Poslovni broj: UsI-2413/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice FĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik odvjetnik Stjepan Čaljkušić, Podstrana, Put Starog Sela 54, protiv tuženika Grada Dubrovnika, Gradonačelnika, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB: 21712494719, radi komunalnog doprinosa, 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje zaključka tuženika KLASA: UP/I-363-03/15-20/0187, URBROJ: 2117-1-01-24-22 od 2. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovoga spora.

Obrazloženje

1. Navedenim zaključkom tuženika (dalje: osporeni zaključak) odbijen je tužiteljičin zahtjev za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu, nezavršenu, poluugrađenu, jednostavnu zgradu stambene namjene na č.z. 526/4 k.o.

Gruž, na adresi [adresa].

2. Tužiteljica, u pravodobnoj tužbi, i na raspravi, u bitnome, prigovara sljedeće. Odlukom o komunalnom doprinosu Grada Dubrovnika koja je bila na snazi u vrijeme kad je tužiteljica podnijela zahtjeva za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa, dokaz o vlasništvu nije naveden kao obvezni dokument za podnositelje zahtjeva koji traže oslobođenje. Tužiteljica ispunjava sve ranije uvjete koji su potrebni da bi se u skladu s čl. 14.a ostvarilo pravo na oslobođenje s obzirom da ovim prvi put rješava vlastito stambeno pitanje, te je prilikom podnošenja zahtjeva za oslobođenje dostavila svu traženu i potrebnu dokumentaciju u skladu s čl. 14.a Odluke. Navedenom Odlukom nije izričito propisano da je za ostvarivanje prava na oslobođenje potrebno dostaviti dokaz o vlasništvu niti dokazati postojanje vlasništva tj. suvlasništva nad zgradom ili česticom zemlje na kojoj je bespravno izgrađena zgrada iz točke 1. ove tužbe, a kako to navodi tuženik u osporenom Zaključku. Dokaz o vlasništvu nekretnine nije naveden kao isprava koju "investitor gradnje uz zamolbu za oslobađanje dužan je kao dokaz priložiti", također u niti jednoj drugoj odredbi ove Odluke nije navedeno da pravo na oslobođenje od komunalnog doprinosa imaju samo investitori čija je nekretnina upisana u zemljišnu knjigu. Pri odlučivanju o tužiteljičinom zahtjevu za ostvarivanje prava na oslobođenje trebalo je primijeniti čl. 14.a u vezi s čl. 15.a Odluke s obzirom da se radi o zgradi ozakonjenoj po Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Nesporno je da se u čl. 15.a Odluke točno razlučuju vlasnici od podnositelja zahtjeva definiranih Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a kako je i navedeno iz razloga uključivanja u pravni sustav nezakonito izgrađenih zgrada. Podnositelji zahtjeva za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju u skladu s Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zagradama, po ishođenju rješenja o izvedenom stanju ne stječu vlasništvo nad ozakonjenom zgradom, niti rješenje o izvedenom stanju ima pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojem je ta zgrada izgrađena, a sve u skladu s čl. 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Člankom 15.a Odluke, pozivajući se na Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", br. 86/12..."), izričito se uređuju prava i postupanje za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa za podnositelje zahtjeva u skladu sa ranije navedenim Zakonom, a koji nisu vlasnici. Stoga je nejasno zašto tuženik zaključuje da pravo na oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa imaju samo investitori koji su upisani u zemljišnu knjigu kao vlasnici. S obzirom na protek vremena i činjenicu da je Odluka o komunalnom doprinosu Grada Dubrovnika izmijenjena i dopunjena u pogledu uvjeta za ostvarivanje prava na oslobođenje, ne utječe na tužiteljicu i njezino pravo na oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa prema Odluci koja je važila u trenutku podnošenja zahtjeva za oslobođenje. Tuženik je trebao pri donošenju osporenog Zaključka pravilno primijeniti Odluku koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za oslobođenje tužiteljice, a ne pri odlučivanju pogrešno tumačiti materijalne propise, selektivno primijeniti raniji i trenutno važeći propis na štetu tužiteljice. Tužiteljica je istaknula zahtjeve navedene u izreci ove presude.

