REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-1707/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Ingames j. d. o. o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15588803789, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marković & Bezjak u Rijeci, Zagrebačka 5/I, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/24-01/44, URBROJ: 513-04-24-2 od 31. srpnja 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/24-01/1, URBROJ: 513-07-08/24-1 od 5. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/24-01/1, URBROJ: 513-07-08/24-1 od 5. siječnja 2024., tužitelju je za 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021. utvrđen manje obračunati porez na dohodak i prirez porezu na dohodak i porez na dobit, u iznosima navedenim u izreci prvostupanjskog rješenja, te mu je naložena uplata utvrđenog poreza na drugi dohodak od drugog dohotka, dobiti i kamata uz uspostavu roka od 8 dana za izvršenje naloga od dan njegove izvršnosti.

2. Tuženik je točkom 1. rješenja, KLASA: UP/II-471-02/24-01/44, URBROJ: 513-04-24-2 od 32. srpnja 2024., poništio točku I.1. (1.1.-1.4.) i točku I.5. (5.1.-5.4.), te točke II.-VI. u dijelu koji se odnosi na naprijed navedene poništene točke, naprijed navedenog prvostupanjskog rješenja. Točkom 2. rješenja tuženika je u preostalom dijelu izreke žalba odbijena, te porezno rješenje ostaje na snazi.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je simptomatično da tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, navodi da odbija prigovore koje je tužitelj istaknuo u žalbi protiv tuženika od 5. siječnja 2024. (osim točke I. 1. (1. -4.) izreke poreznog rješenja koja se odnosi na ime neplaćenog poreza i prireza na dohodak u vremenskom razdoblju od 2018.-2021. i točka I. 5. (5.1.-5.4.) izreke na ime manje obračunatog poreza na dobit utvrđen u 2017., te da pri tome navodi kako valja otkloniti prigovore da bi tužitelju bilo onemogućeno izjašnjavanje ili sudjelovanje, u postupku. Naime, tuženik prihvaća svu dokumentaciju koja se nalazi na strani prihoda tužitelja te iz istih utvrđuje nove porezne osnovice te obračunava porez i prirez na dohodak i porez na dobit, ali na strani rashoda, dokumentacija koja dokazuje iste, postupajućem poreznom tijelu da nije zadovoljavajuća. Tuženik da u obrazloženju pobijanog rješenja utvrđuje da u konkretnom predmetu nije sporno da je tužitelj dostavio potvrde o otkupu, ali isto tako tvrdi kako potvrde nemaju temelj u stvarnim događajima te da iste nisu vjerodostojne knjigovodstvene isprave kakve ima u vidu odredba članka 66. Općeg poreznog zakona, koje nesporno i bez ikakve dvojbe svjedoče o nastalom poslovnom događaju. Također, navodi kako uz iste ne postoji ikakav dokaz o stvarno provedenom otkupu, o isplati niti dokaz da je naznačena fizička osoba primila novac. Tuženik navodi kako su okolnosti što je porezno tijelo u dokaznom postupku provjeravalo podatke sa potvrda samo govori o tome kako je nastojalo utvrditi pravo stanje stvari, pa i činjenica koje bi poreznom obvezniku išle u prilog, a sve zbog okolnosti što u svojoj poslovnoj dokumentaciji, tužitelj za gotovinske isplate kao i proknjižene troškove, nije imao odgovarajuće uredne i vjerodostojne isprave. Nadalje, da tuženik navodi kako od tužitelja ne traži nikakve tajne podatke već samo njegove dobavljače, te stoga potražuje uvid u dokumentaciju iz koje se nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena i koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj, koja može biti podloga knjiženjima u poslovnim knjigama poduzetnika, te kao takva jedina odgovarajuća za dokazivanje u postupku nadzora. Naime, tuženik zahtijeva dokumentaciju iz koje da je moguće nedvojbeno utvrditi da je određeni trošak realiziran na način kako je isti i proknjižen u poslovnim knjigama. Iz prednje navedenog da je očigledno da tuženik sveobuhvatno utvrđenje dohotka i dobiti u nadziranom razdoblju i obveze plaćanja odgovarajućih poreza na iste poreze temelji na odlučnoj