REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-262/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika EH s prebivalištem u 450 S [adresa], SAD, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženog-protutužitelja FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi namirenja potraživanja iz založene stvari/utvrđenja ništetnosti ugovora, rješavajući žalbu tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 13-P-1197/2016-49 od 3. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika-potutužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 13-P-1197/2016-49 od 3. lipnja 2022. u pobijanom dijelu odluke o protutužbenom zahtjevu u stavcima II. i III. izreke.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika protutužitelja djelomično se uvažava te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 13-P-1197/2016-49 od 3. lipnja 2022. u pobijanom stavku I. izreke i tužba tužitelja-protutuženika EH od 17. veljače 2016. se o d b a c u j e.
II. Preinačava se rješenje o naknadi parničnih troškova sadržano u stavku IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 13-P-1197/2016-49 od 3. lipnja 2022. i sudi :
" IV. Svaka stranka snosi svoje troškove."
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 13-P- 1197/2016-49 od 3. lipnja 2022., presuđeno je:
I Tuženik-protutužitelj FH iz [adresa] dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja-protutuženika EH s prebivalištem u 450 S [adresa] 12, [adresa] CA 90020, SAD u iznosu od 91.478,17 kuna (devedesetjednatisućačetristosedamdesetosamkunaisedamnaestlipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 17. veljače 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju stopu određuje Hrvatska narodna banka, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika i to 12. Suvlasnički dio: 14/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) dijela zk.č.br. 814/3, u naravi zgrada i dvorište u [adresa], površine 568 čhv, koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan s pravom vlasništva na 1. POTKROVLJE – STAN L predsoblje sa 5,65 m2, soba sa 16,69 m2, dnevni boravak sa 34,85 m2, kupaonica sa 8,40 m2, soba sa 10,66 m2, garderoba sa 7,30 m2, ukupno 83,55 m2, a koji stan je upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uknjižen pri Općinskom sudu u Bjelovaru, zemljšnoknjižni odjel [adresa] te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene.
II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja FH iz [adresa] koji glasi:
„1) Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu broj 111128DK sklopljen dana 28.11.2022. godine, solemniziran dana kod javnog bilježnika Igora Martinovića, Zagreb, Petrinjska 14, pod posl.br. OV-2829/11, sklopljen između tuženika- protutužitelja, kao zajmoprimca i tužitelja-protutuženika, kao zajmodavca, temeljem kojeg Ugovora je tuženik-protutužitelj, kao glavno osiguranje vraćanja zajma sa svim dodatnim pravima u cijelosti založio svoj suvlasnički dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada i dvorište u [adresa] površine 568 čhv, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], koji je suvlasnički dio neodvojivo povezan s posebnim dijelom nekretnine (etažnim vlasništvom) i to 12. etaža 14/100, potkrovlje – stan L predsoblje sa 5,65 m2, soba sa 16,69 m2, dnevni boravak sa 34,85 m2, kupaonica sa 8,40 m2, soba sa 10,66 m2, garderoba sa 7,30 m2, ukupno 83,55 m2, upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška]., uknjiženo pri Općinskom sudu u Ivanić Gradu, zemljišnoknjižni odjel u [adresa]. 2) Zemljišno-knjižnom odjelu Čazma, Općinskog suda u Bjelovaru,nalaže se upis brisanja zemljišno-knjižnog stanja upisanog rješenjem poslovni broj Z-1389/11 kojim je uknjiženo pravo zaloga radi osiguranja tražbine u iznosu od jedanaesttisućačetridtopedeset EUR dvanaest centi s godišnjim kamatama od 6,21% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, rokom otplate 28.06.2016. godine, te s eventualnim ovršnim troškovima, za korist tužitelja-protutuženika, koje je donijeto temeljem Ugovora o zajmu broj 111128DK od 28.studenog 2011. godine solemniziranog kod Javnog bilježnika Igora Martinovića iz Zagreba, Petrinjska 14., dana 28. studenog 2011. godine pod brojem OV-2829/11 i uvjerenja o prebivalištu od 01. travnja 2011. godine koje je uloženo u zbirci isprava pod brojem Z-431/11.
3) Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju parnične troškove u roku od 15dana, zajedno sa zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, tekućoj od dana donošenja presude pa do isplate, pod prijetnjom ovrhe.“
u cijelosti kao neosnovan.
