Poslovni broj: Usž-977/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke u upravnom sporu tužiteljice ĐN, [adresa], koju zastupa opunomoćenica Goranka Herljević odvjetnica u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 7, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1097/2022-8 od 17. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te se potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 Us I-1097/2022-8 od 17. studenoga 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1097/2022-8 od 17. studenoga 2022. poništena su rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/22-03/03304471373, URBROJ: 341-99-06/2- 22-1836 od 22. ožujka 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/II 140-03/21-03/03304471373, URBROJ: 341-25-06/2-21-113883 od 21. veljače 2022. (točke I i II izreke); tužiteljici, udovici pokojnog izvanbračnog druga RN, priznato je pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 1. siječnja 2021. (točka III izreke); prvostupanjskom tijelu je naloženo da u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne presude odluči o iznosu i isplati obiteljske mirovine tužiteljici (točka IV izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 9.373,00 kn/1.244,27 eura u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne presude.

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 22. ožujka 2022. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 140-03/21-03/03304471373, URBROJ: 341-25-06/2-21-113883 od 21. veljače 2022. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice, rođene **.**.1966., državljanke Bosne i Hercegovine, izvanbračne supruge pokojnog RN, za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu.

3. Tuženik pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24). U žalbi, u bitnome, navodi da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu prema članku 67. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje: ZOMO), slijedom čega smatra da nije bilo osnove da joj prvostupanjski sud pobijanom presudom prizna to pravo. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu protivi žalbenim razlozima. U bitnome navodi da presuda, kojom joj je priznato pravo na obiteljsku mirovinu, ima deklaratoran karakter, dakle radi se o deklaratornom aktu kojim se (samo) utvrđuje da su ispunjeni uvjeti koje pravna norma propisuje da bi mogla nastupiti određena pravna situacija. Stoga smatra da, za razliku do konstitutivnog akta, deklaratorni upravni akt djeluje unatrag, odnosno ex tunc, a što znači da za trenutak njegovog važenja nije odlučno vrijeme njegovog donošenja, odnosno priopćavanje akta, već je odlučan trenutak kad su nastupile okolnosti utvrđene u pravnoj normi zbog kojih je taj akt donesen. Tvrdi da je stekla pravo na obiteljsku mirovinu u skladu s člankom 67. stavkom 1. točkom 3. ZOMO-a, jer je tijekom trajanja toga prava navršila 50 godina života. Predlaže odbiti žalbu.

5. Presudom ovoga Suda poslovni broj Usž-253/2023-2 od 7. lipnja 2023. poništena je presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I-1097/2022-8 od 17. studenog 2022. te je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/22- 03/03304471373, URBROJ: 341-99-06/2-22-1836 od 22. ožujka 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/II 140-03/21-03/03304471373, URBROJ: 341-25-06/2-21-113883 od 21. veljače 2022. (točka I. i II. Izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

6. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5302/2023 od 26. veljače 2025. ukinuta je presuda ovoga Suda poslovni broj Usž-253/2023-2 od 7. lipnja 2023., i predmet vraćen ovom Sudu na ponovni postupak.

7. Ustavni sud je u svojoj odluci utvrdio da je podnositeljici (ovdje tužiteljici) povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske te da je ovaj Sud, odbivši tužbeni zahtjev, mjerodavno pravo tumačio i primijenio, u okolnostima konkretnog slučaja, pretjerano (ekscesivno) formalistički. Stoga je ovaj Sud u ponovnom postupku, imajući na umu da su odluke Ustavnog suda obvezni poštivati svi - članak 31. stavak 1. Ustavnog zakona o ustavnom sudu („Narodne novine“ 99/99, 29/02, 49/02), ponovno odlučio o žalbi tuženika, polazeći od pravnog stajališta i tumačenja mjerodavnog prava način na koji je ukazao Ustavni sud Republike Hrvatske.

8. Žalba nije osnovana.

9. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

10. Odluke javnopravnih temelje se, u bitnome, na utvrđenju da nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iz članka 67. ZOMO-a.

11. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, slijedom čega je poništio osporavano i prvostupanjsko rješenje te u sporu pune jurisdikcije sam riješio stvar, na način da je tužiteljici priznao predmetno pravo.

12. Sud, u bitnome, smatra da za priznanje prava na obiteljsku mirovinu nije odlučno što tužiteljica nije bila korisnik obiteljske mirovine (iako je na to prema stavu toga suda imala pravo), jer da navedeno ne proizlazi iz odredbi članka 67. ZOMO-a, već je odlučno da je tužiteljica kao udovica obavljala roditeljsku dužnost prema djeci, i da time, iako to izrijekom ne navodi, smatra da su ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu prema članku 67. stavku 1. točki 3. ZOMO-a.