3. Tuženik, iako pozvan, nije odgovorio na tužbu ali je dostavio spis u kojemu je osporeni zaključak donesen.

4. U ovome sporu, dostavljanjem navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 7. ožujka 2025., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora; shodno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS-a).

5. Rasprava je održana u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice a bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika koji nije opravdao izostanak (članci 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a).

6. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog zaključka, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa u kojemu je taj zaključak donesen. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan jer je osporeni zaključak zakonit ali ne iz u njemu navedenih razloga nego iz razloga ove presude.

8. Osporenim je zaključkom odbijen tužiteljičin zahtjev za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu, nezavršenu, poluugrađenu, jednostavnu zgradu stambene namjene na č.z. 526/4 k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa].

9. Ta je zgrada ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju od 16. prosinca 2014. koje je doneseno po zahtjevu tužiteljice i snabdjeveno potvrdom da je izvršno odnosno pravomoćno 29. siječnja 2015.

10. Prema članku 22. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12. i 143/13., dalje: ZoPNIZ), podnositelji zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni, po izvršnosti tog rješenja, platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

11. Stoga se u konkretnom slučaju primjenjuje "stara" Odluka o komunalnom doprinosu („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“, broj 06/06 do 14/18, dalje: Odluka) jer je ona bila na snazi u trenutku izvršnosti navedenog rješenja o izvedenom stanju, osnovom koje izvršnosti kojega rješenja je u konkretnome slučaju i nastala obveza komunalnog doprinosa na temelju gore citirane zakonske odredbe.

12. Predmetni (osporenim zaključkom odbijeni) zahtjev za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa, tužiteljica je stavila iz osnove članka 14.a Odluke; kojim su propisani uvjeti pod kojima će Gradonačelnik Grada Dubrovnika potpuno ili 50%-tno osloboditi od plaćanja komunalnog doprinosa investitora koji prvi put rješava vlastito stambeno pitanje prilikom izgradnje stambene građevine.

13. Osporenim se zaključkom odbijanje predmetnoga zahtjeva obrazlaže time što da stambeno zbrinjavanje podrazumijeva vlasništvo stambenog prostora a tužiteljica da nije dokazala vlasništvo čestice/zgrade ozakonjene navedenim rješenjem o izvedenom stanju.

14. Navedeni materijalnopravni stav tuženika ovaj sud ne može prihvatiti jer navedenom odredbom članka 14.a Odluke, kao ni kojom drugom odredbom Odluke, nije propisan uvjet vlasništva za ovdje predmetno oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa investitora koji prvi put rješava vlastito stambeno pitanje prilikom izgradnje stambene građevine.

15. Nadalje, tuženik je u osporenom zaključku posve ispustio iz vida za ovu stvar mjerodavnu materijalnopravnu odredbu iz članka 15.a Odluke kojom je propisano:

"U postupku uključivanja u javni sustav nezakonito izgrađenih zgrada (legalizacija bespravno sagrađenih objekata), prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", br. 86/12) na vlasnike, tj. podnositelje zahtjeva za legalizaciju bespravno sagrađenih objekata, primjenjuju se odredbe članaka 14., 14.a i 14.c ove odluke koje se odnose na oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa."

16. Citiranom člankom 15.a Odluke izrijekom je propisano da se osnova oslobođenja iz članka 14.a odnosi i na ovdje predmetno ozakonjenje zgrada po ZoPNIZ tj. da se odredba iz članka 14.a Odluke primjenjuje na "vlasnike tj. podnositelje zahtjeva za legalizaciju".

17. Proizlazi da, suprotno stavu iz osporenog zaključka, krug ovlaštenika oslobođenja iz osnove 14.a Odluke nije sužen samo na one obveznike komunalnog doprinosa koji su vlasnici ozakonjene zgrade odn. zemljišta na kojemu je izgrađena.

