Poslovni broj: 4K.378/13-151
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Mariu Bulumu, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženih VŽ, sada HŽ, RŽ, HŽ i ĐŽ, prije ĆŽ po optužnici ODO u Dubrovniku broj: KMP-DO-51/13 od 18. rujna 2013. zbog u odnosu na VŽ opisanog pod točkom 1. optužnice kaznenog djela protiv imovine
– prijevare – djela opisanog i kažnjivog po čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. i u svezi s čl. 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12– u daljnjem tekstu KZ/11) u stjecaju s kaznenim djelom krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – djelom opisanim i kažnjivim po čl. 278. st. 3. i 1. istog Zakona, te u stjecaju s kaznenim djelom opisanim pod točkom 2. optužnice protiv imovine – teškom krađom – djelom opisanim i kažnjivim po čl. 229. st. 1. t. 4. u svezi s čl. 228. st. 1. istog Zakona, protiv RŽ zbog kaznenog djela opisanog u točki 1. optužnice protiv imovine – prijevarom u pokušaju pomaganjem – djelom opisanim i kažnjivim po čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona u svezi s čl. 34. i 38. istog Zakona u stjecaju s kaznenim djelom krivotvorenja – pomaganjem u krivotvorenju isprave – djelom opisanim i kažnjivim po čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. te u svezi s čl. 38. Kaznenog zakona, HŽ opisanim pod točkom 3: optužnice zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare u pokušaju pomaganjem – djela opisanog i kažnjivog po čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona i u svezi s čl. 34. i 38. Kaznenog zakona te ĐŽ, prije ĆŽ opisano pod točkom 4. optužnice zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare u pokušaju pomaganjem – djela opisanog i kažnjivog po čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona i u svezi s čl. 34. i 38. istog Zakona u stjecaju s kaznenim djelom krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – djelom opisanim i kažnjivim po čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona, nakon održanog ročišta rasprave 7. travnja 2025. koja rasprava je zaključena istoga dana i objavljena 9. travnja 2025.
P r e s u d i o j e
I. Na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08) optužena ZŽ, prije VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći V i H, rođena **.**.1993. u [adresa] s boravištem u [adresa] i prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], državljanka RH, sa završenom VŠS, viša medicinska sestra, zaposlena u Staračkom domu u gradu gdje boravi, s mjesečnim primanjima od oko 5.000,00 švicarskih franaka, bez imovine, udana, majka jednog djeteta, dobrog imovnog stanja, nalazi se na slobodi,
k r i v a j e
1. što je dana 16. srpnja 2013. nakon 9,20 sati u Dubrovniku, u stanu VŽU ( Lore) Šeparović, LŽ [adresa], iskoristila okolnost da se do tada brinula o HŽU zbog njenog zdravstvenog stanja i zbog toga imala pristup njjenom stanu te što je VŽU toga dana preminulau svome stanu, u nakani pribavljanja nepripadne imovinske koristi, nakon što je VŽU preminula je iz njenog stana uzela i sa sobom odnijela jedan zlatni privjesak dimenzija 2x1,2cm na kojem se sa jedne strane nalazi natpis " R" a sa druge strane " Đ", jedan zlatni prsten promjera 2cm i širine 4mm, jedan lzatni prsten promjera 2 cm i širine 5mm, jedan zlatni prsten promjera 2,1 cm i širine 3mm koji je u gornjem dijelu isprepleten, jedan zlatni prsten promjera 2 cm i širine 3 mm na kojemu se s unutarnje strane nalazi natpis " R", jedan zlatni prsten promjera 2,1 cm i širine 3 mm sa ravnim crtama, jedan preklopni zlatni privjesak ovalnog oblika dimenzija 2,6x2,5 cm, jedan zlatni privjesak u obliku srca- šuplji širine 1,6 cm, jedan zlatni privjesak u obliku potkove širine 1,8 cm, jedan okrugli zlatni privjesak promjera 1,8 cm sa likom Ć, jedan okrugli zlatni privjesak promjera 1,8 cm sa motivom žene, dvije zlatne naušnice sa cvjetnim uzorkom dužine 1,7 cm, jednu zlatnu naušnicu sa motivom slona, jednu zlatnu naušnicu tzv. medicinku, jednu zlatnu naušnicu promjera 1,2 cm, jednu zlatnu narukvicu ovalnog oblika dimenzije 6,7x5,6 cm sa dva plava cirkona ijedan zlatni lančić dužine 58 cm i širine 2 cm, sve točno neutvrđene vrijednosti svakako veće od 2.000,00 HRK, za koji iznos se nepripadno okoristila
dakle, iskorištavanjem osobito teškog stanja druge osobe tuđe pokretne stvari oduzela drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji,
čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom, označeno i kažnjivo po čl. 229. st. 1. t. 4. u svezi sa čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona
Pa se prvooptužena ZŽ (prije VŽ) osuđuje na
kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,
potom se istoj na temelju odredbe čl. 56. Kaznenog zakona izriče
uvjetna osuda
na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u roku od 5 (pet) godina po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
Optuženoj ZŽ (prije Ranogajac) se na temelju odredbe čl. 40. st. 4. Kaznenog zakona izriče
sporedna novčana kazna u iznosu od 500 (petsto) prosječnih dnevnih dohodaka u Republici Hrvatskoj
a što sukladno prosječnom dnevnom dohotku u Republici Hrvatskoj na dan donošenja ove presude na temelju podataka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Kaznenog odjela od 31. ožujka 2025. po kojem je prosječni dnevni dohodak u
Republici Hrvatskoj 45,77 eura, ukupno iznosi
22.885,00 (dvadeset dvije tisuće osamsto osamdeset i pet) eura,
koje je ista dužna podmiriti u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom opoziva izrečene uvjetne osude.
Od okrivljene ZŽ (prije VŽ) trajno se oduzima jedan zlatni privjesak dimenzija 2x1,2cm na kojem se sa jedne strane nalazi natpis " R" a sa druge strane " Đ", jedan zlatni prsten promjera 2cm i širine 4mm, jedan lzatni prsten promjera 2 cm i širine 5mm, jedan zlatni prsten promjera 2,1 cm i širine 3mm koji je u gornjem dijelu isprepleten, jedan zlatni prsten promjera 2 cm i širine 3 mm na kojemu se s unutarnje strane nalazi natpis " R", jedan zlatni prsten promjera 2,1 cm i širine 3 mm sa ravnim crtama, jedan preklopni zlatni privjesak ovalnog oblika dimenzija 2,6x2,5 cm, jedan zlatni privjesak u obliku srca-šuplji širine 1,6 cm, jedan zlatni privjesak u obliku potkove širine 1,8 cm, jedan okrugli zlatni privjesak promjera 1,8 cm sa likom Ć, jedan okrugli zlatni privjesak promjera 1,8 cm sa motivom žene, dvije zlatne naušnice sa cvjetnim uzorkom dužine 1,7 cm, jednu zlatnu naušnicu sa motivom slona, jednu zlatnu naušnicu tzv. medicinku, jednu zlatnu naušnicu promjera 1,2 cm, jednu zlatnu narukvicu ovalnog oblika dimenzije 6,7x5,6 cm sa dva plava cirkona i jedan zlatni lančić dužine 58 cm i širine 2 cm predmeti privremeno oduzeti od ŽŽ od 28. srpnja 2013. te prijenosno računalo marke "Acer" serijskog broja: [serijski broj] sa pripadajućim kabelom, mišem i adapterom oduzeti od FŽ te će se isti po pravomoćnosti ove presude dostaviti nasljednicima pokojne VŽU.
II. Na temelju odredbe čl. 453. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08)
ZŽ, prije [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kći V i H, rođena **.**.1993. u [adresa] s boravištem u [adresa], i prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], državljanka RH, sa završenom VŠS, viša medicinska sestra, zaposlena u Staračkom domu u gradu gdje boravi, s mjesečnim primanjima od oko 5.000,00 švicarskih franaka, bez imovine, udana, majka jednog djetea, dobrog imovnog stanja, nalazi se na slobodi i
RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći pok. UŽ i Z, rođena **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, sa završenom SSS, medicinska sestra, zaposlena u staračkom domu, s mjesečnim primanjima od oko 2.000,00 eura, suvlasnica kuće u [adresa] na adresi prebivališta, vlasnica pola jutra zemlje u Črnkovcima, udana, majka četvero djece, dobrog imovnog stanja, nalazi se na slobodi.
oslobađaju se od optužbe
1. "da su dana 14. srpnja 2013., dogovorno i zajednički, u nakani pribavljanja znatne imovinske koristi za VŽ, i to nakon što je RŽ upoznata da s njena nećakinja VŽ skrbi o VŽU u [adresa], koja je vlasnica veće količine novca i nekretnine te da nema bližnje rodbine, RŽ je svojoj nećakinji VŽ rekla da će ona sastaviti oporuku u suradnji s odvjetnicom te joj poslati elektronskom poštom te rekla da VŽ nagovori VŽU da potpiše tu oporuku koju će joj ona poslati i dala joj sve upute za sastavljanje oporuke kojom VŽU ostavlja svu imovinu VŽ kako bi bila pravovaljana, pa je VŽ dana **.**.2013. RŽ poslala putem SMS-a sve podatke za sastavljanje oporuke VŽU, da bi nakon toga RŽ uz pomoć odvjetnice sastavila tekst oporuke, ali pošto je VŽU preminula dana **.**.2013. u 9,20 sati VŽ je u nakani pribavljanja znatne imovinske koristi, a nakon što je RŽ poslala nacrt oporuke elektronskom poštom koju je isprintao HŽ i u kojoj je navedeno da VŽU njen stan na adresi [adresa] u [adresa], na III katu i štedne uloge na tri računa otvorene na njeno ime kod Privredne banke Zagefb, ostavlja VŽ, iako su one znale da je ta oporuka sastavljena mimo izričite volje tada pokojne VŽU, VŽ je umočila prst pokojne VŽU u tintu te stavila otisak prsta ispod imena VŽU na oporuci, u cilju da tu oporuku na temelju takve nevjerodostojne oporuke stekne vlasništvo nad nekretninama i pokretninama koje se navode u oporuci, mimo zakonskih nasljednika pokojne VŽU, a u kojoj oporuci je bilo neistinito navedeno i da su SŽ i ĆŽ svjedoci njenog sastavljanja.
dakle, VŽ je s namjerom da počini kazneno djelo poduzela radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju da sebi pribavi znatnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navede da na štetu tuđe imovine nešto učini i izradila lažnu oporuku s ciljem da se takva oporuka uporabi kao prava, a RŽ je s namjerom pomogla drugome koji je radi počinjenja kaznenog djela poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju da drugome pribavi znatnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navede da na štetu tuđe imovine nešto učini i s namjerom pomogla izraditi lažnu oporuku s ciljem da se takva oporuka uporabi kao prava,
III. Na temelju odredbe čl. 453. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08)
HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i Ž rođene F, rođen **.**.1990. u [adresa], s boravištem u [adresa] i prebivalištem u [adresa], općina Belišće, državljanin RH, sa završenom SSS, elektrotehničar, zaposlen u Švicarkoj, s primanjima od oko 5.000,00 švicarskih franaka, bez imovine u RH, oženjen, otac jednog djeteta, nalazi se na slobodi.