III Odbija se eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja FH iz [adresa] koji glasi:
„1) Utvrđuje se da je između tužitelja-protutuženika kao zajmodavca i tuženika- protutužitelja kao zajmoprimca ne postoji zaključen Ugovor o zajmu broj 111128DK sklopljen dana 28.11.2022. godine, solemniziran dana kod javnog bilježnika Igora Martinovića, Zagreb, Petrinjska 14, pod posl.br. OV-2829/11, sklopljen između tuženika-protutužitelja, kao zajmoprimca i tužitelja-protutuženika, kao zajmodavca, temeljem kojeg Ugovora je tuženik-protutužitelj, kao glavno osiguranje vraćanja zajma sa svim dodatnim pravima u cijelosti založio svoj suvlasnički dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada i dvorište u [adresa] površine 568 čhv, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], koji je suvlasnički dio neodvojivo povezan s posebnim dijelom nekretnine (etažnim vlasništvom) i to 12. etaža 14/100, potkrovlje – stan L predsoblje sa 5,65 m2, soba sa 16,69 m2, dnevni boravak sa 34,85 m2, kupaonica sa 8,40 m2, soba sa 10,66 m2, garderoba sa 7,30 m2, ukupno 83,55 m2, upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška]., uknjiženo pri Općinskom sudu u Ivanić Gradu, zemljišnoknjižni odjel u [adresa].
2) Zemljišno-knjižnom odjelu Čazma, Općinskog suda u Bjelovaru, nalaže se upis brisanja zemljišno-knjižnog stanja upisanog rješenjem poslovni broj Z-1389/11 kojim je uknjiženo pravo zaloga radi osiguranja tražbine u iznosu od jedanaesttisućačetridtopedeset EUR dvanaest centi s godišnjim kamatama od 6,21% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, rokom otplate 28.06.2016. godine, te s eventualnim ovršnim troškovima, za korist tužitelja-protutuženika, koje je donijeto temeljem Ugovora o zajmu broj 111128DK od 28.studenog 2011. godine solemniziranog kod Javnog bilježnika Igora Martinovića iz Zagreba, Petrinjska 14., dana 28. studenog 2011. godine pod brojem OV-2829/11 i uvjerenja o prebivalištu od 01. travnja 2011. godine koje je uloženo u zbirci isprava pod brojem Z-431/11.
3) Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju parnične troškove u roku od 15dana, zajedno sa zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, tekućoj od dana donošenja presude pa do isplate, pod prijetnjom ovrhe.“
u cijelosti kao neosnovan.
IV Nalaže se tuženiku-protutužitelju FH iz [adresa] da naknadi tužitelju-protutuženiku EH s prebivalištem u 450 S [adresa] CA 90020, SAD trošak parničnog postupka u iznosu od 17.683,50 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 3. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju stopu određuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.
V. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 40.528,50 kuna odbija se kao neosnovan.
2. Protiv ove presude žalbu je uložio tuženik-protutužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Iako u uvodu žalbe to nije naznačeno, iz sadržaja iste je vidljivo da se žalbom pobija dio prvostupanjske presude u kojem tuženik-protutužitelj nije uspio u sporu, tako da proizlazi da stavak V. izreke prvostupanjske presude u kojem je odbijen dio zahtjeva tužitelja-protutuženika za naknadu parničnog troška, nije pobijan žalbom, jer žalitelj nema pravnog interesa pobijati prvostupanjsku odluku u tom dijelu.
2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) žalitelj vidi u tome što prvostupanjski sud u tijeku postupka nije primijenio, ili je nepravilno primijenio relevantne odredbe ZPP-a, odnosno nije postupio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a žalitelj vidi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati a osobito iz razloga što je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima koji se navode u obrazloženju pobijane presude, a u obrazloženju presude su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su razlozi proturječni ispravama i raspravnim zapisnicima koji prileže sudskom spisu.
2.2. Nadalje u žalbi se osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene materijalnog prava prilikom, uglavnom prilikom odlučivanja suda o protutužbenom zahtjevu, pri čemu tuženik-protutužitelj i dalje inzistira na ništetnosti zaključenog ugovora o zajmu iz razloga koje je iznosio i tijekom postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana u dijelu kojim se pobija odluka prvostupanjskog suda o protutužbenom zahtjevu ( stavci II. i III. izreke presude), dok je u preostalom dijelu osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od apsolutno bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik-protutužitelj, ali bez obrazloženja jer žalitelj samo navodi zakonski opis te bitne postupovne povrede, nije ostvaren budući je pobijana presuda jasna i razumljiva, sud za svoja pravna stajališta o utvrđenim činjenicama iznosi razloge, tako da se ista presuda može u žalbenom postupku ispitati. Također nije osnovano ni žalbeno isticanje o postojanju relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer je prvostupanjski sud sve bitne činjenice u postupku utvrdio i pri donošenju odluke uzeo u obzir rezultate cjelokupnog dokaznog postupka.
