REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

Poslovni broj: P-1075/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Jadranki Longin, u pravnoj stvari tužitelja GG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu ''Rude i partneri'' d.o.o. iz Šibenika, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d.,Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, 07. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da u roku od 15 dana tužiteljici GG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 2.324,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana izvršene uplate i to kako slijedi:

- na iznos od 2,58 EUR od dana 31. kolovoza 2007.

- na iznos od 1,60 EUR od dana 30. studenog 2007.

- na iznos od 0,59 EUR od dana 31. prosinca 2007.

- na iznos od 4,13 EUR od dana31. siječnja 2008.

- na iznos od 6,07 EUR od dana 29. veljače 2008.

- na iznos od 9,40 EUR od dana 31. ožujka 2008.

- na iznos od 4,39 EUR od dana 30. travnja 2008.

- na iznos od 2,43 EUR od dana 31. svibnja 2008.

- na iznos od 4,88 EUR od dana 30. lipnja 2008.

- na iznos od 1,28 EUR od dana 31. srpnja 2008.

- na iznos od 1,46 EUR od dana 31. kolovoza 2008.

- na iznos od 3,59 EUR od dana 30. rujna 2008.

- na iznos od 19,75 EUR od dana 31. listopada 2008.

- na iznos od 8,93 EUR od dana 30. studenog 2008.

- na iznos od 22,69 EUR od dana 31. prosinca 2008.

- na iznos od 24,80 EUR od dana 31. siječnja 2009.

- na iznos od 25,76 EUR od dana 28. veljače 2009.

- na iznos od 23,52 EUR od dana 31. ožujka 2009.

- na iznos od 24,03 EUR od dana 30. travnja 2009.

- na iznos od 19,93 EUR od dana 31. svibnja 2009.

- na iznos od 16,91 EUR od dana 30. lipnja 2009.

- na iznos od 17,72 EUR od dana 31. srpnja 2009.

- na iznos od 19,31 EUR od dana 31. kolovoza 2009.

- na iznos od 19,17 EUR od dana 30. rujna 2009.

- na iznos od 17,56 EUR od dana 31. listopada 2009.

- na iznos od 20,58 EUR od dana 30. studenog 2009.

- na iznos od 23,00 EUR od dana 31. prosinca 2009.

- na iznos od 26,43 EUR od dana 31. siječnja 2010.

- na iznos od 25,65 EUR od dana 28. veljače 2010.

- na iznos od 30,31 EUR od dana 31. ožujka 2010.

- na iznos od 29,43 EUR od dana 30. travnja 2010.

- na iznos od 31,15 EUR od dana 31. svibnja 2010.

- na iznos od 46,09 EUR od dana 30. lipnja 2010.

- na iznos od 43,02 EUR od dana 31. srpnja 2010.

- na iznos od 52,41 EUR od dana 31. kolovoza 2010.

- na iznos od 49,17 EUR od dana 30. rujna 2010.

- na iznos od 43,94 EUR od dana 31. listopada 2010.

- na iznos od 54,96 EUR od dana 30. studenog 2010.

- na iznos od 68,98 EUR od dana 31. prosinca 2010.

- na iznos od 59,05 EUR od dana 31. siječnja 2011.

- na iznos od 62,53 EUR od dana 28. veljače 2011.

- na iznos od 58,11 EUR od dana 31. ožujka 2011.

- na iznos od 58,90 EUR od dana 30. travnja 2011.

- na iznos od 77,69 EUR od dana 31. svibnja 2011.

- na iznos od 79,52 EUR od dana 30. lipnja 2011.

- na iznos od 95,08 EUR od dana 31. srpnja 2011.

- na iznos od 87,03 EUR od dana 31. kolovoza 2011.

- na iznos od 78,21 EUR od dana 30. rujna 2011.

- na iznos od 77,01 EUR od dana 31. listopada 2011.

- na iznos od 76,33 EUR od dana 30. studenog 2011.

- na iznos od 80,52 EUR od dana 31. prosinca 2011.

- na iznos od 84,17 EUR od dana 31. siječnja 2012.

- na iznos od 84,66 EUR od dana 29. veljače 2012.

- na iznos od 82,14 EUR od dana 31. ožujka 2012.

- na iznos od 83,84 EUR od dana 30. travnja 2012.

- na iznos od 85,01 EUR od dana 31. svibnja 2012.

- na iznos od 83,05 EUR od dana 30. lipnja 2012.

- na iznos od 83,55 EUR od dana 31. srpnja 2012.

