Poslovni broj: Us I-2068/2023-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja AMPLUS- INŽENJERING d.o.o. Sukošan, OIB: 02781984978, zastupan po opunomoćenici Zdenki Koharić, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Koharić & Budišćak, Zagreb, Nova ves 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, objavljene 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/23-01/89, Urbroj: 513-04-23-2 od 31. svibnja 2023., rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Klasa: UP/I-471- 02/21-01/180, Urbroj: 513-07-13/23-23 od 7. veljače 2023. i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/23-01/89, Urbroj: 513-04- 23-2 od 31. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Klasa: UP/I-471- 02/21-01/180, Urbroj: 513-07-13/23-23 od 7. veljače 2023., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunat porez na dobit za 2018. u iznosu od 5.598,02 eura/42.178,31 kuna sa kamatama u iznosu od 1.024,31 eura/7.717,68 kuna; manje obračunat porez na dobit za 2019. u iznosu od 4.432,43 eura/33.396,16 kuna sa kamatama u iznosu od 541,91 eura/4.082,99 kuna; manje obračunat porez na dohodak od kapitala za 2018. u iznosu od 8.560,56 eura/64.499,55 kuna sa kamatama u iznosu od 1.750,45 eura/13.188,80 kuna; manje obračunat porez na dohodak od kapitala za 2019. u iznosu od 4.348,80 eura/32.766,02 kuna sa kamatama u iznosu od 610,09 eura/4.596,70 kuna; manje obračunat porez na dodanu vrijednost za 2018. u iznosu od 5.444,50 eura/41.021,58 kuna sa kamatama u iznosu od 1.083,04 eura/8.160,20 kuna; manje obračunat porez na dodanu vrijednost za 2019. u iznosu od 5.672,63 eura/42.740,43 kuna sa kamatama u iznosu od 766,45 eura/5.774,80 kuna, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog povreda pravila postupka, nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnih propisa, poziva se na odredbu članka 6. Općeg poreznog zakona. Prigovara kako tuženik nezakonito odbija prigovor povrede prava na sudjelovanje stranke u ponovnom postupku, polazeći od načela jedinstvenog prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, obzirom kako je nesporno da je tužitelja u provedenom poreznom postupku po punomoći u spisu predmeta zastupala opunomoćenica Zdenka Koharić, odvjetnica u Zagrebu, a prvostupanjsko porezno tijelo ni na koji način nije obavijestilo opunomoćenicu o provođenju ponovnog postupka nadzora u izvršenju drugostupanjskog rješenja, ni na koji način nije pozvalo opunomoćenicu na sudjelovanje u ponovljenom postupku poreznog nadzora niti je pozvalo opunomoćenicu na zaključni razgovor po obavljenom poreznom nadzoru, a niti dostavilo zapisnik sastavljen u ponovnom postupku poreznog nadzora. Poziva se na odredbe članka 7. i 59. stavka 1. Općeg poreznog zakona. Navodi kako je zbog neuredne dostave zapisnika propušteno pravo na podnošenje prigovora na zapisnik. Prigovara kako je u konkretnom slučaju povrijeđena odredba članka 98. stavka 5. Općeg poreznog zakona koja se sastoji u izostanku odgovora na žalbene navode. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja i vraćanja predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju.

Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 13. ožujka 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je kod tužitelja obavljen porezni nadzor poreza na dobit, poreza na dodanu vrijednost, poreza na dohodak i obveznih doprinosa za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2019., o čemu je sastavljen Zapisnik, Klasa: UP/I-471-02/21-01/180, Urbroj: 513-07-13-21-8 od 2. prosinca 2021., te u ponovljenom postupku nadzora Zapisnik, Klasa: UP/I-471-02/21- 01/180, Urbroj: 513-07-13-22-22 od 28. prosinca 2022.

8. Nadzorom poreza na dobit za 2018. utvrđeno je kako je tužitelj u Prijavi poreza na dobit za 2018. i u glavnoj knjizi iskazao ukupne prihode u iznosu od 665.828,40 kuna, ukupne rashode u iznosu od 344.182,72 kuna, dobit u iznosu od 321.645,68 kuna, povećanje dobiti u iznosu od 3.733,17 kuna, porezno obvezu u iznosu od 39.045,46 kuna.

9. Utvrđeno je kako je tužitelj u nadziranom razdoblju obavljao registriranu djelatnost i prihode je ostvarivao od usluga izdavanja energetskog certifikata, nadzora nad gradnjom, izrade projektne dokumentacije, izrade troškovnika i projektne dokumentacije potrebne za ishođenje građevinskih dozvola.

10. Izvršenim uvidom u dostavljene ugovore i izlazne račune utvrđeno je da sve ugovorene usluge nisu u cijelosti obavljene u nadziranom razdoblju, a da su prihodi iskazani prema stupnju dovršenosti usluga (prema ugovorenoj dinamici). Uvidom u izlazne račune utvrđeno je kako tužitelj, osim ugovorenih usluga temeljem dostavljenih ugovora, obavljao i usluge izrade energetskog certifikata, tehničkog savjetovanja i dr. za koje nije sklapao ugovore.

11. Izvršenim uvidom u Službenu bilješku poreznog tijela od 22. rujna 2021., sastavljenoj u postupku nadzora po članku 88. Zakona o porezu na dohodak kod SZ, utvrđeno je kako je SZ na svoj tekući i devizni račun primao uplate novčanih sredstava od strane fizičkih osoba za koje je utvrđeno da su vezane za plaćanje usluga koje je obavilo društvo tužitelja, čiji je jedni osnivač i član uprave SZ (uplate prikazane u tablici na str. 4. prvostupanjskog rješenja).

12. U svojoj Izjavi SZ kao odgovorna osoba tužitelja je izjavio da su se uplate odnosile na plaćanja za obavljene usluge i povrate pozajmica.

13. Tužitelj je poreznom nadzoru dostavio "Pregled usluga izvršenih od tužitelja vezanih za 2018. za koju nije izdan račun", što je prikazano u tablici na str. 5. prvostupanjskog rješenja i obrazloženo na stranici 4. i 5. osporenog rješenja tuženika, slijedom čega je porezno tijelo utvrdilo kako je tužitelj obavio usluge fizičkim osobama, za koje nije izdao račun, a koje su plaćene na tekući i devizni račun SZ.

14. Nadzorom je utvrđeno kako NZ, dipl. inženjer građevinarstva posjeduje ovlaštenja i stručnosti za obavljanje poslova za koje je registriran i koje obavlja tužitelj, međutim, kako isti nema prijavljenu samostalnu djelatnost, time ne može u svoje ime i za svoj račun obavljati navedene poslove. Utvrđeno je kako je u nadziranom razdoblju odgovornoj osobi društva ukupno uplaćeno na kunski i devizni račun 114.665,87 kuna, za usluge koje je obavio tužitelj za koje nisu izdani računi niti su iskazani prihodi od istih.

15. Utvrđeno je kako za usluge izvršene u nadziranom razdoblju za koje tužitelj nije izdao račune niti iskazao prihode na račun odgovorne osobe društva uplaćeno je ukupno 129.693,17 kuna, u koji iznos je uračunat PDV u iznosu 25.938,63 kuna, te su umanjenjem uplata za PDV utvrđeni neiskazani prihodi u iznosu od 103.754,54 kuna.

16. Slijedom utvrđenog, tužitelju je povećana porezna osnovica poreza na dobit za iznos od 103.754,54 kuna, u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 12.

Zakona o porezu na dobit.

17. Također, utvrđeno je kako uplate na tekući i devizni račun SZ u ukupnom iznosu od 114.665,87 kuna izvršene tijekom nadziranog razdoblja, obzirom da je isti jedini osnivač i član uprave društva tužitelja, usluge koje je tužitelj obavio fizičkim osobama, predstavljaju izuzimanje imovine i korištenje usluga od strane članova trgovačkog društva za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti) izvršene tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja, u skladu sa odredbom članka 64. i 66. Zakona o porezu na dohodak.

18. Porez na dohodak od kapitala na navedeno izuzimanje obračunat je u iznosu od 64.499,55 kuna, dok je porezna osnovica poreza na dobit povećana za iznos od 179.165,42 kuna (neto iznos izuzimanja uvećano za porez na dohodak), u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 12. Zakona o porezu na dobit.

19. Nadalje, utvrđeno je kako je tužitelj u nadziranom razdoblju iskazao troškove građevinskog materijala, sanitarija, stolarije, namještaja, hladnjaka, perilice, televizora i dr., koji su navedeni u tablici na str. 7. i 8. prvostupanjskog rješenja.

20. Prema izjavi tužitelja od 21. kolovoza 2021. građevinski materijal utrošen je u objekt u Sukošanu koji je planiran da bude poslovni prostor, isti nije priveden poslovnoj svrsi i trenutno ne služi u poslovne svrhe. Porezno tijelo je utvrdilo kako navedeni objekt nije imovina tužitelja (nije iskazan u glavnoj knjizi u razredu 0).

21. Obavljenim očevidom dana 26. kolovoza 2021., o čemu je sastavljen Zapisnik, utvrđeno je da se sanitarije, stolarija i druga oprema nabavljena prema računima navedenim u tablici na str. 7. i 8. prvostupanjskog rješenja, ne nalaze u poslovnom prostoru u Zadru, odnosno isti se ne koriste u poslovne svrhe. Očevidom je utvrđeno da objekt u Sukošanu nije opremljen kao uredski prostor niti se kao takav koristi već je uređen za stambene potrebe za što se i koristi (u istom je zatečena rodbina odgovorne osobe).

22. Slijedom navedenoga, nadzorom je tužitelju povećana porezna osnovica za 60.331,81 kuna za porezno nepriznate rashode građevinskog materijala, namještaja i dr. za opremanje objekta koji se ne koristi u poslovne svrhe, u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit.