činjenici da porezni obveznik u tijeku nadzora nije predočio vjerodostojne dokaze ili bilo koju drugu dokumentaciju koja bi potkrijepila navedene isplate novca sa računa poduzeća, odnosno da porezni obveznik nije dokazao osnovanost isplata sa računa te da se ukupni iznos podignutog novca na bankomatima i podignuti novac sa opisom materijalni troškovi te plaćanja sa računa društva za trošak sitnog inventara smatra kako izuzetom imovinom društva tako i osnovom za uvećanje osnovice obračuna poreza na dobit. Zaključno da tuženik ističe da u odnosu na prednje nedvojbeno proizlazi da isti u predmetnom postupku ima isključivo pravo da ne prizna rashode poreznog obveznika, odnosno da utvrdi da ne postoji relevantna dokumentacija kojom bi se dokazala kupnja razne kompjuterske i gaming opreme od fizičkih osoba, dok je s druge strane isto tako cilj da se utvrdi kao relevantna sva dokumentacija, računi i sl. kojima se ta ista oprema prodaje drugim fizičkim i pravnim osobama i ostvaruje prihode. Postavlja se pitanje, kako je porezni obveznik mogao ostvariti prihod od toga šta je prodavao u svom poslovanju? Navodi kako je nedvojbeno da osnivaču i zakonskim zastupnicima nije dana adekvatna mogućnost sudjelovanja u poreznom nadzoru na način da se očituju o svim činjenicama prikupljenim u istom. Naime, osnivač društva u trenutku nadzora da je bio ČE, dok je zakonski zastupnik bio AE, ali valja naglasiti da je tijekom sporne 2018. i 2019. zakonski zastupnik društva bio prethodno imenovani osnivač ČE. Međutim, tijekom nadzora, ali i u postupku koji je prethodio donošenju pobijanih rješenja tijelo prvog stupnja da nije dalo mogućnost tuženiku da se očituje o činjenicama koje je to isto tijelo smatralo spornim, a koje su tužitelju išle u korist. Sadašnji zakonski zastupnik društva da je djelatnicima tijela prvog stupnja naveo da sve bitne informacije glede spornih činjenica isti nema jer je postao zakonskim zastupnikom tek krajem 2019. te da za razjašnjenje spornih činjenica pozovu na saslušanje osnivača društva ČE, a koji dokazni prijedlog nije prihvaćen niti razmatran od strane tijela prvog stupnja. Stoga tužitelj ističe kako je navedenim propustom tijela prvog stupnja, odnosno odbijanjem da se sasluša osnivač tužitelja na okolnost činjenica koje idu u korist tužitelju, došlo do povrede načela pravičnosti kojim je potrebno osigurati pravično i razmjerno postupanje, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti i dokaze. Načelo pravičnosti nalaže da se, u skladu s važećim pravnim propisima, prilikom odlučivanja uzmu u obzir individualne okolnosti kako bi se postigao pravičan ishod. Osim toga, tužitelj ističe kako je došlo i do povrede načela utvrđivanja materijalne istine sukladno članku 8. Zakona o općem upravnom postupku. Načelo utvrđivanja materijalne istine da je usko povezano s načelom pravičnosti, a sve to u kontekstu prava poreznog obveznika, a ovdje tužitelja, da sporne činjenice, ako nema uporišta u sadržaju isprava, dokazuje iskazima svjedoka. Naime, tužitelj navodi kako cjelokupna dokumentacija kojom je isti dokazivao rashodovnu stranu u svom poslovanju, a koja se odnosi na kupnju gaming i informatičke opreme, nije uzeta u obzir. Napose da nije uzeta u obzir činjenica iskazana od strane odgovorne osobe da društvo kod kupnje informatičke opreme od fizičkih osoba obvezuje Opća uredba o zaštiti podataka (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka kojom se štite svi građani Unije od povrede privatnosti i podataka te uspostavlja jasniji i dosljedniji okvir za poduzeća. To znači da građani imaju sljedeća prava: moraju nedvosmisleno potvrditi da pristaju na obradu svojih podataka i imaju pravo na jasne i razumljive informacije o tome, pravo na zaborav (građani mogu zatražiti da se njihovi podaci izbrišu), pravo na prijenos podataka drugom pružatelju usluga (npr. pri prelasku s jedne na drugu društvenu mrežu) i pravo da znaju kada su njihovi podaci hakirani. Takva pravila da se primjenjuju na sva trgovačka