pa do isplate, i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. g. po stopi od 12% koja stopa se, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11), izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. g do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR u roku od 15 dana, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj GG (u nastavku teksta: tužitelj) u tužbi navodi da je sa tuženikom Raiffeisenbank Austria d.d. dana 16. srpnja 2007. u [adresa] zaključila Ugovor o kreditu, broj: 168-50-4263699, a koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Igora Lučeva iz [adresa] pod brpjem OV-12826/07 od 18. srpnja 2007. Člankom 1. prethodno citiranog Ugovora tuženik je odobrio tužitelju namjenski kredit za kupnju vozila Peugeot, u iznosu od 16.996,29 CHF u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim istim Ugovorom. Citirani ugovor je sklopljen na razdoblje od 5 godina odnosno ugovorena je otplata kredita u 60 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate. Prvotno ugovorena redovna kamatna stopa iznosila je 5.49 % godišnje, promjenjiva, a na dan zaključenja Ugovora anuitet je iznosio 324,57 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Banke na dan otplate. Kredit je u cijelosti otplaćen 31. srpnja 2012. g. i nije konvertiran. Temeljem citiranog Ugovora o kreditu, broj: 168-50-4263699 tuženik je odobrio korisniku (tužiteljici) kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.996,29 CHF-a obračunato prema srednjem tečaju Banke na dan isplate kredita. Odredbom članaka 7. Ugovora ugovoreno je da su strane suglasne da će se sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru izvršiti u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovor (CHF), izračunato korištenjem srednjeg tečaja Banke, važećem na dan plaćanja. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Na dan isplate iznosa kredita iz predmetnog ugovora (16. srpnja 2007.) srednji tečaj CHF-a prema tečajnoj listi Banke iznosio je 4,3990 kuna. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. 43 PŽ-6632/2017-10 od dana 14. lipnja 2018. godine, pravomoćno je utvrđeno je kako je i ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, također nepoštena i ništetna, a u kojem je postupku sudjelovao tuženik u tom postupku 4. tuženik i to u ugovorima o kreditu koji su sklapani u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a sve to imajući u vidu kako je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014.god. te posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.god., koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača a kojom se utvrđuje: -ništetnost odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope,

- ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica i anuiteti kredita veže za valutu švicarskog franka, obvezujuća je u pojedinačnim sudskim postupcima koje svaki korisnik kredita pokrene protiv banke. Ovo stoga što su citirane presude su donesene povodom kolektivne tužbe podnesene sukladno čl. 502. a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14). Posebno se naglašava da je člankom 502. c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) propisano da je sud prilikom odlučivanja u pojedinačnim slučajevima vezan pravnim utvrđenjima presuda koje su donesene povodom kolektivnih tužbi pa je tako i sud koji će odlučivati u ovom postupku vezan pravomoćnim utvrđenjem suda da su navedene ugovorne odredbe ništetne. Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Iz navedenog proizlazi da je tuženik na štetu tužitelja bez valjane pravne osnove stekao nepripadajuću imovinsku korist, a koja se ogleda u razlici obračunatih i plaćenih iznosa kamata u mjesečnim anuitetima koje je tuženik zaračunavao uslijed protupravnih (ništetnih) promjena kamatnih stopa u odnosu na početno ugovorenu nominalnu kamatnu stopu, kao i u razlici između tečaja CHF prilikom uplate svake pojedine rate kredita u odnosu na početni tečaj CHF koji je egzistirao u vrijeme sklapanja Ugovora. U svrhu izračuna preplaćenih sredstava zbog povećanja tečaja CHF, a za potrebe ove parnice tužiteljica je naručila izračun razlike uslijed promjene tečaja, koji izračun je u svibnju 2023. godine izradio Jurica Dobrinić, dipl. oec., stalni sudski vještak za financije i računovodstvo. Izračun tečajnih razlika napravljen je na način da je anuitete kako ih je banka izračunala u CHF primijenjen tečaj na dan obveze u odnosu na te iste anuitete po početnom tečaju CHF 4,3990 kn na dan isplate kunskog iznosa kredita 16. srpnja 2007. Sukladno navedenom izračunu vještaka Jurice Dobrinića, utvrđeno je da ukoliko se obaveze izraze u kunama (bez valutne klauzule vezane uz CHF), za otplatu kredita po Ugovoru tužiteljica je više uplatila (preplatila) 17.510,23 kn s dospijećima pojedinih iznosa kako su navedena u samom izračunu i koja će se specificirati samim tužbenim zahtjevom u nastavku teksta, u kojem su iznosi prikazani i kunama i u valuti euro po propisanom fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro, budući je euro službena valuta RH. Slijedom navedenog razvidno je kako je tuženik protupravnim postupanjem stekao novčanu korist na štetu tužiteljice, stoga tužitelj ovom tužbom zahtjeva da mu tuženik isplati iznos preplaćenih sredstava sa zakonskim zateznim kamatama od dana kad je pojedina rata uplaćena.

2.Tuženiku je ovaj sud uz tužbu s prilozima dostavio i poziv da u roku od 30 dana od dana dostave tužbe podnese odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu sukladno odredbi čl. 284. st. 1. i 285. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u nastavku teksta: ZPP).

3.Prema odredbi čl. 331. b ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbu, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Kako u konkretnom slučaju tuženik, iako je poziv na davanje odgovora na tužbu uredno primio 13. prosinca 2023., u roku od 30 dana u smislu čl. 284. st. 1. i 285. st. 2. ZPP-a, uz upozorenje na posljedice propuštanja, odgovor na tužbu nije podnio, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje tužitelj podnosi i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, a sukladno čl. 331. b ZPP-a.

5. O trošku je odlučeno sukladno čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) te je tužitelju priznat trošak za sastav tužbe (Tbr. 7. 1.), u iznosu od 200,00 EUR što uz pripadajući PDV ukupno iznosi 250,00 EUR.

Šibenik, 07. travnja 2025.

Sudac:

Jadranka Longin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

1) Tužitelju po punomoćniku

2) Tuženiku.