REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-134/2025-7

[adresa] I 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R I J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja IMU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović u Jastrebarskom, Augusta Šenoe 2A/2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Karlovac, Trg hrvatskih redarstvenika 6, radi dozvole za boravak i rad, 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, KLASA: UP/I-216-02/24-09/145890, URBROJ: 511- 05-06-25-7 od 7. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe na način da se odgodi izvršenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, KLASA: UP/I-216- 02/24-09/145890, URBROJ: 511-05-06-25-7 od 7. siječnja 2025. do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1 . Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, KLASA: UP/I- 216-02/24-09/145890, URBROJ: 511-05-06-25-7 od 7. siječnja 2025. u točki 1. izreke odbijen je zahtjev poslodavca tužitelja HMC montaža d.o.o. za izdavanje dozvole za boravak i rad za ovdje tužitelja, rođenog **.**.1989., u mjestu Khorezm Region, Uzbekistan, državljanstvo Uzbekistana, u točki 2. izreke tužitelj je dužan napustiti područje EGP-a u roku od 15 dana računajući od dana izvršnosti rješenja, u točki 3. izreke rješenja tužitelj je dužan predati rješenje na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili ga predati diplomatskoj misiji/konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Republike Hrvatske, dok je u točki 4. izreke rješenja određeno da ako tužitelj ne postupi po izvršnosti rješenja tužitelja će se prisilno udaljiti.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca KLASA: UP/I-216-02/24-09/145890, URBROJ: 511-05-06-25-7 od 7. siječnja 2025. tužitelj je podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, kod kojeg je zaprimljena 28. siječnja 2025. pod poslovnim brojem Us I-401/2025, a koji Sud se izvan raspravnim rješenjem poslovnog broja Us I-401/2025-2 od 30. siječnja 2025. oglasio mjesno nenadležnim te tužbu ustupio ovome sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na nadležno postupanje, na temelju članka 28. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 u nastavku teksta ZUS) u svezi s člankom 44. stavak 1. ZUS-a i članka 13. stavak 1. ZUS-a i kod kojeg Suda je zaprimljena 3. veljače 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem. Tužitelj je u tužbi u bitnome naveo da je osporavano rješenje tuženika nezakonito, da mu u upravnom postupku kao stranci nije omogućeno sudjelovanje u postupku radi izjašnjavanja o svim bitnim činjenicama koje su odlučne za donošenje zakonite odluke, a da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu imao status stranke, sukladno odredbi članka 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21 u nastavku teksta ZUP). Ističe da je donošenjem osporavanog rješenja dva puta kažnjen za isto djelo i kako ne može dva puta snositi istovjetne posljedice za isto djelo za koje je već bio osuđen i kažnjen novčanom kaznom, slijedom čega da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja pravila ne bis in idem.

3. Tužitelj je u tužbi podnio i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe sukladno odredbi članka 42. stavak 2. ZUS-a, navodeći da bi mu prisilnim napuštanjem Republike Hrvatske nastala teško nadoknadiva šteta, jer tužitelj više ne bi imao financijskih sredstva za povrat u Republiku Hrvatsku, u kojoj boravi s ciljem ostvarivanja zarade, kako bi prehranio svoju obitelj u Uzbekistanu, dok odgoda nije protivna javnom interesu pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 7. siječnja 2025., uz nadoknadu troška upravnog spora, dok iz sadržaja prijedloga za određivanje odgodnog učinka tužbe proizlazi, kako tužitelj predlaže da Sud odredi odgodni učinak tužbe, do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga Suda 14. ožujka 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja koje da je doneseno temeljem članka 93. stavak 1. točka 7. u svezi s člankom 97. stavak 1. i člankom 59. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj 133/20, 114/22 i 151/22, u nastavku teksta ZS-a) pa je tuženik odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kao i prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