6. S obzirom da tuženik protutužitelj u žalbi ponavlja svoje tvrdnje iz podnesene protutužbe, te iskaza danog kod njegovog saslušanja u svojstvu stranke, a u pravcu da je ugovor o zajmu zaključen između njega i tužitelja-protutuženika ništetan, odnosno nepostojeći iz razloga što je zaključen uz lihvarske kamate, kada je on bio u stanju nužde jer je imao nepodmirenih dugova od ranijeg kredita, te je u to vrijeme njegova supruga bila nezaposlena i oni su sa djecom živjeli od njegove mirovine, uz što je imao i obvezu plaćanja uzdržavanja djece i ranijeg braka. Pored toga i dalje tvrdi da mu nije isplaćen cijeli iznos zajma koji je naveden u ugovoru, a osporava i da je tužitelj-protutuženik potpisao ugovor o zajmu, te je izražavao i sumnju da li on uopće postoji. Prvostupanjski sud je provedenim dokazima utvrdio da je tuženik- protutužitelj nakon zaključenja ugovora o zajmu i solemniziranja istog kod javnog bilježnika potpisao isplatnicu kojom je potvrdio primitak pozajmljenog iznosa, uz što je u svom iskazu naveo, a to je potvrdila i saslušana svjedokinja VH njegova supruga, da je istovremeno sa isplatom zajma, od tog iznosa izvršeno zatvaranje njegovih dužnih obveza prema ranijem kreditu. Osim tvrdnje da se radi o 5.000,00 eura ranijeg duga, tuženik-protutužitelj nije o toj činjenici pružio nikakav drugi dokaz, kao ni o iznosu koji je na ime isplate zajma konačno primio, pa je prvostupanjski sud zaključio da nije dokazano da je tuženiku-protutužitelju isplaćen manji novčani iznos od navedenog u ugovoru. Sud drugog stupnja prihvaća navedeni zaključak prvostupanjskog suda kao pravilan, zbog čega se podnesena žalba u tom dijelu u kojem se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje neosnovanom.
6.1. Nadalje ovaj sud nalazi i da je pravilan zaključak suda o tome da iz utvrđenih okolnosti slučaja proizlazi da se predmetni ugovor o zajmu ne može smatrati ništetnim, jer da bi se radilo o lihvarskom ili zelenaškom ugovoru potrebno je da su ispunjene objektivne pretpostavke, dakle da postoji nerazmjer između onog danog i primljenog tj. koristi, i da su ispunjene subjektivne okolnosti (stanje nužde ili teško materijalno stanje ili nedovoljno iskustvo ili zavisnost) na jednoj ugovornoj strani – tj. da su te okolnosti utjecale na odluku i volju te ugovorne strane da sklopi neki ugovor, te je potrebno i iskorištavanje navedenog stanja od druge ugovorne strane, a što pretpostavlja da je ta druga ugovorna strana upoznata s tim posebnim okolnostima koje su drugu ugovornu stranu nagnale na zaključenje za nju nepovoljnog ugovora. Prvostupanjski sud smatra da na strani tuženika-protutužitelja nisu ispunjene subjektivne pretpostavke. Pri tome u odnosu na iskorištavanje takvog stanja od strane tužitelja-protutuženika kao zajmodavca, kada bi se i uzelo, a što proizlazi iz iskaza tuženika-protutužitelja, da je on u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu bio u teškom materijalnom stanju, obzirom da ne postoji iskorištavanje takvog stanja od tužitelja-protutuženika kao druge ugovorne strane, jer prema iskazu tuženika- protutužitelja on o toj činjenici nije upoznao drugu ugovornu stranu prilikom sklapanja ugovora, pa proizlazi da taj subjektivni element zelenaštva u konkretnom slučaju nije mogao postojati, zbog čega se ne radi o zelenaškom ugovoru iz članka 329. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO). Osim toga niti element ugovaranja nerazmjerne imovinske koristi za zajmodavca u postupku nije utvrđen jer je prvostupanjski sud provedenim knjigovodstvenim vještačenjem utvrdio da je u predmetnom ugovoru o zajmu između stranaka navedena ugovorna kamatna stopa od 6,21 % godišnje, što je prema mišljenju sudskog vještaka prosječna kamatna stopa koja se u to vrijeme ugovarala za nenamjenske kredite, dakle moguće je da bi i u ugovoru o kreditu sa nekom bankarskom institucijom, mogla biti ugovorena i znatno veća kamatna stopa. Osim ugovorne kamate u međusobno zaključenom ugovoru o zajmu nije ugovorena nikakva druga obveza zajmoprimca, pa tako ni plaćanje troškova ugovora koji su u članku 4. Ugovora o zajmu navedeni samo informativno.
