REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Z 5
Poslovni broj: Us I-1683/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja ZĆ iz [adresa], II ogr. 50, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Mirjani Žrvnar, odvjetnici u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi zahtjeva za izlazak iz sustava poreza na dodanu vrijednost, 7. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-19/23-01/21, URBROJ: 513-04-24-2 od 2. kolovoza 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula, KLASA: UP/I-410- 19/19-02/122, URBROJ: 513-07-18-01-22-17 od 30. prosinca 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula, KLASA: UP/I-410-19/19-02/122, URBROJ: 513-07-18-01-22-17 od 30. prosinca 2022., odbijen je zahtjev tužitelja za izlazak iz registra obveznika poreza na dodanu vrijednost s danom 31. listopada 2018.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-410-19/23-01/21, URBROJ: 513-04-24- 2 od 2. kolovoza 2024., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.
3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je ponovljenom postupku prethodio upravni spor pred Upravnim sudom u Rijeci. Presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj 8 Us l-166/2022-5 od 13. lipnja 2022. da je poništeno rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-19/19- 01/35, URBROJ: 513-04-21-2 od 3. prosinca 2021. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula KLASA: UP/I410-19/19- 02/122, URBROJ: 513-07-18-01-19-2 od 3. lipnja 2019., kojim je odbačen zahtjev tužitelja za izlazak iz registra obveznika poreza na dodanu vrijednost kao nepravodoban. Iz upute sadržane u navedenoj presudi, da je u ponovljenom postupku trebalo raspraviti slijedeće sporne činjenice: da li je tužitelj 8. svibnja 2019. podnio zahtjev za upis promjene u registar poreznih obveznika za paušalno oporezivanje po osnovi iznajmljivanja soba, da li je tužitelj takav zahtjev osobno potpisao, posebno ukazujući na navod iz obrazloženja presude da je tužitelj u vrijeme spornog podnošenja predmetne prijave već bio obveznik za paušalno oporezivanje dohotka, kako to proizlazi iz profila poreznog obveznika ePorezna od 3. svibnja 2019. pa nije niti imao razloga tražiti promjenu upisa. Niti prvostupanjsko tijelo, niti drugostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku da nisu postupili po uputi iz spomenute presude. Predmet postupka da nije zahtjev tužitelja za izlazak iz registra poreznih obveznika poreza na dodanu vrijednost, već zahtjev tužitelja da mu tuženik fizički izda rješenje o paušalnom oporezivanju dohotka po osnovi iznajmljivanja soba za 2019., koje tužitelj do svibnja 2019. nije zaprimio poštom. U pobijanim rješenjima da nema uopće obrazloženja o profilu poreznog obveznika ePorezna od 3. svibnja 2019. iz kojega proizlazi da je tužitelj s danom 31. listopada 2018. ispisan kao obveznik iz sustava PDV-a. Navodi da je putem svoje ovlaštene knjigovođe HĆ, iz knjigovodstvenog ureda Danaro d. o. o., Pula, Radićeva 16, u listopadu 2018. podnio RPO obrazac, a temeljem koje da je prijave u sustavu tuženika utvrđen prestanak njegovog statusa kao osobe koja obavlja odvjetničku djelatnosti, i prestanak tužitelja kao obveznika PDV i obveznika mjesečnog PDV-a. O tome da postoji službena potvrda tuženika, koju je tužitelj priložio i uz tužbu kojom je pokrenuo upravni spor koji se kod naslovnog suda vodio pod brojem Us I-166/2022., te da se radi se o službenoj ispravi tuženika – Profilu poreznog obveznika koji je izdan u sustavu tuženika upravo temeljem pravodobno podnesene prijave u listopadu 2018. i na kojoj je navedeno: ZĆ -odjava“. Iz eProfila poreznog obveznika da je nesporno da je tužitelj temeljem odjave obavljanja samostalne djelatnosti odvjetnika sa danom 31. listopada 2018. brisan iz registra poreznih obveznika u odnosu na: dohodak od djelatnosti – vođenje poslovnih knjiga, predaje obrasca JOPPD s osnove plaćanja doprinosa, PDV mjesečni, obveznika PDV po mjesečnoj naknadi, dok je u odnosu na turističku članarinu i dohodak od imovine – sobe, postelje i apartman – plaća paušalno tužitelj kao obveznik uveden u sustav tuženika sa 1. 