23. Nadalje, utvrđeno je kako je tužitelj troškove amortizacije opreme iskazao u ukupnom iznosu od 16.468,36 kuna, te je na dan 31. prosinca 2018. ista obračunata po stopi od 50% u ukupnom iznosu od 8.234,18 kuna, za koji iznos je uvećana porezna osnovica poreza na dobit za 2018., u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit.

24. Odredbom članka 28. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16) propisano je da dohotkom od samostalne djelatnosti smatra se dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti, dohodak od slobodnih zanimanja i dohodak od poljoprivrede i šumarstva.

25. Odredbom članka 29. stavka 1. točkom 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da samostalnom djelatnosti obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti (obrtničke djelatnosti), u smislu ovoga Zakona, smatraju se djelatnosti u smislu zakona kojim se uređuje obavljanje obrta i sve druge posebno nenavedene gospodarstvene djelatnosti. Stavkom 2. istog članka propisano je da djelatnostima slobodnih zanimanja smatraju se profesionalne djelatnosti fizičkih osoba koje su po toj osnovi obvezno osigurane prema propisima koji uređuju obvezna osiguranja, odnosno djelatnosti fizičkih osoba kojima su to osnovne djelatnosti i koje su po toj osnovi upisane u registar poreznih obveznika poreza na dohodak. Djelatnostima slobodnih zanimanja osobito se smatraju: 1. samostalna djelatnost zdravstvenih djelatnika, veterinara, odvjetnika, javnih bilježnika, revizora, inženjera, arhitekata, poreznih savjetnika, stečajnih upravitelja, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika i druge slične djelatnosti.

26. Odredbom članka 64. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da dohotkom od kapitala smatraju se primici po osnovi kamata, izuzimanja imovine i korištenja usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja, kapitalni dobici, udjeli u dobiti ostvareni dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica, dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu, a koji su ostvareni u poreznom razdoblju. Stavkom 2. istog članka propisano je da pri utvrđivanju dohotka od kapitala ne priznaju se izdaci, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno.

27. Odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da izuzimanjima imovine i korištenjem usluga iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona smatraju se izuzimanja imovine i korištenje usluga od strane članova trgovačkih društava za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti) izvršeni tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja, te izuzimanja fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 29. ovoga Zakona od koje se plaća porez na dobit.

28. Nadalje, odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine" broj: 177/04. – 106/18.) propisno je da porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona povećava se za sve druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja porezne osnovice, a koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu.

29. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dobit propisano je da porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona. Stavkom 6. istog članka propisano je da rashodima poreznog razdoblja ne smatraju se rashodi koji nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti.

30. Slijedom navedenog i utvrđenog, analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske osporene odluke, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

31. Prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo temeljem utvrđenja poreznog nadzora tužitelju utvrdilo manje obračunati poreza na dobit, poreza na dohodak od kapitala i porez na dodanu vrijednost za 2018. i 2019. u iznosima navedenim u izreci prvostupanjskog poreznog rješenja, obzirom kako je nadzorom nedvojbeno utvrđeno kako tužitelj u 2018. i 2019. nije izdavao račune i iskazivao prihode od obavljenih usluga izrade energetskih certifikata, projektiranja i nadzora nad gradnjom u nadziranom razdoblju, da se iskazani troškovi građevinskog materijala, namještaja i dr. ne mogu smatrati porezno priznatim rashodima jer se isti odnose na opremanje objekta koji se ne koristi u poslovne svrhe i da je tužitelj više iskazao troškove amortizacije, slijedom čega je pravilno tužitelju utvrđena predmetna porezna obveza.

32. Prigovor tužitelja kako stranci nije omogućeno sudjelovanje u postupku ponovljenog nadzora jer o postupku i rezultatima nadzora nije obaviještena opunomoćenica tužitelja, prema ocjeni ovog Suda nije osnovan obzirom kako je zapisnik dostavljen stranci koja je mogla kontaktirati svog opunomoćenika, radi ulaganja prigovora. Eventualni propust poreznog tijela u dostavi stranci umjesto opunomoćeniku ne utječe na zakonitost osporenog rješenja, obzirom da je stranka ipak obaviještena o rezultatima nadzora.

33. Prigovor tužitelja kako je izostalo obrazloženje na žalbene navode, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim. Prema stajalištu Suda, tuženo tijelo je u obrazloženju osporenog rješenja ocijenilo sve navode žalbe i time u cijelosti postupilo u skladu s odredbom članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., 110/21) kojom je određeno da se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja moraju ocijeniti i svi navodi žalbe; ako je već prvostupanjski organ u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjski organ može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja. Isto tako, Sud ocjenjuje kako je obrazloženje osporenog prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 114/22.).

34. Stoga, prigovori tužitelja u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

35. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 7. travnja 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenici tužitelja Zdenki Koharić, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Koharić & Budišćak, Zagreb, Nova ves 4,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.