7. Dakle prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se ne radi o ništetnom ugovoru, zbog čega je protutužbeni zahtjev osnovano odbijen, a pravilno isti sud ne prihvaća osnovanim ni eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev, koji traži utvrđenje da predmetni ugovor ne postoji, a što protutužitelj temelji na svojoj tvrdnji da tužitelj- protutuženik kao zajmodavac nije potpisao isti ugovor, te da on kao osoba ni ne postoji jer ga tuženik-protutužitelj nije nikada vidio. Naime, tuženik-protutužitelj je u svom iskazu prilikom saslušavanja kao stranke, suprotno svojoj tvrdnji da nije nikad vidio tužitelja-protutuženika, iskazao da ga je vidio prilikom prvog dolaska u prostorije tvrtke gdje je ugovor o zajmu zaključen, da bi tek na pitanje punomoćnika relativizirao tu tvrdnju navodeći da ne zna da li se radilo o njemu. Pored toga iz potpisa zajmodavca na ugovoru vidljivo je da je isti vrlo sličan potpisu tužitelja-protutuženika na punomoći potpisanoj i ovjerenoj kod javnog bilježnika u SAD-u, koji je kod ovjere potvrdio i njegov identitet. Zbog toga se tuženik-protutužitelj neosnovano poziva na to da tužitelj-protutuženik nije dokazao da je on potpisao ugovor o zajmu, jer je tu spornu činjenicu prema pravilu o teretu dokazivanja trebao dokazati tuženik- protutužitelj, s obzirom da na istoj činjenici temelji svoj eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev, a dokaz grafološkim vještačenjem ili izvođenje nekog drugog dokaza u tom pravcu, on u postupku nije predložio. Zbog naprijed navedenog ni taj dio žalbe tuženika-protutužitelja nije prihvaćen kao osnovan i sud drugog stupnja je potvrdio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu u odnosu na postavljeni protutužbeni zahtjev, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
8. Prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja-protutuženika, drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve bitne činjenice koje se navode u obrazloženju prvostupanjske odluke u kojoj se navodi da je tužitelj-protutuženik, kako to navodi u tužbi, s tuženikom-protutužiteljem 28. studenoga 2011. sklopio ugovor o zajmu broj 111128DK potvrđen od strane Javnog bilježnika Igora Martinović pod poslovnim brojem Ov-2829/11, te je pod brojem Z-1389/2011. u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na suvlasničkom dijelu nekretnine tuženika kčbr. [katastarska čestica] u naravi zgrada i dvorište u [adresa], površine 568 čhv, koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan s pravom vlasništva na 1. Potkrovlje-stan L, predsoblje sa 5,86 m2, soba sa 16.69 m2, dnevni boravak sa 34,85 m2, kupaonica sa 8,40 m2, soba sa 10,66 m2, garderoba sa 7,30 m2, ukupno 83,55 m2, a koji stan je upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u visini od 11.415,12 eura s godišnjim kamatama od 6,21%, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, s rokom otplate 28. lipnja 2016. te eventualnim ovršnim troškovima. Tuženik-protutužitelj nije u cijelosti platio ugovorene rate zajma u čiju svrhu je upisana hipoteka, radi čega tužitelj traži da sud donese presudu kojom će utvrditi da je tuženik dužan trpjeti namirenje tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 91.478,17 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika, te namirenje tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene, te upis zabilježbe hipotekarne tužbe na navedenim nekretninama. Prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno citirao zakonske odredbe o ovršnom svojstvu solemnizirane javnobilježničke isprave ( točke 10. do 21. obrazloženja), ali je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev smatrajući da postoji pravni interes tužitelja-protutuženika za podnošenje tužbe kakovu je postavio, jer mu nije dostavljen primjerak solemniziranog ugovora, da bi na temelju njega on mogao pokrenuti neposredni ovršni postupak prema tuženiku-protutužitelju.