oslobađa se od optužbe
1. da je dana 16. srpnja 2013., u Dubrovniku, dogovorno i zajednički sa VŽ i ĆŽ, u cilju da se VŽ znatno nepripadno okoristi, znajući da su se VŽ i ĆŽ brinule o sada pokojnoj VŽU i znajući da su VŽ i RŽ, mimo izričite volje VŽU, koja je preminula dana **.**.2013., sačinile oporuku u kojoj je neistinito navedeno da GŽ VŽU određuje VŽ kao nasljednicu cijele njene pokretne i nepokretne imovine nakon smrti VŽU, isprintao tako sačinjenu oporuku koju je elektronskom poštom poslala RŽ, a potom je donio VŽ koja je umočila prst pokojne VŽU u tintu i stavila otisak njenog prsta na oporuku ispod njenog imena, nakon čega je isprintanu oporuku odnio ĆŽ I SŽ koji su tu oporuku potpisali kao svjedoci, a sve u cilju da tako sačinjenu oporuku VŽ predoči kao vjerodostojnu i da na temelju takve nevjerodostojne oporuke VŽ stekne vlasništvo nad pokretninama i nekretninama koje su vlasništvo pokojne VŽU, mimo zakonskih nasljednika pokojne VŽU
dakle, s namjerom pomogao drugome koji je radi počinjenja kaznenog djela poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju da drugome pribavi znatnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navede da na štetu tuđe imovine nešto učini i s namjerom pomogao izraditi lažnu oporuku s ciljem da se takva oporuka uporabi kao prava,
IV. Na temelju odredbe čl. 453. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08) ĐŽ (prije ĆŽ), OIB: [osobni identifikacijski broj], kći pok. U i S rođene G, rođena **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, sa završenom VSS, medicinska sestra, zaposlena u pedijatrijskoj ambulanti u Mokošici, s mjesečnim primanjima od oko 1.5000,00 eura, udana, majka dvoje djece, bez imovine u RH, dobrog imovnog stanja, nalazi se na slobodi.
oslobađa se od optužbe
1. da je dana 16. srpnja 2013., u Dubrovniku, dogovorno i zajednički s VŽ i KŽ, u cilju da se VŽ znatno nepripadno okoristi, iskoristivši okolnost što se zajedno sa VŽ brinula o sada pokojnoj VŽU, a nakon što su VŽ i RŽ, mimo izričite volje VŽU koja je preminula **.**.2013. sačinile oporuku u kojoj je neistinito navedeno da VŽU određuje VŽ kao nasljednicu cijele njene pokretne i nepokretne imovine, pa je nakon smrti VŽU, kada je HŽ isprintao tako sačinjenu oporuku, znajući da ja na tako sačinjenu oporuku VŽ stavila otisak prsta već pokojne VŽU na mjesto u oporuci ispod njenog imena, ona je kao svjedok potpisala tu oporuku, znajući da VŽU nije sačinila tu oporuku, a sve u cilju da tako sačinjenu oporuku VŽ predoči kao vjerodostojnu i da na temelju takve nevjerodostojne oporuke VŽ stekne vlasništvo nad pokretninama i nekretninama koje su vlasništvo pokojne VŽU, mimo zakonskih nasljednika pokojne VŽU,
dakle, s namjerom pomogla drugome koji je radi počinjenja kaznenog djela poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju da drugome pribavi znatnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navede da na štetu tuđe imovine nešto učini i s namjerom pomogao izraditi lažnu oporuku s ciljem da se takva oporuka uporabi kao prava,
pa da je time pod t. II. 1. VŽ počinila kazneno djelo protiv imovine
– prijevarom u pokušaju, označeno i kažnjivo po čl. 236. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 34. Kaznenog zakona u stjecaju sa kaznenim djelom krivotvorenja – krivotvorenjem isprave, označeno i kažnjivo po čl. 278. st. 3. i 1. Kaznenog zakona, RŽ pod t. II. 1. počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom u pokušaju pomaganjem, označeno i kažnjivo po čl. 236. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 34. i 38. Kaznenog zakona u stjecaju sa kaznenim djelom krivotvorenja – pomaganjem u krivotvorenju isprave, označeno i kažnjivo po čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. te čl. 38. Kaznenog zakona, HŽ da je pod t. III. 1. počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom u pokušaju pomaganjem, označeno i kažnjivo po čl. 236. st. 2. i 1. u svezi sa čl. 34. i 38. Kaznenog zakona u stjecaju sa kaznenim djelom krivotvorenja – pomaganjem u krivotvorenju isprave, označeno i kažnjivo po čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. te čl. 38. Kaznenog zakona, ĐŽ prije ĆŽ da je pod t. IV. t. 1. počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom u pokušaju pomaganjem, označeno i kažnjivo po čl. 236. st. 2. i 1. u svezi sa čl. 34. i 38. Kaznenog zakona u stjecaju sa kaznenim djelom krivotvorenja –krivotvorenje isprave, označeno i kažnjivo po čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona."
V. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, optužena ZŽ (prije VŽ) se obvezuju na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako se optužena obvezuju snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 eura, trošak pristupa na ročište svjedokinje FŽ u iznosu od 93,17 eura, trošak pristupa svjedoka OŽ na sud u iznosu od 34,77 eura, dakle sveukupno 627,94 eura. Optužena je dužna u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847-37813 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.378/13). Zaključno, optužena se obvezuju u roku od 15 (petnaest) dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta.
VI. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. istog Zakona te nužni izdaci okrivljenika RŽ, HŽ i MŽ (prije ĆŽ) i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.
Obrazloženje
1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 18. rujna 2013. optužnicu poslovnog broja: KMP-DO-51/13 protiv optuženika VŽ, sada HŽ, RŽ, HŽ i ĐŽ, prije ĆŽ i to u odnosu na VŽ kaznenog djela opisanog pod točkom 1. optužnice prijevare iz čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. i u svezi s čl. 34. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. i 1. istog Zakona, te u stjecaju s kaznenim djelom opisanim pod točkom 2. optužnice teškom krađom iz čl. 229. st. 1. t. 4. u svezi s čl. 228. st. 1. istog Zakona, protiv RŽ zbog kaznenog djela prijevare u pokušaju pomaganjem iz čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 34. i 38. istog Zakona u stjecaju s kaznenim djelom pomaganja u krivotvorenju isprave iz čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11 te u svezi s čl. 38. KZ/11, HŽ opisanim pod točkom 3 optužnice kaznenog djela prijevare u pokušaju pomaganjem iz čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 i u svezi s čl. 34. i 38. istog Zakona te ĐŽ, prije ĆŽ opisano pod točkom 4. optužnice zbog kaznenog djela prijevare u pokušaju pomaganjem iz čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 34. i 38. istog Zakona u stjecaju s kaznenim djelom krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11.
2. Upitani na raspravi pred ovim sudom kakav stav zauzimaju prema optužbi optužena ZŽ, prije VŽ se očitovala da se ne smatra krivom za sva djela za koja se tereti osim za kazneno djelo teške krađe, RŽ se očitovala da se ne smatra krivom ni za jedno kazneno djelo za koje se tereti, HŽ se očitovao da se ne smatra krivim ni za jedno kazneno djelo za koje se tereti te se ĐŽ (prije ĆŽ) također očitovala da se ne smatra krivom ni za jedno kazneno djelo za koje se tereti.
3. U svojoj obrani optužena ZŽ, prije VŽ u bitnome je navela da je sve ono što joj se stavlja na teret u odnosu na kazneno djelo teške krađe točno i da se dogodilo upravo onako kako ju se tereti. Da je ona sama policiji rekla za to zlato iako ju oni čak o tome nisu ni pitali i da im je ona rekla gdje se ono nalazi te da su onda oni otišli po njega, pronašli ga i uzeli. Da joj je žao što je to učinila, da ne bi to nikada ponovila i da se kaje zbog toga.
Da se za ostala kaznena djela za koja se tereti ne smatram krivom, a što se tiče ispitivanja pred policijom da oni nju uopće nisu pitali za to zlato, da za njega nitko nije znao te da je to nešto što je ona prva spomenula. Da u međuvremenu, dakle od ovog događaja, nije imala nikakvih problema sa Zakonom, da nema nikakav drugi postupak u tijeku te je još navela da je trenutno trudna.
Potom je pregledana i pročitana:
- obrana prvooptužene BŽ sa rasprave pred ovim sudom od 2. ožujka 2020. (list spisa 745).
U obrani iznesenoj pred ovim sudom 2. ožujka 2020. optužena je još navela da je krajem srpnja 2013. na graničnom prijelazu kada je išla u Dubrovnik, u PP Metković zadržana, a oni da su joj rekli da je to po nalogu PP Dubrovnik. Da im je ona odmah tada rekla da želi kontaktirati svoju tetu RŽ i odvjetnika na što da su joj oni rekli da ima na to pravo ali da ju oni moraju odvesti u PP Dubrovnik. Kada je došla u PP Dubrovnik policajci DŽ i AŽ da su ju preuzeli, a kada je pitala zbog čega je uhićena da joj je policajac AŽ rekao "zato jer si ubila babu". Da mu je ona detaljno objasnila sve što se događalo i da je to potrajalo negdje do ponoći, te da su tada došli do predmetne oporuke te da je ona rekla da uopće ne zna o kakvoj se oporuci radi. Nakon toga da su oni počeli iznositi prijetnje prema majci, prema ocu, da će HŽ izgubiti posao, te da je to potrajalo do tri sata ujutro kada je vraćena u ćeliju, te da joj je policajac AŽ tada rekao "ja sada idem spavati kući, a ti ćeš u ćeliju". Da je ona na to rekla da će i ona jednom izaći iz zatvora, a on da je rekao "hoćeš kao i K", a to da je rekao policajac DŽ. Da je idućeg dana bila ponovno ispitivana prvo od policijskog službenika AŽ, a da je DŽ došao nešto kasnije gdje su ju oni nastavili vrijeđati i prijetiti joj zlom koje će nastati njenoj obitelji. Da se ona rasplakala tražeći da vidi nekoga od svojih, da joj daju da zove putem telefona i odvjetnika ali da su oni rekli da na to nema pravo. Da su nastavili razgovor te da je došla na red oporuka, a da je ona rekla da ne zna ništa ni o kakvoj oporuci. Da su oni počeli prijetiti da će HŽ izgubiti posao, a da ona neće moći nastaviti studij. Nadalje da su joj rekli da su oni rekonstruirali cijeli događaj i ako ga tako ispriča kako su ga oni sročili da će sve biti u redu. Da im je ona vjerovala te da je tako i učinila. Da su joj oni to dali isprintano i poslali ju s time u ćeliju da to nekoliko puta pročita kako bi zapamtila. Da su kasnije doveli ŠŽ, te da su bili u istoj prostoriji, ali da su im rekli da međusobno ne komuniciraju već da samo ispričaju ono što su im oni rekli, a da su oni na to pristali. Da su nakon toga odvedeni na državno odvjetništvo gdje je ona pred kamerom rekla da ne želi odvjetnika, da će iznijeti iskaz i odgovarati na pitanja te da je nakon toga ispričala ono što su joj policajci rekli. Nakon toga da su otišli do suca koji odlučuje o istražnom zatvoru te da joj istražni zatvor nije određen tako da je puštena.