13. Odredbom članka 67. stavka 1. točkama 1., 2. i 3. ZOMO-a, propisano je da udovica ima pravo na obiteljsku mirovinu: ako je do smrti bračnog druga, po kojemu joj to pravo pripada, navršila 50 godina života (točka 1.) ili ako je mlađa od 50 godina života i ako je do smrti bračnog druga nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti ili je potpuni gubitak radne sposobnosti nastao u roku od jedne godine nakon smrti bračnog druga (točka 2.) ili ako je nakon smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku mirovinu po ocu, a udovica obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci (točka 3.) Udovica kod koje tijekom trajanja prava na toj osnovi nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti zadržava pravo na obiteljsku mirovinu dok postoji takva nesposobnost (točka 3.).

14. Stavkom 2. članka 67. ZOMO-a propisano je da udovica koja do smrti bračnog druga nije navršila 50, ali je imala navršenih 45 godina života, ima pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života (stavak 2.). Stavkom 3. toga članka propisano je da je udovica koja je tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu, stečenog prema stavku 1. točki 3. ovoga članka, navršila 50 godina života, zadržava pravo na obiteljsku mirovinu trajno, a ako udovici to pravo prestane prije navršene 50. godine života, ali nakon navršene 45. godine života, može pravo ponovno ostvariti kada navrši 50 godina života.

15. U postupku je, između ostalog, utvrđeno da je tužiteljica 16. lipnja 2021. podnijela zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti pokojnog izvanbračnog druga KN, rođenog **.**.1960., a umrlog **.**.1994., državljanina Bosne i Hercegovine; da je tužiteljica na dan smrti izvanbračnog supruga imala navršenih 28 godina života; da je pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-878/18-17 od 25. listopada 2019. utvrđeno da je tužiteljica s pokojnim RN živjela u izvanbračnoj zajednici od 1992. godine do njegove smrti 27. studenoga 1994.; da je u izvanbračnoj zajednici rođeno zajedničko dijete GN, rođen **.**.1994., da je zajedničkoj djeci ČN i GN priznato pravo na obiteljsku mirovinu; da je ČN prestalo pravo na obiteljsku mirovinu 30. rujna 2007., a GN, **.**.2019. (tada je tužiteljica imala navršenih 53 godina života).

16. Polazeći od stajališta izraženih u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5302/2023 od 26. veljače 2025., u kojoj se Ustavni sud Republike Hrvatske poziva na stajališta izražena u odluci broj: U-III-2287/2017 od 14. studenoga 2018., da se različitost postupanja prilikom utvrđivanja prava na obiteljsku mirovinu ne smije temeljiti na (izvan)bračnom statusu, odnosno ovisno o tome je li izvanbračna zajednica postojala najranije na dan uvođenja izvanbračne zajednice u sustav mirovinskog osiguranja - 28. ožujka 2008., a s obzirom na to da bračni drug ostvaruje pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti svog bračnog supružnika. Imajući na umu promjenu mjerodavnih propisa te činjenicu da je stupanjem na snagu izmjene ZOMO-a (člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZOMO-a „Narodne novine" 35/08) izvanbračna supruga mogla ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu, a da u vrijeme kada je izvanbračni suprug tužiteljice umro to nije bio slučaj te da u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva (15. lipnja 2021.), djeca tužiteljice i umrlog osiguranika više nisu ostvarivala pravo na obiteljsku mirovinu (pravo im je prestalo) i imala su više od 26 godina života, kao i da tužiteljica u navedeno vrijeme više nije obavljala roditeljsku dužnost prema djeci, prema okolnostima konkretnog slučaja, tužiteljici se ne može staviti na teret činjenica da je novi zahtjev podnijela jednu godinu, jedan mjesec i tri dana po nastupu pravomoćnosti rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: R1 Ob-878/18- 17 od 25. listopada 2019., odnosno da nije, prije prestanka prava na obiteljsku mirovinu drugom djetetu, podnijela zahtjev prvostupanjskom upravnom tijelu i s obzirom na pokrenuti izvanparnični postupak utvrđivanja statusa izvanbračne zajednice predložila prekid upravnog postupka u skladu s člankom 55. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09. i 110/21.).

17. Polazeći od netom rečenog, ovaj Sud ocjenjuje da je osporenim i prvostupanjskim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, što je prvostupanjski sud pravilno otklonio presudivši meritorno te priznavši tužiteljici pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 1. siječnja 2021. Stoga, je Sud žalbu tuženika odbio.

18. Slijedom izloženog, trebalo je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

19. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi članka 79. stavka 1. ZUS-a, budući da trošak sastava odgovora na žalbu Sud ne smatra opravdanim troškom koji je doprinio ishodu žalbenog postupka.

U Zagrebu 7. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić