Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-1331/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari 1. tužiteljice LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice SZ, OIB [osobni identifikacijski broj], sve iz Belišća, Ulica kralja D. Zvonimira 13 i zastupane po pun. Silviji Pejak Kolarić, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, zastupan po pun. Belizaru Tomaić, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 10. ožujka 2025., a objavljene na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništenim dio odredbi Ugovora o kreditu broj: 56523/06 ovjeren kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, pod brojem OU-1058/06, dana 21. studenog 2006., zaključenog između pravnog prednika tužitelja sada pok. FZ, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika Societe Generale – Splitska banka d.d., kao kreditora, i to:

-čl. 2. toč. 1. koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti od…CHF…“

-čl. 2. toč. 2. koji glasi: „…po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita.“

-čl. 2. toč. 4. koji glasi: „…izvršit će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora, izračunato korištenje prodajnog tečaja Kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedeći na dan plaćanja…“

-čl. 2. toč. 5. koji glasi: „Korisnik kredita samostalno i isključivo odgovara za izbor valute Ugovora.“

čl. 2. toč. 6.koji glasi: „Korisnik kredita… potvrđuje upoznatost sa mogućom promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po Ugovoru i pristaju na moguće posljedice izbora valute Ugovora, neovisno o veličini tih promijeni u odnosu na HRK.“

-čl. 5. toč. 1. koji glasi: „…promjenjiva.“

-čl. 5. toč. 2. koji glasi: „…tada vrijedećoj odluci Kreditora.“

-čl. 10. toč. a) 1. koji glasi: „…CHF…CHF“

-čl. 10. toč. d) 1. koji glasi: „…CHF valuti Ugovora…u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju, prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.“

-čl.10. toč. d) 4. koji glasi: „…nastalog zbog razlike tečajeva…“

-čl. 11. toč. 1. koji glasi: „…promjenjiva, a utvrđuje se odlukom Kreditora.“ čl. 18. toč. 1. koji glasi: „…, te drugih akata Kreditora koji uređuju kreditiranje građana…Prihvatom primjene naznačenih akata obuhvaća i njihove izmjene i dopune.“

II. N a l a ž e s e tuženiku OTP bank d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61 da 1. tužiteljici LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljici UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljici SZ, OIB [osobni identifikacijski broj], sve iz Belišća, Ulica kralja D. Zvonimira 13, isplati iznos od 7.245,97 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. listopada 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana, dok se tužiteljice s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 490,07 € o d b i j a j u .

III. N a l a ž e s e tuženiku da 1., 2. i 3. tužiteljicama naknadi parnični trošak u iznosu od 2.253,09 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenje presude, tj. 7. travnja 2025. po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pravni prednik tužiteljica pok. ĐZ u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika Societe Generale -Splitska Banka d.d., sklopio 21.11.2006. Ugovor o kreditu br. 56523/06, a koji je istoga dana ovjeren kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka pod br. OU-1058/06, na iznos od 62.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem za CHF na dan korištenja, uz rok otplate od 228 mjeseci.

1.1. Pored iznosa navedene glavnice, sukladno čl. 5. Ugovora bio je dužan plaćati kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,20 % godišnje. Tijekom otplate kredita su se zbog promjene tečaja CHF i promijene kamatne stope, anuiteti po predmetnom kreditu povećavali naspram početno ugovorenog otplatnog plana, a sve na njegovu štetu.

1.2. Navodi da je s tuženikom potpisao Aneks Ugovora o kreditu br. 56523/06, a radi provedbe postupka konverzije kredita denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR temeljem Zakona o izmjenama i dopunama o potrošačkom kreditiranju.

1.3. Poziva se na odluke Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013., Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018., br. Pž- 7129/2013 od 13.06.2014., Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14 od 09.04.2015., Rev- 2245/17 od 20.3.2018., Rev-2686/2018 od 12.02.2019.