Još je navela da to kada je policajcima govorila da im je objasnila da je kod gospođe VŽU radila svega nekoliko dana, najviše tjedan i što je sve za nju u tom vremenu radila.
Da misli da je to bilo 16. srpnja kada je otišla kod jednog javnog bilježnika, a da se više ne sjeća kojega kako bi dogovorili da gospođa VŽU da njoj punomoć da može ostvarivati za nju njena prava vezano za zdravstveno osiguranje. Da je ona zajedno s bilježnikom krenula kod gospođe VŽU kako bi on sačinio tu punomoć i kada su došli da su je našli u beživotnom stanju. Da je javni bilježnik otišao, da ju je pitao treba li pomoć, a da je ona rekla da će sama zatražiti pomoć. Da je nazvala hitnu pomoć, a da su joj oni rekli da zove mrtvozornika. Da joj je mrtvozornik rekao da će doći za sat – dva i da ostane u stanu. Da se tako i dogodilo, kada su oni došli da je ona potpisala tamo gdje su oni tražili, a kada je došla doktorica da joj je rekla da će pokojnu poslati na obdukciju.
Taj javni bilježnik da je bio muško, da mu je ured bio preko puta suda, da mu je ured bio u shopping centru. Da je prvo ispitivanje u policiji, kako je već rekla, počelo oko ponoć i trajalo do tri ujutro. Da je drugo počelo u podne i da je trajalo do navečer i nakon toga da je odvedena kod državne odvjetnice koja da ju je ispitala uz snimku tako da je i to ispitivanje počelo negdje navečer. Prilikom tog drugog ispitivanja pred policijom da je tražila odvjetnika koji da joj je bio uskraćen. Kada su joj policajci rekli da iskazuje kako su oni rekli i da će sve biti u redu da su rekli da neće biti kaznenog postupka protiv nje, a ako što i bude da će u njemu HŽ biti samo svjedok. Da je prilikom ispitivanja pred policijom tražila da vidi neku njoj poznatu osobu, te da su oni doveli ŠŽ valjda radi toga. Nakon ispitivanja pred državnom odvjetnicom kada su se kamere ugasile da joj je ona rekla da nije normalna, da se to tako ne radi, da će sigurno odgovarati radi onoga što je iznijela i da je svakako trebala angažirati odvjetnika. Da njoj to tada nitko nije objasnio da ono što je iskazivala policiji nije dokaz, a ono što je iznijela pred državnim odvjetnikom da je dokaz. Da o EŽ ne zna gotovo ništa, da ga je prvi put vidjela na sahrani, a kasnije da je doznala da je on bio susjed gospođe VŽU i prijatelj. Da je prije ispitivanja pred državnim odvjetništvom koje se snimalo rekla državnoj odvjetnici da ne želi angažirati odvjetnika jer da su je tako savjetovali policajci, da je rekla državnoj odvjetnici da su joj oni rekli da ispriča ono što su joj oni napisali i što je ona naučila. Da ona nikakvu oporuku nikada nije vidjela niti zna gdje je niti ima ikakve veze s tim.
Potom je pregledan i pročitan:
- Zapisnik o prvom ispitivanju VŽ od 28. srpnja 2013. (l .s. 115-121),
- Zapisnik o prvom ispitivanju VŽ od 11. rujna 2013. (l .s. 543-547). Prilikom iznošenja svoje obrane pred policijom 28. srpnja 2013. optužena je navela da ju je jedan dan zvala njena prijateljica ĐŽ da joj pomogne brinuti se u jednoj starijoj gospođi. Da je ona prvo odbila jer da je očekivala da će dobiti stažiranje, ali da se onda ipak predomislila, ponovno je nazvala i prihvatila. Da je otišla s ĐŽ kod te žene i da su se prvi dan zadržale oko 25 minuta, da je gospođa bila u jako lošem stanju, prljava, te da je i stan bio zapušten, da je jako zaudaralo, da su po sobi u kojoj je boravila bili rasuti papiri i sl., da joj je gospođa dala 400,00 kuna da kupi pelene, podloge, kreme i druge potrepštine. Da su one došle idućega dana, da su krenule čistiti stan, da su gospođu koja je bila jako zapuštena okupale i ošišale. Da su krenule tražiti njenu zdravstvenu iskaznicu te da su pronašle iskaznicu zdravstvenog i dopunskog zdravstvenog osiguranja te da su obje bile istekle tako da s njima nisu mogle podizati lijekove za nju. Da su također pronašle i izvode iz banaka po kojima je gospođa imala dosta novaca. Da je toga dana nazvala svoju mamu i ispričala joj da se brine o toj gospođi HŽU, da ona ima dosta novaca kao i stan u [adresa]. S majkom da je bila njena sestra TŽ koja je čula njihov razgovor. Da ju je TŽ nazvala idućeg dana dok je ona bila kod gospođe VŽU i davala joj jesti i rekla joj što treba učiniti, da se ona prvo odupirala ali da je u konačnici prihvatila. Da joj je TŽ rekla da joj pošalje svoje podatke, podatke gospođe VŽU te podatke od ĐŽ i SŽ. Da joj je gospođa GŽ trebala dati punomoć da za nju može uzimati lijekove, ali da joj je tetka rekla da punomoć bude i za njene račune, pa da je ona otišla kod javnog bilježnika, a da joj je on rekao da za to treba osobna od gospođe, zdravstvene iskaznice i knjižice od banke. Taj dan da je ponovno došla kod gospođe VŽU navečer kako bi joj dala klavocin koji je trebala piti te da joj je tada dala i večeru. Da ju je kasnije nazvala i tetka i rekla joj da će joj odvjetnica na email poslati oporuku i da se ništa te brine, da će sve biti dobro. Idućeg dana da je ujutro otišla kod javnog bilježnika koji je napisao potrebnu punomoć i da je on tada rekao da ide s njom u stan jer da on mora prisustvovat potpisivanju punomoći. Kada su došli u stan da je gospođa GŽ bila umrla. Da je ona zvala hitnu, a da su je oni uputili na mrtvozornika kojega je ona također zvala. Da je javni bilježnik tada otišao, a da je ona nazvala svoju mamu i ĐŽ i da im je rekla što se dogodilo. Da je nazvala i tetku te da joj je rekla da je gospođa GŽ preminula, a da joj je tetka rekla da pošalje ŠŽ da kupi jastučić i tintu i da isprinta oporuku, da je ona ŠŽ to rekla da tako napravi, da ju je on pitao zašto to treba, a da mu je ona odgovorila da ne zna, da joj je tako rekla tetka. Da je HŽ to isprintao i da je ona zamolila ĐŽ da to ona i SŽ potpišu. ĐŽ da je rekla da će potpisati, a da joj je rekla da SŽ ne kaže da je gospođa umrla, te da je SŽ došao kod suda i da je potpisao. Da ju je teta nešto kasnije nazvala, jer da je bila neka greška na toj punomoći i da će joj odvjetnica poslati drugu tako da je onda HŽ išao isprintati drugu oporuku na koju se SŽ nije potpisao. Da joj ju je on donio, a ona da je pomoću tinte uzela otisak prsta JŽ dok je HŽ bio u drugoj prostoriji. U međuvremenu da je došla liječnica koja joj je rekla da će gospođu GŽ poslati na obdukciju te da ona ostane u stanu i sačeka pogrebno poduzeće. Da joj je teta rekla da uzme i zlato koje ima u stanu te da je ona to i učinila prije nego što su došli ljudi iz pogrebnog poduzeća. Da je bio problem oko toga tko će snositi troškove sprovoda te da je ona nazvala tetu koja da joj je rekla da ona uzme novac iz stana, a u stanu da je bilo 10,000,00 kuna, 40,00 eura i 400,00 kuna koje je ona bila uzela za pelene, hranu i dr. Idućeg dana da je ona otišla u pogrebno poduzeće i rekla da će ona platiti sahranu. Tu večer da se našla sa ĐŽ i SŽ te da je ĐŽ sve znala, a da SŽ nije znao ni šta treba potpisati niti da je gospođa umrla. Prije pogreba da je po nalogu tete otišla u stan pok. JŽ i uzela laptop i papire koje je pronašla, a koji su se odnosili na stan i da je to ona i napravila. Nakon pogreba da su ona i ĐŽ otišle na kolodvor. Da je ĐŽ otišla za Zagreb, a da se njoj u međuvremenu javio prijatelj pok. JŽ govoreći da je ona ukrala 100,000,00 kuna, zlata, da ju je ona ubila, a ona da je zvala roditelje i da su oni došli po nju vlakom u Zagreb. Da je rekla roditeljima da ne želi više imati ništa s tim i da ne želi da HŽ izgubi posao, a otac da joj je rekao da to sve da tetki. Da je ona to sve rekla svojoj tetki kada ju je vidjela, a da joj je ona samo rekla da sve odnese njenoj odvjetnici FŽ i da joj da punomoć kako bi mogla otići na ostavinsku raspravu, što da je ona i učinila. Da je policija počela kontaktirati ŠŽ, ĐŽ, SŽ i da se ona odlučila vratiti u Dubrovnik. Da joj je ĐŽ rekla da pokojna nema rodbine, a da je ĐŽ upoznala jer su skupa studirale.
Upitana je navela da je u toj oporuci pisalo da GŽ njoj ostavlja stan i sve pokretnine i novac sa bankovnih knjižica. Da je sve to radila jer da su joj tetka i njena odvjetnica stalno ponavljale da će sve biti u redu i da oko toga neće biti nikakvih problema. Da je sve papire zajedno s tom oporukom dala odvjetnici FŽ u [adresa]. Zaključno je navela da joj je žao što je sve to napravila.
Prilikom iznošenja svoje obrane pred policijom 11. rujna 2013. optužena je navela da neće iznositi svoju obranu, odnosno da će se braniti šutnjom.
4. Drugooptužena RŽ u svojoj obrani je navela da nije kriva za ono za što ju se tereti, da nije počinila ništa od onoga što joj se stavlja na teret te da je to sve što želim iznijeti u svojoj obrani.
Potom je pregledan i pročitan:
- iskaz optužene RŽ od 29. srpnja 2013. sa pripadajućim el. zapisom i snimkom (list spisa 304-308)
Iznoseći svoju obranu prilikom prvog ispitivanja RŽ je također navela kako neće iznositi svoju obranu, odnosno kako će se braniti šutnjom.