5. U ovom upravnom sporu 3. travnja 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, tužitelj i kod predloženih dokaznih prijedloga za saslušanjem tužitelja, zz. poslodavca tužitelja HMC Montaža d.o.o., IM te pribavljanja spisa predmeta Prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i digitalne transformacije (pobliže specificiranih na stanici drugoj tužbe), nakon čega su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja, jer izvođenje istih nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora kraj činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, dok je službena osoba tuženika na ročištu dostavila Prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja od 20. listopada 2023., kao i dva obavezna prekršajna naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Primorsko goranske županije, Policijske postaje Krk od 20. listopada 2023. Na istom ročištu za raspravu odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je poslodavac tužitelja HMC montaža d.o.o. podnio 6. lipnja 2024. zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljana Uzbekistana, ovdje tužitelja, sukladno članku 90. ZS-a, da je uvidom u informacijski sustav Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno, da je Hrvatski zavod za zapošljavanje izdao pozitivno mišljenje o zahtjevu za izdavanje predmetne dozvole za boravak i rad tužitelja, da je tužitelj evidentiran u prekršajnoj evidenciji Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije temeljem Zakona o strancima, a što je razvidno iz dopisa istog tijela od 28. studenog 2024., iz kojeg proizlazi da je odlukom Državnog inspektorata od 20. listopada 2023. kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 920,00 eura zbog kršenja članka 88. stavak 1. ZS-a, odnosno zbog rada bez dozvole za boravak i rad, dok je uvidom u dnevnik događaja informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno, da je 16. listopada 2023. zatečen na privremenom radilištu na izgradnju sustava prikupljanja odvodnje i pročišćivanja otpadnih voda, na području otoka Krka, Općine Malinska, Dubašnica, investitora Ponikve voda d.o.o., bez važeće dozvole za boravak i rad te kako samostalno obavlja radne postupke prenošenja tereta i poslove rukovanja kranskom dizalicom, a zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za poslodavca Ideal konstrukcije d.o.o. iz Zagreba podnesen 28. lipnja 2023. i u trenutku zatjecanja tužitelja na radu, nije bio odobren te u razgovoru s inspektorom zaštite na radu Državnog inspektorata u Rijeci, tužitelj je izjavio da je zaposlen kod poslodavca HMC montaža d.o.o. iz Karlovca, koji je zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za tužitelja podnio tek 26. veljače 2024. zbog čega je protiv poslodavca HMC montaža d.o.o. podnesen optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Krku, zbog počinjenja prekršaja iz članka 88. stavak 1. ZS-a, kažnjivo po članku 247. stavak 2. i stavku 5. istog Zakona.

7. Utvrđeno je, da je odlukom Policijske postaje Krk od 20. listopada 2023. tužitelj kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 60,00 eura, jer nije vratio dozvolu za boravak i rad izdanu u Policijskoj postaji Pazin, Ispostava Buzet, nakon što je ista ukinuta 25. srpnja 2023., a odlukom Policijske postaje Krk od 20. listopada 2023. kažnjen je novčanom kaznom u iznosu od 60,00 eura, jer je nakon ukidanja navedene dozvole za boravak i rad, boravio na području Karlovca te je 16. listopada 2023. došao na Krk, a nije prijavio promjenu boravišta u zakonskom roku, zbog čega je tuženik odgovornu osobu tvrtke HMC montaža d.o.o. IM, saslušao u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu na Zapisnik pred tuženikom 19. studenoga 2024., kada je izjavio da je tužitelj u vremenu kada je uhvaćen u radu bez važeće dozvole za boravak i rad, bio sa radnicima tvrtke Ideal konstrukcije d.o.o. iz Zagreba s kojom je surađivao te su tada radnici tvrtke Ideal konstrukcije d.o.o. obavljali radove na gradilištu tvrtke HMC montaže d.o.o. na Krku i prema izjavi IM tužitelj je bio ondje kako bi se pobliže upoznao s poslom koji bi trebao obavljati po dobivanju dozvole za boravak i rad za poslodavca Ideal konstrukcije d.o.o., a u trenutku dolaska inspektora je samoinicijativno priskočio u pomoć jednom od radnika. Naveo je, kako je tužitelj u to vrijeme još imao problema s razumijevanjem hrvatskog jezika te je ispred inspektora pogrešno izjavio da je zaposlen kod poslodavca HMC montaža d.o.o., a nakon čega je tuženik pozivom na odredbu članka 93. stavak 1. točka 7. ZS- a, u svezi s člankom 97. stavak 1. i člankom 59. ZS-a donio ovdje osporavano rješenje 7. siječnja 2025. kojim se odbija zahtjev poslodavca tužitelja, za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelja, uz ostala prateća utvrđenja pobliže navedena u točkama 2., 3. i 4. izreke tog rješenja.

8. Člankom 97. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je, da Ministarstvo, putem policijske uprave, odnosno policijske postaje može izdati dozvolu za boravak i rad državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. ovog Zakona, a na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

9. Člankom 93. stavkom 1. točkom 7. Zakona o strancima propisano je, da Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, ako državljanin treće zemlje krši odredbe Zakona o strancima koje se odnose na ulazak, boravak ili rad.

10. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe, da su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu povrijeđene odredbe upravnog postupka, jer tužitelju nije data mogućnost izjasniti o svim činjenicama bitnim za rješavanje ove upravne stvari, valja odgovoriti tužitelju da je u konkretnom slučaju, poslodavac tužitelja HMC montaža d.o.o. podnio 6. lipnja 2024. zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za tužitelja sukladno članku 90. ZS-a, pa je sukladno članku 30. stavku 1. ZUP-a, zakonski zastupnik trgovačkog društva HMC montaža d.o.o. IM bio saslušan u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu dana 19. studenoga 2024., dok je temelj za donošenje osporavanog rješenja članak 93. stavak 1. točka 7. ZS-a u svezi s člankom 97. stavak 1. i člankom 59. ZS-a, odnosno činjenica da je tužitelju utvrđena prekršajna osuđivanost što utječe na donošenje odluke o odbijanju zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i radi državljana trećih zemalja pa tako i za tužitelja, dok ovaj Sud kao i tuženik nisu ovlašteni ocjenjivati osnovanost i donošenje odluka vezanih za prekršajnu odgovornost tužitelja, već su vezani pravomoćnim odlukama kojima je tužitelju utvrđena prekršajna odgovornost.

11. Stoga, kako je uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, kojeg je tuženik dostavio ovome Sudu uz odgovor na tužbu razvidno, da je tužitelj kao državljanin treće zemlje kršio odredbe Zakona o strancima koji se odnose na ulazak, boravak i rad u Republici Hrvatskoj, jer nije vratio dozvolu za boravak i rad izdanu u Policijskoj postaji Pazin s ispostavom Buzet, nakon što je ista ukinuta 25. srpnja 2023. pa je odlukom Policijske postaje Krk od 20. listopada 2023. kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 60,00 eura, a također je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 60,00 eura odlukom Policijske postaje Krk, jer je nakon ukidanja navedene dozvole za boravak i rad, boravio na području Karlovca i 16. listopada 2023. došao na Krk, a nije prijavio promjenu boravišta u zakonskom roku, čime su se ispunili uvjeti iz članka 93. stavak 1. točka 7. ZS-a za donošenje osporavanog rješenja. Također je Prekršajnim nalogom Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja od 20. listopada 2023. oglašen krivim zbog toga što je radio bez izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada na poslovima pomoćnog građevinskog radnika upravljanja kranom, čime da je počinio prekršaj iz članka 88. stavak 1. ZS-a

12. Nisu osnovani niti navodi tužitelja iz tužbe da je donošenjem osporavanog rješenja tužitelj dva puta kažnjen za isto djelo te da ne može zbog toga snositi istovjetne posljedice za djelo za koje je već bio osuđen i kažnjen novčanom kaznom, ukazuje se tužitelju da je osporavanim rješenjem tuženika odbijen zahtjev poslodavca tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad za tužitelja pa u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja pravila ne bis in idem, kako to tužitelj pogrešno tvrdi u tužbi.

13. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

14. Prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe nije osnovan.

15. Naime odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a propisano je, da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

16. Dakle, da bi Sud odredio da tužba ima odgodni učinak potrebno je, da se ispune sve tri pretpostavke iz gore citirane odredbe čl. 42. st. 2. ZUS-a.

17. Međutim, u konkretnom predmetu nisu ispunjene sve pretpostavke za donošenje rješenja kojim bi se odredio odgodni učinak tužbe iz razloga što tužitelj nije dokazao nastanak nenadoknadive štete koju ima u vidu citirana odredba članka ZUS- a, svoje navode ničim nije potkrijepio, a i prema ustaljenoj praksi ovog Suda, nema osnove za usvajanje odgodnog učinka tužbe u stvarima u kojima je osporenom odlukom prestalo neko pravo ili ovlaštenje tužitelja, budući tužitelj ukoliko uspije u sporu stoji na raspolaganju mogućnost naknade štete od tuženika prema članku 44. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 66/19) pa se ne radi o nenadoknadivoj šteti koju ima u vidu gore citirana odredba ZUS-a, a također bi određivanje odgodnog učinka tužbe bilo protivno javnom interesu, budući da nije sporno da, da tužitelj kao državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa], jer nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak, također, osporavanim rješenjem tuženika nije izdana tužitelju zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj koja bi ga onemogućila da dođe u Republiku Hrvatsku, nakon što je napusti.

18. Slijedom navedenog, na temelju članka 42. stavak 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 7. travnja 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović u Jastrebarskom, Augusta Šenoe 2A/2

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi karlovačkoj, Službi upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Karlovac, Trg hrvatskih redarstvenika 6