REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F. Kennedya 11

P-1516/2024-10

U  I M E  R EP U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja BK vl. OBRTA ZA PRIJEVOZ DEUR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 18. ožujka 2025. prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti punomoćnika tuženika, s danom objave 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 362,78 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana 06. travnja 2024. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 714,04 € u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 17. prosinca 2023. nastala šteta na vozilu marke Mercedes Benz , reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika HK iz [adresa]. Tužitelj ističe da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (Narodne novine 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili 11. ožujka 2024. zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 62-AO-21949/2023. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za popravak vozila odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br.A 59/3/4, a koji račun u ukupnom iznosu od 15.359,30 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e- maila te je tuženik ovjerio, odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 14.996,52 €, a razliku od 362,78 € po računu koji tuženik nije platio, opravdava navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju oni priznaju. Dakle, tuženik je platio iznos od 14.996,52 €, ali nije platio iznos od 362,78 € te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu, a samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Tužitelj nadalje ukazuje da osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Tužitelj navodi kako tuženik na izvidu štete ni ne stavlja cijenu sata rada koju priznaje, dok iz obrazložene ponude proizlazi da tuženik priznaje cijenu sata rada u iznosu od 20,00 €/ sat plus PDV, ali tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 44,96 €/ sat plus PDV. Tužitelj smatra tuženik umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Napominje kako su ustupitelj, odnosno vlasnik vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili 13. lipnja 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 362,78 € na primatelja to jest tužitelja, o čemu je obavješten tuženik pa predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je automobil reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 016250257560, priznaje nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika tuženika. Tuženik ističe kako je 18. prosinca 2023. zaprimio odštetni zahtjev te je po obradi odštetnog zahtjeva, temeljem procjene i dokumentacije iz štete, na ime naknade imovinske štete na automobilu reg. oznake [registarska oznaka], isplatio iznos od 14.996,52 € i smatra kako je time u cijelosti ispunio svoju obvezu. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva koji tužitelj temelji na ugovoru o ustupu potraživanja (cesiji) s oštećenikom HK, a osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata kako ih potražuje tužitelj u tužbenom zahtjevu, iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu te u skladu s navedenim nije niti pao u zakašnjenje, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tužitelj se podneskom od 4. travnja 2024. očitovao na odgovor na tužbu tuženika navodeći kako osporava sve navode iz odgovora na tužbu i ostaje u cijelosti kod svega iznesenog u tužbi.

4. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 ,57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to u račun A 59/3/4 (list 9 i 10 spisa), u izvid štete 62-AO- 21949/2023 (list 11 i 12 spisa), u obavijest o isplati štete (list 13 i 15 spisa), u izvod prometa po računu (list 15 spisa), u Cjenik autolimarskih i lakirerskih radova (list 17 spisa), u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 18 i 19 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 20 spisa), u sudsku praksu (list 21 do 35, 42 do 61 spisa), u smjernice AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093 od dana 20.02.2020.(list 36 do 39 spisa), u smjernice HANFE putem e-mail komunikacije od dana 03.07.2015. (list 40 i 41 spisa), u račune i detaljan prikaz transakcija (list 73 do 91 spisa) i zamolbeno putem Trgovačkog suda u Zadru saslušao svjedokinju HK i zakonskog zastupnika tužitelja CK.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je isplata iznosa od 362,78 € na temelju računa br. A 59/3/4 koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj u računu broj . A 59/3/4 (44,96€) i cijene radnog sata koja proizlazi iz tuženikove procjene u izvidu štete te u obrazloženoj ponudi u svezi s iznosom tuženikove uplate oštećeniku, potvrda uplate.

7. Među stranaka nije sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, nastanak predmetnog štetnog događaja i odgovornost kao i činjenica da je tuženik izvršio isplatu iznosa od 14.996,52 € povodom predmetnog štetnog događaja.

8. Među strankama je sporna visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom A

59/3/4 u iznosu od 44,96 €.