5. Trećeoptuženi HŽ u svojoj obrani naveo da se on ne smatra krivim i da će se do kraja postupka braniti šutnjom.
Potom je pregledan i pročitan:
- iskaz optuženog HŽ od 28. srpnja 2013 sa pripadajućim el. zapisom i snimkom (list spisa 122-125 i 128).
Iznoseći svoju prilikom prvog ispitivanja HŽ je naveo da VŽ zna već dvije godine, da je bila subota, da je VŽ zvala ĐŽ da bi skupa njegovale neku ženu, da se VŽ prvo nećkala, ali da je gospođa ponudila 4.000,00 kuna mjesečno pa da je onda ipak pristala, da mu je to sve VŽ rekla. Kada je ona prihvatila da joj je ĐŽ rekla da će za oko pola sata doći po nju i da je tako i učinila. Idući dan da su njih dvije cijeli dan bile tamo, da je stan bio u jako lošem stanju, da se tamo nije moglo živjeti. Da je nosila i nešto svoje hrane za gospođu i da su cijeli dan čistile, gospođu oprale, ošišale i sl. Idući dan da je VŽ opet išla kod gospođe i da su se dogovorili da oko 5 poslijepodne dođe po nju u taj stan i da je on došao u stan, ali da je bio na balkonu. Nakon toga da su otišli kući. Idućeg dana, dakle 16. -og da je VŽ opet išla kod gospođe, skuhala joj i odnijela. Oko 9 sati ujutro da ga je zvala i rekla mu da otvori njen email jer da će joj doći poruka na njen email, da on to treba otići isprintati, kupiti tintu i sve joj to donijeti. Da je odnio to isprintati i u međuvremenu da se našao s jednim momkom koji je to trebao potpisati, te da mu je on to dao, a on da je potpisao, a da je greškom tintu ostavio u kopirnici gdje je to isprintao. Kada joj je donio da mu je rekla da nešto nije dobro i da treba ponovno ići isprintati i da donese i tu tintu i da je to i učinio, i da se on nešto kasnije vratio s ponovno isprintanim dokumentom, ali koji više nije nitko potpisao. Nadalje, da je rekao da će biti u kuhinji jer da nije htio gledati gospođu koja je preminula, a VŽ da je uzela tintu. Da je kasnije došlo pogrebno poduzeće. 17-og, da mu je VŽ rekla da će doći ĐŽ to potpisati te da su oni došli navečer oko 9 sati i potpisali, ali da on nije znao o čemu se radi i da nije htio imati ništa s tim. Da je prilikom izlaska iz stana VŽ uzela nekih 10- ak tisuća kuna te da mu je rekla da će time platiti pokop i sve što bude trebalo za gospođu. Da je on iduća dva dana bio cijeli dan na poslu, a VŽ da je obavljala sve vezano za gospođin pokop, išla u bolnicu, tražila svećenika za pokop i slično. Na dan pokopa da je VŽ išla u gospođin stan da uzme neke papire, a da on nije išao s njom i da on ne zna što je ona uzimala iz stana. Da su oni nakon pokopa otišli na kavu, a nakon toga da je VŽ otišla u Slavoniju. Nakon toga da se ĐŽ počelo prijetiti da će joj zvati policiju, da su one prouzročile smrt JŽ, da su joj dale nešto da joj ubrzaju smrt, hranu koju nije smjela jesti i slično, da se VŽ bojala i da je zato odlučila ići kod svojih u Slavoniju.
Upitan je naveo da kada mu je VŽ rekla da sa njenog maila skine dokument koji joj je stigao i da ga isprinta, da je on to i učinio, ali da uopće nije gledao sadržaj tog dokumenta, da ne zna što je bilo na njemu. Ni kada je dokument bio isprintan da ga nije pročitao već da ga je samo dao dečku od ĐŽ da ga potpiše i da ga je on i potpisao i da je on to prvi put potpisao kod suda, a VŽ da mu je rekla da će on doći potpisati i da je tako i bilo. Da je on nakon ponovnog printanja dao taj dokument VŽ, a ona da je stavila gospođin otisak na njega, ali da on nije htio biti tu kada je ona to radila. Da gospođa tada već nije bila živa. Da nije pitao o čemu se radi jer da ga to uopće nije zanimalo. Da nije vidio tko je VŽ poslao taj dokument. Da je spominjala tetku RŽ, da je ona radila kod nje u domu. Da se čula s tetom vezano za smrt gospođe JŽ vezano da daljnji postupak. Da su ĐŽ zvali, da su njoj prijetili, ali da ne zna tko joj je prijetio, da je VŽ navodno netko zvao tko je nasljednik pokojne. Da ne zna točnu adresu ovog stana. Da mu je VŽ pričala da je ona pitala gospođu može li joj dati punomoć da ona može kupovati stvari za nju, ali da je ipak neka sredstva za čišćenje nosila iz njihovog stana. Da nije znao da se radi o oporuci.
6. Četvrtooptužena ĐŽ, prije ĆŽ u svojoj je obrani navela da nije kriva za ono za što ju se tereti, da ništa od toga nije počinila i da je to sve što ima za reći u svojoj obrani.
Potom je pregledan i pročitan:
- iskaz optužene MŽ od 28. srpnja 2013. sa pripadajućim el. zapisom i snimkom (list spisa 129-132 i 135).
U obrani koju je iznijela prilikom prvog ispitivanja ĐŽ, prije ĆŽ je u bitnome navela da je radila i da je dobila poziv iz bolnice da treba doći po JŽ i vratiti je iz bolnice kući. Da ju je na putu ona pitala može li brinuti za nju, a ona da je rekla da ne može, ali da joj je rekla da ima prijateljicu koju joj može preporučiti. Da je zvala VŽ i pitala je hoće li pomagati gospođi i da su se dogovorile za 4.000,00 kuna mjesečno. Kasnije toga dana da je dovela VŽ kod gospođe JŽ. Idućeg dana da su išle popodne počistiti stan gospođe JŽ koji je bio jako neuredan, a dan prije da je gospođa GŽ dala VŽ 400,00 kuna da ona kupi sve što je potrebno. Da su došle u stan i pospremile cijeli stan te da su ostale do oko 10 sati navečer. Da je ona pomogla VŽ sastaviti jednu izjavu u ime gospođe JŽ da ona želi da se VŽ brine za nju, a da će joj ona zauzvrat plaćati koliko su se dogovorile. Da Ona nakon toga više nije bila u stanu, a da je gospođa GŽ u utorak preminula, a da je nju u srijedu zvala VŽ da joj potpiše izjavu u smislu da potvrđuje da se ona te dane brinula za GŽ i da su se one našle u [adresa] i da joj je ona potpisala tu izjavu. Da je na izjavi vidjela neki pečat i otisak prsta. Da je EŽ bio prijatelj JŽ.
Upitana je odgovorila da su se našli u [adresa], da su ona i njen momak išli u kino, da je bilo oko 9:30 sati navečer i da su se nakratko našli, da su VŽ i HŽ bili zajedno i da su im dali da to potpišu i da su oni bez gledanja potpisali, ali da je ona smatrala da je to samo kao posvjedočenje da je VŽ brinula o gospođi HŽU te zadnje dane. Da nije ništa pitala dodatno VŽ jer da vjeruje VŽ. Da nije pročitala sadržaj tog papira. Da je stan te gospođe na adresi LŽ, ali da ne zna točan broj. Da je sa VŽ bila kratko u stanu prije sprovoda jer da joj je VŽ rekla da su joj tamo ostale neke stvari pa da ih ide uzeti, ali da ona nije vidjela što je VŽ uzela. Da SŽ nije ništa znao, da mu je ona rekla da treba VŽ potpisati da se brinula za gospođu i da je on radi toga potpisao. Da je VŽ spominjala da ima tetu, pa da je zvala tetu jer da je gospođa GŽ imala gangrenu, a da njena teta ima starački dom pa da je zvala tetu da je pita kako da joj previja noge koje je zahvatila gangrena. Da njen zaručnik nije tada poznavao VŽ, da ona na tom papiru nije vidjela da piše „oporuka“ ili bilo što slično. Da SŽ ništa nije pitao. Da SŽ nije znao ni prvi put kada je potpisivao pred sudom kad se našao s ŠŽ što potpisuje, odnosno da je mislio da potpisuje ono što je i ona mislila da potpisuje, potvrdu da se VŽ brinula o gospođi HŽU. Da je u stanu bilo 10.000,00 kuna, da je to uzela VŽ i da je rekla da će to uzeti za troškove sprovoda. Da joj gospođa GŽ nije spominjala nasljednike niti ikog sličnog. Da je znala da se radi o oporuci da to nikad nebi potpisala. Nakon smrti VŽU, da ju je kolega EŽ sa posla stalno pitao o HŽU i što se dogodilo jer da je on mislio da je u stanu bilo puno više novaca, a da je u stanu bilo 10.000,00 kuna, da su ih one pronašle kada su sređivale stan i da ih je VŽ prebrojala ispred nje.