1.4. Navedenim odlukama utvrđene su ništetnosti ugovorenih odredbi koje su banke primjenjivale na korisnike kredita, a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09, dalje ZZP): „Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača…obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.” (sada čl. 118. ZZP/14 i 15).

1.5. Ističe da nije u cijelosti otplatio predmetni kredit te da predmetni ugovor sadrži ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Ništetni ugovor ne može konvalidirati u valjani pravni posao. Prema odredbi čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/1178/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO), ništetan ugovor ili njegov dio ne postaje valjan onda kada uzrok ništetnosti naknadno nestane. Smatra da ima pravo i pravni interes utvrđivati ništetnost ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora, a nije ga niti izgubio kada je sklopljen Aneks predmetnom ugovoru kojim su se odredbe iz predmetnog ugovora izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope, iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te o raspolaganju preplatom.

1.6. Navodi da ne raspolaže stručnim znanjem, niti potpunom dokumentacijom (dokumentaciju posjeduje tuženik) da bi postavio specificirani tužbeni zahtjev u odnosu na preplaćenost pojedinih anuiteta s obzirom na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, jer ne raspolaže podacima koliko bi iznosio pojedini anuitet da valutna klauzula u CHF nije ugovorena, kao i promjenjiva kamatna stopa. Iz navedenog razloga postavio je VPS okvirno, a tek nakon provođenja financijsko – knjigovodstvenog vještačenja moći će specificirati tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186 b. st. 3. ZPP-a.

1.7. Smatra kako je posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi kao i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF (i u spomenutoj presudi VTS-a povodom kolektivne tužbe, a i u ovom predmetu), de facto anuliranje izmjena anuiteta po osnovi dizanja kamate i dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovoreni anuitet izračunat u kunama nepromjenjiva stavka otplatnoga plana, odn. da je početno ugovoren anuitet plaćen po tečaju CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem plaćenih anuiteta do konverzije upravo onaj iznos kojeg je bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je preplata i kamatne stope i tečajne razlike koje mu je banka dužna vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a umanjen za već priznati iznos konverzijom kredita.

2. Tužiteljice su podneskom od 28. siječnja 2025., nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, specificirale tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu prijepori navode tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi da nije prijeporno da je s pok. FZ, pravnim prednikom tužiteljica sklopio Ugovor o kreditu ali prijepori da su u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne. Navodi da pravni prednik tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na tome da je Ugovor u navodnoj suprotnosti s određenim zakonskim odredbama kojima je uređena zaštita potrošača kao i Zakon o obveznim odnosima pa se takvim tvrdnjama izričito protivi.

3.1. Ističe prigovor zastare tužiteljevog novčanog potraživanja. Naime, ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjivalo bi se zastarni rok iz čl. 376. ZOO-a koji propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina od kada je šteta nastala. S obzirom da je u predmetom Ugovoru o kreditu sadržana odredba koja je predniku tužiteljica navodno prouzročila štetu, očito je da je subjektivni i objektivni rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih iznosa protekao. Ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjivao bi se zastarni rok iz čl. 372. ZOO-a koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Ističe i da se kod Ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su mu plaćeni kao anuiteti, stoga sukladno čl. 372. ZOO-a tražbine povremenih davanja (a u što su izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Bilo bi nedopustivo da primjerice takve tražbine prema tužiteljicama zastarijevaju za tri godine, a da tražbina tužiteljica za povrat istog zastarijeva u duljem roku. Isto tako, ako bi se zbog utvrđivanja ništetnosti utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla, a kako je stajalište izraženo i u sudskoj praksi Vrhovnog suda RH u presudi Rev x 183/2011. Dosljednom primjenom ovog shvaćanja potraživanja tužiteljica iz tužbe bilo bi pod zastarom budući zastarni rok počinje teći od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle od 2006., a tužba je podnesena tek 12.06.2019.

3.2. Navodi da u ovom sporu nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz parnice "Potrošač" jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. U konkretnom slučaju tužitelj je u ovom parničnom postupku morao priložiti dokaze o eventualnoj ništetnosti pojedini ugovornih odredbi (promjenjiva kamatna stopa) a potom dokazati uročno-posljedičnu vezu između te ništetnosti i ništetnosti cijelog Ugovora, a ne samo pozvati se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2012. i presudu Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7123/13 od 13.6.2014.

3.3. Navodi da tužitelj neosnovano tvrdi da je ništetna ugovorna odredba čl. 11. koja glasi "redovna kamatna stopa je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom kreditora" te da je to "utvrđeno" gore navedenim presudama. Iz toga proizlazi da je tužitelj neosnovano proširio opseg utvrđenja iz presude VTS donesene u parnici "Potrošač" na odredbe o promjenjivosti kamatne stope iako to nije bilo predmetom ispitivanja u parnici "Potrošač". U kolektivnom sporu bila je ispitivana promjenjivost kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke bez egzaktno utvrđenih parametara i metode izračuna parametara promjenjivosti. Smatra da je tužitelj dužan dokazati kako visinu tako i osnovu svog tužbenog zahtjeva. Da bi se određena ugovorna odredba utvrdila ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti: da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ili nejasna ili teško razumljiva ili teško uočljiva, suprotna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

3.4. Smatra da niti jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena, prema tome osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i ne može se primijeniti čl. 210. st. 3. ZOO-a. Nadalje, navodi da Ugovorom o kreditu nije ugovoreno samo da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Štoviše odredbom čl. 18. ugovorne strane su jasno ugovorile kako prihvaćaju važeće akte i isprave banke, kao i kasnije izmjene i dopune istih a to se osobito odnosi na Opće uvjete poslovanja, Pravilnik o odobravanju kredita građanima i druge akte Kreditora koji reguliraju kreditiranje građana. Odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora je jasna, uočljiva i lako razumljiva.

3.5. Način na koji je kamatna stopa mijenjana određen je Općim uvjetima poslovanja Banke gdje je navedeno da će tuženik kod utvrđivanja i promjene kamatnih stopa voditi računa o tržišnim uvjetima. Tvrdi da odredba o promjenjivosti kamatne stope nije protivna načelu savjesnosti i poštenja odn. da nije uzrokovala znatnu neravnotežu ugovornih strana. Osporavana ugovorna odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti (čl. 84. ZZP-a).

3.6. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule ukazuje da je tužitelj prije sklapanja Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz Ugovora. Također, prije sklapanja Ugovora, tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti dodatne informacije i pojašnjenja vezana uz valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana.

3.7. Nadalje navodi da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i ta neravnoteža mora biti značajna, a smatra da pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena.

3.8. Ističe kako su stranke sklapanjem Dodatka br. 2. Ugovoru sporazumno pristale izmijeniti odredbe osnovnog ugovora o kreditu na način da je korisnik kredita postao izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u eur. Prije sklapanja predmetnog Dodatka br. 2. Ugovoru, tužitelju je predočen i rastumačen obračun konverzije, a koji je sadržavao sve potrebne parametre u pogledu kamatne stope i valute. Važno je istaknuti da su stranke ugovorile kako predmetni Dodatak proizvodi pravne učinke od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu. Stoga tužitelj nema pravne osnove u ovom parničnom postupku potraživati bilo kakvu preplatu na temelju ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu, a koje ugovorne odredbe su stranke naknadno izmijenile sklapanjem Dodatka br. 2. Poziva se na odluke Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-1146/18 od 3.1.2019. i Gž-1654/2018 od 21.11.2018.

