužitelju parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice, a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude. Također je potrebno istaći da zahtjev tužitelja za isplatom parničnog troška na račun punomoćnice tužitelja ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu. Radi svega navedenog tužitelju je dosuđen navedeni parnični trošak na račun njegove punomoćnice, te je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 7. travnja 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DN-a:

1/ tužitelju-po punomoćnici

2/ tuženiku-po punomoćniku