7. Tijekom dokaznog postupka pregledani su i pročitani:
- iskaz svjedoka ČŽ sa rasprave pred ovim sudom od 29. svibnja 2019 (list spisa 671),
- iskaz svjedoka AŽ sa rasprave pred ovim sudom od 29. svibnja 2019 (list spisa 670),
- iskaz svjedoka SŽ sa rasprave pred ovim sudom od 29. svibnja 2019. (list spisa 671),
- iskaz svjedokinje FŽ (prije CŽ) sa rasprave pred ovim sudom od 2. ožujka 2020. (list spisa 742),
- iskaz svjedoka DŽ (list spisa 664),
- iskaz svjedoka IŽ (list spisa 662),
- iskaz svjedoka OŽ (list spisa 691),
- iskaz svjedoka EŽ (list spisa 711),
- spis ovog suda poslovnog broja O-810/2019,
- izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu za ŠŽ broj KU-206/13 od 26. srpnja 2013. (list spisa 7-9),
- izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu za VŽ broj KU-206/13 od 26. srpnja 2013. (list spisa 12-14),
- Račun trgovačkog društva Boninovo d.o.o. broj 583/V1/1 od 23. srpnja 2013. (list spisa 21),
- Dozvola za pogreb umrle osobe JŽ od 17. srpnja 2013. (list spisa 22),
- potvrda o smrti i izvješća o uzroku smrti za JŽ od 17. srpnja 2013. (list spisa 23-25, 52-54),
- potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Dubrovnik broj 728652 od 26. srpnja 2013. (list spisa 39),
- Oporuke JŽ na kojoj se nalazi pečat odvjetnice FŽ (list spisa 40-42),
- Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Dubrovnik broj 582824 od 26. srpnja 2013. (list spisa 50),
- Smrtni list JŽ od 18. srpnja 2013. (list spisa 57),
- izvadak iz matice rođenih za NŽ (list spisa 57),
- zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija HŽ od 27. srpnja 2013. (list spisa 64-67, 400-403),
- potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Dubrovnik broj 728653 od 27. srpnja 2013 (list spisa 70),
- zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija VŽ od 27. srpnja 2013. (71-74, 396-399),
- pritvorski zapisnik Policijske uprave dubrovačko neretvanske, Operativno komunikacijskog centra policije broj 511-03-02-76/132-13 od 27. srpnja 2013. za HŽ (list spisa 77-78),
- pritvorski zapisnik Policijske uprave dubrovačko neretvanske, Operativno komunikacijskog centra policije broj 511-03-02-76/132-13 od 27. srpnja 2013. za ĆŽ (list spisa 79-80),
- pritvorski zapisnik Policijske uprave dubrovačko neretvanske, Operativno komunikacijskog centra policije broj 511-03-02-76/132-13 od 27. srpnja 2013. za BŽ (list spisa 81-82),
- Zapisnik o prijemu predmeta koji služe kao dokaz i drugih predmeta broj 511- 03-02-76/132-13 za HŽ (list spisa 83),
- Zapisnik o prijemu predmeta koji služe kao dokaz i drugih predmeta broj 511- 03-02-76/133-13 za BŽ (list spisa 84),
- izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu za ĆŽ broj Ku-206/13 od 27. srpnja 2013. (list spisa 91-93),
- Zapisnik o prijemu predmeta koji služe kao dokaz i drugih predmeta broj 511- 03-02-76/135-13 za ĆŽ (list spisa 96),
- izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu za RŽU206/13 od 28. srpnja 2013. (list spisa 129-131),
- Zapisnik o prijemu predmeta koji služe kao dokaz i drugih predmeta broj 511- 03-02-76/136-13 za RŽ (list spisa 139),
- pritvorski zapisnik Policijske uprave dubrovačko neretvanske, Operativno komunikacijskog centra policije broj 511-03-02-76/136-13 od 29. srpnja 2013. za RŽ (list spisa 140-141),
- uvid u zbirke i registre podataka TK operatora za pozivni broj [broj telefona] za razdoblje od 13. srpnja 2013. do 26. srpnja 2013. (list spisa 143-281),
- zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija VŽ od 28. srpnja 2013. (list spisa 297-300, 409-410),
- potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Donji Miholjac broj 0173349, 0173348 ( list spisa305-306 i 416-417),
- službena bilješka o rezultatima pretrage Policijske postaje Donji MIholjac od
28. srpnja 2013 (308-309 i 418-419),
- Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Imotski broj 789972, 789973, 789974, 789975, 789976 (list spisa 323-327 i 478-48),
- zapisnici o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Imotski broj 511-12-27-02-3164/13 od 29. srpnja 2013. (list spisa 328-333 i 483-485)
- Ugovor kupnje i prodaje zaključen između PŽ kao prodavatelja i VT kao kupca od 20. veljače 2013., ( list spisa 334-336 i 486- 487)
- Dodatak ugovoru kupnje i prodaje zaključen između HT i JŽ od 20. ožujka 2013. (list spisa 337-339 i 488-489)
- Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Iva Radovića broj O-278/13 (UPP- OS-46/13) (list spisa 340-341 i 490-491)
- privremeno porezno rješenje Ministarstva financija Klasa: UP/I-410-20/2013- 001/00197, Urbroj: 513-007-19-01/2013-0003 od 4. ožujka 2013. ( list spisa 342-343, 493)
- Nalog za plaćanje poreza na promet nekretnine na ime platitelja VT od 29. travnja 2013. u iznosu od 67.237,31 ( list spisa 344)
- Tabularna izjava HT od 29. travnja 2013. ( list spisa 345, 494)
- Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Iva Radovića broj O-278/13 (UPP- OS-46/13) od 18. travnja 2013. sa zapisnikom ( list spisa 347-350, 496-498)
- Rješenje RT koje je izdao Grad Dubrovnik pod brojem Klasa: UP/I- 363-03/13-02/247, Ur broj: 2117/01-03/01-13-1 od 6. svibnja 2013. ( list spisa 351, 499)
- Račun HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. broj 1600170592-130620- 6 (list spisa352-353, 500-501)
- Ugovor zaključen između Elektrojuga i JŽ od 7. lipnja 2013. (list spisa 354-357, 502)
- Rješenje Hrvatskih voda doneseno za JŽ od 6. svibnja 2013. ( list spisa358, 503)
- Preslici uplatnica o plaćenom porezu ( list spisa 359, 492, 504-505)
- Zahtjev HEP-a upućen ĐT od 2. svibnja 2013. ( list spisa 360, 506)
- Izvadak iz zemljišne knjige za čest. zgrade [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ( list spisa 361-362, 509-510)
- Preslici uplatnica o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni za stan JŽ ( list spisa363, 507-508)
- Pregled ostavinskog predmeta iza pokojne JŽ broj: O-671/13 (UPP-OS-106/13) javnog bilježnika Iva Radovića (list spisa 436)
- Prikaz zemljišnoknjižnog uloška broj [broj ZK uloška] u K. O. [katastarska općina] od 22. srpnja 2013. (list spisa 446-475)
- fotodokumentacija očevida Policijske postaje Donji Miholjac vezano uz pretragu stana VŽ od 20. kolovoza 2013. broj OKA-73/13 (list spisa 535-543)
- Pregled prijenosnog računala marke Acer serijskog broja [serijski broj] sa pripadajućim kabelom, mišom i adapterom.
- Izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa za ZŽ ([adresa]) (list spisa 829-830)
- Izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa za RŽ (list spisa 821-822)
- Izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa za HŽ (list spisa 823-824)
- Izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa za ĆT (ĆŽ) (list spisa 825-826)
8. Tijekom dokaznog postupka ispitani svjedok AŽ u bitnome je naveo da koliko se sjeća da je jednom razgovarao sa KŽ vezano za ovaj predmet i to u prostorijama PP Dubrovnik. Da se ne može niti orijentaciono prisjetiti koliko je taj razgovor trajao, a da nisu bili sami u prostoriji. Da misli da je kasnije još netko od kolega razgovarao sa KŽ, moguće kolega ZT. Da je KŽ rekao razlog zašto se s njim obavlja razgovor i naravno da je on u jednom trenutku bio i uhićen, ali obzirom na protek vremena da se više ne može izjasniti u kojoj fazi je to bilo odnosno da misli da je on s njim razgovarao jedan dan, kolega ZT idući dan, a da je tek nakon tih razgovora, kada su se stekli uvjeti, bio uhićen, ali da obzirom na protek vremena ne može biti potpuno siguran u redoslijed. Da misli da je on s ŠŽ obavio razgovor u svojstvu građanina. Nakon što je HŽ uhićen da se ne sjeća da je tražio odvjetnika. Da se ne sjća je li ikada s KŽ bio u istom vozilu, a kamoli da su pričali o ovom predmetu. U doba kada je on razgovarao s KŽ da se ne može sjetiti je li LT već bila obuhvaćena obradom u ovom predmetu. Dok je on razgovarao s KŽ da on nije komunicirao niti je bio u fizičkom kontaktu sa VŽ, a jesu li oni toga dana prije ili poslije na bilo koji način kontaktirali da to ne može znati.
9. Svjedok ČŽ u bitnome je iskazivao identično kao na zapisniku kada je ispitan pred policijskim istražiteljem, gdje je naveo da se uopće ne sjeća ni jednog detalja vezano za printanje oporuke kao ni osobe koja je istu printala. Naime, kako radi u kopirnici koja se nalazi u neposrednoj blizini suda da svakodnevno ima više desetaka raznih upita za kopiranje printanje i slično. Tek kada mu je jedan dan došao policajac i objasnio mu o čemu se radi da je počeo tražiti po kompjuteru te da je nakon nekog vremena izvijestio tog policajca da misli da je pronašao ono što on traži te da je policajac došao i da je potvrdio da je to ono što traži. Da je oporuku pronašao u košu za smeće računala u kopirnici, ali da mu nije poznato ništa tko bi to donio na printanje niti išta vezano za to. Također je rekao da ni s kim o tome do tada nije razgovarao. Potom je pročitan iskaz svjedoka ČŽ sačinjen pred policijskim istražiteljem (l. s. 452-454).
Dodatno upitan svjedok je još naveo da se ne sjeća ni osobe koja bi donijela ovu oporuku na printanje.
10. Svjedok SŽ u bitnome je naveo da se sjeća da je u dva navrata potpisivao neke dokumente, da je tada mislio da su to punomoći. Da nijednom nije čitao to što potpisuje, nego da je samo potpisao na mjestu gdje je bilo njegovo ime. Prvi put da je to bilo u jutarnjim satima, kada se našao sa KŽ, a što mu je rekla da učini njegova sadašnja supruga ĆŽ te da su se našli na autobusnoj stanici ispred suda, upoznali se, da se on potpisao na dijelu dokumenta gdje je bilo njegovo ime, te da su se rastali. Da je on došao iz smjera PP Dubrovnik. Da taj put njegova današnja supruga taj dokument nije potpisala jer da je bila na putu za Split. Da je HŽ donio taj dokument koji je on potpisao, da misli da je bio formata A4 i da se sjeća da su kao podlogu za potpis koristili njegovu policijsku značku. Drugi put da je ponovno preko današnje supruge doznao da je potrebno potpisati zapravo istu tu stvar kao prvi put, ali radi toga što je prvi put nešto bilo pogrešno i da se sjeća da su se ĆŽ i on našli sa VŽ i ŠŽ u [adresa], na proširenju u blizini semafora, a da je bilo popodne ili predvečer. Da su ponovno oni, preciznije VŽ, dali da potpiše jedan dokument, da ga je on potpisao bez čitanja, da ga fizički nije ni mogao pročitati, a da ga nije ni zanimalo, pa da nije ni tražio. Nakon toga da su se ubrzo rastali, jer da su oni išli u kino. Koliko zna da se VŽ i njegova supruga znaju jer su bile kolegice sa fakulteta, da su radile praksu u bolnici u Dubrovniku skupa, a njegova supruga da je gospođu GŽ upoznala tako što je bila u vozilu hitne pomoći koje ju je prevozilo u bolnicu i iz bolnice, a radi čega da to ne zna. Da mu je supruga pričala da ju je gospođa GŽ molila zna li nekoga tko bi se brinuo za nju budući da je bila nepokretna, a kako ona nije mogla jer je bila prezaposlena, da joj je preporučila VŽ za koju je znala da joj treba posao i da bi to htjela raditi.
To kada je prvi put potpisivao da je potpisao sam na etuiju policijske značke, a da to smatra jer je na njemu ugravirano RH. Da je on okvirno znao po priči svoje supruge da je VŽ sa tom gospođom GŽ sklopila nekakav ugovor o tome da je ona uzdržava i da bi supruga i on trebali potpisati kao svjedoci toga ugovora. Da njegova supruga prvi put nije potpisala, da on jeste, ali da je smatrao da se radi o nekakvoj punomoći vezano za ovo što je mislio da se događa. Da nije čitao ništa od onoga što je potpisao i da do tada uistinu nije čitao dokumente koje potpisuje, da danas vidi da je to velika greška i da mu se više tako nešto ne može dogoditi, primjerice da prije ovog događaja nije čitao ni ugovore o radu koje je potpisivao. Dakle, sva saznanja koja je imao o ovome da je imao od svoje supruge. Da je svjestan značenja riječi svjedok i da je trebao biti prisutan onome o čemu svojim potpisom svjedoči, Da je imao od ovog događaja dosta vremena razmisliti o svemu tome i da mu je sada jasno da je pogrešno postupao. Inače da sa svojom suprugom o ovome nije razgovarao dok nije došlo do problema sa zakonom, dok nisu pozivani, ispitivani i sl. To kada je potpisao te dokumente da on nije ništa drugo na njima tražio i gledao osim mjesta gdje se mora potpisati, tako da ne može reći ništa o ostatku papira koji je potpisao odnosno je li se na njemu nalazilo još nešto ili ne.
Kad se sve ovo događalo da je supruga imala 20 godina, a on 23, da nisu imali nikakvog iskustva, da je do tada potpisivao samo nekakve izvode u banci, kada bi vadio osobnu i slično, a da je siguran da je tako i ona. Koliko zna da ĆŽ i VŽ nisu bile bliske prijateljice, prije kolegice sa fakulteta, tim više što ĆŽ nije tada imala ni vremena družiti se jer je radila smjenski rad u Domu zdravlja, često je putovala sa sanitetskim prijevozom, da je istovremeno studirala i učila pa da se od prijateljica družila samo s jednom koja im je susjeda. Koliko zna da ĆŽ nikad nije sama išla kod gospođe JŽ niti je s njom održavala neki kontakt, jedino da je upoznala VŽ sa gospođom GŽ i da misli da je to sve što se tiče njenog kontakta s njima. Da je njemu ĆŽ pričala da ju je VŽ pitala da joj pomogne pronaći neki dodatni posao, jer da ni ona ni HŽ nemaju visoke prihode, da je HŽ pripravnik u policiji, pa da ima malu plaću i da ju je ona spojila sa gospođom GŽ vjerujući da joj pomaže. Ono što je on tada znao odnosno kako mu je ĆŽ prepričala je da će gospođa GŽ dati VŽ nekakvu punomoć da se ona brine za nju, odnosno da će se o tome i svim detaljima naknadno dogovoriti i da je on smatrao da on potpisuje tu punomoć. Koliko je tada znao to što su one trebale sklopiti da se trebalo odnositi i za života gospođe JŽ i kasnije, jer da je imao saznanja da ta gospođa nema nikakve rodbine, a što se kasnije uspostavilo da nije točno. Da zna da gospođa GŽ njegovoj supruzi nije isplaćivala nikakav novac niti bilo kakvu drugu naknadu. Koliko zna da su se ĆŽ i VŽ viđale samo na fakultetu i eventualno na obavljanju prakse vezane za fakultet i nigdje drugo. Da je između prvog i drugog potpisivanja prošlo nekoliko dana, ali da se ne može precizirati sjetiti te da ne zna je li VŽ uistinu odlazila kod gospođe JŽ i pomagala joj ili ne.
Da je on tada zaključio da gospođa GŽ nema bliže rodbine jer je tražila nekoga tko bi se brinuo za nju, pa je smatrao da ima neku blisku rodbinu da to ne bi tražila, a da vjeruje da je njegova supruga na jednak način zaključila.
11. Svjedokinja CŽ prije FŽ u bitnome je iskazivala da s obzirom na protek vremena i sve što joj se u međuvremenu događalo može reći da se svih detalja više ne sjeća, odnosno da se sjeća samo okvirno. Da ju je gospođa RŽ negdje u ljeto 2013. kontaktirala, a da su se znale tako što je ona zastupala starački dom čiji je ona vlasnik. Da ju je zamolila da joj treba za njenu nećakinju špranca oporuke. Radi toga što su dugo surađivale da joj je pristala pomoći te da misli da je na e – mail te njene nećakinje poslala šprancu oporuke. Da se sjeća da je provjeravala i taj stan koji je trebao biti obuhvaćen tom oporukom i da se sjeća da je problematičan bio opis te nekretnine pa da je čak vezano za to i kontaktirala neke ljude. Da misli da je kontaktirala ili putem telefona ili pisano, moguće oboje, ali da se ne sjeća ni što je bio problem s opisom nekretnine. Da je tek kasnije doznala da su tu nastali nekakvi problemi vezano za cijeli taj događaj, te da od tada više nije kontaktirala ni gospođu RŽ ni njenu nećakinju. Da se sjeća da je gospođa RŽ s nećakinjom bila jednom u njenom uredu vezano za ZK stanje tog stana, da je moguće da su i još o nečem pričali ali da se ne sjeća detalja, međutim da zna da je to bilo prije nego što su se pojavili problemi, a da pri tom misli na pitanja zakonitosti njihova postupanja. Naime, da se sjeća kada je doznala o sumnji u nezakonitosti da je već bila na godišnjem odmoru i da nije bila u Osijeku, tako da ih svakako tada nije mogla primiti niti išta poduzimati.
Upitana je odgovorila da osim slanja špranci i provjeravanja ZK stanja ovoga stana nije poduzimala nikakve druge radnje. Što se tiče njenog angažmana u ostavinskom postupku u ovom predmetu da se ne može sjetiti da bi bila angažirana niti da se o tome išta govorilo. Tijekom njenog angažmana u ovom predmetu da njoj tu ništa nije bilo neobično dok nije doznala za sumnje u nezakonitosti. Da je od nje oduzet jedan laptop, a što se tiče dokumentacije vezano za ovaj predmet da se ne sjeća da je ikakva druga dokumentacija od nje oduzeta.
Kada su svjedokinji predočene potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnici o privremenom oduzimanju predmeta (l. s. 342 pa nadalje) ista je navela da su to sve nedvojbeno njezini potpisi na dokumentaciji, ali da se ona toga više ne sjeća.
Na pitanje branitelja prvooptužene odgovorila je da koliko se može sjetiti ona tada nije imala nikakve informacije o odnosima nećakinje gospođe RŽ prema toj gospođi, da je u ovom predmetu radila radi toga što je gospođa RŽ bila njena dugogodišnja dobra stranka, pa ono što je radila da je bilo usluga njoj. Da je ona doznala za sumnje u nezakonitosti od policije u Imotskom jer da je tamo bila na godišnjem odmoru kada se počelo o tome govoriti. Da misli da joj je gospođa RŽ tada rekla da se radi o njenoj nećakinji koja je medicinska sestra ili njegovateljica i da nema novaca angažirati odvjetnika u Dubrovniku, pa da joj ona želi pomoći da joj ona napravi i dostavi tu šprancu. Da se ne sjeća da bi gospođa RŽ išta govorila vezano za obitelj te gospođe JŽ i odnos njih prema tome. Da ona osobno nikada nije vidjela tu oporuku kada je ona bila dovršena niti zna kako je u konačnici izgledala. Da se ne sjeća je li joj tada gospođa RŽ rekla da je VŽ njegovala tu gospođu.
Na pitanje branitelja drugooptužene je odgovorila da se uistinu ne može sjetiti jesu li gospođa RŽ i ona više kontaktirale vezano za ovaj događaj osim onoga što je već navela. Naime, da one zasigurno jesu kontaktirale vezano za njeno zastupanje njenog doma za umirovljenike, ali jesu li nekom od tih prilika još spominjale ovo ili ne da više ne može reći.
Na pitanje braniteljice četvrtooptužene je odgovorila da nije bila angažirana za provedbu ostavinskog postupka po ovoj oporuci.
Potom je pregledan i pročitan:
- Zapisnik o ispitivanju svjedokinje CŽ, prije FŽ, sastavljen pred ODO u Dubrovniku 5. rujna 2013. (l. s. 538-541).
Svjedokinja je još navela da u cijelosti ostaje pri onome što je iskazivala pred ODO u Dubrovniku, da je tada iskazivala istinu, da je to bilo neposredno nakon događaja, pa da se tada sjećala puno više detalja nego sada. Još je navela da se danas ne sjeća ovih detalja koje je tada znala i o kojima je tada precizno iskazivala obzirom na protek vremena. Da ona nikako o ovome ne može dati više detalja nego što ih je ala tada, upravo suprotno, da se detalja ne sjeća. Međutim, da ona nije neuka stranka i da je tada u zapisnik ušlo upravo ono što je iskazivala i iza čega je tada stala. Da se više uopće ne sjeća da je sa RŽ vodila bilo kakav razgovor nakon sumnji u nezakonitosti vezano za ovaj događaj, pa da se tako ne sjeća ni toga da joj se RŽ ispričavala što joj je stvorila "neugodnosti". Da se ne sjeća ni konteksta ni detalja vezanih za promjenu datuma na ovoj oporuci. Da može reći da se iznenadila kada je dobila poziv za ovo ročište, jer da o svemu ovome već dugo uopće nije razmišljala. Da se danas više ne sjeća tih razgovora da bi bile izricane nekakve prijetnje u Dubrovniku. Da se danas više ne sjeća da bi joj tada bilo rečeno da je po njenoj špranci oporuke u konačnici bila sačinjena i potpisana oporuka. Još je navela, kad gleda na to sve da, je to njoj bio " polupredmet" zato što je VŽ bila u Dubrovniku, ona u Osijeku, da je imala usmene naloge, međutim, da danas uopće više nije sigurna je li imala pisanu punomoć, i ako da, tko ju joj je dao. Da je ona u međuvremenu odradila kao odvjetnica stotine predmeta, radila u Ministarstvu pravosuđa, razvela se, ponovno vjenčala, dobila djecu, tako da su njena sadašnja sjećanja na cijeli predmet slaba. Ono što zna da je tada jedino željela napraviti oporuku koja će formalno biti valjana i provodiva te da se fokusirala samo na to, a da joj ništa vezano za bilo što nezakonito nije bilo poznato niti je slutila da bi se moglo dogoditi.
12. Svjedok OŽ u bitnome je naveo da je pokojna GŽ njegova prva rodica što znači da su njena majka i njegov otac brat i sestra. Da je bio u redovitom kontaktu s GŽ kroz cijeli život, međutim, baš tamo kada se ovo događalo 2013. da je odlazio u mirovinu i da joj omaškom nije dojavio svoj novi broj mobitela, jer da je do tada imao samo službeni broj mobitela preko kojega je kontaktirao s njom. Inače, da je radio u elektroprijenosu, današnji HOPS, tako da je često dolazio poslom u Dubrovnik i da bi se tada viđali. Kolega na poslu koji je dobio njegov službeni mobitel kada je GŽ nazvala nije joj dao njegov novi broj, tako da su u tom periodu izgubili kontakt, te da je prvo sljedeće što je čuo vezano za nju bio medijski natpis vezano za ovaj kazneni postupak te da se onda krenuo raspitivati što se dogodilo. S obzirom na ovo što je naveo da nema osobnih saznanja vezano za ovo kazneno djelo već isključivo ono što je doznao iz medija.