društva koja posluju u Uniji. Navedeno znači da ukoliko fizička osoba, prodavatelj informatičke i gaming opreme, ne želi kupcu – ovdje tužitelju dati svoje podatke, ime, prezime, OIB, adresu, onda ih tužitelj na to ne može prisiliti, a što posljedično znači da on neće imati te podatke koje će unijeti u odgovarajući račun, a ne kako to utvrđuje tuženik da su podaci fiktivni. Dakle, iako tužitelj nije sastavio odgovarajuće potvrde o otkupu koje bi imale sve sastojke koje mora imati vjerodostojna knjigovodstvena isprava po članku 66. Općeg poreznog zakona, tijelo prvog stupnja da je trebalo prihvatiti prijedlog tužitelja da na okolnost dokazivanja poslovnog odnosa s trećim osobama, a na kojima su se temeljile neodgovarajuće potvrde o otkupu, pozove osnivača tužitelja ČE te druge svjedoke da daju svoj iskaz u upravnom postupku. Stoga, a sukladno prethodno navedenom, da je očigledno da je pobijanim rješenjima povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine, jer tužitelju nije dana mogućnost očitovanja na sporne činjenice te dokazivanja da potvrde za kupnju informatičke i gaming opreme imaju uporište u stvarnim događajima. Iz prednjega, da proizlazi da tužitelj nije ni morao imati podatke od prodavatelja informatičke opreme koju je on dalje preprodavao jer ga citirana Opća uredba o zaštiti podataka (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka prisiljava da ne smije od fizičkih osoba uzimati osobne podatke ukoliko ih isti ne žele dati pa je naslovno tijelo utvrđenja o istinitosti kupnje i prodaje takve opreme i posljedično osnovanosti isplata na bankomatima i isplatama sitnog intervala imala i morala utvrđivati iz drugih dostupnih činjenica i dokumentacije, a to su izlazni računi kojima se dokazuje daljnja prodaja te informatičke i gaming robe i iskazi tadašnjeg direktora i osnivača tužitelja ČE i drugih svjedoka, pri tome da se misli na zaposlenike tužitelja u tom razdoblju. Sukladno članku 6. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku, koji se odnosi na načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa da je propisano da se stranci, kada joj se nalaže kakva obveza, primjenjuje ona mjera za ispunjenje obveze koja je za nju povoljnija. U konkretnom slučaju, tužitelju da je naloženo da dostavi dokumentaciju koja se odnosi na rashode, što je on i učinio. Međutim, tuženiku takva dokumentacija da nije zadovoljavajuća iako pruža jasan uvid u ispunjenje obveze. Zaključno za ovu temu, tužitelj ističe da iz dokumentacije koju je isti priložio tijekom poreznog nadzora, a napose radi utvrđenja postupajućeg tijela da prihodi tužitelja nesporno proizlaze iz prodaje razne informatičke opreme, nedvojbenim proizlazi da je pobijano rješenje nezakonito u dijelu u kojem se ne priznaje da su sredstva podignuta sa računa utrošena u gospodarske svrhe, odnosno za podmirenje troškova društva. Zaključno, tužitelj još jednom želi ukazati na povredu načela utvrđivanja materijalne istine koje propisuje da se u upravnom postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a iz svih razloga iznijetih u predmetnoj tužbi jasno je da pravo stanje stvari nije u potpunosti utvrđeno, pa se ima smatrati da je tuženik počinio povredu ovog načela i predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 31. ožujka 2025. bez prisutnosti uredno pozvanih stranaka, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika Sud je proveo dokaz uvidom u spis upravnog postupka te spis predmetnog upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom članka 55. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, u daljnjem tekstu ZPD), propisano je da se konačnim dohotkom smatra svaki pojedinačni iznos dohotka od imovine i imovinskih prava, kapitala i drugog dohotka koji se smatra konačnim. Za konačne dohotke ostvarene u poreznom razdoblju porezni obveznici ne mogu podnijeti godišnju poreznu prijavu niti se za te dohotke može provesti poseban postupak utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak.