11. 2018. To da je navedeno u pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Rijeci, posl.br. Us I-166/2022. Suprotno obvezujućoj uputi naslovnog suda, ponovljeni postupak u odnosu na tužitelja da nije uopće proveden, jer da je prvostupanjsko tijelo svoju ovdje pobijanu odluku donijelo „na brzinu“, bez provođenja dokaznog postupka i bez omogućavanja tužitelju da kao stranka u postupku izjasni o svim činjenicama i dokazima iz predmeta, i to tek nakon što je od naslovnog suda, povodom zahtjeva tužitelja za izvršenje presude, koji se vodio pod brojem Usi-11/2022 dobilo zahtjev za očitovanje. Predmet ovog postupka da se odnosi samo na razdoblje od 1. studenog 2018. do 31. prosinca 2019., koji da je postupak prouzrokovan neutemeljenim i neovlaštenim retroaktivnim unosom tužitelja u sustav obveznika PDV sa 1. studeni 2018., za što da ne postoji nikakav zahtjev tužitelja, a tuženik po službenoj dužnosti nije bo ovlašten to učiniti. Među strankama ovoga spora da je sporno da li je tužitelj podnio zahtjev od 8. svibnja 2019. za upis promjene u registar poreznih obveznika za paušalno oporezivanje po osnovi iznajmljivanja soba. O navedenom kao što je već obrazloženo u pobijanim rješenjima da postoje suprotne tvrdnje, i u ponovljenom postupku da nije utvrđeno da li je tužitelj 8. svibnja 2019. predao Poreznoj upravi – Ispostavi u Puli obrazac RPO osobno potpisan, što tužitelj izričito negira. Također navodi da su mu povrijeđena njegova ustavna prava iz članka 14. stavak 2., članka 29. stavak 1., članka 48. stavak 1. Ustava RH. Tužitelj ističe kako mu se nanosi daljnja šteta jer se umjesto meritornog rješavanja upravne stvari generiraju novi sporovi, unatoč tome što postoji pravomoćna presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj 8 Us l-166/2022-5 od 13. lipnja 2022. što da predstavlja kršenje pravnog pravila „ne bis in idem“ i povredu načela zaštite stečenog prava stranke. Porezni obveznik poziva se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, u kojoj da je zauzet slijedeći stav: da bi bila izvršena presuda kojom se poništava doneseni upravni akt i nalaže donošenje novog, uz uputu o načinu primjene prava, nije dostatno samo umjesto poništenog akta donijeti novi pravni akt, već je presuda izvršena kada je novi upravni akt donesen u skladu s izrekom presude te s pravnim shvaćanjem i konkretnim primjedbama suda. Tužitelj ukazuje i na povredu osnovnih načela upravnog postupka iz članka 8., 6., 13. Zakona o općem upravnom postupku i predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
5. U ovom sporu provedena je rasprava 31. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.
6. Opunomoćenica tužitelja ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva kojim osporava predmetna rješenja, te navodi da je tužitelj zatražio presliku spisa tuženika a radi se o ukupno 186 str. spisa koje da je tužitelj detaljno iščitao. Iz obrazloženja II. rješenja kao i I. rješenja da proizlazi da je tužitelj podnio 29. svibnja 2019. zahtjev za izlazak iz sustava PDV-a, međutim takvog zahtjeva u spisu da nema obzirom da tužitelj takav zahtjev nikad nije ni podnio. U prethodno provedenom postupku na ovom sudu Us I-166/2022 da je sudac utvrdio da zahtjev ne prileži spisu kao i da prileži potvrda porezne da je tužitelj 31. listopada 2018. izašao iz sustava PDV-a. Kako iz dokumentacije tuženika ne proizlazi osnovanost navoda pobijanih rješenja pa tako niti odluke u samim izrekama rješenja, te tužitelj predlaže usvojiti tužbu te potražuje trošak sastava tužbe i trošak pristupa na današnje ročište u iznosu od 2000,00 EUR uvećano za PDV.