3.9. Stoga predlaže da sud tužiteljice s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti odbije.

4. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su pravni prednik tužiteljica ĐZ i pravni prednik tuženika Societe Generale – Splitska banka d.d. Split sklopili 21.11.2006. Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 56523/06, koji je ovjeren po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod br. OU-1058/06 dana 21.11.2006., na iznos od 62.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 228 mjeseci;

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,20 % ;

- da su pravni prednik tužiteljica ĐZ i pravni prednik tuženika Societe Generale – Splitska banka d.d. Split zaključili 07. listopada 2016. Dodatak br. 2. Ugovora o kreditu br. 56523/06 sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva;

- da je Sporazumom o korištenju preplate po konverziji kredita vezano za CHF valutnu klauzulu od 5. listopada 2016. utvrđena preplata u visini od 9.461,37 kn;

- da je ĐZ umro **.**.2020. te da je rješenjem o nasljeđivanju br. O- 868/2020-5 od 8. svibnja 2020. utvrđeno da su njegovi nasljednici EZ, supruga, UZ i SZ – kćerke, a koje su preuzele ovaj parnični postupak.

5. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su ništetne odredbe navedenog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu;

- da li tužiteljice imaju pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi, a s obzirom da je između prednika stranaka zaključen

Dodatak br. 2. Ugovora o kreditu;

- da li je osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja i preinake tužbenog zahtjeva.

6. Sud je u dokaznom postupku saslušao 1. tužiteljicu LZ te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

7. 1.Tužiteljica LZ iskazala je da je bila sudužnik pok. suprugu FZ za ugovor o kreditu koji je sklopio s tadašnjom Splitskom bankom d.d. te se sjeća da su djelatnici te banke prezentirali kao najpovoljniji kredit u švicarskom franku, a vezano za kamatnu stopu rekli sud da će ista biti promjenjiva i bilo im je jasno da će se ista malo mijenjati, ali nisu mogli pretpostaviti da će duplo porasti rata kredita jer da su znali zasigurno ne bi sklopili takav ugovor o kreditu. Za švicarski franak su nam rekli da je to jedna od najstabilnijih valuta. Kako su rate kredita previše porasle, morali su sklopiti dodatak ugovoru o kreditu kako bi im produžili rok otplate jer nisu mogli otplaćivati kredit. Kredit je utrošen za renoviranje kuće u kojoj živi s obitelji i nisu koristili kredit u nikakve druge svrhe. Njezin pok. suprug nije bio vlasnik nikakvog obrta niti član trgovačkog društva već je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio u mirovini kao invalid Domovinskog rata. Prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu godinu dana ranije su razmatrali koji bi kredit podigli kako bi zatvorili kredit koji je suprug imao kod PBZ i da im ostane još za renoviranje kuće. Navela je da nije pročitala ugovor, ali njen pok. suprug je. On se informirao i u drugim bankama o kreditima, a najpovoljniji mu je bio kredit u Splitskoj banci. Misli da su dobivali obavijesti o promjeni kamatnih stopa od banke. Ističe da je banka pripremila tekst ugovora koji su oni samo potpisali.

8. Iz pismenog nalaza i mišljenja vještakinje Dajane Vuković zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da razlika nastala jednostranom odlukom o promjeni visine kamatne stope iznosi 1.191,06 € s uključenim iznosima manje plaćene kamate, dok samo pozitivna razlika kamata iznosi 2.081,71 €. Tečajna razlika kao razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike iznosi 4.558,89 €, a samo pozitivna tečajna razlika iznosi 4.987,16 €.

8.1. Vještakinja je navela da je konverzije u cijelosti provedena sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju po čl. 19 c. U izračun konverzije su uključene sve uplate po kreditu koje se odnose na partiju predmetnog kredita. 7. listopada 2016. zaključen je Dodatak ugovoru o kreditu (konverzija) kojim nije vršen povrat razlike nastale promjenom visine kamatne stope i tečajne razlike već su provođenjem konverzije izjednačeni uvjeti s korisnicima kredita koji su realizirali kredit u valuti EUR. U postupku konverzije utvrđena je preplata u iznosu od 9.461,37 kn ili 1.240,02 € (tečaj 7,630 u vrijeme provođenja konverzije).