9. Odredbom članka 64. stavak 1. i 2. ZPD-a, propisano je da se dohotkom od kapitala smatraju primici po osnovi kamata, izuzimanja imovine i korištenja usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja, kapitalni dobici, udjeli u dobiti ostvareni dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica, dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu, a koji su ostvareni u poreznom razdoblju. Pri utvrđivanju dohotka od kapitala ne priznaju se izdaci, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno.

10. Odredbom članka 66. stavak 1. ZPD-a, propisano je da se izuzimanjima imovine i korištenjem usluga iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona smatraju izuzimanja imovine i korištenje usluga od strane članova trgovačkih društava za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti) izvršeni tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja, te izuzimanja fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 29. ovoga Zakona od koje se plaća porez na dobit.

11. Odredbom članka 70. stavak 2. ZPD-a, propisano je da porez na dohodak od kapitala po osnovi izuzimanja imovine i korištenja usluga iz članka 66. ovoga Zakona obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji istodobno s isplatom primitka, kao porez po odbitku, po stopi od 30%. Isto vrijedi i za 2021.

12. Odredbom članka 35. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine" broj: 177/04,90/05, 57/06, 80/10, 22/12, 146/08, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18, 21/19, 32/20, 138/20),propisano je da porezni obveznik podnosi prijavu poreza na dobit za porezno razdoblje i plaća porez na dobit u roku u kojemu podnosi poreznu prijavu. Prijava poreza na dobit podnosi se Poreznoj upravi najkasnije četiri mjeseca nakon isteka razdoblja za koje se utvrđuje porez na dobit.

13. Sukladno odredbi članka 62. stavak 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje: OPZ), porezni obveznici dužni su izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza.

14. Odredbom članka 65. OPZ-a, propisano je da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja.

15. Odredbom članka 66. stavak 1. i 2. OPZ-a, propisano je da se knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno. Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama.

16. Odredbom članka 89. OPZ-a, propisano je da se oporezivanje temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s člancima 62. do 67. ovoga Zakona, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost.

17. Odredbom članka 7. stavak 3. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, dalje: ZOR), propisano je da je poduzetnik dužan organizirati prikupljanje i sastavljanje knjigovodstvenih isprava, vođenje poslovnih knjiga te sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja na način da je moguće provjeriti poslovne događaje, financijski položaj i uspješnost poslovanja poduzetnika.

18. Odredbom članka 8. stavak 1. i 2. ZOR-a, propisano je da je knjigovodstvena isprava svaki interno ili eksterno sastavljen pisani dokument ili elektronički zapis o poslovnom događaju, te isti čini osnovu za unos podataka o poslovnom događaju u poslovne knjige. Knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju.