7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. U konkretnom slučaju se radi o ponovljenom postupku nakon što je ovaj Sud presudom pod poslovnim brojem: 8 Us I-166/2022-5 od 13. lipnja 2022., poništio rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-19/19-01/35, URBROJ: 513-04- 21-2 od 3. prosinca 2021. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-410-19/19-02/122, URBROJ: 513-07-18-01-19-2 od 3. lipnja 2019. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, sa napomenom da su javnopravna tijela vezana pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.
10. Odredbom članka 6. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, dalje: ZPDV), propisano je da je porezni obveznik u smislu ovoga Zakona svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. Gospodarska djelatnost u smislu stavka 1. ovog članka je svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda.
11. Odredbom članka 7. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, 128/17, dalje: Pravilnik), propisano je da pravna ili fizička osoba postaje porezni obveznik s prvim izvana primjetljivim aktivnostima koje su usmjerene na obavljanje gospodarske djelatnosti. Prvim izvana primjetljivim aktivnostima smatraju se osobito pripremne radnje, prva nabava robe, nabava osnovnih sredstava i slično (stavak 1.). Porezni obveznik s prvim aktivnostima iz stavka 1. ovoga članka postaje obvezan upisati se u registar obveznika PDV-a u skladu s člankom 154. i 186. ovoga Pravilnika (stavak 2.). Porezni obveznik prestaje djelovati kao takav posljednjim poslovnim aktivnostima (stavak 4.). Fizička i pravna osoba prestaje djelovati kao porezni obveznik trajnom odjavom djelatnosti, odnosno brisanjem iz registra kod nadležnog tijela. Prije odjave djelatnosti porezni obveznik mora obračunati PDV na sve isporuke do dana odjave, uključujući u te isporuke i sva dobra koja mu preostanu i koja se smatraju izuzimanjem u neposlovne svrhe, a za koja je mogao koristiti odbitak pretporeza. (stavak 6.).
12. Odredbom članka 186. stavak 9. i 10. Pravilnika, propisano je da porezni obveznik koji je bio obvezan 3 kalendarske godine primjenjivati redovni postupak oporezivanja, nakon isteka navedenog roka može podnijeti zahtjev za izlazak iz registra obveznika PDV-a ako vrijednost njegovih isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od iznosa propisanog u članku 90. stavku 1. Zakona. Porezni obveznik zahtjev za izlazak iz registra obveznika PDV-a podnosi Poreznoj upravi najkasnije do 15. siječnja tekuće godine. Zahtjev za upis u registar obveznika PDV-a podnosi se na Obrascu P-PDV, a uz njega se podnosi Obrazac prijava činjenica bitnih za oporezivanje iz Pravilnika o postupanju u dobroj vjeri sudionika porezno-pravnog odnosa, gospodarskoj cjelini te obrascima prijave činjenica za koje postoji obveza prijavljivanja i izjave o izvorima stjecanja imovine.
13. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za izlazak iz sustava poreza na dodanu vrijednost sa danom 31. listopada 2018. jer je od toga dana obveznik paušalnog oporezivanja dohotka. Tužitelj je 29. svibnja 2019. podnio Ispostavi porezne uprave podnesak naslovljen kao Prigovor protiv obavijesti o promjeni podataka u registru poreznih obveznika od 15. svibnja 2019. u kojem navodi da je 17. svibnja 2019. primio obavijest KLASA: 410-01/19-01/179, URBROJ: 513-07- 08-01-19-2 od 15. svibnja 2019., da je 8. svibnja 2019. dostavio prijavu radi upisa promjene u registar poreznih obveznika za paušalno oporezivanje po osnovu iznajmljivanja soba i postelja prema izdanom rješenju od 29. listopada 1998., te da te promjene može utvrđivati tek od dana 1. siječnja 2020. s obzirom da je u proteklom razdoblju ukupan dohodak od samostalne djelatnosti utvrđivao kao razliku između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka nastalih u poreznom razdoblju (poslovne knjige) i nakon prestanka obavljanja odvjetničke djelatnosti porez na dohodak od iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima, odnosno ukupan dohodak da utvrđuje na temelju poslovnih knjiga sukladno odredbi članka 28. -38. Zakona o porezu na dohodak. U spomenutoj obavijesti se navodi da je tužitelj bio obvezan u roku od 8 dana od dana nastanka promjene, odnosno najkasnije do 15. siječnja 2019. podnijeti pisani zahtjev da ne želi i dalje biti upisan u registar obveznika PDV-a, odnosno taj zahtjev nije učinio pravodobno.