9. Svjedokinja HK je navela kako je ona vlasnica vozila marke Mercedes Benz reg oznake [registarska oznaka] kojeg je uglavnom koristio njen suprug. Sjeća se da je krajem 2023., negdje oko Božića, došlo je do štete na vozilu uslijed prometne nezgode koja je nastala prilikom izlaska njenog supruga s parkirnog mjesta i tada je drugo vozilo udarilo u njeno vozilo, ali to znam jedino po priči supruga, jer se ona tada nije nalazila u vozilu. Poznato joj je da je vozilo odvezeno na popravak kod gospodina CK koji je vozilo i popravio i većina računa je plaćena, a problem je nastao u razlici od cca 300,00 € zbog neslaganja oko plaćanja sati rada i ona je potpisala nekakvu ispravu kojim je to svoje potraživanje prema Croatia osiguranje d.d. prenijela na gospodina CK.

10. Sud je poklonio vjeru svjedokinji HK jer je iskazivala logično i uvjerljivo, a i njen iskaz je u suglasju s ostalim materijalnim dokazima.

11. BK saslušan kao zakonski zastupnik tužitelja navodi da ga je gospodin IK nakon prometne nezgode pozvao da vozilo Mercedes Benz reg oznake [registarska oznaka] odšlepam u autolimarsku radionu i da ga popravi, a nakon što je štetu prijavio Croatia osiguranju d.d. Vozilo je popravljeno po pravilima struke, naručeni su originalni dijelovi koji su bili potrebni za zamjenu i predan je gospodinu IK na korištenje koji nije imao nikakve primjedbe na njihov rad. Tuženik je isplatio manji iznos od onog iz računa, odnosno nije priznao cijena sata rada kako je to bilo navedeno u računu. Pojašnjava kako u Republici Hrvatskoj postoji udruga "HUAS", odnosno Hrvatska udruga autostruke, čiji je član i postoji formula prema kojoj se izračunava cijena sati rada po EU standardima i on svoju cijenu sata rada strogo određuje i obračunava prema toj formuli. Ističe kako je sporna ostala samo cijena sata rada, a nije bio sporan broj utrošenih sati i troškovi materijala, tako da je ostao manje plaćen iznos od 362,78 € koji iznos je gospođa HK ustupila tužitelju, odnosno svoje potraživanje prema tuženiku

12. Uvidom u Izvide štete tuženika i obavijesti o isplati tuženika utvrđeno je da se odnosi na vozilo reg. [registarska oznaka] vlasništvu HK te da su u izvidu štete navedeni dijelovi za zamjenu i popravak kao i sati rada potrebni za popravak vozila i to ukupno 19,40 sati.

13. Iz računa tužitelja broj A 59/3/4 od 5. travnja 2024. utvrđeno je da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećenika za ukupnu cijenu od 15.359,30 € s uključenim PDV-om po stopi od 25%. Nadalje, u računu je navedeno da je utrošeno 19,40 radnih sati, a isti broj radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete.

14. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 44,96 € zajedno s PDV 25%, a tuženik je u Izvidu štete procijenio isti broj potrebnih radnih sati, ali nije naveo cijenu radnog sata.

15. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim Cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, a koji cjenik je, kako to proizlazi iz isprava u spisu i iskaza odgovorne osobe tužitelja, odobren od Ministarstva gospodarstva i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

16. Sud nije provodio prometno vještačenje jer je ocijenio da je to protivno načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka (čl. 10. st. 1. ZPP-a) jer bi provođenje tog dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge budući se radi o sporu male vrijednosti, a iz dokaznog postupka je utvrđeno da je tužbeni zahtjev osnovan.

17. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj A 59/3/4 od 5. travnja 2024. ispostavljena u skladu s Cjenikom tužitelja i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u izvidu štete, tužitelju je neplaćanjem računa u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj prema svom Cjeniku naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik, obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

18. Odredbom članka 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

19. Odluka o parničnom trošku iz točke II, izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22,138/23 dalje u tekstu: OT)

20. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe i podneska od 4. listopada 2024. u iznosu od po 50,00 € (Tbr. 8.1.), za zastupanje na ročištu 16. siječnja 2025.11. veljače 2025. pred Trgovačkim sudom u Zadru i 18. ožujka 2025 , u iznosu od po 50,00 € (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu za objavu presude 7. travnja 2025. u iznosu od 25,00 € (Tbr.9.3.), dakle ukupno 550,00 € uvećano za PDV 25 % u iznosu od 137,50 € (Tbr.46.) kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 € sukladno Tar.br.1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 53/19. i 92/21.), dakle tužitelju su ukupno priznati troškovi u iznosu od 714,04 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

Zagreb, 7. travnja 2025.

SUDAC :

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku

- kal 30 dana