8.2. Zakonske zatezne kamate na izračunati iznos preplate do 30.09.2015. iznose 2.736,04 €.

8.3. Ukoliko bi se obračun radio s uključenim negativnim razlikama tada bi preplata odn. razlika iznosila 7.245,97 € (kamate 1.191,06+tečajna razlika 4.558,89+z.z. kamate 2.736,04- preplata po konverziji 1.240,02).

8.4. Ukoliko bi se obračun radio samo s pozitivnim razlikama tada bi preplata iznosila 8.564,35 € (kamate 2.081,17+tečajna razlika 4.987,16+z.z. kamate 2.736,04- preplata po konverziji 1.240,02).

9. Tužitelj nije imao primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje vještakinje dok je tuženik naveo da nema primjedbi na matematički izračun, a ostali su prigovori pravne prirode.

10. Sud je pismeni nalaz i mišljenje vještakinje Dajane Vuković u cijelosti usvojio jer je isti zasnovan na materijalnoj dokumentaciji u spisu te po pravilima struke.

11. Analizirajući navode tužbe, odgovora na tužbu, iskaz 1. tužiteljice LZ, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljica djelomično osnovanim.

12. Sadržaj Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i prednika tuženika nije prijeporan, ali su prijeporne odredbe Ugovora kojima su glavnica i kamate, te obveza povrata kredita i visina anuiteta vezani uz CHF. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne pa je banka u konkretnom slučaju jača strana koja određuje pravila igre na koju korisnik kredita nema nikakvog utjecaja.

13. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/17, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

15. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

17. Prema odredbama čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

18. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

19. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. g. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".

20. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

21. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

22. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

23. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH svoje mišljenje da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanje kamate, tako je po osnovi dizanja tečaja od strane banke pa su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru.

24. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., Rev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024.

25. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013.

26. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:

"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

27. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu te je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.

28. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način, i sukladno zakonu, a ovaj izračun je po drugoj osnovi.

29. Sud Europske unije u lipnju 2023. donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20 kao i odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024. kao i Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022- 4 o 5.11.2024.).

30. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužitelj oštećen, pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud djelomično usvojio preinačeni tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude.

32. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 12.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO- a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a.

33. Odredbom čl. 195. ZOO-a propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

34. Odredbom čl. 196. ZOO-a propisano je da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.

31. Sud je odbio tužiteljice s dijelom tužbenog zahtjeva preko 7.245,97 € jer sukladno nalazu i mišljenju vještaka ukupan iznos preplate s uključenim negativnim stavkama i zakonskim kamatama te uračunatom preplatom po konverziji iznosi 7.245,97 €, a ne kako tužiteljice potražuju u iznosu od 7.736,04 €. Stoga je sud tužiteljice s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 490,07 € odbio.

35. Stoga sud nije odlučivao o prijebojnom zahtjevu tuženika jer su, sukladno nalazu i mišljenju vještakinje, tužiteljice specificirale tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude s uključenim negativnim razlikama.

36. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužiteljice oštećene, pripada im pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud djelomično usvojio specificirani tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude.

37. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

38. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 5 i čl. 155. ZPP- a.

39. Kako tužiteljice nisu uspjele u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (uspjeh 96,83 %), priznati su im zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 2.253,09 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 138/23. dalje: Tarife), tri iznosa od po 200,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 08.07.2020., 14.11.2023. i 28.01.2025. sve po Tbr.8/1. Tarife, pet iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 13.07.2020., 24.09.2020., 12.03.2024., 26.04.2024. i 10.03.2025. po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 400,00 € na ime troškova vještačenja te iznosa od 53,09 € na ime plaćene pristojbe na tužbu, a sve u skladu s važećom Tarifom.

40. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 7. travnja 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljica

2. Pun. tuženika