13. Svjedok EŽ u bitnome je naveo da on radi u Domu zdravlja kao vozač, tako da je radio sa ĆŽ koja je medicinski tehničar. Da se sjeća kada su jednom prilikom išli u Split da mu je ĆŽ pričala da ona i prijateljica čuvaju jednu "bogatu babu" koja je glazbenica. Da nisu puno pričali o tome niti je on tome pridavao važnost. Nedugo nakon toga da je susreo susjedu ŽT koja da mu je rekla da je umrla njihova susjeda JŽ. Da je tek tada povezao da je HŽU na vratima pisalo da je profesorica glazbe i da je tek tada pitao ĆŽ kako se zove ta gospođa koju čuvaju ona i prijateljica, te da zna da je ona rekla da se zove GŽ i da je primijetio na njoj da je problijedila, da joj je bilo neugodno. Da ju je zatim pitao kada je umrla, a da je ona rekla da ne zna, te da je i tada dodatno primijetio da je problijedila i da joj je neugodno pa da ju je zamolio da nazove tu prijateljicu s kojom je zajedno čuvala gospođu GŽ. Da se tada također prisjetio da mu je prije pričala da ju je ta gospođa pitala bi li one živjele s njom, a što da su one odbile. Dakle, kada mu se ta druga prijateljica, a to je bila VŽ javila na telefon, da ju je pitao kada je gospođa GŽ umrla, a ona da je rekla oko ponoć ili jedan sat, taman kada joj je ona davala vode, a da je to njemu bilo čudno, da je u to vrijeme bila kod nje, jer da mu je ĆŽ jasno rekla da one nisu živjele sa gospođom GŽ. Da zna da je gospođa GŽ u zadnje vrijeme oskudijevala, te da je stoga pitao VŽ da bi on htio skupiti novac za sprovod, a da mu je ona rekla da nema potrebe jer da su oni našli kod nje u stanu taman dovoljno novca za sprovod. Da je on znao da gospođa GŽ ima dosta zlata kojega je držala u jednoj škrinji i kako je oskudijevala da zna da je živjela od prodaje tog zlata, pa da je on dalje pitao što je sa zlatom, a da mu je VŽ odgovorila da su pronašli samo jedan tanki lančić, a da više nije siguran jeli spominjala ikakav prsten. Da se sjeća da je na sprovodu pitao VŽ da bi s njom htjela razgovarati jedna Lorina prijateljica nakon sprovoda, ali da je ona odgovorila da ne može, jer da mora hitno u Slavoniju radi oca kojemu nije bilo dobro zdravlje i koliko se sjeća da je odmah nakon sprovoda i otišla. Da se sjeća da ga je na sprovodu svećenik pitao tko je on i da mu je on odgovorio da je on bio susjed i prijatelj pokojne, a on da mu je rekao: "kakav ste vi prijatelj kada su sprovod morale organizirati ove dvije cure". Kada je VŽ rekla da su oni pronašli kod pokojne dovoljno novca za sprovod, da pretpostavlja da je pod "oni" mislila na sebe i ĆŽ, ali da je to samo njegova pretpostavka. Da su na sprovodu bile ĆŽ, VŽ, on, jedan susjed imenom O i još jedna njemu nepoznata ženska osoba. Da se danas više ne sjeća da bi itko spominjao ikakav ugovor, a što se tiče uplata i podizanja novca sa računa da se može sjetiti da jednom prilikom dok je gospođa GŽ još bila živa da mu je ĆŽ pričala da je prilikom ulaza u bolnicu njoj na pod ispalo dosta gotovine, ali da naravno ne zna koliko, da je moguće da mu je to ispričala onaj put kad su išli u Split. Da se ne sjeća je li s ĆŽ razgovarao o tome što će biti sa stanom pokojne nakon njene smrti, da je ipak prošlo dosta vremena pa da više nije siguran, a da nebi htio nešto pogrešno reći, da više jednostavno ne zna što je o ovome pročitao u novinama, a što zna sam.
Potom je pregledan i pročitan:
- Zapisnik o ispitivanju svjedoka EŽ sačinjen pred ODO u Dubrovniku 2. rujna 2013. (l. s. 532-535 )
Isti je još naveo da kada mu je pročitan njegov raniji iskaz da je on u cijelosti točan i da je to ono kako su se stvari dogodile, a radi proteka vremena da je zaboravio sve detalje kojih se sada prisjetio.
14. Što se tiče osuđujućeg dijela izreke ove presude dakle dijela presude pod točkom I. koji se odnosi na proglašenje optužene ZŽ, prije VŽ krivom zbog počinjenja kaznenog djelam teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 4. u svezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona, na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optužene ZŽ, prije [adresa], u kojoj ona u cijelosti priznaje počinjenje predmetnog kaznenog djela, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, Sud smatra dokazanim da je optužena ZŽ, prije VŽ svojim postupanjem kritične prigode ostvarila sva zakonska obilježja kaznenog djela teške krađe koje joj se točkom 2. predmetne optužnice stavlja na teret i to upravo na način kako je to u istoj opisano te kako je to navedeno u izreci ove presude.
15. Ovakav zaključak proizlazi iz dokaza pregledanih i pročitanih tijekom dokaznog postupka i to prije svega priznanja optužene, ali i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i to baš zlata pokojne NŽ koje je ista uzela iz njenog stana i odnijela i zakopala u zemlju kraj svoje obiteljske kuće, a koje je sukladno potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta pronađeno i oduzeto od njene majke pa u ovom postupku u to dijelu nije bilo spornih činjenica koje je valjalo utvrđivati.
16. Što se pak tiče subjektivnog odnosa optužene prema predmetnom kaznenom djelu koje joj se stavlja na teret može se reći da je ona u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog bila potpuno svjesna činjenice da je NŽ neposredno prije preminula i da je predmetno zlato time postalo dio ostavinske mase koji ostaje iza nje i da ga ona nije ovlaštena uzeti i zadržati za sebe, a što je ista želeći se nepripadno okoristiti i iskoristivši predmetnu situaciju učinila pa je za sud nesporno da je optužena u odnosu na predmetno kazneno djelo teške krađe postupala s izravnom namjerom u odnosu na zabranjene posljedice takvoga postupanja.
17. Dakle, budući da je optužena svojim postupanjem kritične prigode ostvarila sva zakonska obilježja kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. stavku 1. točka 4. u svezi s čl. 228. st. 1. KZ/11 te kako ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti u njenom postupanju, to je ista odgovorna za navedeno kazneno djelo pa ju je sud oglasio krivom.
18. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optužene valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju joj je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njenoj strani.
19. Što se tiče ubrojivosti optužene u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela ovaj sud smatra da je ista bila potpuno ubrojiva jer tijekom postupka nitko nije uputio na postojanje bilo kakve sumnje da bi ikakve smetnje mogle utjecati na njenu potpunu ubrojivost.
20. Sud je uzeo u obzir kao olakotnu okolnost na strani optužene priznanje počinjenja predmetnog kaznenog djela, izraženo kajanje, činjenicu da je optužena u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela bila mlađa punoljetnica kao i činjenicu njene neosuđivanosti kako prije počinjenja predmetnog kaznenog djela tako i nakon toga, dok otegotnih okolnosti na njenoj strani nije pronašao.
21. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da se utječe na počiniteljicu da više ne čini kaznena djela, kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela te da se utječe na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela kao i na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im pritom ponovno uključivanje u društvo.
22. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići osudom optužene na kaznu zatvora, izricanjem potom uvjetne osude istoj te izricanjem istoj još i sporedne novčane kazne, posebice imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu počinjenom iz koristoljublja. Naime, sud smatra da će i ovakva vrsta prijekora potaknuti optuženu da ubuduće ne čini kaznena djela budući da je ista i u svojoj obrani navela kako joj je žao zbog počinjenog i da se ništa slično u budućnosti neće ponoviti.
23. Slijedom svega navedenog sud je prvooptužena ZŽ (prije VŽ) osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine te je potom istoj na temelju odredbe čl. 56. Kaznenog zakona izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako osuđena u roku od 5 godina po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Nadalje, sud je optuženoj ZŽ (prije VŽ) na temelju odredbe čl. 40. st. 4. Kaznenog zakona izrekao još i sporednu novčanu kaznu u iznosu od 500 prosječnih dnevnih dohodaka u Republici Hrvatskoj, a što sukladno prosječnom dnevnom dohotku u Republici Hrvatskoj na dan donošenja presude na temelju podataka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Kaznenog odjela od 31. ožujka 2025. po kojem je prosječni dnevni dohodak u Republici Hrvatskoj 45,77 eura, ukupno iznosi 22.885,00 eura, koje je ista dužna podmiriti u roku od 1 godine po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom opoziva izrečene uvjetne osude.
Sud je još od optužene ZŽ (prije VŽ) trajno oduzeo jedan zlatni privjesak dimenzija 2x1,2cm na kojem se sa jedne strane nalazi natpis " R" a sa druge strane " Đ", jedan zlatni prsten promjera 2cm i širine 4mm, jedan zlatni prsten promjera 2 cm i širine 5mm, jedan zlatni prsten promjera 2,1 cm i širine 3mm koji je u gornjem dijelu isprepleten, jedan zlatni prsten promjera 2 cm i širine 3 mm na kojemu se s unutarnje strane nalazi natpis " R", jedan zlatni prsten promjera 2,1 cm i širine 3 mm sa ravnim crtama, jedan preklopni zlatni privjesak ovalnog oblika dimenzija 2,6x2,5 cm, jedan zlatni privjesak u obliku srca-šuplji širine 1,6 cm, jedan zlatni privjesak u obliku potkove širine 1,8 cm, jedan okrugli zlatni privjesak promjera 1,8 cm sa likom Ć, jedan okrugli zlatni privjesak promjera 1,8 cm sa motivom žene, dvije zlatne naušnice sa cvjetnim uzorkom dužine 1,7 cm, jednu zlatnu naušnicu sa motivom slona, jednu zlatnu naušnicu tzv. medicinku, jednu zlatnu naušnicu promjera 1,2 cm, jednu zlatnu narukvicu ovalnog oblika dimenzije 6,7x5,6 cm sa dva plava cirkona i jedan zlatni lančić dužine 58 cm i širine 2 cm predmeti privremeno oduzeti od ŽŽ od 28. srpnja 2013. te prijenosno računalo marke "Acer" serijskog broja: [serijski broj] sa pripadajućim kabelom, mišem i adapterom oduzeti od FŽ te će se isti po pravomoćnosti ove presude dostaviti nasljednicima pokojne VŽU.
24. Zaključno, u odnosu na osuđujući dio presude sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku obvezao optuženu ZŽ (prije [adresa]) na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako je istu obvezao snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 eura, trošak pristupa na ročište svjedokinje FŽ u iznosu od 93,17 eura i trošak pristupa svjedoka OŽ na sud u iznosu od 34,77 eura, dakle sveukupno 627,94 eura s tim da je optužena dužna u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847-37813 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.378/13) te je također dužna u roku od 15 dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je imao u vidu složenost i trajanje ovog kaznenog postupka kao i imovinske prilike optuženika.
