Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-373/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz OD Ruždjak i partneri u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1754/2024-8 od 21. veljače 2025., dana 7. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika se djelomično prihvaća i djelomično odbija te se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1754/2024-8 od 21. veljače 2025. u pobijanom dijelu, toč. II. izreke, u kojem je odbijen zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi daljnji parnični trošak (iznad dosuđenog i nepobijanog iznosa od 250,00 EUR),
- djelomično preinačuje tako da se nalaže tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 62,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se potvrđuje u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadom daljnjeg troška postupka.
II. U nepobijanom dijelu, toč. I. izreke i u toč. II. izreke u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, prvostupanjsko rješenje nije bilo predmet ispitivanja u žalbenom postupku.
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
„I. Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari.
II. Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 250,00 EUR, u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu, za iznos razlike dosuđenog i zatraženog troška, zahtjev tuženika za naknadom troška odbija kao neosnovan.“
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a iz sadržaja žalbe proizlazi da rješenje pobija u dijelu toč. II. izreke u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog iznosa od 250,00 EUR. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje u smislu navoda žalbe i tužitelju dosudi cjelokupan zatraženi parnični trošak uključujući i trošak žalbe.
2.1. Prema odredbi čl. 365. st. 1. u vezi čl. 380. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14- odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu (konkretno: rješenje) u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom. Kako tuženik rješenje ne pobija u toč. I. izreke i u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskom zateznim kamatama, odlučeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana, dok djelomično nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka obrazlaže u toč. 4. na slijedeći način:
„4. O troškovima je odlučeno temeljem odredbe čl. 158. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP. Tuženiku je priznat trošak obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN broj: 138/23 dalje Tarifa), kod u tužbi određene vrijednosti predmeta spora od 1.700,00 EUR i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), što ukupno iznosi 200 eura (Tbr. 54 Tarife). Kada se na taj iznos obračuna PDV po stopi od 25%, dođe se do iznosa od 250 eura, koliko je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku na ime troška za zastupanje (…) dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, odbijen kao neosnovan. Ovo se odnosi na zatraženi trošak, koji je obračunat suprotno odredbama ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, tužiteljica je u tužbi označila vrijednost predmeta spora te tuženik nije ovlašten samovoljno obračunavati trošak sukladno iznosu koji ne odgovara visini označene vrijednosti predmeta spora, te je u tom dijelu njegovo traženje neosnovano, a nije mu priznat trošak sastava podneska od 14. veljače 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice, kao ni zatraženi iznos sudske pristojbe jer tuženik nije platio pristojbu, niti će biti u obvezi platiti ju.“
6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 40. st. 3. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju se tuženik poziva u žalbi.
6.1. Prema odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a u slučaju iz st. 2. tog članka (prema kojem je u slučajevima kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio) ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.
6.2. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica podneskom od 10. veljače 2025. povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari, a tuženik je nakon što je obaviješten po čl. 193. st. 2. ZPP-a pristao na povlačenje tužbe, pa je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja (toč. 4.) pravilno utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.700,00 EUR, kojeg je tužiteljica naznačila na tužbi i koji je mjerodavan u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a. U tom kontekstu, a budući se izvan svake sumnje radi o nenovčanom zahtjevu, promašena je žalbena tvrdnja tuženika da je tužiteljica očito prenisko utvrdila vrijednost predmeta spora, s obzirom da se prema shvaćanju ovog suda vrijednost predmeta spora u parnici koja je pokrenuta radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne određuje prema visini tražbine koja je predmet ovrhe (na što očito cilja tuženik u žalbi), stoga što se u toj parnici tužbenim zahtjevom ne traži isplata određenog iznosa nego samo proglašenje ovrhe nedopuštenom.
6.3. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a.
7. Međutim, u pravu je tuženik kada u žalbi tvrdi da mu je trebalo priznati trošak sastava podneska od 14. veljače 2025. u kojem je specificirao troškove postupka i taj podnesak je bio ne samo potreban, nego i nužan za donošenje odluke. Naime, iz sadržaja tog podneska proizlazi da se njime tuženik očitovao na obavijest prvostupanjskog suda o tome da je tužiteljica povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari te je izjavio da se ne protivi povlačenju tužbe, ali traži trošak postupka kojeg je specificirao u toč. 2. tog podneska. Kako je prema odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova, ako je riječ o donošenje odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka dužna staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti, to je prema ocjeni ovoga suda navedeni podnesak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a bio potreban za vođenje parnice.
7.1. Imajući u vidu utvrđenu vrijednost predmeta spora od 1.700,00 EUR, tuženiku se priznaje za sastav podneska od 14. veljače 2025. daljnji trošak postupka u iznosu od 62,50 EUR prema Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa). Naprotiv, zahtjev za naknadu troškova u daljnjem iznosu prvostupanjski sud je odbio uz pravilnu primjenu materijalnog prava, a žalbu u tom dijelu tuženik temelji isključivo na navodno pogrešno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora.
8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a žalba tuženika je djelomično prihvaćena i djelomično odbijena kao neosnovana te je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu toč. II. izreke djelomično preinačeno i djelomično potvrđeno na način kako je to odlučeno u toč. I. izreke ovog rješenja.
9. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom i to u iznosu od 62,50 EUR, pa mu primjenom Tbr. 10. toč. 4. Tarife pripada trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 EUR. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
U Varaždinu 7. travnja 2025.
Sudac
Milko Sambolek