9. Ugovor o zajmu sklopljen između stranaka jest ovršna isprava u smislu članka 23. stavak 1. točka 5. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,131/20 i 114/22 dalje: OZ), što proizlazi iz potvrde javnog bilježnika od 28. studenoga 2011., na temelju koje je tužitelj-protutuženik ovlašten podnijeti prijedlog za ovrhu, te je pogrešno tumačenje da zbog činjenice što je samo tuženik podnio Ugovor o zajmu javnom bilježniku na ovjeru, isti ne bi bio javnobilježnički akt, odnosno da bi isti bio potvrđen samo u odnosu na obveznika odnosno tuženika. Iz odredaba članaka 59. stavak 1. i članka 54. stavak 7. Zakona o javnom bilježništvu (NN br. 78/93, 29/94, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22 dalje. ZJB) proizlazi upravo suprotno, naime da svi, ili samo neki sudionici pravnog posla mogu potvrditi isprave o pravnom poslu kod javnog bilježnika, te da takva isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta - a kao što to proizlazi iz potvrde (strana 11 spisa). Navedeni zakon ne predviđa mogućnost da javnobilježnički akt bude potvrđen samo u odnosu na obveznika, već je za zasnivanje osiguranja tražbine uređene zakonom, dovoljno da privatnu ispravu potvrdi obveznik, ali navedeno ne znači, da je učinak solemnizacije nastao samo u odnosu na obveznika jer takvo tumačenje ne bi imalo smisla. Činjenica, da tužitelj eventualno ne raspolaže izvornikom Ugovora o zajmu (ili takvog potvrđenog primjerka ugovora) ne utječe na karakter tog ugovora kao ovršne isprave, na temelju koje se može pokrenuti ovrha. Osim toga tuženik-protutužitelj u žalbi, kao i tijekom postupka ističe da je suprotno toj tvrdnji tužitelja-protutuženika, isti zadržao sve primjerke ugovora, dok iz članka 16. predmetnog ugovora proizlazi da zajmodavac, odnosno tužitelj-protutuženik zadržava četiri primjerka ugovora, a osim toga solemnizirani primjerak ugovora on može kao stranka ugovora, pribaviti i iz zbirke isprava zemljišno knjižnog odjela u kojem je izvršena uknjižba hipoteke na temelju tog ugovora.
10. Prema odredbi članka 25. OZ-a, javnobilježnička isprava je ovršna, ako je ovršnost stekla po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave. Takvo posebno pravilo je odredba članka 54. stavak 1. ZJB, koja propisuje ovršnost javnobilježničkog akta kad je u njegovom nastanku utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i koja sadrži izjavu obvezanika o tome da se radi ostvarenja dužne činidbe može neposredno provesti prisilna ovrha, a kao što to proizlazi iz članka 8. Ugovora o zajmu koji su stranke sklopile.
11. Zbog svega naprijed navedenog sud drugog stupnja je zaključio da je osnovan dio žalbe tuženika-protutužitelja u kojem on ističe da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe kakva je podnesena, jer tužitelj isto može postići na temelju sklopljenog Ugovora o zajmu, kao ovršne isprave. Stoga je drugostupanjski sud odlučio ukinuti dio prvostupanjske odluke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika (stavak I. izreke), te odbaciti tužbu primjenom odredbe članka 366. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 288. stavak 2. i 3. ZPP-a i člankom 282. stavak 1. ZPP-a.
12. Nakon donošenja drugostupanjske odluke o glavnom tužbenom, odnosno protutužbenom zahtjevu, došlo je i do promjene omjera uspjeha stranaka u sporu, jer niti jedna od stranaka nije uspjela sa svojim zahtjevom, zbog toga što je tužbeni zahtjev odbačen, a protutužbeni zahtjev je odbijen, pa je sud drugog stupnja na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 154. stavak 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Zahtjev za naknadu troškova drugostupanjskog postupka nije bio postavljen, pa o istima nije ni odlučivano.
13. Zbog svega naprijed iznesenog, sud drugog stupnja je odlučio kao u izreci ove presude i rješenja.
U Požegi, 4. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