14. Dakle, spisu prileže prigovor tužitelja protiv obavijesti o promjeni podataka u registru poreznih obveznika od 15. svibnja 2019., koji je predan poreznom tijelu 29. svibnja 2025. Obzirom da protiv predmetnog prigovora nije dopuštena žalba, a i samo porezno tijelo je ocijenilo da se taj prigovor, a s obzirom na svoj sadržaj, može smatrati zahtjevom za izlazak iz registra PDV-a. Navedeno i proizlazi iz samog prigovora jer tužitelj moli da ga se izbriše iz sustava PDV-a i da se donese rješenje o plaćanju paušalnog poreza za iznajmljivanje apartmana.
15. Kao što je to i navelo porezno tijelo, u ovom predmetu se rješava po zahtjevu poreznog obveznika za izlazak iz sustava poreza na dodanu vrijednost sa danom 31. listopada 2018., dok je o zahtjevu poreznog obveznika za paušalno oporezivanje dohotka po osnovu iznajmljivanja soba i postelja, rješavano je u drugom predmetu i nije predmet ovog postupka.
16. Tijekom postupka je utvrđeno da porezno tijelo nije zaprimilo tijekom 2018. odnosno do 8. svibnja 2019. propisani obrazac RPO (Registar poreznih obveznika) niti zahtjev tužitelja za izlaskom iz sustava poreza na dodanu vrijednost, kao niti nastale promjene je odlaskom u mirovinu i sa prestankom obavljanja odvjetničke djelatnosti, nije prestao sa obavljanjem djelatnosti pružanja usluge smještaja, a što je utvrđeno u svibnju 2019. kada je isti zatražio aktivaciju PDV-ID broja.
17. Uvidom u službene evidencije, kao i iz podnesenih obrazaca prijava poreza na dodanu vrijednost u 2017., utvrđeno je da je tužitelj ostvario isporuke od 138.683,63 kn, porez na dodanu vrijednost 26.452,54 kn odnosno ukupan iznosu od 165.136,17 kn, od čega se 78.010,69 kn (osnovica 62.408,551 porez na dodanu vrijednost 15.602,14 kn) odnosi na odvjetničku samostalnu djelatnost, a 77.389,41 na pružanje usluga smještaja s primjenom stope od 13%. Iz navedenog je vidljivo da je tužitelj u 2017. sam prijavio veće isporuke od pružanja usluga smještaja turistima u odnosu na odvjetničke usluge, a u 2018. je došlo do odjave odvjetničke djelatnosti. Iz navedenog proizlazi da prestankom obavljanja odvjetničke djelatnosti, nije prestao biti poduzetnik u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost, te je trebao zahtjev za izlaskom iz sustava PDV-a podnijeti do 15. siječnja 2019.
18. Temeljem zahtjeva tužitelja od 19. prosinca 2019., istome je odobren zahtjev za izlazak iz sustava poreza na dodanu vrijednost sa 31. prosincem 2019., o čemu je donijeto i rješenje 29. siječnja 2020., a u vezi sa zahtjevom tužitelja od 8. svibnja 2019., donijeto je posebno rješenje o paušalnom oporezivanje po osnovi iznajmljivanja soba i postelja.
19. Stoga, ovaj Sud zaključuje da su javnopravna tijela u potpunosti postupila po primjedbama i uputama Suda, pa ostali navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu, budući da su osporena rješenja donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu mjerodavnih zakonskih, pri čemu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na drugačije odlučivanje u predmetnoj upravnoj stvari.
20. Uzevši u obzir sve navedeno, osporavane odluke ocjenjuju se zakonitima, pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, a sve prigovore smatrati neosnovanim.
21. Odluka o troškovima spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.
U Rijeci 7. travnja 2025.
S u t k i nj a
Danica Vučinić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
Dostaviti:
- opunomoćenici tužitelja Mirjani Žrvnar, odvjetnici u Puli, Dalmatinova 4,
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5