18. Ovo stoga što je člankom 15.a Odluke izrijekom propisano da se članak 14.a Odluke primjenjuje na "vlasnike tj. podnositelje zahtjeva za legalizaciju". To se, po shvaćanju ovoga suda, posve podudara s krugom obveznika komunalnog doprinosa kako je propisan citiranim člankom 22. stavkom 1. ZoPNIZ - "podnositelji zahtjeva, odnosno vlasnici".

19. Zato nema materijlanopravnog uporišta shvaćanje iz osporenog zaključka da se predmetna osnova oslobođenja prema Odluci ne bi odnosila na podnositelja zahtjeva za ozakonjenje koji nije vlasnik ozakonjene zgrade/zemljišta na kojemu je izgrađena; a što je ovdje slučaj.

20. Zato je osporenim zaključkom pogrešno primijenjeno materijalno pravo mada je, po stavu ovoga suda, i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odlučiti jednako kao u izreci toga zaključka.

21. Naime, izrijekom odredbe članka 14.a, propisana je svrha oslobođenja od komunalnog doprinosa uređenog tom odredbom tj. propisani su uvjeti pod kojima će Gradonačelnik Grada Dubrovnika potpuno ili 50%-tno osloboditi od plaćanja komunalnog doprinosa investitora koji prvi put rješava vlastito stambeno pitanje prilikom izgradnje stambene građevine.

22. Iz sadržaja članka 14.a Odluke proizlazi da se odnosi na obvezu plaćanja komunalnog doprinosa nastalu osnovom izvršnosti građevinske dozvole, dok je odredbom članka 15.a Odluke mogućnost primjene članka 14.a Odluke proširena i na obvezu plaćanja komunalnog doprinosa nastalu osnovom izvršnosti rješenja o izvedenom stanju.

23. Po prirodi stvari, kod građevinske dozvole tek nakon njene izvršnosti se može početi graditi zgradu za koju je ta dozvola izdana i koja bi služila stambenom zbrinjavanju. No kod rješenja o izvedenom stanju, u trenutku njegove izvršnosti ta zgrada je već izgrađena budući da ju se tim rješenjem ozakonjuje u njenom izvedenom stanju.

24. Stoga je, po shvaćanju ovoga suda, navedena osnova oslobođenja iz članka 14.a u vezi članka 15.a Odluke, primjenjiva samo ako i kada je izvedeno stanje zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju takvo da je ta zgrada u tomu stanju prikladna za stanovanje odn. rješavanje stambenog pitanja a s obzirom da je baš to izrijekom propisana svrha oslobođenja iz članka 14.a Odluke.

25. Za zgradu koju je tužiteljica ozakonila, to nedvojbeno nije slučaje jer je iz samoga rješenje o izvedenom stanju razvidno da je ta zgrada ozakonjena kao nezavršena, a iz fotografija njenoga izvedenog stanja (u spisu tuženika - fotodokumentacija Iskaza površina i obračunskih veličina nezakonito izgrađene zgarde) nedvojbeno je razvidno da je izvedeno stanje u kojemu je ta zgrada ozakonjena takvo da je ona u tomu stanju posve neuvjetna za stanovanje odn. za rješavanje stambenog pitanja.

26. Stoga, po ocjeni ovoga suda, u konkretnome slučaju, nema mjesta oslobođenju tužiteljice od obveze plaćanja komunalnog doprinosa iz osnove ozakonjenja te i takve zgrade po ZoPNIZ, primjenom članaka 14.a i 15.a Odluke.

27. Zbog navedenog je, na temelju članka 116. stavka 2. ZUS-a, presuđeno kao pod točkom I. izreke.

28. S obzirom da je tužiteljica izgubila ovaj spor, na temelju članka 147. stavka 1. i 4. ZUS-a je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 7. travnja 2025.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 5 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. opun. tužiteljice uz zapisnik o objavi

2. tuženiku uz zapisnike o raspravi i objavi

3. u spis