19. Odredbom članka 9. ZOR-a, propisano je da knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je internim pravilima i procedurama prenesena ovlast za potpisivanje knjigovodstvene isprave jamči svojim potpisom na izdanoj knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna i ima potreban sadržaj (stavak 1.). Knjigovodstvena isprava sastavljena kao elektronički zapis može umjesto potpisa osobe iz stavka 1. ovoga članka sadržavati ime i prezime ili drugu prepoznatljivu oznaku osobe ovlaštene za sastavljanje knjigovodstvene isprave ili jedinstveni identifikator koji predstavlja skup verificiranih procedura i pravila knjiženja poslovnih događaja ugrađenih u informacijski sustav ili mora biti potpisana sukladno propisima kojima se uređuje elektronički potpis (stavak 2.). Knjigovodstvena isprava je uredna kada se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena (stavak 4.).

20. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor o čemu je sastavljen zapisnik 13. studenog 2023., na temelju kojeg je prvostupanjsko porezno tijelo donijelo rješenje 5. siječnja 2024.

21. Nadzorom poslovnog računa tužitelja, utvrđeno je da su izvršene isplate na bankomatima u zemlji i inozemstvu, te podizanje gotovine kao opis materijalnih troškova, sve kako je prikazano na stranici 11. prvostupanjskog rješenja. U dokaznom postupku je porezno tijelo ocijenilo i sagledalo svu dokumentaciju koju je tužitelj dostavio, nakon čega je utvrđeno da se ne radi o urednoj i vjerodostojnoj dokumentaciji jer tužitelj nije dokazao da je novac podignut sa žiro računa, već je jedini dokaz bio Potvrda o otkupu (sve opisano na stranici 12. prvostupanjskog rješenja). Sav prihod ostvaren od raznih članarina, izrada web stranica, prodaje informatičke opreme, proknjižen je na žiro račun temeljem izlaznih računima iskazanim u poslovnim knjigama. Tijekom postupka nisu niti dokazane gotovinske isplate sa računa. Tužitelju je cijelo vrijeme bilo omogućeno da sudjeluje u postupku, što je i njegova dužnost, i to od već od upućivanja Obavijesti o poreznom nadzoru, te mu je upućen i poziv na zaključni razgovor.

22. Na kontu 2222 – Dobavljači fizičke osobe, tužitelj je evidentirao otkup od fizičkih osoba za raznu informatičku robu, razne PC igrice, PlayStation uređaje, razne igrice, konzole itd. Tom prilikom je izdavao Potvrde o otkupu, ali ne postoji nikakva druga dokumentacija o stvarno provedenom otkupu, te je provjerom u Informacijskom sustavu Porezne uprave utvrđeno da niti jedan OIB na izdanim Potvrdama o otkupu od strane tužitelja, ne postoji u bazi OIB sustava Republike Hrvatske, da u registru stanovništva neke osobe niti ne postoje, a za one osobe koje postoje nema niti OIB-a, niti njihove adrese. Isto tako ne postoji dokumentacija koja bi dokazivala da su evidentirani troškovi sitnog inventara na kontu 4040 stvarno i nastali, već je utvrđeno da je tužitelj fiktivno izdavao Potvrde o otkupu razne informatičke opreme.

23. Ostali navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu, budući da su osporena rješenja donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu mjerodavnih odredbi OPZ- a i ZPD-a, pri čemu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na drugačije odlučivanje u predmetnoj upravnoj stvari. Slijedom navedenog, a imajući prije svega u vidu da porezno relevantne činjenice valja sagledavati prema njihovoj ukupnosti i prosuđivati prema njihovoj gospodarskoj biti, ocjena je ovoga Suda da činjenice utvrđene u tijeku poreznog nadzora, upućuju na osnovanost zaključka poreznih tijela o utvrđivanju poreza na dohodak i dobit za predmetna razdoblja, kako je to opisano u izreci prvostupanjskog rješenja.

24. Stoga, sve razloge koje navodi tuženik prihvaća i ovaj Sud slijedom čega su osporavana rješenja tuženika ocjenjena zakonitima, a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a.

25. Odluka o troškovima spora je zasnovana na članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima prema kojoj tužitelj nema pravo na naknadu troškova spora, budući da je spor u cijelosti izgubio.

U Rijeci 7. travnja 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marković & Bezjak u Rijeci, Zagrebačka 5/I,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5