25. Što se pak tiče oslobađajućeg dijela ove presude sud smatra da je tijekom dokaznog postupka izveden samo jedan dokaz koji bi upućivao na to da su optuženici počinili kaznena djela za koja se terete točkama 1., 3. i 4., a to je priznanje koje je optužena ZŽ, prije ŽŽ iznijela prilikom radnje prvog ispitivanja pred ŽDO u Dubrovniku, a koji iskaz je kasnije izmijenila, te je kasnije i ona, kao i ostali optuženici, u odnosu na ta kaznena djela u svojoj obrani navodila da se ne smatra krivom i negirala da bi ga počinila, kako ona tako i druge osobe optužene predmetnom optužnicom zajedno s njom.
26. Naime, sud smatra da ni jedan dokaz koji je izveden tijekom dokaznog postupka, osim kako je gore navedeno prvog ispitivanja optužene FT, prije ŽŽ, ne potvrđuje navode optužnice da bi ostali optuženici pa i ona sama počinili kaznena djela za koja se terete, osim kaznenog djela koje je i sama priznala.
27. Tako iskaz svjedoka AŽ ničim ne potvrđuje osnovanu sumnju da bi neki od optuženika počinio neko od kaznenih djela za koja se terete predmetnom optužnicom, a za koja kaznena djela ih je ovaj sud oslobodio optužbe.
28. Svjedok ČŽ također svojim iskazom nije uputio na osnovanu sumnju da bi netko od optuženih počinio neko od kaznenih djela za koja se terete predmetnom optužnicom, a za koja je oslobođen ovom presudom. Naime, on navodi da je uistinu pronašao predmetnu oporuku u računalu u fotokopirnici, ali da ne zna ništa o tome tko ju je donio radi printanja niti išta slično. Navedena oporuka je i pregledana tijekom dokaznog postupka, ali na njoj ne postoji ni jedan potpis niti otisak prsta pokojne NŽ kako se to navodi u predmetnoj optužnici i za što se terete optuženici.
29. Ovdje je posebno potrebno napomenuti da takva oporuka, za čije protupravno uzimanje otisaka prsta tada već pokojne JŽ i pomaganje u tome za što se tereti ZŽ, prije ŽŽ i drugi nije pregledana i pročitana kao dokaz tijekom ovog dokaznog postupka niti se ista nalazila u ostavinskom spisu ovoga suda koji je pregledan i pročitan tijekom dokaznog postupka niti je na bilo koji način bila dostupna ovom sudu, niti ju je ovlašteni tužitelj dostavio ili naznačio gdje bi se ista nalazila. Bez da je sud u dokaznom postupku pregledao predmetnu oporuku sud smatra da nije moguće tvrditi da je ona ikada postojala i utvrditi način na koji je nastala, a tim ni potvrditi osnovanu sumnju da bi optuženici počinili kaznena djela za koja se terete predmetnom optužnicom, a za koju ih je ovaj sud oslobodio krivnje ovo posebice imajući u vidu dio obrane HŽ koji je između ostalog naveo da je ZŽ uzela otisak tada pokojne JŽ i stavila ga na papir koji je on donio. Nadalje, bez da je ispitana NŽ nije se moglo utvrditi koja je bila njena stvarna želja te je li ona uistinu željela sastaviti predmetnu oporuku onako kako ju je odvjetnica CŽ na molbu RŽ i sastavila pa utoliko ni u tome dijelu nije moguće ustvrditi da bi samim printanjem predmetne oporuke i pripremom za njenu uobičajenu uporabu bilo počinjeno bilo koje kazneno djelo od strane bilo koje osobe u ovom kaznenom postupku.
30. Svjedok SŽ također svojim iskazom nije potvrdio da bi itko od optuženih osoba počinio neko kazneno djelo za koje se tereti. Naime, on govori o vlastitom potpisivanju nekog dokumenta i to u dva navrata koji mu je supruga rekla da ga potpiše misleći da se radilo o „nekakvoj punomoći“, iako taj dokument zapravo nikada nije pročitao i zapravo ne zna njegov sadržaj, ali je za primijetiti da takav dokument nikada nije pregledan i pročitan tijekom ovog dokaznog postupka, pa ni sud ne zna kakav je to bio dokument i obzirom na navedeno se ni ikoga od optuženih ne može teretiti za bilo kakvu nezakonitu radnju vezano za taj dokument budući da sadržaj istoga ovlašteni tužitelj u sklopu tereta dokaza i svoje obveze dokazati počinjenje kaznenih djela za koja tereti počinitelje, nikada nije dostavio sudu niti naznačio gdje bi se isti nalazio.
31. Svjedokinja CŽ, prije FŽ također svojim iskazom ne potvrđuje osnovanu sumnju da bi itko od optuženih počinio obilježja nekog od kaznenih djela za koja ga se tereti predmetnom optužnicom, a za koja ih je ovaj sud oslobodio krivnje.
32. Svjedok OŽ također svojim iskazom ne potvrđuje osnovanu sumnju da bi itko od optuženih počinio obilježja nekog od kaznenih djela za koja ga se tereti predmetnom optužnicom, a za koja ih je ovaj sud oslobodio krivnje niti je svojim iskazom sudu dao ikakve informacije o tome.
33. Svjedok EŽ također svojim iskazom ne potvrđuje osnovanu sumnju da bi itko od optuženih počinio obilježja nekog od kaznenih djela za koja ga se tereti predmetnom optužnicom.
34. Nadalje, ni iz jednog drugog dokaza pregledanog tijekom dokaznog postupka ne proizlazi da bi bila potvrđena osnovana sumnja da bi netko od optuženih počinio neko od kaznenih djela za koja se terete predmetnom optužnicom i za koja ih je ovaj sud oslobodio optužbe niti u svojoj ukupnosti predstavljaju zatvoreni krug indicija koji bi upućivao na počinjenje optuženih djela, a po uvjerenju suda ne predstavljaju čak ni indicije u tom smislu, a kamoli da bi iste bile zatvorene u smislu dokaza o počinjenju predmetnih kaznenih djela od strane optuženika na način kako ih se to tereti predmetnom optužnicom.
35. Sud ni pregledom računala koje je od odvjetnice CŽ oduzeto, a koje je bilo vlasništvo pokojne NŽ nije pronašao podatke koji bi upućivali na zaključak da bi optuženi počinili kaznena djela za koja ih se tereti predmetnom optužnicom, a za koja ih je ovaj sud oslobodio optužbe.
36. Također, sud je izvršio i uvid u zbirke i registre podataka TK operatera za pozivni broj [broj telefona] vlasnice ŽŽ, majke ZŽ, prije [adresa] iz kojega je razvidno da su ona i ZŽ uistinu komunicirale putem telefona u vrijeme optuženog događaja te nešto prije i nakon njega, ali sami popis uspostavljenih poziva ne upućuje na zaključak da bi optuženi počinili kaznena djela za koja ih se tereti predmetnom optužnicom, a za koja ih je ovaj sud oslobodio optužbe.
37. Dakle budući da se samo te dijelu obrane HŽ te na priznanju prvooptužene ZŽ, prije ŽŽ, a koje priznanje je ista još kasnije i povukla, odnosno negirala počinjenje predmetnih kaznenih djela za koja je sud nju i ostale optužene oslobodio optužbe, ne može temeljiti osuđujuća odluka, a imajući u vidu da tijekom ovog kaznenog postupka, unatoč brojnim izvedenim dokazima baš ni jedan po mišljenju ovoga suda ne potvrđuje da bi optuženi počinili kaznena djela za koja se terete predmetnom optužnicom, a za koja ih je sud oslobodio optužbe, sud je zaključio da nije dokazano da su optuženici počinili kaznena djela za koja se terete predmetnom optužnicom, a za koja ih je sud oslobodio optužbe pa je stoga odlučeno kao u točki II., III. i IV. i posljedično tome VI. izreke ove presude.
38. Sud je odbio dokazne prijedloga optužbe za vještačenje izuzetog računala te komunikacije kao suvišan budući da nije jasno što bi se na računalu oštećene na kojem nisu pronađeni podatci vezani za predmetna kaznena djela, te na koje u tom smislu nitko od ispitanih optuženika i svjedoka ne upućuje da ga je uopće koristio trebalo vještačiti, a ni sam ovlašteni tužitelj to nije objasnio u svom dokaznom prijedlogu pa je sud ovakav dokazni prijedlog smatrao suvišnim.
39. Također sud je odbio i prijedlog državnog odvjetnika za suočenjem svjedoka ZT i AŽ sa prvooptuženom. Naime, tijekom dokaznog postupka branitelj prvooptužene je problematizirao zakonitost radnje prvog ispitivanja optužene ZŽ, prije ŽŽ pred ŽDO u Dubrovniku, ali u odnosu na policijsku obradu prvooptužene koju su prije toga vršili policijski službenici ZT i AŽ. Međutim, kako je pravomoćnom odlukom ovoga suda poslovnog broja Kv-104/20 sud zaključio da je predmetni zapisnik o prvom ispitivanju prvooptužene sačinjen na zakonit, da su u predmetu gornjeg poslovnog broja od strane optužnog vijeća po službenoj dužnosti izdvojene službene zabilješke koje su tada sačinjene o razgovoru sa BŽ i kao takve nisu pismena na kojima se može temeljiti sudska odluka utoliko nije bilo potrebe za poduzimanjem radnje suočenja navedenih svjedoka s prvooptuženom jer nije jasno, a niti je ovlašteni tužitelj u svom prijedlogu obrazložio na koju okolnosti bi ih trebalo suočavati budući da predmet ovog kaznenog postupka svakako ne može biti ono što je prvooptužena iskazivala policijskim službenicima kada su je oni ispitivali o predmetnim događajima, a o čemu su sačinili službene bilješke koje su izdvojene iz spisa.
40. Zaključno, odlučujući o troškovima kaznenog postupka koji se odnose na oslobađajući dio ove presude sud je odlučio sukladno čl. 149. st. 1. ZKP/08 da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. istog Zakona te nužni izdaci okrivljenika RŽ, HŽ i MŽ (prije ĆŽ) i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.
U Dubrovniku, 7. travnja 2025.
Sudac:
Mario Bulum
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Oštećeni ima pravo žalbe u odnosu na imovinskopravni zahtjev i troškove kaznenog postupka.
DNA:
- ODO Dubrovnik, na broj: KMP-DO-51/13,
- Optuženicima: UT, prije ŽŽ,
RŽ,
HŽ,
ĐŽ, prije ĆŽ
- branitelju Krešimiru Škarici, odvjetniku u Zagrebu,
- branitelju Ognjenu Dabeliću, odvjetniku u Dubrovniku,
- braniteljici Ivoni Krstanović, odvjetnici u Zagrebu,
- braniteljici Vedrani Belin, odvjetnici u Dubrovniku,
- oštećeniku ST.
